KLASA: UP/II-008-07/19-01/405
URBROJ: 401-01/10-19-2
Zagreb, 02. srpnja 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) u vezi s člankom 119. stavkom 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) povodom žalbe i prigovora ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv obavijesti Grada Zagreba, KLASA: 008-02717-002/250, URBROJ: 251-02/014-19-47 od 14. svibnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Usvaja se zahtjev za pristup informacijama ......... od 13. lipnja 2017. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Rashoda i izdataka po poslovnom suradniku, koji sadrži podatke o isplatama odvjetnicima/odvjetničkim uredima/odvjetničkim društvima za razdoblje od 01. do 31. svibnja 2017. godine, na način da se na istim prekriju podaci o osobnom identifikacijskom broju te računu odvjetnika fizičke osobe, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Gradu Zagrebu da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od osam dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.
4. Odbacuje se prigovor ......... protiv obavijesti Grada Zagreba, KLASA: 008-02717-002/250, URBROJ: 251-02/014-19-47 od 14. svibnja 2019. godine kao nedopušten.
O b r a z l o ž e n j e
Dana 14. svibnja 2019. godine Grad Zagreb je donio obavijest, KLASA: 008-02717-002/250, URBROJ: 251-02/014-19-47 kojom je temeljem članka 23. stavka 1. točke 6. Zakona o pravu na pristup informacijama obavijestilo ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) da se njegov zahtjev, kojim traži informaciju o ukupnim isplatama svim odvjetničkim uredima od strane prvostupanjskog tijela za razdoblje od 01. svibnja do 31. svibnja 2017. godine ne smatra zahtjevom za pristup informacijama.
Protiv navedene obavijesti žalitelj je uložio žalbu i prigovor zbog pogrešne primjene materijalnog prava, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te bitne povrede odredaba upravnog postupka. Citira odredbe Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu, te ističe da se radi o informaciji o raspolaganju javnim sredstvima. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o knjigovodstvenom podatku koji je dostupan u svakom vremenu bez provođenja dodatne analize. Navodi da je počinjena bitna povreda odredaba upravnog postupka jer obavijest nije sačinjena sukladno članku 98. Zakona o općem upravnom postupku. Predlaže da se žalba prihvati.
Žalba je osnovana, a prigovor protiv obavijesti Grada Zagreba, KLASA: 008-02717-002/250, URBROJ: 251-02/014-19-47 od 14. svibnja 2019. godine nije dopušten.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 13. lipnja 2017. godine zatražio informaciju o ukupnim isplatama svim odvjetničkim društvima/odvjetničkim uredima/odvjetnicima po polugodištima u razdoblju od 01. do 31. svibnja 2017. godine, a svakako podatak o isplatama za deset najvećih odvjetničkih društava/odvjetničkih ureda/odvjetnika u navedenom razdoblju.
Budući da je Grad Zagreb rješenjem KLASA: 008-02/17-002/250, URBROJ: 251-02-04/1/2-17-7 od 28. lipnja 2017. godine odbio žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, žalitelj je uložio žalbu Povjereniku za informiranje, koji je rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/17-01/656, URBROJ: 401-01/04-17-4 od 16. listopada 2017. godine poništio gore citirano rješenje te žalitelju djelomično omogućio pristup informacijama o isplatama odvjetnicima za razdoblje od 01. do 31. svibnja 2017. godine.
Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-320/17-6 od 21. ožujka 2018. godine poništeno je rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/656, URBROJ: 401-01/04-17-4 od 16. listopada 2017. godine te je predmet vraćen na ponovni postupak Povjereniku za informiranje.
Postupajući po navedenoj presudi, Povjerenik za informiranje je u ponovljenom postupku donio rješenje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/656, URBROJ: 401-01/10-18-14 od 14. svibnja 2018. godine kojim je poništeno rješenje Grada Zagreba, KLASA: 008-02/17-002/250, URBROJ: 251-02-04/1/2-17-7 od 28. lipnja 2017. godine i predmet vraćen na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovljenom postupku Grad Zagreb je donio rješenje, KLASA: 008-02/17-002/250, URBROJ: 251-02/21/007-18-20 od 15. lipnja 2018. godine, a koje rješenje je poništeno rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/508, URBROJ: 401-01/10-18- 6 od 25. rujna 2018. godine te je predmet vraćen na ponovni postupak.
Protiv rješenja Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/508, URBROJ: 401-01/10-18-6 od 25. rujna 2018. godine Grad Zagreb je podnio tužbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, a presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-452/18 od 14. ožujka 2019. godine odbijen je tužbeni zahtjev Grada Zagreba radi poništenja gore citiranog rješenja Povjerenika za informiranje
S obzirom na to da Grad Zagreb nije u zakonom propisanom roku donio odluku u ponovljenom postupku i odlučio o žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama, isti je uložio žalbu Povjereniku za informiranje.
Rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/508, URBROJ: 401-01/10-19-19 od 14. siječnja 2019. godine naloženo je Gradu Zagrebu da u roku od 8 dana od dana zaprimanja navedenog rješenja riješi zahtjev za pristup informacijama žalitelja od 13. lipnja 2017. godine sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, nakon čega je prvostupanjsko tijelo izdalo obavijest, , KLASA: 008-02717-002/250, URBROJ: 251-02/014-19-47 od 14. svibnja 2019. godine koja je predmet ovog postupka.
U odnosu na žalbu žalitelja, ističe se sljedeće.
Razmatrajući spis predmeta, žalbene navode, Povjerenik za informiranje zaključuje da zahtjev žalitelja nije riješen sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, da razlozi za nerješavanje zahtjeva za pristup informacijama nisu opravdani te da je žalba osnovana.
Nesporno je da predmetna obavijest prvostupanjskog tijela od 14. svibnja 2019. godine ne sadrži uputu o načinu ostvarivanja traženja žalitelja, već se istom sadržajno žalitelj obavještava da predmet njegova traženja nije informacija.
Po stavu Povjerenika za informiranje, ako obavijest nije dana sukladno članku 23. stavku 1. točki 6. Zakonu o pravu na pristup informacijama, tada se ne može raditi o rješavanju zahtjeva. Ako se ne radi o rješavanju zahtjeva, tada dolazi do šutnje uprave, pa stoga Povjerenik za informiranje ne može prihvatiti stav da bi predmetna obavijest Grada Zagreba u konkretnom slučaju predstavljala rješenje o odbijanju zahtjeva.
Osim toga, odredbom članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama točno su propisane zakonske osnove za donošenje rješenja.
U konkretnom slučaju ne može se primijeniti niti načelo „falsa nominatio non nocet“, niti predmetna obavijest sadrži sve elemente koje mora sadržavati rješenje sukladno članku 98. Zakona o općem upravnom postupku.
Slijedom navedenog, izdavanjem predmetne obavijest nije prestala šutnja uprave u konkretnom slučaju. Međutim, kako je Povjereniku za informiranje omogućen uvid u informacije koje su predmet postupka, temeljem ovlaštenja iz članka 119. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku Povjerenik je sam riješio ovu upravnu stvar.
Sukladno članku 119. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da kad drugostupanjsko tijelo utvrdi da razlozi za nedonošenje prvostupanjskog rješenja nisu opravdani, samo će riješiti upravnu stvar ili naložiti prvostupanjskom tijelu da u roku od 15 dana donese traženo rješenje.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Napominje se da pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
O stvaranju nove informacije radilo bi se primjerice kad bi se od prvostupanjskog tijela tražila informacija koji istu nije dužno statistički obrađivati, odnosno kad bi za udovoljavanje zahtjevu za pristup informacijama trebalo izvršiti uvid u pojedini spis predmeta kako bi se došlo do informacije, a što ovdje nije slučaj.
Dana 12. listopada 2017. godine službenik u uredu Povjerenika za informiranje, u prostorijama Grada Zagreba izvršio je uvid u informacije koje su predmet postupka.
Naime, iz zapisnika Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/17-01/656, URBROJ: 401-01/04-17-3 od 12. listopada 2017. godine jasno proizlazi da dokument „Rashodi i izdaci po poslovnom suradniku“ sadrži podatke o tome za koji je radnju i u kojem postupku pojedinom odvjetniku izvršena isplata za razdoblje od 01. svibnja do 31. svibnja 2017. godine.
S obzirom da su službene osobe Grada Zagreba odbile službeniku ureda Povjerenika za informiranje odbile uručiti presliku dokumenta „Rashodi i izdaci po poslovnom suradniku“, sačinjen je gore citirani zapisnik o uvidu u dokumentaciju temeljem članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Dakle, dovodeći u vezu navedeno utvrđenje s zahtjevom za pristup informacijama žalitelja, može se zaključiti da prvostupanjsko tijelo posjeduje tražene informacije, jer pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žalitelj traži, odnosno presliku više dokumenata iz kojih bi žalitelj samostalnom obradom došla do traženih podataka, što znači da tijelo javne vlasti nije dužno raditi analizu, odnosno zbrajati iznose koje se nesporno nalaze u dokumentu „Rashodi i izdaci po poslovnom suradniku“.
Sukladno članku 7. stavku 2. točki 3. Pravilnika o proračunskom računovodstvu i računskom planu („Narodne novine, 124/14, 115/15, 87/16) propisano je da proračun i proračunski korisnici obvezno vode analitička knjigovodstva financijske obveze i imovina i to: potraživanja i obveze (po subjektima, računima, pojedinačnim iznosima, rokovima dospjelosti i zateznim kamatama i dr.). Osim toga, u računskom planu koji prilog citiranom Pravilniku, jasno je u odjeljku 323 – Intelektualne i osobne usluge predviđen osnovni račun 32373 – Usluge odvjetnika i pravnog savjetovanja.
Dakle, moglo bi se zaključiti da je prvostupanjsko tijelo dužno voditi podatke po subjektima i pojedinačnim iznosima, pa dovodeći u vezu navedeno sa sadržajem dokumenta „Rashodi i izdaci po po poslovnim suradnicima, jasno je da je podatak o isplatama koje je prvostupanjsko tijelo izvršilo odvjetnicima informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Posebno se ukazuje i na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-452/18-7 od 14. ožujka 2019. godine u kojoj je zauzet sljedeći stav:
„..kako je tuženik već utvrdio da dokument „Rashodi i izdaci po poslovnom suradniku“ sadrže podatke o tome za koju radnju i u kojem je postupku po pojedinom odvjetniku izvršena isplata, to pravilno tuženik tvrdi da tužitelj posjeduje tražene informacije..“
„..pravilno tuženik ocjenjuje da podatak o isplatama koje je tužitelj izvršio odvjetnicima predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a sa time u vezi je pravilna i daljnja ocjena tuženika da je dopušteno i na zakonu utemeljeno omogućiti pristup traženoj informaciji korisniku...“
Dakle, i Visoki upravni sud Republike Hrvatske smatra da podatak o isplatama odvjetnicima koje je učinio Grad Zagreb predstavlja informaciju u smislu članka 5. stavka 1. točka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno da postoji dokument pod nazivom „Rashodi i izdaci po poslovnom suradniku“.
Nadalje, u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-189/18 od 12. rujna 2018. godine zauzet je sljedeći stav:
„..sud u cijelosti prihvaća stajalište tuženika izraženo u osporenom rješenju prema kojem se tražene informacije odnose na raspolaganje javnim sredstvima.. Također u ovom upravnom sporu nije doveden u sumnju javni interes za dostavom traženih podataka“.
„..tužitelj niti ne osporava da se traženi podaci nalaze u dokumentu „Rashodi i izdaci po poslovnom suradniku“
Dakle, nesporno je da tražena informacija postoji u dokumentu „Rashodi i izdaci po poslovnom suradniku“, pa je u žalbenom postupku trebalo utvrditi može li se u cijelosti ili djelomično omogućiti pristup navedenom dokumentu.
Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.
Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Uvidom u informaciju koja je predmet postupka utvrđeno je da se navedeni podaci vode u dokumentu „Rashodi i izdaci po poslovnom suradniku“, te je vidljvo za koju radnju i u kojem postupku je pojedinom odvjetniku izvršena isplata.
Također je utvrđeno da navedeni dokument sadrži podatke o broju dokumenta, broju stavke, datumu stavke te podatak o osobnom identifikacijskom broju poslovnom suradnika i broju računa.
Dakle, u konkretnom slučaju informacije koje žalitelj traži predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima (isplate odvjetnicima), u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama što znači da u konkretnom slučaju tijelo javne vlasti nije niti bilo dužno provoditi test razmjernosti i javnog interesa u odnosu na dio informacije iz koje je razvidno kome i u kojem iznosu su izvršena predmetna plaćanja.
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će se preostali dijelovi informacije učiniti dostupnim, ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. navedenog članka.
Budući da informacija “Rashodi i izdaci po poslovnom suradniku” sadrži osobne podatke kao što su podatak o osobnom identifikacijskom i broju računa odvjetnika fizičke osobe, valjalo je u žalbenom postupku provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 25. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na podatke kao što su osobni identifikacijski broj te podatak o računu odvjetnika fizičke osobe ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za navedene podatke, predmetni podaci ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 119. stavku 3. Zakona o općem upravnom postupku u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao pod točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.
U odnosu na prigovor protiv obavijesti KLASA: 008-02717-002/250, URBROJ: 251-02/014-19-47 od 14. svibnja 2019. godine, ističe se sljedeće.
U presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj: UsII-206/18 od 30. kolovoza 2018. godine zauzeto je stajalište da nije dopušten prigovor protiv obavijesti iz članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se u navedenom slučaju ne radi o situacijama koje uređuju odredbe članka 155. i 156. Zakona o općem upravnom postupku.
Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod točkom 4. izreke ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan