KLASA: UP/II-008-07/19-01/165

URBROJ: 401-01/05-20-4

Zagreb, 6. veljače 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe Raiffeisenbank Austria d.d., zastupane po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda ........., Rijeka, ........., izjavljene protiv obavijesti Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/16-01/35, URBROJ: 513-07-21-17-19-19 od 28. siječnja godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se obavijest Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/16-01/35, URBROJ: 513-07-21-17-19-19 od 28. siječnja 2019. godine.

2. Odbija se zahtjev za pristup informacijama Raiffeisenbank Austria d.d. od 3. studenog 2016.  godine kao neosnovan.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenom obaviješću Ministarstva financija, Porezne uprave – Središnjeg ureda (u daljnjem tekstu: Porezna uprava), koja se ima smatrati rješenjem odbijanju, obaviještena je Raiffeisenbank Austria d.d., zastupana po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda ......... (dalje u tekstu: žalitelj), sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, da se žaliteljev podnesak ne smatra zahtjevom u smislu odredbe članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Protiv pobijane obavijesti žalitelj je uložio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene prava. Smatra kako prvostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi iz rješenja Povjerenika za informiranje te da ponovno čini iste povede odredaba Zakona o pravu na pristup informacijama kao i u ranijim postupcima, stoga ima smatrati da pobijana obavijest predstavlja rješenje o odbijanju zahtjeva na pristup informacijama. Navodi kako tijelo javne vlasti uopće ne obrazlaže zašto se zahtjev za pristup informacijama ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, te zaključuje kako u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni navedene odredbe. Smatra  da čak i da su informacije koje se traže u ovom postupku obuhvaćene poreznom tajnom, prvostupanjsko tijelo bilo je dužno provesti test razmjernosti i  javnog interesa. Žalitelj potom obrazlaže da je prilikom provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti moralo imati u vidu i činjenicu da je žalitelj stranka (cesionar) ugovora koji su predmet zahtjeva za pristup informacijama, a sukladno predmetnim ugovorima Ministarstvo financija je cesus, odnosno dužnik koji umjesto starom, obvezu mora izvršiti novom vjerovniku, podrazumijeva se ako tražbina postoji. Žalitelj navodi kako su za procjenu postojanja tražbine neophodni upravo podaci zatraženi zahtjevom za pristup informacijama. Žalitelj navodi kako će  u slučaju podnošenja tužbe radi isplate protiv Republike Hrvatske, a radi naplate ustupljenih tražbina, Porezna uprava morati u parničnom postupku iznijeti zatražene činjenice i priložiti dokaze. Žalitelj zaključuje kako je Porezna uprava prilikom provedbe testa razmjernosti i javnog interesa  morala imati u vidu iznesene činjenice i odlučiti kako prevladava javni interes u odnosu na interes zaštite porezne tajne.  Žalitelj predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 3. studenog  2016. godine zatražio od Porezne uprave sljedeće informacije: 1. da li se na dan 4. 2. 2014. godine protiv društva GOLD BOX d.o.o. sa sjedištem u Zagrebu, Radnička cesta 52, OIB 73564183237 vodio ovršni postupak radi naplate eventualne obveze iz porezno-dužničkog odnosa i ako jest, o kojem se postupku radi i koja je točno obveza naplaćivana u tom postupku; 2. da li se u eventualnom postupku nadzora nad poslovanjem ovog društva utvrdilo  da GOLD BOX d.o.o. nema pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost po osnovi prijave (obrasca) PDV-a za period 1. 11. 2013. – 30. 11. 2013. godine koji je dostavljen nadležnom poreznom tijelu dana 4. 12. 2013. godine u ukupnom  iznosu od 11.716.226,06 kn i po osnovi prijave  (obrasca) PDV-a za period 1. 12. 2013. – 31. 12. 2013. godine dostavljen poreznom tijelu dana 8. 1. 2014. godine u ukupnom iznosu od 8.844.040,01 kn, a koje su tražbine na povrat poreza na dodanu vrijednost zaplijenjene rješenjem Porezne uprave, KLASA: IP/I-471-02/14-01/91, URBROJ: 513-07-01-14-04 od 24. 4. 2014. godine, i ako je navedeno utvrđeno da li je doneseno rješenje o navedenom za koji iznos tražbine, koji je sadržaj predmetnog rješenja te da li je rješenje postalo izvršno i pravomoćno i kada.

Porezna uprava je predmetni zahtjev odbila rješenjem, KLASA: UP/I-032-01/16-01/35, URBROJ: 513-07-21-00-16-4 od 17. studenog 2016. godine, temeljem članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16).

Povjerenik za informiranje je nakon uložene žalbe donio rješenje, KLASA: UP/II-008-07/16-01/639, URBROJ: 401-01/05-17-4 od 11. rujna 2017. godine, kojim je poništio navedeno rješenje Porezne uprave te je predmet vratio na ponovni postupak. Porezna uprava je u ponovljenom postupku donijela rješenje, KLASA: UP/I-032-01/16-01/35, URBROJ: 513-07-21-17-17-13 od 5. listopada 2017. godine, kojim je ponovno odbila žaliteljev zahtjev jer je informacija porezna tajna, ali pritom citirajući i odredbu članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena.

Nakon što je žalitelj uložio žalbu na rješenje Porezne uprave od 5. listopada 2017. godine, Povjerenik za informiranje je donio rješenje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/930, URBROJ: 401-01/05-18-2 od 27. prosinca 2018. godine, kojim je poništio citirano rješenje Porezne uprave te je predmet vratio na ponovni postupak.

Porezna uprava je u ponovnom postupku donijela obavijest, KLASA: UP/I-032-01/16-01/35, URBROJ: 513-07-21-17-19-19 od 28. siječnja 2019. godine, kojim je sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijestila žalitelja da se njegov podnesak ne smatra zahtjevom u smislu odredbe članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, prilikom čega dodatno navodi kako se tražene informacije, kao i sve druge informacije o poreznim obveznicima  proizašle iz poreznog postupka, sukladno članku 8. Općeg poreznog zakona smatraju poreznom tajnom, te je istima moguć pristup samo uz pisani pristanak poreznog obveznika.

U žalbenom postupku je utvrđeno kako je Porezna uprava prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama ponovno pogrešno i nepotpuno utvrdila činjenično stanje, nakon čega je neodgovarajuće primijenila materijalne i postupovne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Odredbom članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da se podnesak ne smatra zahtjevom u smislu članka 18. stavka 5. ovoga Zakona, pri čemu je dužno uputiti korisnika na način ostvarivanja njegova traženja.

Prema članku 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Slijedom navedenih odredbi, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je obavijest prvostupanjskog tijela javne vlasti nezakonita, s obzirom da nisu utvrđene činjenice i okolnosti koje bi opravdavale zaključak da se žaliteljev zahtjev ne smatra zahtjevom za pristup informacijama u smislu odredbe članku 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Porezna uprava je u pobijanoj obavijesti samo citirala odredbu članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, prilikom čega nije dala do znanja niti obrazložila pod koji se dio navedene odredbe podvodi žaliteljev zahtjev za pristup informacijama.

S obzirom da je pobijana obavijest nezakonita, ista se ima smatrati odbijajućim rješenjem u kojem nije jasno definirano ograničenje od pristupa informacijama, nije proveden test razmjernosti i javnog interesa niti je u potpunosti utvrđeno činjenično stanje, odnosno u kojem tijelo javne vlasti nije slijedilo upute iz ranijih rješenja Povjerenika za informiranje.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09), u žalbenom postupku odlučio samostalno  riješiti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama.

Zahtjev je neosnovan.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Nastavno na navedene zakonske odredbe te nakon uvida u informaciju koju je Povjereniku za informiranje dostavilo tijelo javne vlasti, a koja je predmet žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je zatražena informacija porezna tajna.

Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18) je propisano kako je porezno tijelo dužno  kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima.

Budući da zatražena informacija predstavlja poreznu tajnu, potrebno je provesti test razmjernosti i javnog interesa prije uskraćivanja pristupa informaciji temeljem članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese.  Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. ovog Zakona, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Kao prvo je utvrđeno da žalitelj ima poseban, partikularan pravni interes da dođe do zatražene informacije, stoga je Povjerenik za informiranje u ranijim postupcima naglašavao da je dužnost tijela javne vlasti utvrđivanje može li žalitelj temeljem posebnog propisa ostvariti pristup traženoj informaciji,  u kojem slučaju se ne bi primjenjivale odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje pritom nije osporavao činjenicu da zatražene informacije predstavljaju poreznu tajnu, već je u drugostupanjskim postupcima u dva navrata ustanovio nepotpuno utvrđivanje činjeničnog stanja, nepravilnost u provedi testa razmjernosti i javnog interesa, proturječnost  izreke s obrazloženjem rješenja te pogrešnu primjenu zakona.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje je prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva utvrdio da je Raiffeisenbank Austria d.d. stranka (cesionar) ugovora koji su predmet zahtjeva za pristup informacijama, a sukladno predmetnim ugovorima Ministarstvo financija je cesus, odnosno dužnik te da su za procjenu postojanja tražbine neophodni upravo podaci zatraženi zahtjevom za pristup informacijama.

Drugim riječima, žalitelj ima pravni interes da dođe do zatražene informacije kako bi izvršio naplatu tražbine, međutim to se ne može izjednačiti sa javnim interesom koji u ovom slučaju nije identificiran.

U tom se smislu ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane za zatražene informacije, da se iste ne odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava predmetnih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

S obzirom da nije utvrđen javni interes, već je jedino razvidan žaliteljev interes da ostvari pristup zatraženoj informaciji, omogućavanje pristupa zatraženoj informaciji bi dovelo do povrede zaštićenog interesa propisanog odredbom članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražena informacija predstavlja poreznu tajnu.

Posebno se ukazuje na načelo jednakosti, propisano člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, u kojem se navodi da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju. Drugim riječima, ako bi podnositelj zahtjeva, koji je ujedno i stranka u nekom postupku, odnosno koji ima poseban pravni interes, dobio informaciju predmeta temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama, to bi značilo da na informaciji ne postoje ograničenja, odnosno da bi tu  istu informaciju mogao dobiti bilo koji drugi korisnik te da bi sukladno načelu raspolaganja informacijom, propisanim člankom 9. navedenog Zakona, tu informaciju mogao i javno iznositi.

To znači da među korisnicima prava na pristup informacijama vlada potpuna ravnopravnost, te kada bi tijelo javne vlasti u postupku pokrenulo pitanje ima li neki od korisnika posebni pravni interes na pristup informaciji, određen posebnim zakonom, time bi ignoriralo načelo jednakosti korisnika i isključilo primjenu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

Sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, na informaciji u posjedu tijela javne vlasti ili postoje ograničenja od pristupa propisana člankom 15. navedenog Zakona,  ili ne postoje - a korisnici su u odnosu na navedene pozicije ravnopravni -  ili ne mogu ostvariti pristup informaciji, ili mogu ostvariti pristup.

U trenutku kada se počnu procjenjivati posebni, parcijalni interesi određenih korisnika, koji su određeni posebnim propisima, u tom se trenutku isključuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama.

Povjerenik za informiranje je stoga, sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku i članku 23. stavku 5. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama odlučio kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan