KLASA: UP/II-008-07/19-01/800
URBROJ: 401-01/06-19-2
Zagreb, 2. prosinca 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe novinara ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: UP/I-008-02/19-11/1, URBROJ: 521-GT-01-03-19-2 od 4. listopada 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva vanjskih i europskih poslova, KLASA: UP/I-008-02/19-11/1, URBROJ: 521-GT-01-03-19-2 od 4. listopada 2019. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu informacije novinara ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 12. rujna 2019. godine, kojim je od Ministarstva vanjskih i europskih poslova zatražio Poslovnik o radu stručnog povjerenstva naveden u točki III. dostavljene mu Odluke o osnivanju navedenog pvjerenstva od 6. studenoga 2017. godine te dokumente o obrazovanju (CV i sl.) iz kojih se vidi stručnost članova povjerenstva za obavljanje poslova vrednovanja projekata i programa udruga civilnog društva na javnim natječajima, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer korisnik prava na pristup informacijama zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te opterećuje rad i funkcioniranje tijela javne vlasti.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je njime odbijen njegov zahtjev za dopunu informacija od 12. rujna 2019. godine, a koje su mu dostavljene po prethodnom zahtjevu koji je podnio 26. veljače 2018. godine. Navodi kako je u navedenom rješenju kao osnova za odbijanje zahtjeva neosnovano navedena odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je istu po njegovom mišljenju prvostupanjsko tijelo pogrešno protumačilo. Ističe da navedena odredba definira zloupotrebu prava na pristup informacijama, do koje dolazi: „ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti”. Navodi da u konkretnom slučaju do toga nije došlo, kao i da se u obrazloženju osporenog rješenja niti ne navodi da se radi o zloupotrebama koje bi svojim sadržajem odgovarale opisanoj definiciji. Pojašnjava da se u zahtjevu za pristup informacijama u ovoj stvari, koji je podnio još 26. veljače 2018. godine, kao i u svim kasnijim dopisima s time u vezi, pa tako i u zahtjevu za dopunu informacija od 12. rujna 2019, predstavio kao novinar, iz čega logično proizlazi da mu tražene informacije trebaju za potrebe izrade i objavljivanja novinskog članka, što je po njihovu pribavljanju i uradio. Nadalje, ističe da ako prvostupanjsko tijelo smatra da je pružene informacije „zloupotrijebio" na način da ih je iskoristio „na uvredljiv i neprofesionalan način", kako bi „izvrijeđao" njegove službenice iznošenjem „neutemeljenih optužbi" koje „nisu utemeljene na dokazima", navedeno tijelo javne vlasti ima na raspolaganju instrumente iz Zakona o medijima, Zakona o elektroničkim medijima, ili pak Kaznenog zakona, a koji na različite načine sankcioniraju vrijeđanje i iznošenje neistina u medijima (od zahtjeva za demantijem, preko prijave Vijeću časti Hrvatskog novinarskog društva do tužbe nadležnom sudu). U nastavku žalitelj dodaje da mu nije poznato je li prvostupanjsko tijelo odnosno njegove službenice iskoristilo koji od navedenih instrumenata, ali da se odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama ne odnosi se na gore citirane radnje i da te radnje za sobom ne mogu povući odbijanje pružanja informacije na osnovu navedene odredbe. Pri navedenom ističe da su njegove bitne tvrdnje iz spomenutih članaka u osporenom rješenju matematički lako dokazive, jer je cjelokupna dokumentacija dobivena od Ministarstva vanjskih i europskih poslova objavljena u prilogu članka, kako bi čitatelji i sami mogli provjeriti istinitost iznesenoga odnosno da njegove tvrdnje iz članka koje se odnose na pravilnost tumačenja pravila bodovanja mogu provjeriti na poveznici http://www.h-alter.org/vijesti/kako-je-mvep-eliminirao-savez- gluhoslijepih. Zaključno navodi kako smatra da upravo Ministarstvo vanjskih i europskih poslova zloupotrebljava instrumente Zakona o pravu na pristup informacijama, obzirom na činjenicu da njegov zahtjev rješava od 26. veljače 2018. godine, dakle punih 20 mjeseci, koristeći se pritom najrazličitijim neutemeljenim izlikama (što je vidljivo iz spisa predmeta), a radi otezanja s pružanjem informacija koje po svojoj prirodi trebaju biti javno dostupne, i obeshrabrivanja korisnika prava na pristup informacijama u njihovu traženju. Upozorava da je Povjerenik za informiranje već svojim Rješenjem Klasa UP/II-008-07/19-01/99, urbr. 401-01/06-19-2 od 6. lipnja 2019. godine eksplicitno naložio Ministarstvu da u roku od 8 dana riješi dvije točke (4. i 6.) njegovog zahtjeva od 26. veljače 2018. godine, a Ministarstvo to do sada nije napravilo, pa je stoga upravo te iste informacije, prethodno zatražene u navedenim točkama, još jednom tražio predmetnim zahtjevom. S obzirom na izneseno, od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i naloži prvostupanjskom tijelu da mu omogući pristup informacijama koje je tražio zahtjevom za dopunu informacije od 12. rujna 2019. godine. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Iz spisa predmeta je utvrđeno da je žalitelj žalitelj ranijim zahtjevom za pristup informacijama od 26. veljače 2018. godine, od Ministarstva vanjskih i europskih poslova zatražio sljedeće informacije: 1. popis svih projekata koji su bili prijavljeni na natječaj za prijavu projekata iz područja Informiranja o EU u svrhu ostvarenja financijske potpore u 2017. godini, koji je bio objavljen 10. studenoga 2017. godine s rokom za dostavu prijava 10. prosinca 2017. godine; 2. ukupan broj bodova koji je na natječaju dobio svaki od tih projekata; 3. broj bodova po kategorijama za svaki od tih projekata; 4. opisnu ocjenu za svaki od tih projekata; 5. imena i prezimena članova/ica Stručnog povjerenstva za ocjenjivanje prijavljenih projekata na navedenom natječaju; 6. ocjene svakog pojedinačnog člana/ice Stručnog povjerenstva iz prethodne alineje za svaki projekt po Obrascu za ocjenu kvalitete projekta; i 7. informaciju o „ključu” po kojem se broj dobivenih bodova izražava u visini dobivene financijske potpore.
Također je utvrđeno da je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, postupivši po rješenju Povjerenika za informiranje UP/II-008-07/18-01/451, URBROJ: 401-01/06-18-1 od 29. svibnja 2018. godine riješilo zahtjev žalitelja podnesen 26. veljače 2018. godine, koji je ponovno podnesen 21. ožujka 2018. godine, na način da je žalitelju dostavilo obavijest Klasa: 008-02/18-11/10, Urbroj: 521-GT-01-03-19-3 od 7. siječnja 2019. godine te donijelo rješenje KLASA: UP/I-008-02/19-11/1, URBROJ: 521-GT-01-03-19-1 od 7. siječnja 2019. godine, koje je po žalbi žalitelja poništeno rješenjem KLASA: UP/II-008-07/19-01/99, URBROJ: 401-01/06-19-2 od 6. lipnja 2019. godine, kojim je žalitelju odobreno pravo na pristup informaciji te je naloženo prvostupanjskom tijelu da u ostavljenom roku riješi točke 3., 4. i 6. zahtjeva za pristup informacijama.
Nadalje je utvrđeno da je žalitelj nakon što su mu nakon primitka citirane odluke od 6. lipnja 2019. godine dostavljene preslike informacija, dana 12. rujna 2019. godine putem elektroničke pošte Ministarstvu vanjskih i europskih poslova podnio sljedeći zahtjev za dopunu informacije: „temeljem članka 24. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, podnosi zahtjev za dopunu informacije, koji se odnosi na informacije kojima su mu omogućili pristup dopisom od 5. rujna 2019. godine i njegovim prilozima, a u vezi njegovog zahtjeva od 26. veljače 2018. godine. Utvrđuje da mu navedenim dopisom i njegovim prilozima nisu omogućili pristup svim informacijama navedenim u zahtjevu od 26. veljače 2018. godine pod točkama 1. Opisnoj ocjeni za svaki od projekata prijavljenih na natječaj (u smislu čl. 30. st. 2. Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge (NN 26/2015 ); 2. „obrazloženja iz opisnog dijela ocjene"); 3. Ocjenama svakog pojedinačnog člana/ice Stručnog povjerenstva za svaki projekt, po Obrascu za ocjenu kvalitete projekta. Molio stoga da mu omoguće pristup i tim informacijama. Osim toga, moli da mu dostave i Poslovnik (o radu Stručnog povjerenstva) koji se spominje u točki III. dostavljene mu Odluke o osnivanju Stručnog povjerenstva od 6. studenog 2017. godine. Također, moli da mu dostave i dokumente (podatke o završenom školovanju, CV-e i sl.) iz kojih se vidi da su članice predmetnog Stručnog povjerenstva za ocjenjivanje prijavljenih projekata koje su bile imenovane Odlukom o osnivanju Stručnog povjerenstva doista osobe stručne za obavljanje takve vrste poslova, tj. za vrednovanje projekata i programa udruga civilnog društva na javnim natječajima. (U vezi stručnosti i mogućih načina formiranja stručnih ocjenjivačkih tijela, kao i o obavezi vođenja računa o stručnosti njihovih članova/ica vidjeti odredbe čl. 29. Uredbe o kriterijima, mjerilima i postupcima financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge; zanima ga dokumentacija iz koje je vidljivo da je uzeta u obzir navedena odredba u postupku imenovanja i da je krajnji rezultat bio u skladu s njom).
Daljnjim uvidom u spis je utvrđeno da je Ministarstvo vanjskih i europskih poslova o zahtjevu za dopunu infomracije žalitelja donijelo osporeno rješenje kojim je odbilo zahtjev u pogledu traženja Poslovnika o radu stručnog povjerenstva te podataka o završenom školovanju članova tog povjerenstva, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama jer korisnik prava na pristup informacijama zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te opterećuje rad i funkcioniranje tijela javne vlasti. Također, iz spisa predmeta te iz osporenog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo nije odlučilo o točkama 1, 2. i 3. predmetnog zahtjeva za dopunu informacije, a u pogledu traženja žalitelja vezanog za opisne ocjene za svaki od projekata prijavljenih na natječaj, obrazloženja iz opisnog dijela ocjene te ocjena svakog pojedinačnog člana/ice Stručnog povjerenstva.
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova je aktom Klasa: 008-02/19-11/25, Urbroj: 521-GT-01-03-19-3 od 8. studenoga 2019. godine dostavilo Povjereniku za informiranje spis predmeta po žalbi na nadležno odlučivanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Iz osporenog rješenja Ministarstva vanjskih i europskih poslova razvidno je da je razlog odbijanja žaliteljeva zahtjeva zloupotreba prava na pristup informacijama. Kod utvrđivanja zloupotrebe prava na pristup informacijama potrebno je ocijeniti sve činjenice i okolnosti, a relevantno je i zakonsko načelo međusobnog poštovanja i suradnje kojim je propisano da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe. Dakle, tijela javne vlasti i korisnici prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija trebaju međusobno surađivati.
U obrazloženju osporenog rješenja je navedena kronologija postupanja prvostupanjskog tijela po ranijem zahtjevu žalitelja te po predmetnom zahtjevu za dopunom informacije te je navedeno kako je žalitelj dobivene informacije po zahtjevu iskoristio za pisanje uvredljivog članka koji je javno objavio pa je time neutemeljenim optužbama povrijedio načelo međusobnog poštovanja i suradnje iz članka 9. a Zakona o pravu na pristup informacijama, a što se može i ubuduće očekivati. Navedeno je i da navodi žalitelja iz tog članka od 1. listopada 2019. godine nisu utemeljeni na dokazima i činjenicama nego na nagađanjima i spekulacijama, pa je stoga zaključeno kako je korisnik prava na pristup informacijama nedvojbeno zloupotrijebio svoje pravo i donesena odluka iz osporenog rješenja, temeljem članka 25. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
U žalbenom postupku Povjerenik za informiranje zatražio je od Ministarstva vanjskih i europskih poslova dostavu zahtjeva za pristup informacijama žalitelja zaprimljenih u 2018. i 2019. godini te presliku Upisnika o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija za 2018. i 2019. godinu te ispunjenog Upitnika za samoprocjenu usklađenosti sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, koji je objavljen na internet stranici Povjerenika za informiranje na poveznici https://www.pristupinfo.hr/dokumenti-i-publikacije/instrument-kvalitete-upitnik-za-samoprocjenu/.
Uvidom u dostavljeni popunjeni Upitnik te Upisnike o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Ministarstva vanjskih i europskih poslova, utvrđeno je da je u 2018. godini navedeno prvostupanjsko tijelo upisalo ukupno 55 zaprimljenih zahtjeva za pristup informacijama od čega je 1 od žalitelja, a u 2019. godini do dana dostave spisa predmeta ukupno 32 zahtjeva za pristup informacijama od čega 2 od žalitelja. Međutim, uvidom u sadržaj upisanih zahtjeva za pristup informacijama koji su uneseni u navedenim Upisnicima, utvrđeno je kako se neki upisi odnose na pogrešno upisane predmete, kako neka od upisanih traženja nisu zahtjevi za pristup informacijama te da se isti odnose na službena traženja drugih tijela javne vlasti, ili ne spadaju u područje primjene Zakona o pravu na pristup informacijama, nego u područje primjene drugih propisa. Također, iz navedenih podataka proizlazi da žalitelj Ministarstvu vanjskih i europskih poslova nije podnio veliki broj zahtjeva niti je njima tražio iste niti istovrsne informacije, kao niti veliku količinu informacija.
Procjenom svih činjenica i okolnosti, a osobito malog broja sveukupnih zahtjeva zaprimljenih u Ministarstvu vanjskih i europskih poslova u 2018. te 2019. godini - zajedno oko 70 zahtjeva koji zaista i predstavljaju zahtjeve za pristup informacijama, od kojeg broja je žalitelj podnio 3 zahtjeva te vrste informacija koje je žalitelj tražio u istima odnosno u u predmetnom zahtjevu, u žalbenom postupku nije utvrđena zloupotreba prava na pristup informacijama od strane žalitelja u smislu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama te je utvrđeno da osporeno rješenje treba poništiti.
S obzirom da uvidom u spisa predmeta koji je Povjereniku za informiranje dostavljen u žalbenom postupku nije utvrđeno da su žalitelju ranije omogućene preslike zatraženih informacija iz zahtjeva, kao i da prvostupanjsko tijelo nije u sklopu prvostupanjskog spisa predmeta Povjereniku za informiranje dostavilo informacije koje su predmet postupka te nije pružilo dostatne dokaze koji potkrepljuju navode iz osporenog rješenja, navedeno je rješenje stoga bilo nužno poništiti.
Iz predmetnog zahtjeva žalitelja je razvidno da je zahtjevom za dopunu informacije od 12. rujna 2019. godine zatražio informacije koje se mogu smatrati informacijama sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, a za koje se može pretpostaviti da bi trebale biti u posjedu tijela javne vlasti. S obzirom da tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku koji je prethodio predmetnoj žalbi nije meritorno odlučivalo o predmetnom zahtjevu jer je u osporenom rješenju odbilo zahtjev zbog tzv. zlouporabe prava, i jer u postupku po žalbi nije kao dio spisa predmeta dostavilo u zahtjevu zatražene informacije, predmet je nužno vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom tijelu.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacija je svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 24. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ukoliko korisnik smatra da informacija pružena na temelju zahtjeva nije točna ili potpuna, može zahtijevati njezin ispravak, odnosno dopunu u roku od 15 dana od dana dobivanja informacije. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da je tijelo javne vlasti obvezno odlučiti o zahtjevu za dopunu, odnosno ispravak informacije u roku od 15 dana od dana zaprimanja zahtjeva, sukladno odredbama članka članka 23. ovog Zakona.
U članku 23. Zakona o pravu na pristup informacijama propisani su načini rješavanja zahtjeva, pri čemu se napominje da je stavku 5. točki 3. navedenog članka propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona.
Pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku tijelo javne vlasti prije svega mora uvidom u sadržaj zahtjeva u cjelini utvrditi koju sve dokumentaciju koja se odnosi na traženje žalitelja ima u svom posjedu te obratiti pažnju na činjenicu da ostvarivanje prava na pristup informacijama znači dostavu preslike zatraženih informacija. Naime, omogućavanje pristupa informacijama prema Zakonu o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj, u trenutku zaprimanja zahtjeva postojećoj informaciji i tijelo javne vlasti nije dužno davati odgovore na pitanja ili davati tumačenja te na taj način izrađivati novu informaciju.
Nakon što tijelo javne vlasti utvrdi koje izrađene informacije koje se odnose na traženje žalitelja posjeduje, i ako utvrdi da nema razloga za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tada treba omogućiti pravo na pristup zatraženoj informaciji. Ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da za zatraženu informaciju postoje ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja. Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žalitelju omogućiti djelomičan pristup traženoj informaciji. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obvezu tijelu javne vlasti u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima. Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva.
Posebno se ističe da je pri rješavanju zahtjeva za pristup informacijama potrebno uzeti u obzir da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a također i uzeti u obzir je li u konkretnom slučaju, u pogledu dijela zahtjeva u kojem žalitelj traži dokumente o obrazovanju iz kojih se vidi stručnost članova povjerenstva za obavljanje poslova vrednovanja projekata i programa udruga civilnog društva na javnim natječajima, propisano da isti trebaju imati određeno i kakvo obrazovanje odnosno je li propisan način utvrđivanja njihove stručnosti.
Također je potrebno imati u vidu i odredbu članka 19. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojemu tijela javne vlasti imaju pravo na naknadu stvarnih materijalnih troškova nastalih pružanjem informacije te dostavom informacije, a sukladno Kriterijima za određivanje visine naknade stvarnih materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14. i 15/14.).
Prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak. Prema ocjeni žalbenog tijela u ovom slučaju, vezano za žaliteljevo traženje iz predmetnog zahtjeva, činjenično stanje nije u potpunosti, a niti pravilno utvrđeno jer činjenice koje se nalaze u spisima ovog predmeta nisu argumentirane odnosno potkrijepljene odgovarajućim dokazima.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Pri rješavanju predmetnog zahtjeva u ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo prije svega mora utvrditi koje sve izrađene informacije koje se odnose na u predmetnom zahtjevu navedeno traženje posjeduje odnosno dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan