KLASA: UP/II-008-07/14-01/397

URBROJ: 401-01/04-16-04

Zagreb, 15. ožujka 2016.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Osijeka, ………, izjavljene protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: 26-Sui-15/14-7 od 18. srpnja 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: 26-Sui-15/14-7 od 18. srpnja 2014. godine.

2. Odobrava se ……… dostava preslike:

- Plana korištenja godišnjih odmora u 2013. godini Vrhovnog suda Republike Hrvatske,

- Rasporeda rada i sastava vijeća u Građanskom odjelu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. srpnja do 28. kolovoza 2013. godine,

- pojedinačnih odluka za korištenje godišnjih odmora za suce II vijeća i suce iz drugih vijeća Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su 10. srpnja 2013. godine i 28. kolovoza 2013. godine odlučivali u Revr-678/2011-2 i Revr-480/2013-2.

3. Nalaže se Vrhovnom sudu Republike Hrvatske da u roku od 8 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: 26-Sui-15/14-7 od 18. srpnja 2014. godine odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 4. i članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama žalitelja jer zatražene informacije spadaju u kategoriju osobnih podataka sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravodobno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da podaci o terminima korištenja godišnjih odmora državnih službenika pa i sudaca nisu nikakav i ničiji osobni podatak, te da njega na zanima gdje je i s kim je koji sudac išao na godišnji odmor nego od kada do kada. Ističe kako informacije ne traži iz hira nego radi usporedbe s datumima donošenja nekih odluka objavljenih na internetu i dostavljenih njemu. Također ističe kako je u posjedu informacija o godišnjim odmorima za druge sudove koje su sudovi dostavljali kako njemu tako i članovima njegove obitelji ili prijateljima, te da je to najbolji dokaz kao se na radi ni o kakvim zaštićenim osobnim podacima. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 24. veljače 2014. godine zatražio od Vrhovnog suda Republike Hrvatske kao tijela javne vlasti da mu se na kućnu adresu dostave sljedeće informacije:  preslika rješenja o rasporedu korištenja godišnjih odmora sudaca Građanskog odjela za 2013. godinu, pojedinačne odluke za korištenje godišnjih odmora za suce II vijeća i suce iz drugih vijeća koji su 10. srpnja i 28. kolovoza 2013. odlučivali u Revr-678/2011-2 i Revr-480/2013-2. U zahtjevu žalitelj navodi kako je svrha nekomercijalna i to za potrebe delegacije Županijskog suda u Osijeku, ponavljanja  postupka radnog spora  tijekom kojeg je u ured tužitelja kod tuženika zaposlena kćer predsjednika Županijskog suda u Osijeku, interpretacije europskog prava, pokretanje stegovnog postupka, moguće diskriminacije zbog stegovnog djela i prekorednog suđenja te druge usporedbe s postojećim činjenicama poglavito u suđenjima na štetu žalitelja tijekom  godišnjih odmora sudaca u Osijeku i Zagrebu.

Nadalje je utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopisom Broj: 26 Sui-15/14-11 od 15. svibnja 2014. godine, između ostalog, odgovorio žalitelju i vezano za njegov zahtjev od 24. veljače 2014. godine u kojem se navodi da nisu u mogućnosti udovoljiti zahtjevu budući da bi ispunjenje takvog zahtjeva predstavljalo zadiranje u zaštićene osobne podatke službenih osoba o njihovom kretanju i raspolaganju osobnim pravom na korištenje godišnjeg odmora, te da rješavanje konkretnog sudskog predmeta ne ovisi o planu korištenja godišnjeg odmora sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske niti je time uvjetovano. Također je utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem Broj: 26-Sui-15/14-7 od 18. srpnja 2014. godine odbio zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 4. i članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama jer zatražene informacije spadaju u kategoriju osobnih podataka sukladno Zakonu o zaštiti osobnih podataka, te da je rješenjem Broj: 26-Sui-15/14-16 od 3. rujna 2014. godine ispravio pogreške u pisanju u rješenju Broj: 26-Sui-15/14-7 od 18. srpnja 2014. godine i to u pogledu podbroja, imena žalitelja i naziva službenika ovlaštenog za donošenje rješenja.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga zakona.

U članku 15. navedenog Zakona propisana su ograničenja prava na pristup informacijama. Tako je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11. i 106/12., pročišćeni tekst) propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.

Člankom 7. stavkom 1. podstavkom 1. do 8. istog Zakona propisani su pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka.

Člankom 11. stavkom 3. istog Zakona propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Uvidom u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Revr 480/13-2 od 28. kolovoza 2013. godine, koja je objavljena na internetskim stranicama Vrhovnog suda Republike Hrvatske odnosno na internet stranicama baze podataka "Sudska praksa" Vrhovnog suda Republike Hrvatske – "SuPra" http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/ utvrđeno je da je istu donio Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Gordane Jalšovečki članice vijeća, Ivana Mikšića člana vijeća i Marine Paulić članice vijeća. Nadalje uvidom u presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Revr 678/11-2 od 10. srpnja 2013. godine također objavljenu na internet stranicama baze podataka "Sudska praksa" Vrhovnog suda Republike Hrvatske – "SuPra" http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/ utvrđeno je da je istu donio Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca: Željka Glušića predsjednika vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Viktorije Lovrić članice vijeća i Aleksandra Peruzovića člana vijeća.

Dopisom Broj: 26 Sui-15/14-19 od 4. ožujka 2016. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske dostavio je Povjerenici za informiranje pojedinačna rješenja o godišnjem odmoru za 2013. godinu za sljedeće suce: Željko Glušić, Renata Šantek, Gordana Jalšovečki, Ivan Mikšić, Marina Paulić, Damir Kontrec, Viktorija Lovrić  i Aleksandar Peruzović. Također je dostavljen za Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske Plan korištenja godišnjih odmora u 2013. godini, te Raspored rada i sastava vijeća u Građanskom odjelu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. srpnja do 28. kolovoza 2013. godine. U citiranom dopisu od 4. ožujka 2016. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske istaknuo je kako pojedinačno rješenja o korištenju godišnjeg odmora za određenog suca predstavlja zaštićeni osobni podatak, a rješenje (plan) o korištenju godišnjih odmora za sve suce Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske zaštićenu zbirku podataka u smislu odredbe članka 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka, kao i da suci Vrhovnog suda Republike Hrvatske nisu dali privolu za prikupljanje i obradu navedenih osobnih podataka u smislu odredbe članka 7. citiranog zakona. Nadalje navodi kako svako pojedinačno rješenje o korištenju godišnjeg odmora suca Vrhovnog suda Republike Hrvatske predstavlja informaciju koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu i podliježe ograničenjima iz odredbe članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također se u dopisu navodi kako žalitelj traži informacije zbog sumnje u vjerodostojnost sastava vijeća prilikom donošenja odluka u predmetima Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revr-678/2011 i Revr-480/2013 u kojim je on stranka u postupku, kao i zbog sumnje u rješavanje navedenih predmeta izvan uobičajenog redoslijeda odlučivanja, te se zbog takvih nesmislenih navoda žalitelja u nastavku dopisa daju pojašnjenja o načinu korištenja odmora sudaca Vrhovnog suda u ljetnim mjesecima - srpnju i kolovozu. Tako se u bitnome navodi da suci i sudski službenici koriste godišnji odmor u vrijeme koje im je utvrđeno Planom korištenja godišnjih odmora koji donosi predsjednik suda svake godine, a s obzirom da u ljetnim mjesecima na radu ostane manje od polovice sudaca predsjednik suda donosi poseban Raspored rada i sastav sudskih vijeća u srpnju i kolovozu tekuće godine kojim se formira jedno do dva sudska vijeća od sudaca iz različitih vijeća od onih utvrđenih Godišnjim rasporedom poslova sudaca Vrhovnog suda Republike Hrvatske za tekuću godinu. Nadalje se navodi kako je to uobičajena praksa te se ne provodi postupak izmjene godišnjeg rasporeda poslova za vrijeme godišnjih odmora jer se utvrđeni godišnji raspored poslova mora mijenjati samo zbog dulje odsutnosti suca. U slučaju kraće odsutnosti suca predsjednik određuje drugog  suca iz drugog sudskog vijeća tako da vijeće u zakonu određenom sastavu donosi sudske odluke ili ako je vijeće sastavljeno više od pet sudaca tada se suci izmjenjuju u vijeću i u vijećanju i glasanju uvijek sudjeluje zakonom određen broj sudaca. U dopisu se ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u 2013. godini riješio 641 reviziju od toga je 115 revizija iz radnih sporova koje je zaprimio u 2013. godini i koje su uglavnom rješenje u roku od jednog do tri mjeseca od dana primitka u rad sucu. Nadalje se ističe da je u srpnju i kolovozu 2013. godine Vrhovni sud Republike Hrvatske riješio 80 revizija iz radnih sporova, a primjerice na dan 28. kolovoza 2013. godine kada su zbog godišnjih odmora sjednice održavala sva sudska vijeća riješeno je 17 predmeta oznake Revr-revizija iz radnih sporova. Dakle, revizijske odluke koje žalitelj navodi u zahtjevu nisu bile jedino donijete odluke u srpnju i kolovozu 2013. godine, a pogotovo nisu bile iznimke u hitnom rješavanju predmeta. Također se ističe da su dana 28. kolovoza 2013. godine sjednicu održavala dva sudska vijeća sastavljena o sudaca koji su se vratili s godišnjeg odmora sukladno Planu korištenja godišnjih odmora u Vrhovnom sudu za 2013. godinu.

Na temelju dokumentacije spisa predmeta u žalbenom postupku je utvrđeno da ne dolazi do kršenja Zakona o zaštiti osobnih podataka ako se dostave preslike pojedinačnih rješenja o godišnjem odmoru za 2013. godinu za suce Vrhovnog suda Republike Hrvatske koji su 10. srpnja 2013. godine i 28. kolovoza 2013. odlučivali u Revr-678/2011-2 i Revr-480/2013-2., kao i ako se dostavi preslika Plana korištenja godišnjih odmora u 2013. godini, te preslika Rasporeda rada i sastava vijeća u Građanskom odjelu Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. srpnja do 28. kolovoza 2013. godine.

Naime, osobe čija se rješenja o godišnjem odmoru traže su osobe za koju bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer se radi o osobama koje obavljaju sudačku dužnost u tijelu javne vlasti i čija se plaća isplaćuje iz proračunskih sredstava. Činjenica je da je godišnji odmor plaćen odnosno da osoba ima pravo na naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora. Zakonom o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15 i 82/15) u članku 87. propisana su prava suca pa je tako, između ostalog, propisano da sudac ima pravo na odmore i dopuste koje imaju zaposlenici u sudu i godišnji odmor u trajanju od 30 radnih dana. Nadalje, Sudskim poslovnikom propisano je da će se godišnji odmor, u pravilu, koristiti tijekom mjeseca srpnja i kolovoza tekuće godine. Iz navedenog je razvidno da je propisima već uređeno samo trajanje godišnjih odmora sudaca, a da su i predviđeni mjeseci u kojima će se koristiti godišnji odmor. Informacija o tome kada sudac planira koristiti godišnji odmor ili kada koristi godišnji odmor bila bi informacija od javnog značaj dok primjerice informacija gdje će i s kim sudac provesti godišnji odmor nije informacija od javnog značaja te bi omogućavanje takve informacije predstavljalo zadiranje u privatnost pojedinca.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao izreci ovog  rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.    

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.