KLASA: UP/II-008-07/18-01/590
URBROJ: 401-01/06-19-2
Zagreb, 18. prosinca 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe odvjetnice ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske radiotelevizije Ur: broj: 01-18/687 od 18. svibnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatske radiotelevizije Ur: broj: 01-18/687 od 18. svibnja 2018. godine odbijen je kao neosnovan prigovor/žalba odvjetnice ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) podnesen protiv obavijesti Ur.broj: 608/18 od 11. travnja 2018. godine navedenog tijela javne vlasti, donesene temeljem odredbe članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koju je žaliteljica zaprimila povodom svog zahtjeva za pristup informacijama od 10. travnja 2018. godine.
Zahtjevom za pristup informacijama žaliteljica je zatražila informacije o režiseru svake premijere emisije „Vrijeme je za jazz” te podatke o režiseru svake reemitirane emisije u naznačenom razdoblju, a navedeno tijelo javne vlasti ju je aktom Ur.broj: 608/18 od 11. travnja 2018. godine izvijestilo da joj nije u mogućnosti dostaviti tražene informacije, jer joj je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je navedenim rješenjem odbijen njezin prigovor protiv obavijesti Hrvatske radiotelevizije Ur.broj: 608/18 od 11. travnja 2018. godine, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede odredaba upravnog postupka. Žaliteljica ističe da navedeno rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama i ne može se ispitati, a što je razvidno iz pozivanja prvostupanjskog tijela na odredbu članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, uz obrazloženje da je ispred Trgovačkog suda u Zagrebu u tijeku postupak između stranke podnositeljice, gospodina ......... i Hrvatske radiotelevizije radi isplate autorske naknade. Navodi da je osporeno rješenje nezakonito jer je prvostupanjsko tijelo pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje i pogrešno primijenilo pravni propis, čime je ostvaren razlog za poništavanje rješenja iz članka 117. Zakona o općem upravnom postupku. Podnositeljica ističe razliku između stranke i punomoćnika te navodi da stranke prema članku 89. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11.,148/11.,25/13. i 89/14.) stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko punomoćnika te da je netočno i paušalno zaključiti da je žaliteljica stranka u postupku gospodina ......... protiv Hrvatske radiotelevizije. Nadalje, navodi kako ona jest punomoćnik gospodina ......... u navedenom postupku, međutim da je u konkretnom slučaju razvidno da zahtjev za pristup informacijama nije podnijela kao punomoćnica svoje stranke, već u skladu s člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama, prema kojem su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima navedenog zakona. Osim toga, ističe da iz obrazloženja pobijane odluke nije jasno na koji je to način žaliteljici (ne njezinoj stranci) i temeljem kojeg propisa utvrđena dostupnost tražene informacije, a zbog kojeg zaključka je ostvarena bitna povreda odredaba upravnog postupka. Navodi da je sukladno svemu navedenom, odbijanjem zahtjeva podnositeljici uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama, zajamčeno člankom 6. i člankom 8. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., i 5/14.) te člankom 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., i 2/10.). Zaključno, ističe da je javno tijelo od kojeg je zatražila pristup informacijama hrvatska nacionalna televizija, javna ustanova koja u Republici Hrvatskoj obavlja djelatnost pružanja radiofuzijskih usluga na teret državnog proračuna, da su djelatnost i funkcija Hrvatske radiotelevizije uređeni Zakonom o Hrvatskoj radioteleviziji („Narodne novine”, broj 137/10., 76/12., 78/16., 46/17. i 73/17.), prema kojem “u svom djelovanju HRT promiče javne vrijednosti i interese, uvažava interese javnosti te za svoje djelovanje odgovara javnosti”. Od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje, te joj omogući pristup traženim informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Iz spisa predmeta proizlazi da je žaliteljica 10. travnja 2016. godine podnijela Hrvatskoj radioteleviziji zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražila sljedeće informacije: 1. podaci o režiseru svake premijere emisije „Vrijeme je za jazz” od 27. travnja 2012. godine do 23. travnja 2018. godine i 2. podaci o režiseru svake reemitirane emisije „Vrijeme je za jazz” od 27. travnja 2012. godine do 4. travnja 2018. godine. Nadalje, iz spisa predmeta je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva Hrvatska radiotelevizija aktom Ur.broj: 608/18 od 11. travnja 2018. godine žaliteljici dostavila obavijest temeljem odredbe članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, da se sukladno članku 1. stavku 3. navedenog Zakona odredbe istog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom. Iz spisa predmeta je također razvidno da se žaliteljica nezadovoljna citiranim aktom podneskom 25. travnja 2018. godine obratila Povjereniku za informiranje, koji je dopisom KLASA: 008-04/18-01/283, URBROJ: 401-01/06-18-2 od 7. svibnja 2018. godine, isti dostavio prvostupanjskom tijelu na nadležno postupanje. Iz spisa predmeta je razvidno da je Hrvatska radiotelevizija o podnesku žaliteljice od 25. travnja 2018. godine donijela rješenje URBROJ: 608/18 od 18. svibnja 2018. godine kojim je isti odbijen kao neosnovan, da je žaliteljica protiv navedenog rješenja izjavila žalbu te je prvostupanjsko tijelo nakon toga isto rješenje oglasilo ništetnim.
Daljnjim uvidom u spis je utvrđeno da je Hrvatska radiotelevizija o prigovoru/žalbi žaliteljice odlučila osporenim rješenjem Ur: broj: 01-18/687 od 18. svibnja 2018. godine, kojim je odbila predmetni podnesak kao neosnovan, uz obrazloženje da su joj informacije koje je tražila u zahtjevu za pristup informacijama dostupne u okviru postupka koji kao punomoćnica stranke vodi protiv tijela javne vlasti ispred Trgovačkog suda u Zagrebu radi isplate naknade za režiranje emisije „Vrijeme je za jazz”.
U članku 1. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.
Člankom 23. stavkom 1. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje kad obavještava korisnika da mu je kao stranki u postupku dostupnost informacija iz sudskih, upravnih i drugih na zakonu utemeljenih postupaka propisom utvrđena
U drugostupanjskom postupku povodom žalbe žaliteljice izvršen je uvid u dostupnu dokumentaciju u spisu predmeta, razmotreni su navodi žaliteljice iz predmetnog podneska, navodi tijela javne vlasti iz obavijesti koja je žaliteljici dostavljena povodom njezinog zahtjeva, navodi iz osporenog rješenja te je nakon provedenog žalbenog postupka zaključeno da osporeno rješenje treba poništiti. Naime, prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni žalbenog tijela u ovom slučaju, vezano za traženje žaliteljice iz predmetnog zahtjeva, činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
S obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da se kod tijela javne vlasti ne vodi postupak u okviru kojeg bi žaliteljici bila utvrđena dostupnost traženih informacija iz zahtjeva te da iz spisa predmeta proizlazi da joj iste informacije nisu dostupne niti kao punomoćnici stranke u okviru postupka koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, a na koji se poziva prvostupanjsko tijelo, nego zapravo samo postoji mogućnost da će joj iste biti dostupne u tom postupku, žalbenom postupku je utvrđeno da je prvostupanjsko tijelo najprije u aktu Ur.broj: 608/18 od 11. travnja 2018. godine, pogrešno obavijestilo žaliteljicu temeljem odredbe članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, a zatim i prilikom donošenja osporenog rješenja, kada je njezin prigovor/žalbu protiv navedene obavijesti odbilo kao neosnovan/u.
Osim navedenog, u aktu Ur.broj: 608/18 od 26. srpnja 2018. godine Hrvatska radiotelevizija se očitovala Povjereniku za informiranje da činjenica da u spisu predmeta žaliteljica nije priložila punomoć stranke ne umanjuje točnost navoda prvostupanjskog tijela o tome da žaliteljica zastupa stranku u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu radi isplate naknade za režiranje emisije koje se tiču zatražene informacije iz zahtjeva. U citiranom je aktu nadalje u bitnome pojašnjeno da u odnosu na zatraženi period te emitirane i reemitirane emisije nema točne odnosno izrađene informacije odnosno da bi za utvrđivanje režisera svake emitirane i reemitirane emisije „Vrijeme je za jazz” prvostupanjsko tijelo zapravo trebalo izraditi novu informaciju, uzimajući u obzir činjenicu da ukoliko je neki redatelj i bio planiran za režiranje neke od emisija to ne mora značiti da je navedeni plan i ostvaren.
Slijedom svega navedenog, izvršenim uvidom u spis predmeta te uzimajući u obzir navode žaliteljice te prvostupanjskog tijela u žalbenom je postupku zaključeno da je prvostupanjsko tijelo predmetni zahtjev trebalo riješiti sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne joj dostavljati obavijest protiv koje je prema mišljenju drugostupanjskog tijela žaliteljica osnovano uložila žalbu. Stoga, a i radi činjenice da žalbeno tijelo nije u mogućnosti utvrditi koje informacije koje su predmet zahtjeva prvostupanjsko tijelo ima u svom posjedu, a koje ne, zbog prirode upravne stvari predmet je potrebno dostaviti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Članak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama u bitnom propisuje kako se ovim Zakonom uređuje pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, dok članak 5. stavak 1. točka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisuje da je „informacija” svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Slijedom navedenog, ističe se da ostvarivanje prava na pristup informaciji u smislu citirane odredbe predstavlja pristup već gotovoj, postojećoj informaciji i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da daje odgovore na pitanja. Pristup informaciji znači dobivanje preslike određenog dokumenta, snimke ili nekog drugog zapisa podataka i ne predstavlja obvezu tijela javne vlasti da obavlja određene radnje, odnosno izrađuje novu informaciju ili mišljenje, vrši analize, daje tumačenja i slično.
S obzirom na navedeno se ističe kako je tijelo javne vlasti povodom zahtjeva korisnika dužno najprije utvrditi posjeduje li zatražene informacije iz zahtjeva kao izrađene informaciju ili ne, odnosno može li se do zatraženih informacija doći na jednostavan način iz nekog drugog zapisa podataka, a nakon što utvrdi činjenice postupiti sukladno odredbama članka 23. Zakona o pravu na pristup informacijama, koji propisuje načine rješavanja zahtjeva. Ukoliko se iz zahtjeva korisnika vidljivo da se istim traži informaciju koja se ne može podvesti pod gore citiranu definiciju informacije odnosno da se radi o informaciji koju bi tijelo javne vlasti uz neki dodatni trud trebalo izraditi tijelo javne vlasti može postupiti sukladno odredbi članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. U slučaju kada tijelo javne vlasti utvrdi da nije u posjedu u zahtjevu zatražene informacije u obvezi je postupiti sukladno odredbi članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.
Ako tijelo javne vlasti utvrdi da u pogledu zatraženih informacija ne postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tada bi trebalo omogućiti korisniku pristup informacijama.
U slučaju kada tijelo javne vlasti posjeduje traženu informaciju iz zahtjeva te ograničava pristup istoj, dužno je prije donošenja odluke kod pojedinih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. istog Zakona. Navedeni test podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, mora procijeniti hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijelo javne vlasti je u obvezi donijeti obrazloženo rješenje o odbijanju zahtjeva, na koje bi korisnik imao pravo žalbe. Obveza donošenja rješenja postoji i u slučaju kada se korisniku omogućava djelomičan pristup informacijama (omogućavanje pristupa uz zaštitu određenih dijelova), a sukladno članku 23. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
S obzirom na sve navedeno te da je iz spisa predmeta razvidno da je u predmetnom slučaju tijelo javne vlasti postupajući po zahtjevu žaliteljice bilo u obvezi primijeniti odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da žaliteljici zatražene informacije nisu dostupne temeljem drugog posebnog propisa odnosno kao stranci u nekom drugom zakonom uređenom postupku, na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
Člankom 117. stavkom 2. Zakona o općem upravnom postupku je propisano kad je za donošenje novog rješenja, s obzirom na prirodu upravne stvari nužno neposredno rješavanje prvostupanjskog tijela, a drugostupanjsko tijelo utvrdi da rješenja treba poništiti, dostavit će predmet na ponovno rješavanje prvostupanjskom tijelu.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan