KLASA: UP/II-008-07/19-01/506
URBROJ: 401-01/11-19-2
Zagreb, 12. prosinca 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe udruge ......... iz Samobora, ........., zastupane po ........., odvjetnici iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-004-01/19-01/00014, URBROJ: 533-01-19-0001 od 23. svibnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja KLASA: UP/I-004-01/19-01/00014, URBROJ: 533-01-19-0001 od 23. svibnja 2019. godine.
2. Omogućava se ......... pravo na pristup:
- preslici rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Zagreb KLASA: UP/I-600-01/19-01/00023, URBROJ: 533-07-19-0002 od 1. ožujka 2019. godine.
3. Djelomično se omogućava ......... pravo na pristup
- preslici Zapisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Zagreb KLASA: UP/I-600-01/19-01/00023, URBROJ: 533-07-19-0001 od 26. veljače 2019. godine, na način da se na istome prekrije podatak o imenu i prezimenu odvjetnice.
4. Nalaže se Ministarstvu znanosti i obrazovanja da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
5. Predmet se u dijelu zahtjeva kojim je zatražena informacija ispunjava li gospođa ........., zaposlena na radnom mjestu pedagoga, uvjete iz članka 24. stavka 6. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“, broj 10/97, 107/07 i 93/13), vraća na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ........., zastupane po odvjetnici ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) u dijelu u kojem je zatražila pravo na pristup preslici Zapisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Zagreb KLASA: UP/I-600-01/19-01/00023, URBROJ: 533-07-19-0001 od 26. veljače 2019. godine i pristup preslici rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Zagreb KLASA: UP/I-600-01/19-01/00023, URBROJ: 533-07-19-0002 od 1. ožujka 2019. godine, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u svezi članka 15. stavka 4. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je ograničenje prava na pristup informacijama propisano drugim zakonom. Žaliteljičin zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u dijelu u kojem je zatražila informaciju o tome ispunjava li gospođa ........., zaposlena na radnom mjestu pedagoga, uvjete iz članka 24. stavka 6. zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“, broj 10/97, 107/07 i 93/13), odnosno iz razloga odnosno što se zatražena informacija ne smatra informacijom u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje prvenstveno osporava jer isto ne sadrži valjano obrazloženje na temelju kojeg bi se mogla ispitati njegova osnovanosti jer se sastoji isključivo od navođenja i/ili prepisivanja sadržaja odredbi zakona, u pretežitom dijelu Zakona o pravu na pristup informacijama, a sadržajno se ne daju niti naznake utvrđenog činjeničnog stanja ili razloga zbog kojih je test razmjernosti, za koji se navodi da je proveden, rezultirao potrebom zaštite prava na ograničenje naspram javnog interesa za dostavom informacija, pa slijedom navedenoga smatra da donositelj uopće nije dao razloge zbog kojih je zahtjev odbijen. Nadalje, navodi da se tijelo javne vlasti, u pogledu traženja zapisnika i rješenja nastalih u postupku inspekcijskog nadzora, ne može pozivati na odredbu članka 16. stavka 2. Zakona o prosvjetnoj inspekciji, s obzirom da je člankom 13. stavkom 3. citiranog Zakona propisano da će se o provedenom nadzoru i poduzetim mjerama i radnjama izvijestiti podnositelja podneska nakon završenog inspekcijskog nadzora, pa shodno navedenome žaliteljica ima pravo na pristup informacijama koje je zatražila. Također, u pogledu odbijanja zahtjeva u dijelu u kojem je zatražila informaciju o tome ispunjava li ........., zaposlena na radnom mjestu pedagoga, uvjete iz članka 24. stavka 6. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, žaliteljica navodi kako smatra da informacija koju je zatražila sasvim sigurno postoji u obliku nekog zapisa, što ju čini informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe da je u siječnju 2019. godine Službi prosvjetne inspekcije predložila provođenje inspekcijskog nadzora u Dječjem vrtiću Izvor i kao rezultat navedenoga dobila obavijest, odnosno Izvješće o provedenom inspekcijskom nadzoru, protiv kojeg je podnijela prigovor i o navedenom prigovoru bila obaviještena da je po njezinom prijedlogu proveden inspekcijski nadzor u kojem je sastavljen Zapisnik KLASA: UP/I-600-01/19-01/00023, URBROJ: 533-07-19-0001 od 26. veljače 2019. godine i doneseno rješenje KLASA: UP/I-600-01/19-01/00023, URBROJ: 533-07-19-0002 od 1. ožujka 2019. godine te je, s obzirom da nije bila stranka u navedenim postupcima, Ministarstvu znanosti i obrazovanja podnijela zahtjev za pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je djelomično osnovana.
Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10.-pročišćeni tekst i 05/14.), u članku 38. stavku 4. jamči se svakome pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Pri tome ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu i propisana zakonom.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama zaprimljenim u tijelu javne vlasti 3. svibnja 2019. godine od Ministarstva znanosti i obrazovanja zatražila pristup preslici Zapisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Zagreb KLASA: UP/I-600-01/19-01/00023, URBROJ: 533-07-19-0001 od 26. veljače 2019. godine i preslici rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Zagreb KLASA: UP/I-600-01/19-01/00023, URBROJ: 533-07-19-0002 od 1. ožujka 2019. godine te informaciju o tome ispunjava li gospođa ........., zaposlena na radnom mjestu pedagoga, uvjete iz članka 24. stavka 6. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“, broj 10/97, 107/07 i 93/13). Nadalje, razvidno je da je Ministarstvo znanosti i obrazovanja provelo test razmjernosti i javnog interesa o čemu je sastavilo službenu zabilješku te, na temelju provedenog testa, rješenjem KLASA: UP/I-004-01/19-01/00014, URBROJ: 533-01-19-0001 od 23. svibnja 2019. godine odbilo zahtjev žaliteljice temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u svezi članka 15. stavka 4. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama u dijelu u kojem je zatražila pravo na pristup preslici citiranog Zapisnika od 26. veljače 2019. godine i citiranog Rješenja od 1. ožujka 2019. godine, a preostali dio zahtjeva odbilo temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno jer se zatražena informacija ne smatra informacijom u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U obrazloženju pobijanog rješenja u bitnome se navodi da je dio zahtjeva kojim žaliteljica traži presliku Zapisnika od 26. veljače 2019. godine i presliku Rješenja od 1. ožujka 2019. godine odbijen s obzirom na to da je odredbom članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom, a člankom 16. stavkom 2. Zakona o prosvjetnoj inspekciji je propisano a je inspektor dužan „kao službenu tajnu čuvati dokumentaciju te činjenice i podatke koji su u vezi s inspekcijskim nadzorom“ te je provedbom testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da u predmetnome slučaju potreba zaštite prava na ograničenje prevladava nad javnim interesom za dostavom informacija traženih zahtjevom. Nadalje, u odnosu na dio zahtjeva kojim je žaliteljica zatražila od tijela javne vlasti „da se očituje da li gđa. ........., zaposlena na radnom mjestu pedagoga, zadovoljava uvjetima pripisanim čl. 24. st. 6. Zakona predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“, broj 10/97, 107/07 i 93/13), odnosno da li je ista završila diplomski sveučilišni studij/specijalistički studij koji joj je potreban za obavljanje poslova radnog mjesta pedagoga“ navodi se da je isti odbijen temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. citiranog Zakona.
Iz navedenoga proizlazi da je tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku utvrdilo da u odnosu na dio zatraženih informacija, odnosno Zapisnik od 26. veljače 2019. godine i Rješenje od 1. ožujka 2019. godine Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Zagreb, postoje ograničenja propisana u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Prema članku 15. stavku 2. točki 7. citiranog Zakona tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Člankom 16. stavkom 2. Zakona o prosvjetnoj inspekciji („Narodne novine“, broj 61/11 i 16/12) propisano je da je inspektor dužan kao službenu tajnu čuvati dokumentaciju te činjenice i podatke koji su u vezi s inspekcijskim nadzorom kao i identitet podnositelja podneska ako on to zatraži.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 4. točke 1. i 2. dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. članka 16. propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4., bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Postupajući sukladno citiranim odredbama tijelo javne vlasti provelo je test razmjernosti i javnog interesa, o čemu je kao dio spisa predmeta dostavilo službenu zabilješku.
Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno je da isti nije proveden sukladno gore navedenim zakonskim odredbama jer tijelo javne vlasti nije utvrdilo koja bi šteta mogla nastati po zaštićene interese, a posljedično tome niti u kojoj mjeri šteta po zaštićene interese preteže nad javnim interesom. Tijelo javne vlasti samo se poziva na odredbu članka 16. stavka 2. Zakona o prosvjetnoj inspekciji, te navodi je iz zahtjeva žaliteljice razvidno da je isti podnijela sto što nije zadovoljna informacijama koje su joj, kao podnositeljici prijedloga za provođenje inspekcijskog nadzora, pružene u dostavljenom izvješću o provedenom inspekcijskom nadzoru, pa je stoga razvidno da ne postoji javni interes za tražene informacije. Postojanje nekog od tzv. relativnih ograničenja (ograničenja propisana u članku 15. stavku 2., točki 2., 3., 4., 5., 6. i 7., stavku 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama) ne znači da je pristup informaciji ograničen, već tijelo javne vlasti provedbom testa razmjernosti i javnog interesa u svakom pojedinačnom slučaju treba utvrditi bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen, te prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes.
Osim navedene službene zabilješke, u žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta, uključujući i informacije koje su predmet ovog postupka, odnosno preslika Zapisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Zagreb KLASA: UP/I-600-01/19-01/00023, URBROJ: 533-07-19-0001 od 26. veljače 2019. godine i preslika rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Zagreb KLASA: UP/I-600-01/19-01/00023, URBROJ: 533-07-19-0002 od 1. ožujka 2019. godine.
U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje utvrdio je da je tijelo javne vlasti, Ministarstvo zdravstva, odlučujući o predmetnom zahtjevu pogrešno primijenilo odredbe članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je iz navedenog razloga valja poništiti pobijano rješenje.
Naime, akti Ministarstva znanosti i obrazovanja koji su predmet ovog postupka nastali su kao rezultat postupka uređenog Zakonom o prosvjetnoj inspekciji te je uvidom u sadržaj istih utvrđeno da se odnose na utvrđivanje nepravilnosti u radu Dječjeg vrtića Izvor vezanih uz Državni pedagoški standard predškolskog odgoja i naobrazbe („Narodne novine“, broj 63/08 i 90/10) i nalaganje mjera za otklanjanje utvrđenih nepravilnosti.
U člankom 2. Državnog pedagoškog standarda predškolskog odgoja i naobrazbe navodi se da se njime utvrđuju uvjeti za rad dječjih vrtića i drugih pravnih osoba koje obavljaju djelatnost organiziranog oblika odgojno-obrazovnog rada s djecom predškolske dobi.
Stoga je u žalbenom postupku utvrđeno da u odnosu na zatraženu informaciju ne postoji ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Nadalje, utvrđeno je da Zapisnika Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, Službe prosvjetne inspekcije – Zagreb KLASA: UP/I-600-01/19-01/00023, URBROJ: 533-07-19-0001 od 26. veljače 2019. godine sadrži imena i prezimena fizičkih osoba i to više prosvjetne inspektorice, ravnateljice Dječjeg vrtića Izvor i bivše zaposlenice Dječjeg vrtića Izvor i njene pravne zastupnice.
Stoga je u žalbenom postupku razmotreno može li se pristup citiranom Zapisniku od 26. veljače 2019. godine ograničiti radi zaštite interesa iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, te je utvrđeno kako bi isti trebao biti djelomično dostupan žaliteljici odnosno javnosti, primjenom odredbe članka 15. stavka 5. citiranog Zakona kojim je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.
Člankom 4. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.
U uvodnoj odredbi broj 14. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se zaštita koja se pruža ovom Uredbom u vezi s obradom osobnih podataka trebala odnositi na pojedince bez obzira na njihovu nacionalnost ili boravište. Ovom se Uredbom ne obuhvaća obrada osobnih podataka koji se tiču pravnih osoba, a osobito poduzetnika koji su ustanovljeni kao pravne osobe, uključujući ime i oblik pravne osobe i kontaktne podatke pravne osobe.
U članku 22. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se svaka obrada osobnih podataka u Uniji s obzirom na djelatnosti poslovnog nastana voditelja obrade ili izvršitelja obrade trebala bi obavljati u skladu s ovom Uredbom, neovisno o tome obavlja li se sama obrada u Uniji. Poslovni nastan podrazumijeva djelotvorno i stvarno obavljanje djelatnosti putem stabilnih aranžmana. Pravni oblik takvih aranžmana, bilo kroz podružnicu ili društvo kćer s pravnom osobnošću, nije odlučujući čimbenik u tom pogledu.
Člankom 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.
U članku 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.
U žalbenom postupku utvrđeno je da ne dolazi do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) ako se dostave osobni podaci kao što su ime i prezime više prosvjetne inspektorice, ravnateljice Dječjeg vrtića Izvor i bivše djelatnice Dječjeg vrtića Izvor, dok u odnosu na podatak o imenu i prezimenu pravne zastupnice bivše djelatnice nema prevladavajućeg interesa da se taj podatak javno objavljuje ili pruža, osobito uzimajući u obzir odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka.
Vezano uz navode iz žalbe da je žaliteljica podnositeljica prijedloga za provođenje inspekcijskog nadzora u kojem su nastale informacije koje su predmet ovog postupka, valja naglasiti da je člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano načelo jednakosti svih korisnika u ostvarivanju prava na pristup informacijama, pa stoga navedena činjenica ne može utjecati na odlučivanje u ovom postupku, odnosno u ostvarivanju prava na pristup informacijama žaliteljica ima pravo na jednaki opseg informacija kao i bilo koji drugi korisnik.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) riješeno kao u točkama 1., 2. i 3. izreke ovog rješenja.
U odnosu na dio zahtjeva kojim je žaliteljica zatražila informaciju o tome ispunjava li gospođa ........., zaposlena na radnom mjestu pedagoga, uvjete iz članka 24. stavka 6. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju („Narodne novine“, broj 10/97, 107/07 i 93/13), Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo odredbu članka 25. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama te iz navedenog razloga valja poništiti pobijano rješenje.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15) propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Iz citirane zakonske definicije proizlazi da pristup informacijama znači traženje informacija koje postoje u materijaliziranom obliku, na primjer u obliku dokumenta te se ne odnosi na postavljanje upita, traženje obrazloženja, povezivanje ili stvaranje novih informacija. No, s druge strane, potrebno je uzeti u obzir da u slučaju kada korisnik zahtjev postavlja u obliku upita, tijelo javne vlasti treba razmotriti posjeduje li izrađene dokumente koji sadržavaju informaciju koju je korisnik zatražio, što je u ovom slučaju tijelo javne vlasti propustilo učiniti, a logična je pretpostavka da je navedeni podatak sadržan u dokumentu (primjerice, diplomi ili potvrdi o završenom studiju).
U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama u dijelu u kojem je zatražila informaciju o tome ispunjava li gospođa ........., zaposlena na radnom mjestu pedagoga, uvjete iz članka 24. stavka 6. Zakona o predškolskom odgoju i obrazovanju, Ministarstvo znanosti i obrazovanja dužno je utvrditi posjeduje li ili ne posjeduje zatraženu informaciju, s obzirom da logična pretpostavka da se tražena informacija nalazi sadržana u nekom dokumentu.
Ako tijelo javne vlasti ne posjeduje traženu informaciju, a i ima saznanja o drugom tijelu javne vlasti koje istu posjeduje, dužno je postupiti sukladno odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno zahtjevu ustupiti na nadležno postupanje tom tijelu javne vlasti.
Ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da za zatraženu informaciju postoje ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja.
Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žaliteljici omogućiti djelomičan pristup traženoj informaciji. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obvezu tijelu javne vlasti u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima.
Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan