KLASA: UP/II-008-07/20-01/2

URBROJ: 401-01/05-20-2

Zagreb, 31. siječnja 2020.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 30/2019 od 5. prosinca 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 30/2019 od 5. prosinca 2019. godine.

2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici sljedećih informacija:

- Ugovora o klupskom kreditu broj: MPR-VP-REST-01/2018 (korisnik kredita REKO d.o.o.), na način da se na Ugovoru prekrije točka  3. „Instrumenti osiguranja i prethodni uvjeti“ i točka 5. „Ostali uvjeti“, te se u tom dijelu zahtjev odbija.

- Ugovora o kreditu broj: PZOE-05/17 (korisnik kredita NTC GAJ d.o.o.), na način da se na prvoj stranici Ugovora prekrije adresa i OIB fizičke osobe, kao i točka  3. „Instrumenti osiguranja“, te se u tom dijelu zahtjev odbija.

- Ugovora o kreditu broj: MRR-18-1100079 (korisnik kredita RURIS d.o.o.), na način da se na prvoj stranici Ugovora prekriju adrese i OIB-i fizičkih osoba, kao i točka  3. „Instrumenti osiguranja“, te se u tom dijelu zahtjev odbija.

- Ugovora o dugoročnom klupskom kreditu s valutnom klauzulom broj: 5710012149 (korisnik kredita BIO PELETI ENERGIJA d.o.o.), na način da se na Ugovoru prekrije točka 7. „Osiguranje naplate tražbina“, te se u tom dijelu zahtjev odbija.

- Ugovora o dugoročnom klupskom kreditu s valutnom klauzulom broj: 5710012156 (korisnik kredita MAKSIM TRADE ENERGIJA  d.o.o.), na način da se na Ugovoru prekrije točka 7. „Osiguranje naplate tražbina“, te se u tom dijelu zahtjev odbija.

3. Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana njegove pravomoćnosti.

O b r a z l o ž e n j e

Točkom 1. izreke pobijanog rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), u dijelu koji se odnosi na zatraženu dostavu preslika ili skeniranih ugovora o kreditima / pozajmicama ili slično, koji se odnose na kredite odobrene sljedećim korisnicima: REKO d.o.o. u iznosu 9.016.378 kn, NTC GAJ d.o.o. u iznosu 48.276.163 kn, koji su odobreni u prosincu 2017. godine; te BIO PELETI ENERGIJA d.o.o. u iznosu 19.111.049 kn; PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d.u iznosu 19.111.049 kn, RURIS d.o.o. u iznosu 11.324.501 kn, MAKSIM TRADE ENERGIJA d.o.o. u iznosu 18.999.852 kn, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. u iznosu 18.999.852 kn, koji su odobreni u travnju 2018. godine. Zahtjev je u navedenom dijelu odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točaka 2. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je zatražena informacija bankovna tajna, jer sadrži zaštićene osobne podatke te iz razloga što žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. Točkom 2. izreke pobijanog rješenja HBOR je odbacio žaliteljev zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, u dijelu koji se odnosi  na dostavu preslike ili skeniranog ugovora o kreditu / pozajmice ili slično za kredit odobren u prosincu 2017. godine korisniku ELMECH SINTERMARK d.o.o. u iznosu 1.990.354 kn, iz razloga što ne posjeduje zatraženu informaciju.

Žalitelj je  na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu protiv točke 1. izreke pobijanog rješenja zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra kako HBOR nije kreditna institucija već predstavlja tijelo javne vlasti, stoga su na temelju članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka, radi čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Žalitelj ističe kako u obrazloženju nema navoda radi čega informacije o raspolaganju javnim sredstvima nisu dostupne putem mrežnih (internetskih) stranica te smatra kako nije došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 6. studenog 2019. godine zatražio od HBOR-a dostavu preslika ili skeniranih ugovora o kreditima / pozajmicama ili slično, koji se odnose na sljedeće isplate: ELMECH SINTERMARK d.o.o. u iznosu 1.990.354 kn, REKO d.o.o. u iznosu 9.016.378 kn i NTC GAJ d.o.o. u iznosu 48.276.163 kn, koji su odobreni u prosincu 2017. godine; te BIO PELETI ENERGIJA d.o.o. u iznosu 19.111.049 kn; PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d.u iznosu 19.111.049 kn, RURIS d.o.o. u iznosu 11.324.501 kn, MAKSIM TRADE ENERGIJA d.o.o. u iznosu 18.999.852 kn, PRIVREDNA BANKA ZAGREB d.d. u iznosu 18.999.852 kn, koji su odobreni u travnju 2018. godine.

HBOR je točkom 1. izreke pobijanog rješenjem odbio žaliteljev zahtjev, a u njegovom obrazloženju citira relevantne odredbe Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Zakona o kreditnim institucijama i Zakona o financijskom osiguranju te zaključuje da je HBOR u obvezi pridržavati se propisa o bankovnoj tajni. HBOR također uzima u obzir uzima odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka koji se odnose na poslovnu tajnu te Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), po kojoj bi za zakonitost obrade osobnih podataka trebala postojati makar jedna osnova iz članka 6. predmetne Uredbe, a koja u konkretnom slučaju ne postoji. Nadalje, HBOR je uzeo u obzir žaliteljeve zahtjeve za pristup informacijama te zaključuje da s obzirom na to da je žalitelj podnio  u razdoblju od 23. siječnja 2017. do 6. studenog 2019. ukupno 67 zahtjeva za pristup informacijama, odnosno 1370 zahtjeva ako bi se uključili podzahtjevi, koji se ukupno odnose na cca 8610 stranica materijala i cca 8920 odobrenja, očito je u konkretnom slučaju došlo do opterećenja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te su ostvarene sve pretpostavke za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog očite zloupotrebe prava na pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. HBOR također citira i relevantne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, temeljem kojih provodi test razmjernosti i javnog interesa, prilikom čega je zaključeno da bi dostavljanjem traženih informacija bio ozbiljno povrijeđen interes zaštite podataka koji predstavljaju poslovnu, odnosno bankovnu tajnu  te zaštite osobnih podataka, dakle u odnosu na javni interes prevladava potreba zaštite prava bankovne, odnosno poslovne tajne te zaštite osobnih podataka. U dijelu zahtjeva koji se odnosi na ugovor o kreditu ELMECH SINTERMARK d.o.o., navodi se kako činjenica da je kredit odobren, ne znači i da je ugovor o kreditu zaključen, slijedom čega HBOR ne posjeduje zatraženu informaciju i odbacuje u tom dijelu žaliteljev zahtjev.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Također je razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, s obzirom da navedena odredba obuhvaća i pojam bankovne tajne koja je propisana odredbom članka 156. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne  novine“, broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18), a na koju se HBOR poziva u pobijanom rješenju.

Ujedno je uzeta u obzir odredba članka 15. stavka 2. točke 4. istog Zakona, kojom je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je HBOR u prvostupanjskom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenio pravni propis.

U tom smislu treba ukazati kako je HBOR  razvojna i izvozna banka  u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.

Na navedeno se nadovezuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama, primjerice presuda broj: UsII-169/19-5 od 10. travnja 2019. godine, zauzeo stajalište kako informacija o krajnjim korisnicima kredita  treba biti dostupna javnosti budući da HBOR raspolaže javnim sredstvima, zbog čega se ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava podnositelja zahtjeva za pristup informacijama.

Samim time, zatraženi ugovori,  kojima su  određeni uvjeti i način raspolaganja javnim, proračunskim, sredstvima, mogu se u svojem većem dijelu podvesti pod odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je regulirana dostupnost informacija koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, budući da predstavljaju dokument koji pokazuje modus i svrhovitost upravljanja javnim novcem.

Iako HBOR u pobijanom rješenju tvrdi da zatražena informacija predstavlja bankovnu tajnu, u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne provodi se test razmjernosti i javnog interesa, stoga bi zatraženi ugovori u načelu trebali  biti dostupni javnosti temeljem zakonske odredbe.

S obzirom da HBOR spominje Opću uredba o zaštiti podataka, naglašava se kako je pogrešan njegov navod kako ne postoji osnova za zakonitost obrade iz 6. navedene Uredbe.

Naime, člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, naravno, uvažavajući preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona - osiguravajući automatsku dostupnost zatražene informacije i bez provedbe navedenog testa kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

S druge strane, dostavom podataka iz točke 2. izreke ovog rješenja za koje se navodi da bi ih trebalo prekriti (instrumenti osiguranja, ostali uvjeti, adrese i OIB-i fizičkih osoba, osiguranja naplate tražbina) Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na navedene podatke prevladava potreba zaštite prava na ograničenje poslovne odnosno bankovne tajne i zaštićenih osobnih podataka u odnosu na javni interes.

Navedene informacije nisu informacije od javnog značaja,  a u konkretnom slučaju je javni interes zadovoljen dostavom žalitelju informacije iz ugovora o kreditu, dok preostali podaci predstavljaju podatke koje je kreditna institucija saznala u obavljanju poslova s pojedinačnim klijentom, odnosno bankovnu tajnu u smislu članka 156. Zakona o kreditnim institucijama (“Narodne novine”, broj 159/13, 19/15, 102/15, 15/18), stoga je u tom dijelu zahtjev trebalo odbiti. U tom bi dijelu također došlo bi do nepotrebnog otkrivanja zaštićenih osobnih podataka fizičke osoba, što bi predstavljalo davanje osobnih podataka u prekomjernom opsegu. Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane podatke koje bi trebalo prekriti, a  koji su dio zatražene informacije, da se isti ne odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava predmetnih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Zaključno se ističe kako je  Visoki upravni sud Republike Hrvatske presudom, poslovni broj: UsII-542/19-8 od 11. prosinca 2019. godine, potvrdio tuženikovo rješenje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/359, URBROJ: 401-01/05-19-4 od 1. listopada 2019. godine, koje ima sličnu činjeničnu i pravnu osnovu kao i ova upravna stvar.

Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 2. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacija može omogućiti žalitelju.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. te članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan