KLASA: UP/II-008-07/19-01/85
URBROJ: 401-01/11-19-2
Zagreb, 10. prosinca 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Osijeka, ........., izjavljene protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016 od 10. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku Broj: PPI-DO-4/2016 od 10. siječnja 2019. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražio presliku dopisa Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 8. travnja 2015. godine upućenog Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku u kaznenom predmetu KR-DO-243/2015 i presliku mišljenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku koje je 11. kolovoza 2015. godine upućeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi članka 15. stavka 2. točke 7. i stavka 4. točke 2. istoga Zakona.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje nije utemeljeno na zakonu i da mu Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku nije kao stranci u postupku omogućilo ni uvid u spis predmeta, a da se informacije koje je zatražio tiču njega samoga te ukoliko se u njima nalaze nečiji zaštićeni osobni podaci, oni se mogu zacrniti. Nadalje, navodi da je obrazloženje proturječno izreci rješenja te da nije zatražio nikakve isprave nego informacije i to primarno zbog ulaganja izvanrednog pravnog lijeka, a ne za objavljivanje u javnosti što prema Zakonu o pravu na pristup informacijama ne bi bilo zabranjeno. Također, navodi da je indikativan strah Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku da bi se objavljivanjem u javnosti dopustila kontrola rada od strane javnosti, a iz obrazloženja nije jasno tko bi drugi osim njega i javnosti mogao kontrolirati rad Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku te ako je tijelo javne vlasti već utvrdilo legitiman interes javnosti (prvenstveno žalitelja) za informacijama, tada je provedeni test razmjernosti i javnog interesa proturječan. Predlaže da se uvaži.
Žalba je neosnovana.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom zaprimljenim u tijelu javne vlasti dana 2. kolovoza 2016. godine zatražio da mu se dostavi sljedeće: 1. preslika dopisa Državnog odvjetništva Republike Hrvatske od 8. travnja 2015. godine upućenog Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku; 2. preslika mišljenja Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku koje je 11. kolovoza 2015. godine upućeno Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske. Žalitelj u zahtjevu navodi da se navedene informacije tiču spisa predmeta KR-DO-243/2015 i Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku ih nesporno posjeduje.
Nadalje, utvrđeno je da je žalitelj je zbog neodlučivanja o njegovom zahtjevu izjavio žalbu Povjereniku za informiranje koji je rješenjem KLASA: UP/II-008-07/16-01/476, URBROJ: 401-01/04-18-2 od 17. prosinca 2018. godine naložio tijelu javne vlasti da u roku od 8 dana od dana zaprimanja predmetnog rješenja odluči o zahtjevu žalitelja sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama.
Postupajući po predmetnom zahtjevu, tijelo javne vlasti je donijelo osporeno rješenje kojim se zahtjev žalitelja odbija temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u vezi članka 15. stavka 2. točke 7. i stavka 4. točke 2. istoga Zakona.
U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da u konkretnom slučaju postoji legitiman interes javnosti za spoznajom sadržaja traženih isprava, međutim javno otkrivanje ovih podataka nije opravdano javnim interesom jer se radi o unutarnjim ustrojstvenim podacima koji se eventualno na zahtjev mogu dostaviti samo višem državnom odvjetništvu i služe radi nadzora radom Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku i poboljšanja kvalitete rada. Nadalje, navodi se da su zaposlenici državnog odvjetništva vezani radnim odnosom i pravima i obvezama koja iz njih proizlaze, pa tako i čuvanja svih podataka unutar državnog odvjetništva i mogu stegovno i kazneno odgovarati za objavljivanje podataka iz rada državnog odvjetništva, a traženi podaci samo su jedan od više kriterija koji se primjenjuju za određivanje ocjene te se njihovim iznošenjem u javnost ne bi prezentirala potpuna i istinita informacija o radu zamjenika državnih odvjetnika, a iznošenje nepotpunih informacija u javnost negativno vi utjecalo na samostalnost i neovisnost rada svakog pojedinog zamjenika državnog odvjetnika i državnog odvjetništva u cijeliti te bi objavom traženih podataka nastala trajna i nepopravljiva šteta u obvezi zaštite zakonom zaštićenih podataka.
Iz navedenoga proizlazi da je tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku utvrdilo da u odnosu na zatraženu informaciju postoje ograničenja propisana u članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Prema članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Člankom 58. stavkom 3. točkom 10. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 67/18) propisano je da se u radu državnog odvjetništava smatraju tajnima isprave nastale u službenoj komunikaciji unutar državnog odvjetništva.
Nadalje, prema članku 15. stavku 4. točki 2. tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.
Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je kako se u istom navodi da je ODO u Osijeku prije donošenja osporenog rješenja provelo test razmjernosti i javnog interesa, kojim se žalitelju ograničava pristup informaciji jer je informacija nastala u razmjeni mišljenja unutar jednog tijela javne vlasti te da bi davanje takve informacije moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije i ozbiljnog ugrožavanja slobode davanja mišljenja, odnosno da je utvrđeno da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje pristupa informaciji nad javnim interesom za davanje zatražene informacije.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informacijama iz članka 15. stavka 4. točke 1. i 2. dužno prije donošenje odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Nadalje, stavkom 2. članka 16. propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4., bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Postupajući sukladno citiranim odredbama tijelo javne vlasti provelo je test razmjernosti i javnog interesa, o čemu je kao dio spisa predmeta dostavilo Zapisnik radne grupe za provedbu testa razmjernosti i javnog interesa Broj: PPI-DO-4/2016 od 9. siječnja 2019. godine. Uvidom u navedeni Zapisnik utvrđeno je da je sadržaj koji se odnosi na provedbu testa razmjernosti i javnog interesa istovjetan sadržaju obrazloženja pobijanog rješenja.
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis predmeta zajedno sa zatraženom informacijom koja je predmet ovog postupka.
U članku 509. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 79/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13 i 152/14), a koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup informacijama, propisano je da protiv pravomoćnih sudskih odluka Glavni državni odvjetnik može podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti ako je povrijeđen zakon. Prema odredbi stavka 2. istoga članka Glavni državni odvjetnik će podignuti zahtjev za zaštitu zakonitosti protiv sudske odluke donesene u postupku na način koji predstavlja kršenje temeljnih ljudskih prava i sloboda zajamčenih Ustavom, međunarodnim pravom ili zakonom.
Sukladno odredbi članka 84. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj: 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11 72/13, 148/13, 33/15 i 82/15) odluku o podizanju zahtjeva za zaštitu zakonitosti Glavni državni odvjetnik donosi nakon pribavljenog mišljenja sjednice Kaznenog odjela Državnog odvjetništva Republike Hrvatske. Sjednica Kaznenog odjela počinje izvješćem zamjenika državnog odvjetnika koji će u svom izvješću izložiti tko je predložio podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, mišljenje državnog odvjetnika koji je zastupao u predmetu kao i svoje mišljenje o postojanju zakonskih uvjeta za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Sjednica Kaznenog odjela daje mišljenje o osnovanosti prijedloga za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti većinom glasova prisutnih zamjenika. Voditelj Kaznenog odjela upoznat će s mišljenjem sjednice Glavnog državnog odvjetnika. Glavni državni odvjetnik će ako ne prihvaća mišljenje sa svojim razlozima upoznati zamjenike na sjednici Kaznenog odjela.
U drugostupanjskom postupku utvrđeno je da su u odnosu na zatraženu informaciju ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka 15. stavka 4. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama vezano za ograničenje pristupa zatraženoj informaciji jer je nastala u postupku razmjene mišljenja između dva tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacija ili slobodu davanja mišljenja s obzirom da se odluka Glavnog državnog odvjetnika o podizanju zahtjeva za zaštitu zakonitosti temelji na mišljenju sjednice Kaznenog odjela Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koje se donosi većinom glasova prisutnih zamjenika, a kojemu prethodi izvješće zamjenika državnog odvjetnika kojim izlaže tko je predložio podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti, mišljenje državnog odvjetnika koji je zastupao u predmetu i svoje mišljenje o postojanju zakonskih uvjeta za podizanje zahtjeva za zaštitu zakonitosti. Nadalje, u drugostupanjskom postupku utvrđeno je da je vidljiv žaliteljev osobni interes za omogućavanjem pristupa traženim informacijama jer je on sam podnositelj zahtjeva za zaštitu zakonitosti i tražene informacije nastale su temeljem tog njegovog zahtjeva te je utvrđeno da u konkretnom slučaju ne prevladava javni interes za pristup zatraženoj informaciji.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku utvrđeno je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka u pogledu pozivanja na odredbu članka 15. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u svezi s odredbom članka 58. stavka 3. točke 10. Zakona o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 67/18) koji je stupio na snagu 1. rujna 2018. godine, odnosno nije bio na snazi u trenutku podnošenja zahtjeva za pristup informacijama. U vrijeme podnošenja zahtjeva na snazi je bio Zakon o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15 i 82/15) koji u članku 36. stavku 3. nije propisivao da se u radu državnog odvjetništva tajnima smatraju isprave nastale u službenoj komunikaciji unutar državnog odvjetništva.
Naime, člankom 36. stavkom 3. Zakon o državnom odvjetništvu („Narodne novine“, broj 76/09, 153/09, 116/10, 145/10, 57/11, 130/11, 72/13, 148/13, 33/15 i 82/15), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva za pristup informacijama, propisano je da se u radu državnog odvjetništva smatraju se tajnima: 1. predmeti iz nadležnosti državnog odvjetnika za mladež, 2. spisi državnog odvjetništva do donošenja rješenja o provođenju istrage ili dostavljanja obavijesti iz članka 213. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku ili odbačaja kaznene prijave, 3. spisi državnog odvjetništva o posebnim dokaznim radnjama, 4. spisi tijekom istraživanja, ako je državni odvjetnik temeljem članka 213. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku odredio tajnost istraživanja ili dijela istraživanja, 5. spisi tijekom istrage ako je državni odvjetnik temeljem članka 231. stavka 2. Zakona o kaznenom postupku odredio tajnost istrage ili dijela istrage, 6. podaci i isprave u kaznenim, građanskim i upravnim i drugim predmetima koje su državni odvjetnik ili zamjenik državnog odvjetnika klasificirali, 7. podaci iz evidencija državnih odvjetnika i zamjenika državnih odvjetnika i 8. ocjene obnašanja državnoodvjetničke dužnosti.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan