KLASA: UP/II-008-07/20-01/124

URBROJ: 401-01/10-20-2

Zagreb, 25. veljače 2020. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Zagrebačkog kazališta lutaka, URBROJ: 35/2020 od 28. siječnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Zagrebačkog kazališta lutaka, URBROJ: 35/2020 od 28. siječnja 2020. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup Uvjerenju Sveučilišta u Zagrebu, Ur.broj: 010-25/18/2008, Klasa: 010/869/7/1992 od 08. svibnja 2008. godine na način da se na istom prekriju podaci o datumu i mjestu rođenja osobe na koju se diploma odnosi, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Nalaže se Zagrebačkom kazalištu lutaka da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica), kojim je tražila presliku diplome ......... o završenom studiju temeljem koje je zasnovala radni odnos u Zagrebačkom kazalištu lutaka, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe, i temeljem članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je u tijeku postupak pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu između žaliteljice i prvostupanjskog tijela.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u kojoj navodi da je pogrešno pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se u konkretnom slučaju ne radi o pokrenutom kaznenom postupku, već o radnom sporu koji nema nikakvog utjecaja na podneseni zahtjev za pristup informacijama. Dalje ističe da je navedena diploma javni dokument jer je jedan od nužnih uvjeta za zasnivanje radnog odnosa. Osporava pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa. Poziva se na praksu Povjerenika za informiranje. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 08. studenog 2019. godine od prvostupanjskog tijela zatražila presliku diplome ......... o završenom studiju temeljem koje je zasnovala radni odnos u Zagrebačkom kazalištu lutaka.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz pobijanog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da bi se omogućavanje pristupa traženoj informaciji predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe, te da se u konkretnom slučaju može primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 1. Zakona o pristup informacijama.

Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Člankom 15. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijela javne vlasti ograničiti pristup informacijama koje se tiču svih postupaka koje vode nadležna tijela u prethodnom i kaznenom postupku za vrijeme trajanja tih postupaka.

Sukladno članku 17. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17) jasno je propisano kada započinje kazneni postupak, a drugi dio Zakona o kaznenom postupku započinje s poglavljem koje se odnosi na prethodni kazneni postupak.

Dakle, jasno je da je svrha navedene odredbe bila propisati apsolutni razlog za ograničenje pristupa informacijama za informacije koje se odnose na prethodni i kazneni postupak.

S druge strane, predmetna odredba se ne odnosi na prethodni postupak u smislu odredbi Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), već vođenje sudskog postupka može predstavljati zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Međutim, iako se prvostupanjsko tijelo izričito ne poziva na odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama,  ističe se sljedeće.

Iz dokumentacije koja je Povjereniku za informiranje dostavljena u žalbenom postupku, utvrđeno je da se po tužbi žaliteljice, odnosno protutužbi prvostupanjskog tijela, vodi radni spor radi utvrđenja nezakonitosti odluke o otkazu pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu.

Slijedom navedenog, nije jasno u kojoj bi vezi bilo vođenje postupka radi utvrđenja nezakonitosti otkaza s informacijom koja je predmet postupka, iz kojeg razloga Povjerenik za informiranje smatra da navedeni parnični postupak nije od utjecaja na donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.

Prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi, te praksi Povjerenika za informiranje, a koju žaliteljica navodi u svojoj žalbi, javnost ima pravo biti upoznata s činjenicom ispunjava li određena osoba, koja je zaposlenik tijela javne vlasti, uvjete za radno mjesto, s obzirom na to da se rad navedene osobe financira iz javnih sredstava.

Slijedom navedenog, nesporno je da diploma, odnosno uvjerenje o stručnoj spremi, koje je dostavljeno Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku, predstavljaju takve informacije.

S obzirom na to prvostupanjsko tijelo u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da predmetno uvjerenje nije uvjet za radno mjesto radnice na koju se uvjerenje traži, Povjerenik za informiranje je dopisom, KLASA: 008-04/20-01/32, URBROJ: 401-01/10-20-2 od 06. veljače 2020. godine od prvostupanjskog tijela zatražio ugovor o radu za radnicu ......... te presliku Sistematizacije radnih mjesta iz koje će biti razvidni uvjeti za navedeno radno mjesto.

Uvidom u ugovor o radu radnice ......... od 30. siječnja 2009. godine, URBROJ: 106/2009, utvrđeno je da je radnica sklopila ugovor za poslove radnog mjesta: krojačica, majstor i dizajner, a sukladno Pravilniku o unutrašnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta.

Uvidom u Pravilnik o unutrašnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta, koji je donesen dana 30. siječnja 2008. godine te stupio na snagu 9. veljače 2008. godine, utvrđeno je da istim nije bilo predviđeno jedno radno mjesto koje bi obuhvaćalo poslove krojača, majstora i dizajnera.

S druge strane, za radno mjesto grafičkog urednika i dizajnera (navedeno pod brojem IV.9), te radno mjesto majstora krojača – garderobijera (navedeno pod brojem III.15) predviđena je srednja stručna sprema kao uvjet.

Nadalje, iz prijave radnice na mirovinsko osiguranje, proizlazi da je srednja stručna sprema potrebna za obavljanje poslova radnice.

Posebno se ističe da Povjereniku za informiranje nije dostavljena potvrda o završenoj srednjoj stručnoj spremi žaliteljice, već preslika uvjerenja o završenoj višoj stručnoj spremi, pa bi se iz stanja spisa moglo zaključiti da je radnica prilikom zasnivanja radnog odnosa priložila dokaz o višoj stručnoj spremi, a iz čega bi proizlazilo da je ispunjen i uvjet srednje stručne spreme.

Osim toga, Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku nije dostavljena preslika diplome navedene radnice, već uvjerenje kao dokaz o stručnoj spremi u smislu članka 171. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 103/96), kojom je bilo propisano da državni organi izdaju uvjerenja, odnosno druge isprave i certifikate o činjenicama o kojima vode službenu evidenciju.

S obzirom na to Povjereniku nije dostavljena preslika diplome, već uvjerenja, može se zaključiti da je žaliteljica prilikom zapošljavanja priložila presliku predmetnog uvjerenja, koje sukladno članku 171. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 103/96) ima dokaznu snagu javne isprave.

U odnosu na žalbene navode žaliteljice da postoji osnovana sumnja da su počinjena kaznena djela prilikom zapošljavanja kod prvostupanjskog tijela, ističe se da Povjerenik za informiranje u smislu članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nije nadležan utvrđivati autentičnost isprava, odnosno potječu li iste od njihovih izdavatelja.

Osim toga, Povjerenik za informiranje nije nadležan niti za utvrđivanje je li tijelo javne vlasti dužno posjedovati određenu informaciju (odnosno je li radnica bila dužna priložiti presliku diplome ili uvjerenja), već odlučuje o dostupnosti pojedinog dokumenta koji sadrži traženi podatak o stručnoj spremi, odnosno o uvjerenju u konkretnom slučaju.

Neodlučno je pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da je žaliteljica počela podnositi zahtjeve za pristup informacijama tek nakon dobivanja otkaza, s obzirom na to da korisnik prava na pristup informacijama može biti svaka fizička i pravna osoba, a sukladno članku 18. stavku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama nije potrebno navoditi razlog traženja informacije.

U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se sljedeće.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Slijedom navedenog, jasno je da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, već da isto treba dovesti u vezu s drugim pravima, u konkretnom slučaju pravom na pristup informacijama koje je također zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske, kao i pravo na zaštitu osobnih podataka.

U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da bi omogućavanje pristupa traženoj informaciji predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život, ističe se da prvostupanjsko rješenje o istom ne sadrži nikakve razloge, niti je prvostupanjsko tijelo uopće razmatralo mogućnost primjene članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da je prvostupanjsko tijelo pogrešno provelo test razmjernosti i javnog interesa, jer se isti u bitnom svodi na pronalaženje razloga za uskratu tražene informacije, pa je sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama valjalo u žalbenom postupku utvrditi može li se žaliteljici i u kojem opsegu omogućiti pravo na pristup traženoj informaciji.

Uvidom u uvjerenje koje je predmet postupka utvrđeno je da isto sadrži podatke o datumu i mjestu rođenja osobe na koju se odnosi.

U odnosu na navedene podatke, Povjerenik za informiranje smatra da preteže potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes, jer bi omogućavanje pristupa traženim informacijama predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedene osobe.

S druge strane, za presliku navedenog uvjerenja, osim u dijelu koji se odnosi na datum i mjesto rođenja osobe na koju se odnosi, prevladava javni interes, jer se omogućavanjem pristupa istom jača načelo transparentnosti u djelovanju tijela javne vlasti vezano za ispunjavanje propisanih uvjeta za radno mjesto, odnosno predmetna informacija bi doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih načela društvenog poretka kao što su dobro upravljanje te zakonitost i odgovornost.

Slijedom navedenog, s obzirom da predmetno uvjerenje u bitnom sadrži informaciju koju žaliteljica traži, žaliteljici je omogućen pristup istom, pa je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan