KLASA: UP/II-008-07/20-01/98

URBROJ: 401-01/05-20-5

Zagreb, 20. veljače 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatska pošta d.d., broj: HP-08-000686/20 od 14. siječnja 2020. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatska pošta d.d., broj: HP-08-000686/20 od 14. siječnja 2020. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup informaciji o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima tijekom 2019. godine, po pojedinim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima.

3. Nalaže se trgovačkom društvu Hrvatska pošta d. d. da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

4. Odbija se zahtjev ......... za naknadom troška poštarine u iznosu od 14.60 kn kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem trgovačkog društva Hrvatska pošta d.d. (dalje u tekstu: Hrvatska pošta) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražena informacija o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima tijekom 2019. godine, po pojedinim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatražena informacija predstavlja poslovnu tajnu.

Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra kako se u ovom slučaju radi o raspolaganju javnim sredstvima i primjeni odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu  na pristup informacijama, slijedom čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Navodi kako je počinjena bitna povreda upravnog postupka jer žalitelj nije sudjelovao u ispitnom postupku te potražuje trošak poštarine od u iznosu od 14,60 kuna. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. siječnja 2020. godine zatražio od Hrvatske pošte informaciju o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima tijekom 2019. godine, po pojedinim odvjetničkim društvima / odvjetničkim uredima / odvjetnicima.

Hrvatska pošta je povodom žaliteljevog zahtjeva donijela pobijano rješenje, broj: HP-08-000686/20 od 14. siječnja 2020. godine, u čijem obrazloženju u bitnom navodi kako su za obavljanje odvjetničkih usluga sukladno Zakonu o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj 120/16) i internim aktima Hrvatske pošte o izuzeću od postupka javne nabave odabrani odvjetnici odnosno odvjetnička društva kojima pripada pravo na naknadu u pretežnom dijelu gdje je to primjenjivo sukladno važećoj odvjetničkoj tarifi. Nadalje  navodi kako davanje traženih informacija tijelo javne vlasti smatra poslovnom tajnom sukladno Pravilniku o poslovnoj tajni, odnosno podacima zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za gospodarske interese Društva, obzirom da odvjetnici sudjeluju u sudskim ili drugim pravno uređenim postupcima u kojima zastupaju gospodarske i ostale pravne interese Hrvatske pošte. Tijelo javne vlasti u provedenom test razmjernosti i javnog interesa zaključuje kako se zatražene informacije ne odnose na državnu sigurnost, zdravlje građana, pitanje obrane te se ne odnose ni na  druga slična pitanja koja bi se mogla apostrofirati od visokog značenja interesa za širu javnost, a tražene se informacije ne odnose na javnu osobu niti državnog dužnosnika. Ističe kako bi odavanje ovih poslovnih tajni u bitnome bi  moglo narušiti tržišne pozicije tijela javne vlasti, koje svoj položaj i opstojnost realizira isključivo kroz otvoreno tržišno natjecanje na slobodnom tržištu poštanskih usluga.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdilo činjenično stanje i kako je neodgovarajuće primijenilo zakonske odredbe.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

Nastavno na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno  je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama  tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Nadalje, poslovnu tajnu prema stavku 1. članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese.

Slijedom navedenog, Hrvatska pošta je u ponovljenom postupku navela moguće štetne posljedice koje bi nastale davanjem zatraženih informacija, međutim, one su općenito pobrojane i mogu se primijeniti  na davanje bilo koje informacije u posjedu tijela javne vlasti.

Hrvatska pošta prilikom provedbe testa razmjernosti i javnog interesa nije uzela u obzir da  se tražena informacija odnosi na sklapanje ugovora  trgovačkog društva u vlasništvu države, što samo po sebi stavlja navedeno trgovačko društvo u drugačiji položaj u odnosu na trgovačka društva u privatnom vlasništvu i u povlašteni položaj u tržišnoj utakmici.

Osim toga, poslovna tajna je uređena i Zakonom o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti („Narodne novine“, broj 30/18) kojim se u pravni poredak prenosi  Direktiva (EU) 2016/943 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti neotkrivenih znanja i iskustva te poslovnih informacija (poslovne tajne) od nezakonitog pribavljanja, korištenja i otkrivanja te Direktiva 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.

Odredbom članka 8. stavka 1. točke 1. Zakona o zaštiti neobjavljenih informacija s tržišnom vrijednosti propisano je kako će sud odbaciti zahtjev za primjenu mjera, postupaka i pravnih sredstava iz članka 7. stavka 1. ovoga Zakona kada je navodno pribavljanje, korištenje ili otkrivanje poslovne tajne učinjeno radi ostvarivanja prava na slobodu izražavanja misli, prava na pristup informacijama te slobode izvještavanja, u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima te zakonom kojim se uređuje pravo na pristup informacijama, kao i zakonom kojim se uređuje medijsko izvještavanje, a u skladu s poštivanjem slobode i pluralizma medija.

Hrvatska pošta je u tom smislu trebala uzeti u obzir i odredbu članka 3. stavka 1. podstavka 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 52/18) kojom je propisano da  pojam »državna imovina« koji se koristi u ovom Zakonu podrazumijeva, između ostalog, dionice i udjele u trgovačkim društvima čiji je imatelj Republika Hrvatska, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje te Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka ako ih je stekla u postupku sanacije i privatizacije banaka. Odredbom članka 13. navedenog Zakona, propisano je  da se državnom imovinom upravlja  učinkovito i razumno, pažnjom dobrog gospodara, sukladno načelima odgovornosti, javnosti, ekonomičnosti i predvidljivosti.

S obzirom da tijelo javne vlasti u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako se zatražene informacije smatraju poslovnom tajnom sukladno Pravilniku o poslovnoj tajni, potrebno je naglasiti kako Zakon o pravu na pristup informacijama predstavlja organski zakon kojim se razrađuje ustavom zajamčeno temeljeno ljudsko pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, stoga slijedom pravnog načela lex superior derogat legi inferiori navedeni Zakon predstavlja viši pravni akt od predmetnog Pravilnika, tako da prilikom njihove kolizije, odredbe navedenog Zakona derogiraju odredbe Pravilnika.

Važno je napomenuti kako bilo koja pravna ili fizička osoba koja sklapa ugovor sa tijelom javne vlasti mora biti svjesna da ulazi u javni prostor gdje prevladava javni interes i gdje pretežu pojačana načela transparentnosti.

Osim toga, opsežna praksa Povjerenika za informiranje te upravnosudska praksa jasno ukazuju kako ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti  sa drugim subjektima privatnog i javnog prava predstavljaju informaciju od javnog interesa.

Tako su presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, UsII-117/16-7 od 16. kolovoza 2016. godine, UsII-209/15-8 od 27. siječnja 2018. godine, UsII-14/15-6 od 22. svibnja 2015. godine, UsII-13/15-8 od 5. lipnja 2015. godine te 393/19-6 od 5. rujna 2019. godine potvrđivana tuženikova rješenja kojima su korisnicima prava na pristup informacijama omogućavane preslike ugovora koje sklopila Hrvatska elektroprivreda, Ministarstvo gospodarstva, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Ministarstvo pravosuđa i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje.

Zajednička karakteristika ugovora iz navedenih presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske  je ta da ih je tijelo javne vlasti sklopilo sa fizičkim i pravnim osobama koje nisu tijela javne vlasti te da su ugovori bili označeni kao poslovna tajna.

Slijedom navedenog, iako su navedeni ugovori bili označeni kao poslovna tajna, tuženik je u žalbenom postupku, a potom i Visoki upravni sud u upravnosudskom postupku ustanovio kako ugovori između subjekata javnog te subjekata privatnog prava, odnosno između više subjekata javnog prava, predstavljaju informaciju od javnog značaja koja bi trebala biti dostupna javnosti, te kako su ugovori koje sklapaju tijela javne vlasti podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađenog odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Ugovorna transparentnost omogućava javnosti evaluaciju ugovora, a eventualno onemogućavanje pristupa takvim informacijama bi izazvalo sumnju u dijelu javnosti da poslovna tajna skriva nekompetentnost, loše upravljanje i rad za privatne interese.

U žalbenom postupku je uzeta  u obzir i presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usll-499/18 od 20. prosinca 2018. godine, kojim je potvrđeno rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/694, URBROJ: 401-01/10-18-4, od 12. listopada 2018. godine, kojim je odobreno ......... pravo na pristup informaciji o isplatama pojedinim javnim bilježnicima i odvjetnicima/odvjetničkim uredima/odvjetničkim društvima u razdoblju od 1. siječnja 2018. godine do 30. lipnja 2018. godine od strane trgovačkog društva Croatia banka d.d.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da  kad  utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog Povjerenik za informiranje nije utvrdio opravdanim razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao pod točkama 1. do 3. izreke ovog rješenja.

U odnosu na zahtjev žalitelja za naknadom troška poštarine, isti je neosnovan iz niže navedenih razloga.

Sukladno članku 161. stavku 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) u postupcima pokrenutim na zahtjev stranke ili u upravnim stvarima u kojima sudjeluju dvije stranke ili više njih s protivnim interesima, troškove postupka snosi stranka na zahtjev koje je postupak pokrenut ili protiv koje se vodio postupak koji je za nju nepovoljno okončan.

Prema članku 4. Zakona o općem upravnom postupku, stranka u upravnom postupku je fizička ili pravna osoba na zahtjev koje je pokrenut postupak, protiv koje se vodi postupak ili koja radi zaštite svojih prava i obveza ima pravo sudjelovati u postupku.

Uzimajući u obzir navedeno, Hrvatska pošta nije stranka u ovom postupku, već prvostupanjsko tijelo pred kojim se vodi postupak, slijedom čega u konkretnom slučaju nije moguće niti primijeniti odredbu članka 4. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, jer Hrvatska pošta ne može biti nositelj prava na pristup informacijama u odnosu na samu sebe u smislu navedene odredbe.

Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki  4. izreke ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan