KLASA: UP/II-008-07/18-01/623
URBROJ: 401-01/05-20-3
Zagreb, 21. siječnja 2020.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije, urbroj: 741/18 od 26. srpnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske radiotelevizije, urbroj: 741/18 od 26. srpnja 2018. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Hrvatske radiotelevizije (u daljnjem tekstu: HRT) djelomično je odbačen zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) - kojim su zatraženi podaci o režiseru svake premijere emisije „Vrijeme je za jazz“ od siječnja 2012. godine do prosinca 2014. godine, te podaci o režiseru svake reemitirane emisije „Vrijeme je za jazz“ od siječnja 2012. godine do travnja 2018. godine - temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije te nema daljnjih saznanja gdje se one nalaze.
Žaliteljica je na pobijano rješenje pravovremeno izjavila žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba upravnog postupka. Žaliteljica smatra da tijelo javne vlasti pogrešno tumači pojam informacije s obzirom da HRT posjeduje zatražene informacije u izrađenom obliku, te da se one nalaze na odjavnoj špici svake emisije. Navodi kako je obrazloženje pobijanog rješenja kontradiktorno samo sebi i izreci pobijanog rješenja, te se iz tog razloga ne može ispitati, što konstituira još jednu bitnu povredu odredaba upravnog postupka. Žaliteljica smatra kako je sadržaj pobijanog rješenja frapantan kada se uzme u obzir da se radi o javnom servisu financiranom iz proračuna Republike Hrvatske i obvezne pretplate koja tereti sve građane Republike Hrvatske. Predlaže da se njezina žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 25. travnja 2018. godine zatražila od HRT-a da joj se dostave podaci o režiseru svake premijere emisije „Vrijeme je za jazz“ od siječnja 2012. godine do prosinca 2014. godine, te podaci o režiseru svake reemitirane emisije „Vrijeme je za jazz“ od siječnja 2012. godine do travnja 2018. godine.
U obrazloženju pobijanog rješenje kojim je djelomično odbačen žaliteljičin zahtjev, HRT navodi kako je žaliteljici dostavio popis emisija „Vrijeme je za jazz“ od siječnja 2012. godine do prosinca 2014. godine sa podacima o režiserima kojima raspolaže. Ističe kako ostale podatke HRT ne posjeduje na način da raspolaže predmetnom informacijom sukladno definiciji Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno ne posjeduje ih u materijaliziranom obliku, već je ustanovljeno da bi utvrđivanje režisera svake emitirane i reemitirane emisije podrazumijevalo stvaranje nove informacije. HRT navodi kako bi jedini pouzdani podatak bio da se svaka kaseta sa snimljenom emisijom fizički pregleda i vidi na odjavnoj špici tko je bio redatelj. Navedeno bi značilo da se moraju naručiti sve sporne kasete iz međuarhive, u planskoj službi naručiti termini za njihovo pregledavanje te se odrediti ljudi koji bi sve to pregledali i zapisivali, a što bi za HRT predstavljalo nerazmjerno trošenje vremena odnosno sredstava.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je HRT u prvostupanjskom postupku nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio pravni propis.
Naime, teleološkim tumačenjem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama dolazi se do zaključka kao se ona može upotrijebiti prilikom odbacivanja zahtjeva za pristup informacijama tek u slučaju kada tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju ni u kakvom obliku, tijelu informacija nije poznata, ne zna gdje se nalazi ni kako doći do nje.
Iz obrazloženja pobijanog rješenja nije razvidno da tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije niti ima saznanja o njima, već se argumentacija uskrate bazira na nerazmjernom utrošku vremena i sredstava prilikom dolaženja do podataka koji su zatraženi zahtjevom.
U tom smislu obrazloženje pobijanog rješenja izlazi iz okvira odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama i ulazi u područje analize postojećih materijala i prevelikog angažmana službenika HRT-a, što može biti opterećujuće za tijelo javne vlasti, odnosno u područje stvaranja nove informacije u jedinstvenom obliku prikupljanjem podataka iz više izvora.
Dodatno se naglašava kako iz odredbi Zakona o HRT-u („Narodne novine“, broj 137/10, 76/12 78/16, 46/17, 73/17, 94/18) proizlazi obveza djelovanja HRT-a u javnom interesu, te je razvidno kako je HRT financiran sredstvima mjesečne pristojbe, odnosno zakonom utvrđenim parafiskalnim nametom pomoću kojega se omogućava djelovanje HRT-a u javnom interesu.
HRT je stoga kao javna ustanova koja obavlja djelatnost od javnog interesa dužna ispravno provesti postupak po podnesenom zahtjevu, te kao što je propisano odredbom članka 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) treba utvrditi pravo stanje stvari, i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.
Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Prilikom ponovnog rješavanja zahtjeva za pristup informacijama prvostupanjsko tijelo treba utvrditi posjeduje li izrađene informacije koje je žalitelj zatražio zahtjevom za pristup informacijama, odnosno dokumente iz kojih proizlaze informacije koje je žalitelj zatražio.
Prilikom ponovnog rješavanja zahtjeva tijelo javne vlasti će procijeniti radi li se o nerazmjernom utrošku vremena i sredstava prilikom dolaženja do podataka koji su zatraženi zahtjevom, te procijeniti koliko bi vremena i sredstava bilo utrošeno do izlučivanja zatraženih podataka, odnosno radi li se u tom slučaju o stvaranju nove informacije s obzirom na angažman službenika tijela javne vlasti.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan