KLASA: UP/II-008-07/19-01/286
URBROJ: 401-01/10-20-3
Zagreb, 11. veljače 2020. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga, zastupane po predsjedniku ........., izjavljene protiv rješenja Zračne luke Dubrovnik d.o.o. od 19. veljače 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Zračne luke Dubrovnik d.o.o, od 19. veljače 2019. godine.
2. Djelomično se odobrava Hrvatskoj udruzi korisnika parkirališnih usluga pravo na pristup preslici zapisnika sa sjednice Nadzornog odbora Zračne luke Dubrovnik d.o.o. od 14. prosinca 2018. godine na način da se na zapisniku prekriju podaci o stručnoj spremi članova Nadzornog odbora i drugi nazočnih osoba, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Odobrava se Hrvatskoj udruzi korisnika parkirališnih usluga pravo na pristup sljedećim dokumentima:
- Godišnji plan poslovanja Društva za 2019. godinu
- Srednjoročni plan poslovanja Društva za razdoblje od 2019. do 2021. godine
- Godišnje izvješće unutarnje revizije za 2018. godinu
- Strateški plan unutarnje revizije za razdoblje 2019-2021. godine
- Godišnji plan unutarnje revizije za 2019. godinu
- Izmjene i dopune plana nabave – investicije za 2018. godinu
- Plan nabave – investicije za 2019. godinu
4. Odobrava se Hrvatskoj udruzi korisnika parkirališnih usluga pravo na pristup sljedećim dokumentima:
- Financijski izvještaji i mišljenje neovisnog revizora za godinu koja je završila 31. prosinca 2012. godine
- Godišnje izvješće o radu unutarnje revizije za 2012. godine
- Strateški plan unutarnje revizije za razdoblje 2013-2016
- Godišnji plan unutarnje revizije za 2013. godinu
- Financijski izvještaji i mišljenje neovisnog revizora za godinu koja je završila 31. prosinca 2013. godine
- Godišnje izvješće o radu unutarnje revizije za 2013. godine
- Godišnji plan unutarnje revizije za 2014. godinu
- Financijski izvještaji i mišljenje neovisnog revizora za godinu koja je završila 31. prosinca 2014.
- Izvješće unutarnje revizije za 2014. godinu
- Godišnji plan unutarnje revizije za 2015. godinu
- Financijski izvještaji i mišljenje neovisnog revizora za godinu koja je završila 31. prosinca 2016. godine
- Izvješće unutarnje revizije za 2017. godinu
- Strateški plan unutarnje revizije za razdoblje 2018-2020. godine
- Godišnji plan unutarnje revizije za 2018. godinu
5. Nalaže se Zračnoj luci Dubrovnik d.o.o. da postupi sukladno točkama 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Točkom I. osporenog rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga, zastupane po predsjedniku ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je tražila zapisnik s posljednje sjednice Nadzornog odbora, te svu popratnu dokumentaciju točaka uvrštenih u dnevni red sjednice, temeljem članka 15. stavka 4. točke 1. i članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom na to da prvostupanjsko tijelo smatra da se radi o informaciji koja je u postupku izrade, poslovnoj tajni prvostupanjskog tijela, te da žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Točkom II. osporenog rješenja odbijen je zahtjev za pristup informacijama žaliteljice, kojim je tražila dokumentaciju sa kojom se Revizorski odbor informirao o radu prvostupanjskog tijela u razdoblju od 01. siječnja 2010. godine do 01. siječnja 2019. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, je prvostupanjsko tijelo smatra da žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi da je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbilo njezin zahtjev. Ističe da žalbu ulaže zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da ne postoji razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 06. siječnja 2019. godine od prvostupanjskog tijela tražila sljedeće informacije:
- zapisnik sa posljednje sjednice Nadzornog odbora te svu popratnu dokumentaciju točaka uvrštenih u dnevni red sjednice
- dokumentaciju sa kojom se Revizorski odbor Zračne luke Dubrovnik d.o.o. informirao o radu društva, u razdoblju od 01. siječnja 2010. godine do 01. siječnja 2019. godine
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informacije koje su predmet postupka.
U odnosu na točku I. osporenog rješenja, kojim se traži zapisnik sa sjednice nadzornog odbora, te popratna dokumentacija točaka uvrštenih u dnevni red, ističe se sljedeće.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja u odnosu na točku I. izreke u bitnom proizlazi da se žalitelju uskraćuje pravo na pristup zapisniku sa sjednice Nadzornog odbora, te pratećoj dokumentaciji, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zapisnik nije verificiran od strane članova Nadzornog odbora, te da bi njegovo objavljivanje prije dovršetka izrade moglo ozbiljno ugroziti proces njegove izrade, da zapisnici predstavljaju poslovnu tajnu, te da žaliteljica zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.
Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.
Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.
Uzimajući u obzir citiranu definiciju poslovne tajne, jasno je da zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora ne predstavlja proizvodnu tajnu, niti rezultate istraživačkog i konstrukcijskog rada, a iz pobijanog rješenja nije razvidno čiji bi to gospodarski interesi bili ugroženi omogućavanjem pristupa zapisniku sa sjednice Nadzornog odbora.
Slijedom navedenog, neosnovano je pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da bi zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora, te prateća dokumentacija, predstavljali poslovnu tajnu.
Osim toga, ističe se da je člankom 10. stavkom 1. točkom 12. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati zaključke sa službenih sjednica tijela javne vlasti i službene dokumente usvojene na tim sjednicama, te informacije o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti.
Posebno se ističe da je Povjerenik za informiranje na internetskoj stranici na poveznici https://www.pristupinfo.hr/zapisnici-sa-sjednica-nadzornog-odbora-trgovackih-drustava/ objavio načelne smjernice o dostupnosti zapisnika sa sjednica nadzornog odbora trgovačkih društava.
Uvidom u predmetni zapisnik sjednice Nadzornog odbora, utvrđeno je da se zapisnik sastoji od četiri stranice, te da se u istom u bitnom navode koji su zaključci doneseni (o usvajanju određenih akata), a rasprava oko pojedinih točaka dnevnog reda se svodi na navode da je određena osoba kratko izložila sadržaj istih, a na koje navode se po mišljenju Povjerenika za informiranje ne može primijeniti niti jedno od zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dakle, imajući u vidu obvezu proaktivne objave zaključaka sa sjednice nadzornog odbora kao službenog tijela javne vlasti, koja postoji bez obveze je li podnesen zahtjev za pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da se u odnosu na zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora ne može primijeniti institut zloupotrebe prava na pristup informacijama.
Slijedom navedenog, valjalo je u žalbenom postupku temeljem ovlasti iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ispitati može li se i u kojem opsegu žaliteljici omogućiti pravo na pristup navedenom zapisniku.
Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
Uvidom u zapisnik utvrđeno je da se u zapisniku navode imena i prezimena osoba koji su članovi Nadzornog odbora i njihove stručne spreme, kao i imena i prezimena ostalih nazočnih i njihove stručne spreme.
U odnosu na imena i prezimena, ističe se da se radi o zaposlenicima tijela javne vlasti, čiji se rad financira iz javnih sredstava, pa se na iste ne može primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a napominje se i da su podaci o imenima i prezimenima članova Nadzornog odbora javno dostupni na poveznici https://www.airport-dubrovnik.hr/index.php/hr/o-nama/unutarnje-ustrojstvo/uprava-i-vlasnistvo.
Međutim u odnosu na podatak o stručnoj spremi, provodeći test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjerenik za informiranje smatra da preteže potreba za ograničenjem u odnosu na javni interes, jer bi dostava podataka o stručnoj spremi navedenih osoba predstavljala nepotrebno zadiranje u njihov privatni život, pa je primjenom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke.
U odnosu na pozivanje prvostupanjskog tijela na odredbu članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, ističe se kako slijedi.
Člankom 15. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija u postupku izrade unutar jednog ili više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje prije dovršetka izrade cjelovite i konačne informacije moglo ozbiljno narušiti proces njezine izrade.
U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo ne daje nikakve razloge o tome u čemu bi se sastojalo ozbiljno ugrožavanje izrade zapisnika, posebno imajući u vidu da Poslovnik o radu Nadzornog odbora Zračne luke Dubrovnik d.o.o. od 12. studenog 2018. godine (dalje u tekstu: Poslovnik o radu), koji je dostupan na poveznici https://www.airport-dubrovnik.hr/images/Poslovnik%20o%20radu%20Nadzornog%20odbora%2012%2011%202018.pdf ne uvjetuje valjanost odluka donesenih na sjednici Nadzornog odbora verificiranjem zapisnika na sljedećoj sjednici Nadzornog odbora.
Dakle, formalno usvajanje zapisnika sa prethodne sjednice u smislu članka 15. Poslovnika o radu ne može utjecati na izradu zapisnika, tim više što samim Poslovnikom o radu nije propisana nikakva procedura vezano za prigovore na zapisnik, odnosno da bi se nakon potpisivanja istog mogli iznositi prigovori na sadržaj zapisnika.
Uzimajući u obzir ranije navedeno, Povjerenik za informiranje smatra da za predmetni zapisnik, osim u dijelu koji se odnosi na podatke o stručnoj spremi članova i nazočnih osoba, prevladava javni interes u odnosu na potrebu zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 4. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkama 2. i 5. izreke ovog rješenja.
Što se tiče dijela zahtjeva za pristup informacijama u kojem žalitelj traži popratnu dokumentaciju uz točke koje su uvrštene na dnevni red, Povjereniku za informiranje je dostavljena sljedeća dokumentacija: Godišnji plan poslovanja društva za 2019. godinu, Srednjoročni plan poslovanja Društva za razdoblje od 2019. godine do 2021. godine, Godišnje izvješće unutarnje revizije za 2018. godine, Strateški plan unutarnje revizije za razdoblje 2019. – 2021. godine, Godišnji plan unutarnje revizije za 2019. godinu, izmjene i dopune plana nabave – investicije za 2018. godinu, te Plan nabave – investicije za 2019. godine.
Sukladno članku 10. stavku 1. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način, i u strojno čitljivom obliku objavljivati godišnje planove, programe, strategije, upute izvješća o radu, financijska izvješća i druge odgovarajuće dokumente koji se odnose na područje rada tijela javne vlasti.
Slijedom navedenog, u odnosu na planove rada prvostupanjskog tijela ne može se primijeniti institut zlouporabe prava na pristup informacijama, jer se radi o informacijama za koje postoji obveza proaktivne objave u smislu gore citiranog članka Zakona o pravu na pristup informacijama.
U odnosu na plan nabave i izmjene i dopune plana nabave, ukazuje se na odredbu članka 10. stavka 1. točke 9. Zakona o pravu na pristup informacijama iz koje proizlazi obveza proaktivne objave, na internetskim stranicama tijela javne vlasti, informacija o postupcima javne nabave, dokumentacije potrebnu za nadmetanje, informacija o izvršavanje ugovora i drugih informacija za koji postoji obveza objavljivanja sukladno zakonu kojim se uređuje javna nabava.
Iako se odredba članka 28. stavku 3. Zakona o javnoj nabavi („Narodne novine“, broj 120/16), o obvezi objave plana nabave i njegovih izmjena na internetskoj stranici odnosi na javne naručitelja, a ne i na sektorske naručitelje, Povjerenik za informiranje smatra da se na plan nabave sektorskog naručitelja, te njegove izmjene i dopune, ne može primijeniti niti jedno zakonsko ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Naime, činjenica da određeno tijelo javne vlasti u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama nema obvezu objave plana nabave na internetskim stranicama, ne znači da plan nabave sektorskog naručitelja ne može biti predmetom zahtjeva za pristup informacijama.
Dakle, radi se o dokumentu iz kojeg je vidljiva potrošnja javnih sredstava u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je navedena informacija dostupna javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa.
U odnosu na informacije koje se odnose na pitanje unutarnje revizije, a s obzirom na to da se i točke I i II. osporenog rješenja odnose na dokumente vezane uz unutarnju reviziju, u nastavku se daje prikaz relevantnih zakonskih odredbi.
Člankom 3. stavkom 2. Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru („Narodne novine“, broj 78/15) propisano je da se odredbe navedenog Zakona primjenjuju i na trgovačka društva u vlasništvu Republike Hrvatske, odnosno jedne ili više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i druge pravne osobe kojima je osnivač Republika Hrvatska, odnosno jedna ili više jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave (u daljnjem tekstu: trgovačka društva i druge pravne osobe) utvrđene u Registru trgovačkih društava i drugih pravnih osoba obveznika davanja Izjave o fiskalnoj odgovornosti koji objavljuje Ministarstvo financija.
Uvidom u Društveni ugovor Zračne luke Dubrovnik d.o.o., koji je dostupan na poveznici https://www.airport-dubrovnik.hr/images/stories/4.3.%20DRUSTVENI%20UGOVOR%20.pdf, proizlazi da su članovi navedenog društva Republika Hrvatska, Dubrovačko-neretvanska županija, Grad Dubrovnik i Općina Konavle.
Prema članku 22. Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru („Narodne novine“, broj: 78/15), unutarnja revizija procjenjuje adekvatnost, učinkovitost i djelotvornost sustava unutarnjih kontrola i na temelju objektivnih dokaza osigurava dovoljnu razinu sigurnosti da je provođenje postojećih procesa upravljanja rizicima, kontrola i upravljanja poslovanjem, odnosno korporativnog upravljanja u funkciji: a) ostvarivanja poslovnih ciljeva institucija, b) obavljanja poslovanja na pravilan, etičan, ekonomičan, učinkovit i djelotvoran način, c) usklađenosti poslovanja sa zakonima i drugim propisima, planovima, programima i postupcima, d) pouzdanosti sveobuhvatnih financijskih i drugih informacija i podataka, uključujući unutarnje i vanjsko izvještavanje i e) zaštite sredstava od rizika gubitaka uzrokovanih lošim upravljanjem, neopravdanim trošenjem i korištenjem, te zaštite od drugih oblika nepravilnosti.
Sukladno stavku 2. navedenog članka unutarnja revizija obavlja reviziju svih programa, projekata, aktivnosti i poslovnih procesa, a sukladno stavku 3. navedenog članka unutarnja revizija daje stručno mišljenje i preporuke za poboljšanje sustava unutarnje kontrole u revidiranom području.
Člankom 33. stavkom 1. navedenog Zakona, poslovi unutarnje revizije planiraju se i obavljaju prema: a) strateškom planu unutarnje revizije za trogodišnje razdoblje, b) godišnjem planu unutarnje revizije te c) planu pojedinačne revizije.
Slijedom svega navedenog, te uzimajući u obzir načelo transparentnosti u djelovanju tijela javnih vlasti, Povjerenik za informiranje smatra da bi korištenje instituta zlouporabe prava na pristup informacijama u konkretnom slučaju potaknulo sumnju kako se uskraćivanje prava na pristup informacijama zbog zlouporabe koristi samo kako bi se prikrile nezakonitosti u radu, ili neopravdanog isključivanja javnosti iz procesa donošenja odluka bitnih za prvostupanjsko tijelo.
Posebno se ističe da je i raniji Zakon o sustavu unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru („Narodne novine“, broj 141/06) sadržavao slične odredbe, posebno u članku 16. i članku 33. navedenog Zakona, imajući u vidu činjenicu da žaliteljica traži dokumentaciju od 2010. godine.
Iz navedenog razloga ne može se prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da bi i konkretni zahtjev žaliteljice bio trivijalan i neozbiljan, te da isti doprinosi zabavi odgovorne osobe žaliteljice na društvenim mrežama.
Osim toga, osporeno prvostupanjsko rješenje ne sadrži nikakve razloge o tome u čemu bi se u konkretnom slučaju sastojalo opterećivanje rada tijela javne vlasti u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, već se obrazloženje osporenog rješenja svodi na reproduciranje zakonske odredbe.
Naime, pravo na pristup informacijama je zajamčeno člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske, a sva ograničenja navedenog prava moraju biti propisana zakonom te se ne smiju ekstenzivno tumačiti.
Točno je da je žalitelj podnio veći broj zahtjeva u kraćem vremenskom razdoblju, a što je razvidno iz preslike Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija prvostupanjskog tijela (dalje u tekstu: Upisnik), koji je dostavljen Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku, međutim navedeno samo po sebi nije dovoljno za zaključak da se radi o zlouporabi prava na pristup informacijama.
Nadalje, prvostupanjsko tijelo u prilog navoda da se radi o zlouporabi ističe da žaliteljica traži i informacije koje su javno objavljene, što sasvim sigurno ne može ići u prilog ocjeni radi li se o zlouporabi prava. Ako su informacije koje su predmet postupka javno objavljene, tada je tijelo javne vlasti dužno samo uputiti korisnika gdje su informacije dostupne u smislu članka 23. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, te u takvom slučaju ne može doći do opterećivanja u radu tijela javne vlasti.
Posebno se ističe da prvostupanjsko tijelo pogrešno u Upisniku (broj zahtjeva 6/2018) navodi da se radi o zahtjevu za pristup informacijama, s obzirom da je iz napomena jasno vidljivo da se radi o predstavci, a ne zahtjevu za pristup informacijama.
Osim toga, iz Upisnika (broj zahtjeva 13/2018) proizlazi da je zahtjev žaliteljice usvojen, a uvidom u spis koji se vodi kod Povjerenika za informiranje pod KLASOM: UP/II-008-07/19-01/280 razvidno je da je postupajući po zahtjevu žaliteljice doneseno odbijajuće rješenje od 11. veljače 2019. godine
U odnosu na navode prvostupanjskog tijela da je točkom 7. Metodologije provođenja unutarnje revizije prvostupanjskog tijela iz veljače 2013. godine (dalje u tekstu: Metodologija) propisano da bi godišnji planovi unutarnje revizije te godišnja izvješća unutarnje revizije predstavljaju poslovnu tajnu, ističe se kako slijedi.
Relevantni propisi koji uređuju pitanje poslovne tajne citirani su na stranici 3. obrazloženja ovog rješenja, a iz istih u bitnom proizlazi da poslovna tajna može određena zakonom ili općim aktom donesenim na temelju zakona. Metodologija prvostupanjskog tijela koju je izradio revizor sasvim sigurno ne predstavlja takav akt, niti predstavlja proizvodnu tajnu, niti rezultate istraživačkog i konstrukcijskog rada, niti prvostupanjsko tijelo daje bilo kakve razloge o tome koje bi to navodni gospodarski interesi prvostupanjskog tijela bili ugroženi ako bi se omogućio pristup dokumentima vezanim za unutarnju reviziju.
Slijedom navedenog, neosnovano je pozivanje prvostupanjskog tijela na činjenicu da bi godišnji planovi, odnosno godišnja izvješća unutarnje revizije predstavljali poslovnu tajnu.
U prilog toj tvrdnji dostavljaju se i poveznice na kojoj su objavljeni takvi planovi unutarnje revizije, primjerice:
http://www.unios.hr/wp-content/uploads/2015/07/Godi%C5%A1nji-plan-UR-2019.pdf
Što se tiče godišnjih izvješća unutarnje revizije, na internetskoj stranici Ministarstva financija (https://mfin.gov.hr/UserDocsImages//dokumenti/sredisnjaharmonizacija/PFIC/izvjescivanje//Objedinjeno%20GI%20za%202016.pdf), objavljeno je objedinjeno godišnje financijsko izvješće (sukladno obvezi iz članka 41. stavka 3. Zakona o sustavu unutarnjih kontrola u javnom sektoru), a koje prikazuje stanje sustava unutarnjih kontrola kod korisnika proračuna državne i lokalne razine.
Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da se godišnja izvješća o unutarnjoj kontroli u tijelima javne vlasti mogu podvesti pod odredbu članka 10. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da se nedvojbeno radi o periodičkim izvještajima koji daju prikaz stanja u tijelima javne vlasti.
Uzimajući u obzir sve navedeno, zbog pogrešne primjene članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, valjalo je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučiti kao pod točkama 3. i 5. izreke ovog rješenja.
Zaključno, žaliteljica svojim zahtjevom traži i dokumentaciju temeljem koje se Revizorski odbor upoznao s radom društva za razdoblje od 2010. do 2019. godine.
Iz spisa predmeta proizlazi da se Revizorski odbor upoznavao s radom prvostupanjskog tijela kroz godišnja izvješća unutarnje revizije, planove unutarnje revizije te financijske izvještaje i mišljenja neovisnih revizora.
Što se planova i godišnjih izvješća unutarnje revizije, razlozi za omogućavanje pristupa istim detaljno su navedeni ranije u ovom rješenju (obrazloženje u odnosu na točku 2. izreke), pa se radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja upućuje na navedene razloge.
U odnosu na financijske izvještaje i mišljenja neovisnog revizora, Povjerenik za informiranje smatra da se radi o informaciji za koju također postoji obveza proaktivne objave u smislu članka 10. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama (pa se ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama, niti pitanje poslovne tajne, a kako je to već ranije navedeno u ovom rješenju), a posebno se ističe da je na linku https://www.airport-dubrovnik.hr/images/GODISNJEIZVJESCE_2018.pdf javno objavljeno financijski izvještaj i izvješće neovisnog revizora za 2018. godini
Slijedom svega navedenog, valjalo je temeljem članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučiti kao pod točkama 4. i 5. izreke ovog rješenja.
Zaključno, s obzirom da se radi o većem broju informacija, posebno se ističe da tijela javne vlasti sukladno članku 19. stavku 2. Zakona o pravu na pristup informacijama imaju pravo tražiti od korisnika naknadu stvarnih materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, kao i na naknadu troškova dostave tražene informacije, a prema Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije od 24. siječnja 2014. godine („Narodne novine“, broj 12/14, 15/14) koje je donio Povjerenik za informiranje.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan