KLASA: UP/II-008-07/19-01/849

URBROJ: 401-01/11-20-5

Zagreb, 6. veljače 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba ........., izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Državne nekretnine KLASA: 008-02/19-02/14, URBROJ: DN-4/ŽF-19-6 od 22. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja trgovačkog društva Državne nekretnine KLASA: 008-02/19-02/14, URBROJ: DN-4/ŽF-19-6 od 22. listopada 2019. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim trgovačkog društva Državne nekretnine KLASA: 008-02/19-02/14, URBROJ: DN-4/ŽF-19-6 od 22. listopada 2019. godine, djelomično je odbijen zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica), i to u pogledu dostave vlastoručnih potpisa fizičkih osoba koje sadrži Ugovor o korištenju stana i njegovi sastavni dijelovi, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da jer se pobijanim rješenjem ne udovoljava njezinom zahtjevu kojim je tražila pristup dokumentima temeljem kojih trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. naplaćuju najamninu od stanarke ......... u kući na adresi ........., Osijek, a koje je žaliteljica većinski vlasnik u 5/8 dijela. Nadalje, navodi da joj je prvostupanjsko tijelo dostavilo Ugovor o korištenju stana između Stambenog poduzeća Osijek i ......... br. 3820/1-18068 od 10. lipnja 1974. godine te Zaključak Komisije za dodjelu stanova Stambenog poduzeća, a iz kojeg proizlazi da stanarka ......... ima uvjete za status zaštićenog najmoprimca  te da je Stambeno poduzeće Osijek naplaćivalo stanarinu od imenovane, ali nije vidljivo kako je tim iznosom raspolagalo, a činjenica je da je srazmjerni iznos najamnine isplaćivalo žaliteljici kao suvlasnici kuće, kao i drugim fizičkim osobama  - suvlasnicima kuće te da je taj ugovor potpisan između Stambenog poduzeća Osijek i stanarke, a ne između trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. i stanarke. Također, navodi da tijelo javne vlasti nije dostavilo nikakav dokument iz kojeg bi proizlazilo da imaju prava i obveze iz tog ugovora, a očigledno je da iznos naveden u ugovoru u jugoslavenskim dinarima više nije primjenjiv te Stambeno poduzeće Osijek više ne postoji, kao niti društveno vlasništvo na temelju kojeg je isto djelovalo, pa se žaliteljica u žalbi pita gdje su dokumenti koji dokazuju da upravo trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. stječu pravo naplate stanarine jer prema odredbama Zakona o najmu, najamninu od zaštićenog najmoprimca naplaćuje vlasnik stana, a tijelo javne vlasti nije dostavilo nikakav dokument iz kojeg bi proizlazilo da su vlasnik stana ili da zastupaju vlasnika stana ili da taj navodi vlasnik stana ima pravo vlasništva stana, a podatke o načinu razdiobe naplaćene stanarine je prikrilo i tako neistinito prikazalo raspolaganje stanarinom. Žaliteljica smatra da postoji važnost dostave dokumenta o suvlasništvu Republike Hrvatske nad predmetnom nekretninom jer je cijela kuća u idealnom suvlasništvu, pa ona kao većinski suvlasnik nesumnjivo ima pravo uvida u dokument koji tvrdi suprotno te da trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o., s obzirom na nedostatke dostavljenog ugovora, nisu mogle pristupiti naplati najamnine od navedenog najmoprimca bez ugovaranja novog ugovora ili aneksa ugovora ili nekog drugog odgovarajućeg dokumenta u kojem bi bili utvrđeni odnosi između trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. i najmoprimca, iznos najamnine i način naplate, a pošto tijelo javne vlasti nije dostavilo takav dokument smatra da je odgovor na njezin zahtjev za pristup informacijama bitno nepotpun i svodi se na birokratsko otaljavanje obaveza bez namjere dati informaciju o suštini problema. Ističe da obveza dostave podataka koje je zatražila ne proizlazi samo iz Zakona o pravu na pristup informacijama, nego i iz odredbi Zakona o vlasništvu i drugim pravnim stvarima, budući da je predmetna kuća u idealnom vlasništvu i da je žaliteljica većinski suvlasnik, pa ima temeljem članka 37. stavka 6. pravo tražiti podatke o prihodima koje drugi suvlasnici ostvaruju i iz njezinog suvlasničkog dijela. Predlaže da se uvaži žalba i da Povjerenik za informiranje naloži tijelu javne vlasti naloži da joj dostavi na uvid sve dokumente iz kojih proizlazi njihovo pravo naplate stanarine od zaštićenog najmoprimca, a prije svega dokument o statusu vlasnika ili dokument o pravu zastupanja vlasnika što je osnovni preduvjet za pravo naplate stanarine, o navodnom suvlasničko udjelu kao i ugovor ili drugi odgovarajući dokument kojim je reguliran iznos i način naplete najamnine od konkretnog zaštićenog najmoprimca.

Žalba je neosnovana.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žaliteljica u zahtjevu za pristup informacijama od 9. listopada 2019. godine navela da je većinska suvlasnica nekretnine na adresi Divaltova 44, k.č. br. 6282 upisane u z.k. uložak 4243 k.o. Osijek u 5/8 dijela te zatražila od trgovačkog društva Državne nekretnine d.o.o. sljedeće: „1. Obrazloženje pravnog temelja na kojem Državne nekretnine d.o.o. temelje svoje pravo da naplaćuju najamninu od stanarke ........., ........., Osijek i pripadajuće dokumente. 2. Pregled svih obračunatih i naplaćenih iznosa najamnine od početka obračunavanja do danas. 3. Obrazloženje načina na koji je izračunat iznos najamnine. 4. Obrazloženje zbog čega Državne nekretnine d.o.o. ne isplaćuju meni kao većinskom suvlasniku predmetne nekretnine srazmjerni dio najamnine koju naplaćuju od stanarke.“ Nadalje, utvrđeno je da je postupajući po predmetnom zahtjevu tijelo javne vlasti dopisom KLASA: 008-02/19-02/14, URBROJ: DN-4/ŽF-19-3 od 18. listopada 2019. godine žaliteljici u odnosu na dio zahtjeva kojim je zatražila obrazloženje pravnog temelja za naplatu najamnine ......... na adresi ........., Osijek, obrazloženje načina na koji je izračunat iznos najamnine te obrazloženje  zbog čega društvo njoj kao većinskoj vlasnici ne isplaćuje srazmjerni dio najamnine koju naplaćuje stanarki, dostavilo obavijest iz članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, u odnosu na točku 2. žaliteljičinog zahtjeva u kojoj je zatražila pregled svih obračunatih i naplaćenih iznosa najamnine od početka obračunavanja do danas, tijelo javne vlasti donijelo je rješenje KLASA: 008-02/19-02/14, URBROJ: DN-4/ŽF-19-2 od 16. listopada 2019. godine (protiv kojeg je žaliteljica izjavila žalbu Povjereniku za informiranje koja se vodi u spisu predmeta KLASA: UP/II-008-07/19-01/851), dok je pobijanim rješenjem KLASA: 008-02/19-02/14, URBROJ: DN-4/ŽF-19-6 od 22. listopada 2019. godine tijelo javne vlasti odlučilo dijelu zahtjeva žaliteljice iz točke 1. zahtjeva kojim je zatražila dostavu dokumenta na temelju kojeg trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. naplaćuje stanarinu od ......... na adresi ........., Osijek.

Pobijanim rješenjem od 22. listopada 2019. godine žaliteljici je djelomično omogućeno pravo na pristup preslici Ugovora o korištenju stana Broj: 3820/1-18068 sklopljenog 10. lipnja 1974. godine, na način da su na istome prekriveni vlastoručni potpisi fizičkih osoba i omogućeno pravo na pristup preslici Zaključka komisije za dodjelu stanova Broj: 02-3879/74 od 4. lipnja 1974. godine.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da je uvidom u spis predmeta klase: 940-06/00-02/17, utvrđeno da je ......... zaštićena najmoprimka, a temelj za naplatu najamnine je Ugovor o korištenju stana sklopljen između Stambenog poduzeća Osijek i ........., uvidom u koji je utvrđeno da sadrži osobne podatke iz članka 4. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ, odnosno podatke za koje postoji zakonsko ograničenje pristupa iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, navodi se da je tijelo javne vlasti temeljem članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama provelo test razmjernosti i javnog interesa kojim je utvrđeno da su razlozi za pristup informaciji transparentnost, odgovornost i očuvanje povjerenja u rad društva, a razlozi protiv omogućavanja pristupa informaciji su ugrožavanje prava na zaštitu osobnih podataka i prekomjerna obrada istih. Također, navodi se da vlastoručni potpisi osoba na ugovoru ne predstavljaju informaciju od javnog interesa jer bi javni interes obuhvaćao pitanja koja se odnose na zaštitu okoliša, ugrožavanje javnog zdravlja, prijetnju obrani i sigurnosti, potrošnju javnih sredstava, zakonitost rada tijela javne vlasti, upravljanje imovinom i slično, pa je stoga, s obzirom na navedeno, u odnosu na Ugovor sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama omogućen pristup traženoj informaciji uz ograničenje pristupa u dijelu informacije koji se odnosi na osobni podatak i to na način da će se na ugovoru zacrniti zaštićeni osobni podaci, odnosno podaci koji se odnose na vlastoručni potpis ugovornih strana.

Člankom 107. stavkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je da se u žalbenom postupku ispituje zakonitost rješenja koje se pobija, a člankom 115. stavkom 1. citiranog Zakona propisano je da drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima.

Kako je vidljivo iz žalbenih navoda, žaliteljica predmetnom žalbom ne napada pobijano rješenje u odnosu na dijelove predmetne informacije kojima je ograničeno pravo na pristup informacijama (vlastoručni potpisi fizičkih osoba na Ugovoru o korištenju stana Broj: 3820/1-18068 sklopljenom 10. lipnja 1974. godine), već iznosi svoje neslaganje s dokumentima koji su joj dostavljeni temeljem njezinog zahtjeva za pristup informacijama, odnosno smatra da dostavljeni Ugovor ne može biti pravna osnova za naplatu najamnine te da trebaju postojati neke druge isprave na temelju kojih trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o. ima pravo naplate najamnine.

Vezano uz navedeno, valja istaknuti da je člankom 24. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik, ako smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njezin ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Navedena odredba obvezuje korisnike da se u slučajevima kada im je omogućen pristup informaciji, u cijelosti ili djelomično, a smatraju da informacija koju su zaprimili nije točna ili potpuna, odnosno nije ona koju su zatražili, ponovno obrate tijelu javne vlasti podnošenjem zahtjeva za dopunu ili ispravak. Nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijela javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji.

Stoga u žalbenom postupku, a uzevši u obzir gore citirane odredbe Zakona o općem upravnom postupku, može biti ispitana jedino zakonitost pobijanog rješenja, dok se za nadopunu ili ispravak informacije žaliteljica treba obratiti prvostupanjskom tijelu, sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Nadalje, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je tijelo javne vlasti, trgovačko društvo Državne nekretnine d.o.o., o provođenju testa razmjernosti sastavilo akt KLASA: 008-02/19-02/14, URBROJ: DN-4/ŽF-19-5 od 22. listopada 2019. godine.

Odredbom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano  je ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Primjenom navedene odredbe tijelo javne vlasti je u žalbenom postupku, sukladno odredbi članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, Povjereniku za informiranje u žalbenom postupku dostavilo na uvid navedeni Ugovor.

U žalbenom postupku izvršen je uvid u dostavljenu informacije te je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo žaliteljici djelomično omogućilo pristup preslici Ugovora o korištenju stana Broj: 3820/1-18068 sklopljenog 10. lipnja 1974. godine, na način da su na istome prekriveni vlastoručni potpisi fizičkih osoba koje su sklopile predmetni ugovor, od kojih je jedna zaštićena najmoprimac, a druga ovlaštena na sklapanje ugovora od strane direktora Stambenog poduzeća Osijek.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

U odnosu na koji su prekriveni (vlastoručni potpisi fizičkih osoba), u žalbenom je postupku zaključeno da u pogledu istih ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje. Naime, u konkretnom slučaju interes javnosti je zadovoljen dostavom dokumenta, odnosno Ugovora na kojem je vidljiv njegov sadržaj, kao i ugovorne strane, iz čega proizlazi da je prvostupanjsko tijelo postupilo u skladu s člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, dostavom podatka o vlastoručnom potpisu fizičkih osoba, došlo bi do nepotrebnog zadiranja u privatni život. Dakle, pravilno je prvostupanjsko tijelo provelo test razmjernosti i javnog interesa u odnosu na dokumentaciju izabranog kandidata, iz kojeg razloga su žalbeni navodi žalitelja neosnovani.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja. 

Vezano uz navode žaliteljice da joj pravo na pristup traženim informacijama pripada ne samo po Zakonu o pravu na pristup informacijama, već i po Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao suvlasnici nekretnine na adresi ........., Osijek, valja naglasiti da Zakon o pravu na pristup informacijama u članku 1. stavku 3. propisuje da se odredbe ovoga Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka osigurana propisom. U ostvarivanju prava na pristup informacijama nije odlučna veza između korisnika i informacije koja je predmet postupka, odnosno pristup traženoj informaciji će se omogućiti ili ograničiti bez obzira na to ima li korisnik partikularni interes za dobivanje informacije, s obzirom da se u postupku ostvarivanja prava na pristup informacijama treba utvrditi postojanje, odnosno pretezanje javnog interesa u odnosu na pojedinačne zaštićene interese iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan