KLASA: UP/II-008-07/19-01/704
URBROJ: 401-01/06-20-7
Zagreb, 10. veljače 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe Hrvatske komore zdravstvenih radnika, zastupane po odvjetnici ......... iz Odvjetničkog društva ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva zdravstva, KLASA: UP/I-008-01/18-01/05, URBROJ: 534-1/10-19-19 od 24. srpnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva zdravstva, KLASA: UP/I-008-01/18-01/05, URBROJ: 534-1/10-19-19 od 24. srpnja 2019. godine.
2. Odobrava se Hrvatskoj komori zdravstvenih radnika pristup odgovorima na dopis Ministarstva zdravstva KLASA: 131-01/18-02/60, URBROJ: 534-03-2-2/2-18-1 od 17. svibnja 2018. godine, zaprimljenim od:
- KBC Sestre milosrdnice - Klinike za kožne i spolne bolesti, i Ravnatelja Broj: I/1-9270/18; KBC Osijek - Kliničkog zavoda za citologiju, Kliničkog zavoda za patologiju i sudsku medicinu, Kliničkog zavoda za transfuzijsku medicinu, Zavoda za kliničku laboratorijsku dijagnostiku; KBC Split - Ravnatelja KLASA: 053-01/18-01/398, URBROJ: 2181-147-01/I.J.-18-6 od 13. lipnja 2018. godine; KBC Rijeka KLASA: 135-01/18-01/01, URBROJ: 2170-29-02/2-18-1 od 19. lipnja 2018. godine, Klinike za pedijatriju; KBC Zagreb - Odjel za dijagnostiku nasljednih metaboličkih bolesti;
- Kliničke bolnice „Sveti Duh”- Zavoda za medicinsko-laboratorijsku dijagnostiku, Klinike za anesteziologiju, reanimatologiju i intenzivno liječenje, Zavoda za kliničku mikrobiologiju i hospitalne infekcije, Klinike za ginekologiju i porodništvo (Odjel za laboratorijsku citogenetiku), Zavoda za patologiju i citologiju (Odjel za citologiju); KB Merkur - Klinički zavod za medicinsku biokemiju i laboratorijsku medicinu, Odjel za laboratorijsku medicinu;
- Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević - Ravnateljice Ur.broj: 01-954-1-2018, .........; Klinike za dječje bolesti - Zavoda za laboratorijsku dijagnostiku, Odjela za medicinsku biokemiju i hematologiju i Jedinice za kliničku citologiju i citodijagnostiku; Klinike za kardiovaskularne bolesti Magdalena, Medicinskog fakulteta Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku; Neuropsihijatrijske bolnice Dr. Ivan Barbot Popovača- Ravnateljice URBROJ: DA 2176-128-02-2216-2/18 od 12. lipnja 2018. godine; Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež Zagreb; Psihijatrijske bolnice Ugljan - Ravnatelja Broj: 01-978/2-18 od 12. lipnja 2018. godine;
- Opće županijske bolnice Vinkovci - Odjela za patologiju i citologiju, Odjela za medicinsku biokemiju, Odjela za transfuzijsku medicinu; Opće bolnice Bjelovar; Opće bolnice Zabok i bolnice hrvatskih veterana - Ravnatelja Broj: 01-2401/2-18; Opće bolnice Pula - Ravnateljice Broj: 4555/18 od 12. lipnja 2018. godine; Županijske bolnice Čakovec - Ravnatelja, Broj: 01-1989/1/2018; Opće bolnice Zadar - Ravnatelja Ur.broj: 01-5945/18-1/18 od 15. lipnja 2018. godine; Opće bolnice Nova Gradiška - Dijagnostičko-specijalističkog odjela, Zdravstvene jedinice za transfuziju; Opće bolnice Karlovac - Odjela medicinsko-biokemijskog laboratorija, Odjela za patologiju i citologiju, Odjela za transfuzijsku medicinu, Odjela za kliničku mikrobiologiju; Opće županijske bolnice Našice Broj: 01-313/2-2018 od 15. lipnja 2018. godine; Opće bolnice Dr. Ivo Pedišić Sisak - Odjela za patologiju i citologiju, Odjela za transfuzijsku medicinu; Opće bolnice Dr. Tomislav Bardek Koprivnica - Ravnatelja KLASA: 030-02/18-01/109, URBROJ: 213715-01-18-02 od 12. lipnja 2018. godine; Opće bolnice Virovitica; Opće županijske bolnice Požega, Odjela za kliničku mikrobiologiju; Opće bolnice Varaždin; Opće bolnice Dubrovnik - Odjela transfuzijske medicine; Odjela za laboratorijsku dijagnostiku; Opće županijske bolnice Vukovar i bolnica hrvatskih veterana, Odjel za patologiju i citologiju, Odjela za laboratorijsku i transfuzijsku medicinu; Opće bolnice Ogulin;
- Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice -Ravnateljice, Broj: 05-36/27-2018 od 13. lipnja 2018. godine; Specijalne bolnice za produženo liječenje Duga Resa - Ravnateljice, Broj: 02-01-2005/18 od 14. lipnja 2018. godine; Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju bolesti srca, pluća i reumatizma Thalassotherapia Opatija - Ravnatelja, Broj: 01-000-00/18/455 od 15. lipnja 2018. godine; Specijalne bolnice za ortopediju Biograd na Moru - Laboratorija; Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju, Daruvarske toplice; Specijalne bolnice za zaštitu djece s neurorazvojnim i motoričkim smetnjama Goljak, Urbroj: 1575/2018 od 11. lipnja 2018. godine; Specijalne bolnice za plućne bolesti Zagreb, Odjela za laboratorijsku dijagnostiku; Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju Lipik; Naftalan specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju; Lječilišta Topusko - Ravnatelja Urbroj: 2176-127-02/706-18 od 11. lipnja 2018. godine; Kalos - specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju; Lječilišta Bizovačke toplice;
- Zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije; Zavoda za javno zdravstvo Brodsko-posavske županije, Službe za mikrobiologiju, Službe za kliničku mikrobiologiju; Zavoda za javno zdravstvo Ličko-Senjske županije Gospić - Odjel mikrobiologije; Zavoda za javno zdravstvo Dubrovačko-neretvanske županije - Ravnatelja, Broj: 01/01-239/3-18 od 15. lipnja 2018. godine; Zavoda za javno zdravstvo Krapinsko-zagorske županije - Ravnatelja, Broj: 01-248/1-2018. od 15. lipnja 2018. godine; Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Primorsko-goranske županije - Ravnatelja, Broj: 08-800-58/18 od 15. lipnja 2018. godine; Zavoda za javno zdravstvo Varaždinske županije; Zavoda za javno zdravstvo Istarske županije, Službe za mikrobiologiju; Zavoda za javno zdravstvo Koprivničko-križevačke županije, Službe za mikrobiologiju; Zavoda za javno zdravstvo Međimurske županije - Ravnatelja Klasa: 501-07/18-03/1, Urbroj: 2109-70-03-18/2 od 11. lipnja 2018. godine; Hrvatskog zavoda za zaštitu zdravlja i sigurnost na radu - ravnateljice KLASA: 131-01/18-01/03, URBROJ: 381-02-01-18-2 od 11. lipnja 2018. godine; Medicinskog fakulteta, Sveučilišta u Rijeci, Zavoda za sudsku medicinu i kriminalistiku; Zavoda za javno zdravstvo Virovitičko-podravske županije;
- Hrvatskog društva za transfuzijsku medicinu; Hrvatskog društva za kliničku citologiju; Hrvatskog društva za hematologiju; Hrvatske laboratorijske udruge; Društva za pedijatrijsku endokrinologiju i dijabetes Hrvatskog liječničkog zbora.
3. Nalaže se Ministarstvu zdravstva da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva zdravstva odbijen je zahtjev za pristup informacijama Hrvatske komore zdravstvenih radnika (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila preslike svih odgovora adresata na pitanja iz akta Ministarstva zdravstva, KLASA: 131-01/18-02/60, URBROJ: 534-03-2-2/2-18-1 od 17. svibnja 2018. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je predmetna informacija u postupku izrade, a njezino objavljivanje bi moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.
Protiv navedenog rješenja Ministarstva zdravstva žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da osporava predmetno rješenje iz svih žalbenih razloga. Nadalje, navodi kako je tijelo javne vlasti dopisom od 17. svibnja 2018. godine pozvalo sve bolnice, lječilišta te trideset stručnih društava Hrvatskog liječničkog zbora da do 15. lipnja 2018. godine, putem liječnika specijalista koji rade u medicinskim specijalističkim laboratorijima, daju odgovore na nekoliko anketnih pitanja vezano uz potrebe za magistrima medicinsko-laboratorijske dijagnostike te da je zahtjevom za pristup informacijama zatražila pristup rezultatima ankete o potrebi za magistrima medicinsko-laboratorijske struke. Također, navodi kako je tijelo javne vlasti rješenjem KLASA: UP/l-008-01/18-01/05, URBROJ: 534-1/10-18-1, od 25. srpnja 2018. godine odbilo njezin zahtjev uz obrazloženje kako postupak anketiranja još uvijek traje te da bi dostava samo djelomičnih podataka bila neopravdana, jer bi objava prije izrade cjelovite i konačne informacije mogla ozbiljno narušiti proces njezine izrade. Navodi da je protiv navedenog rješenja podnijela žalbu Povjereniku za informiranje dana 21. kolovoza 2019. godine koji je rješenjem KLASA: UP/ll-008-07/18-01/659, URBROJ: 401-01/10-19-9 od 6. ožujka 2019. godine poništio prvostupanjsko rješenje rješenje tijela javne vlasti od 25. srpnja 2018. godine te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Žaliteljica osporava pravilnost provođenja testa razmjernosti i javnog interesa s obzirom da se u osporenom rješenju navode samo razlozi za ograničavanje pristupa informacijama, a ne daje nijedan argument za omogućavanje pristupa istima. Navodi kako Povjerenik za informiranje u ranijem postupku po žalbi zauzeo stav da se argumentacija prvostupanjskog tijela iz rješenja od 25. srpnja 2018. godine ne može prihvatiti jer je nejasno na koji bi način omogućavanje pristupa odgovorima pojedinih institucija moglo utjecati na konačni rezultat ankete. Ističe da je u navedenom rješenju istaknuto kako bi čekanje odgovora svih zdravstvenih ustanova predstavljalo ograničenje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, s obzirom da bi navedeno pravo ovisilo o radnjama trećih osoba, na koje žaliteljica ne može utjecati. Žaliteljica nadalje navodi kako je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku ponovo odbilo njezin zahtjev temeljem članka 15 stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, uz obrazloženje kako bi objavljivanje djelomičnih rezultata ankete dovelo do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije i ugrozilo proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova, uz navod „Anketa je dala parcijalne podatke jer je odaziv na anketu bio slab te se prikupljeni podaci ne mogu uzeti kao relevantni”, ali bez navođenja razloga za što bi isti trebali biti relevantni. Ističe da je žalbeno tijelo već utvrdilo da iz spisa predmeta jasno proizlazi da tijelo javne vlasti samo traži odgovore na konkretna anketna pitanja, te nigdje ne navodi da će dobivene odgovore kombinirati s drugim informacijama, ili ih koristiti kao osnovu za daljnje ispitivanje. S obzirom na navedeno, žaliteljica ističe da nije naveden ni obrazložen nijedan valjan razlog zašto djelomični rezultati ne bi mogli biti dostavljeni korisniku prava na pristup informacijama. Nadalje, žaliteljica ističe kako se u osporenom rješenju navodi da još nije bilo moguće proširiti anketu zbog toga što je tijelo javne vlasti naknadno zatražilo provedbu tematskog vrednovanja studijskih programa medicinsko laboratorijske dijagnostike od strane Agencije za znanost i visoko obrazovanje kako bi se utvrdila korelacija sa studijskim programom medicinske biokemije, ali da je nerazumljiva povezanost takvog vrednovanja s traženom anketom, obzirom da usporedba studijskih programa medicinsko laboratorijske dijagnostike i medicinske biokemije nema nikakve veze s odgovorima liječnika na anketu o potrebama za magistrima medicinsko laboratorijske dijagnostike u zdravstvenim ustanovama, a ne za drugim zdravstvenim radnicima. Ističe da osporeno rješenje kao i ranije njegovo poništeno rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno da se u istom samo reproducira zakonske odredbe bez navođenja koji je to propis ili akt čije bi donošenje bilo ugroženo te na koji način bi objava informacije i kako mogla utjecati na njeno pogrešno tumačenje, ili slobodu davanja mišljenja. Ističe da nije relevantna tvrdnja tijela javne vlasti kako odgovori na anketna pitanja sadrže i druge podatke koji se ne odnose na MLD, već isključivo na liječničku struku, za što žaliteljica nije nadležna, jer je drži netočnom, obzirom da se anketna pitanja i inicijalna svrha same ankete odnose upravo na struku i studij medicinsko laboratorijske dijagnostike te jer žaliteljica u konkretnom slučaju nastupa kao korisnik prava na pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne kao pravna osoba s javnim djelatnostima čiji djelokrug propisuje Zakon o djelatnostima u zdravstvu. Ističe da je stoga nebitno na koju struku se odnose informacije, sve dok se radi o informacijama od javnog interesa, a što u ovom slučaju nije sporno te da je pitanje magistara medicinsko-laboratorijske dijagnostike bilo predmet dvaju zastupničkih pitanja, koja su javno dostupna. Navodi da je predmet ankete, profesija medicinsko-laboratorijske dijagnostike regulirana Zakonom o djelatnostima u zdravstvu („Narodne novine”, broj 87/09.) te Popisom reguliranih profesija utemeljenim na tom zakonu, da je potreba za obrazovanjem u toj struci prepoznata i u strateškim dokumentima Vlade Republike Hrvatske (Nacionalna strategija razvoja zdravstva 2012.-2020. i Strateški plan razvoja ljudskih resursa u zdravstvu), da je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Josipa Juraja Strossmayera u Osijeku 2013. godine ustanovljen diplomski studij medicinsko-laboratorijske dijagnostike koji je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta upisalo u Upisnik akreditiranih studijskih programa, da se završetkom navedenog studija stječe naziv „magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike“, sukladno Integriranom popisu akademskih naziva i akademskih stupnjeva te njihovih kratica („Narodne novine, broj 50/15.), i da je navedena profesija upisana u Šifrarniku Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Žaliteljica ističe da je usprkos svemu navedenom magistrima medicinsko-laboratorijske dijagnostike i dalje uskraćeno pravo na rad sa stečenom diplomom jer im ista nije priznata postojećim zakonodavstvom u području zdravstva te da je nužno omogućavanje pristupa zatraženim informacijama kako bi se postiglo prijeko potrebno usklađenje zakonske regulacije te profesije sa stvarnim potrebama u zdravstvenom sustavu, a da je neshvatljivo zbog čega tijelo javne vlasti uskraćuje pristup istima. Smatra da iz svega navedenog jasno proizlazi kako su odgovori adresata ankete o potrebama za magistrima medicinsko-laboratorijske dijagnostike informacija od javnog interesa, s obzirom da se radi o sveučilišnom studiju koji se financira iz državnog proračuna, te o radnim mjestima u ustanovama koje obavljaju javnu djelatnost u sektoru zdravstva, a koje se također financiraju javnim sredstvima, pa slijedom svega navedenog žaliteljica predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje te joj omogući pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 5. srpnja 2018. godine tražila preslike svih odgovora adresata na pitanja iz dopisa Ministarstva zdravstva, KLASA: 131-01/18-02/60, URBROJ: 534-03-2-2/2-18-1 od 17. svibnja 2018. godine, odnosno da joj se na drugi odgovarajući način omogući pristup informaciji – odgovorima svih adresata na navedena pitanja, odnosno rezultatima provedene ankete.
Također je utvrđeno da je Ministarstvo zdravstva o navedenom zahtjevu donijelo rješenje KLASA: UP/l-008-01/18-01/05, URBROJ: 534-1/10-18-1, od 25. srpnja 2018. godine, koje je po žalbi žaliteljice poništeno rješenjem Povjerenika za informiranje KLASA: UP/ll-008-07/18-01/659, URBROJ: 401-01/10-19-9 od 6. ožujka 2019. godine i kojim je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Nadalje, utvrđeno je da je u ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo donijelo osporeno rješenje kojim je ponovo odbilo zahtjev žaliteljice, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je predmetna informacija u postupku izrade, a njezino objavljivanje bi moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova, a protiv kojeg je žaliteljica uložila žalbu u konkretnom slučaju.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. Zakona.
Odredbom članka 15. stavkom 4. točkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno ugroziti proces njezine izrade.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da se ograničava pristup traženoj informaciji iz razloga što postupak anketiranja još uvijek traje, obzirom da anketa nije bila sveobuhvatna te da se u prvoj fazi anketiranja obzirom na zaprimljene odgovore nisu dobili mjerodavni rezultati, da se anketa nije mogla proširiti jer nije zaprimljeno mišljenje Agencije za znanost i visoko obrazovanje, a iz kojeg razloga prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela ne može se prihvatiti iz sljedećih razloga.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.
U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju ne daje nikakve argumente za omogućavanje pristupa informaciji, čime je pogrešno primijenjena odredba članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, a na što osnovano žaliteljica ukazuje u svojoj žalbi. Nadalje, uvidom u zapisnik s 15. sjednice Radne skupine za provođenje testa razmjernosti i javnog interesa održane 23. srpnja 2019. godine koji prileži spisu predmeta utvrđeno je da se niti prilikom provođenja navedenog testa također nije uopće uzelo u obzir moguće razloge za omogućavanje pristupa informacijama.
Uvidom u akt Ministarstva zdravstva, KLASA: 131-01/18-02/60, URBROJ: 534-03-2-2/2-18-1 od 17. svibnja 2018. godine razvidno je da se u istom tražilo da se putem stručnih društava provede anketa medicinskih specijalističkih laboratorija u zdravstvenim ustanovama te da na anketu odgovore liječnici specijalisti koji rade u predmetnim laboratorijima, odnosno traži se odgovor na sljedeća pitanja: 1.) Da li postoje radna mjesta veće složenosti poslova u medicinskom specijalističkom laboratoriju na kojima bi mogao raditi magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike?; 2.) Da li postoje poslovi u medicinskom specijalističkom laboratoriju koje ne može obavljati prvostupnik?; 3. Da li postoji potreba u zdravstvenoj ustanovi za radnim mjestom koje bi obavljao magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike?; i 4.) Ako postoji, koje poslove bi mogao obavljati magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike i koje bi poslove mogao obavljati samostalno, bez liječnika?
Iz spisa predmeta čiji su sastavni dio i u zahtjevu zatražene informacije, utvrđeno je da se radi o odgovorima zdravstvenih ustanova na gore citirani dopis Ministarstva zdravstva, koji su dostavljeni tijelu javne vlasti putem elektroničke pošte, i to djelomično u obliku pojedinačno specificiranih odgovora na pitanja te dijelom u obliku dopisa koji sadrži, ili odgovore na pitanja ili obavijest kako zdravstvena ustanova nema svoj biokemijski laboratorij pa nema niti potrebe za radnim mjestom koje bi obavljao magistar medicinsko-laboratorijske dijagnostike.
Razmatrajući zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, može se utvrditi da je cilj istog zaštita informacije koja je u postupku izrade unutar tijela javne vlasti.
Po mišljenju Povjerenika za informiranje, navedeno zakonsko ograničenje nije moguće primijeniti u konkretnom slučaju iz sljedećih razloga.
Naime, iz spisa predmeta razvidno je Ministarstvo zdravstva samo traži odgovore na konkretna pitanja, dakle iz predmetnog dopisa je razvidno da Ministarstvo zdravstva uopće ne navodi da će primjerice dobivene odgovore kombinirati s nekim drugim informacijama, odnosno da su predmetne informacije samo osnova za daljnje ispitivanje.
Posebno se ističe da je predmet drugostupanjskog postupka pravilnost i zakonitost prvostupanjskog rješenja (članak 115. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), što znači da Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku može ispitivati samo one navode koje prvostupanjsko rješenje sadrži.
U konkretnom slučaju, a kako je to već gore navedeno, prvostupanjsko rješenje ne sadrži valjane razloge o odlučnim činjenicama, jer navod prvostupanjskog tijela da dostava pojedinačnih podataka nije opravdana ne predstavlja pravno relevantni argument za uskraćivanje informacija primjenom članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Stoga se argument prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju radi o početnom anketiranju te da je potrebno skupiti nove detaljnije podatke o potrebama zdravstvenih ustanova kao poslodavca ne može uzeti u obzir jer isti razlog ne predstavlja valjani razlog za primjenu članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, na gore navedena pitanja koja su sastavni dio predmetne ankete moguće je odgovoriti sa DA ili NE (prva tri pitanja), pa nije jasno koji je to posebni rezultat ankete koji je u postupku izrade (a koji bi bio drugačiji od odgovora na postavljena pitanja), niti je jasno kako bi omogućavanje pristupa odgovorima pojedinih institucija moglo utjecati na konačni rezultat ankete, s obzirom da je iz predmetnih informacija razvidno da je svaka institucija odgovarala na pitanja samostalno uzimajući u obzir stanje u vlastitom biomedicinskom laboratoriju odnosno obzirom na činjenicu da li takav laboratorij posjeduje, ili ne.
Posebno se ukazuje na činjenicu da je pitanje magistara medicinsko-laboratorije dijagnostike bilo predmet dvaju zastupničkog pitanja, koja su javno dostupno na sljedećim linkovima, a što bi također moglo utjecati na pitanje prevladava li za tražene informacije javni interes:
Stoga je u žalbenom postupku zaključeno da pravilno žaliteljica navodi u žalbi kako prvostupanjsko tijelo nije argumentiralo niti jedan razlog zbog kojeg se ne bi mogli korisnicima dostaviti djelomični rezultati odnosno kako to prvostupanjsko tijelo navodi početni rezultati predmetne ankete. Također, nigdje u spisu predmeta prvostupanjsko tijelo nije navelo koji je to propis čije bi donošenje bilo ugroženo omogućavanjem pristupa traženim informacijama i na koji način bi navedeno moglo utjecati na pogrešno tumačenje predmetne informacije ili slobodu davanja mišljenja. Stoga je Povjerenik za informiranje na temelju provedenog žalbenog postupka donio odluku o omogućavanju pristupa zatraženim informacijama iz zahtjeva u cijelosti imajući u vidu i činjenicu da se radi o informaciji koja sadrži osobne podatke, koji podliježu ograničenju iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, ali da se također radi o imenima i prezimenima zaposlenih u tijelima javne vlasti čije se plaće isplaćuju iz javnih sredstava te predsjednicima udruga od kojih je zatraženo ispunjavanje ankete a čija imena i prezimena su javno objavljene informacije, pa shodno tome nisu pronađeni razlozi za ograničenje pristupa informacijama.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan