KLASA: UP/II-008-07/14-01/371

URBROJ: 401-01/06-16-08

Zagreb, 14. ožujka 2016.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Grada Zagreba KLASA: UP/I-008-02/14-03/1, URBROJ: 251-02-04/1/2-14-1 od 18. srpnja 2014. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba KLASA: UP/I-008-02/14-03/1, URBROJ: 251-02-04/1/2-14-1 od 18. srpnja 2014. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 16. siječnja 2014. godine temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 2. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je zatražena informacija  poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu odnosno jer je zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi  kako se tijelo javne vlasti u osporenom rješenju poziva na to da Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet donosi rješenje o znaku pristupačnosti, vodi upisnik o izdanim znakovima te presliku rješenja o izdanim znakovima dostavlja Hrvatskom registru osoba s invaliditetom. Žalitelj navodi da u Zakonu o Hrvatskom registru osoba s invaliditetom taj podatak nije eksplicitno naveden kao jedan od 20 podataka koje mora sadržavati baza računalne aplikacije te da prema istom Gradski ured za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo i komunalne poslove i promet ne spada u osam izvora podataka za Registar. Također, žalitelj navodi da nije propisana tajnost za zatraženi upisnik nego ga tijelo javne vlasti tako tretira jer će isti naknadno biti poslan u registar te da se ne radi o naročito tajnim podacima. Žalitelj navodi i da se tijelo javne vlasti drugačije odnosi prema podacima koji su po njemu istovrsni, pa navodi primjer kada je prilikom prodaje nekretnina iz zaštićene gradske jezgre potrebno ponuditi pravo prvokupa Gradu i premda gradski arhiv ne objavljuje podatke o vlasništvu, tijelo javne vlasti sve takve zahtjeve s osobnim podacima vlasnika objavljuje. Nadalje, žalitelj ističe da ga zatraženi podatak zanima iz razloga što sumnja da se znak pristupačnosti dijeli i onima koji nisu kao invalidi kategorija koja ima pravo na navedeni znak. Žalitelj navodi kako ne vidi razlog da se ne objavi popis svih korisnika znaka pristupačnosti, s obzirom da se uz svaki odobreni znak dobiva iskaznica koja sadrži, između ostalog, ime, adresu te sliku osobe, kao i da ista stoji na vidljivome mjestu u autu. Zaključno, žalitelj navodi kako je jedini razlog za uskratu zatraženog popisa taj što se time skrivaju oni koji nezakonito koriste znak pristupačnosti te da je slična situacija bila s popisom branitelja protiv čijeg su objavljivanja bili lažni branitelji. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama  od 16. siječnja 2014. godine zatražio od Grada Zagreba da mu odobri uvid u popis korisnika „znaka pristupačnosti" tj. dozvole invalidima za korištenje posebno određenih parkirnih mjesta. Također je utvrđeno da se Grad Zagreb povodom predmetnog zahtjeva očitovao žalitelju dopisom KLASA: 008-02/14-002/89, URBROJ: 251-14-01/23-14-3 od 27. ožujka 2014. godine, kojim ga je izvijestio o tome da temeljem zahtjeva stranke, a nakon provedenog upravnog postupka koji se provodi sukladno Pravilniku o pristupačnosti (NN 78/08.) koji je donijelo Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, nadležno upravno tijelo donosi rješenje o „znaku pristupačnosti" te da isto dostavlja podnositelju zahtjeva - stranci u postupku, Policijskoj upravi Zagrebačkoj i Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo koji vodi Registar osoba s invaliditetom. Citiranim dopisom su izvijestili žalitelja kako u evidenciji imaju jedanaest tisuća sto pedeset korisnika „znaka pristupačnosti" te da su svi predmeti pohranjeni u Odsjek za poslove pismohrane. Nadalje, utvrđeno je da je Grad Zagreb nakon zaprimanja dopisa Povjerenice za informiranje KLASA: 008-03/14-01/75, URBROJ: 401-01/06-14-06 od 16. lipnja 2014. godine, dopisom KLASA: 008-02/14-001/42, URBROJ: 251-02-04/1/2-14-7 od 27. lipnja 2014. godine zatražio dodatno očitovanje od Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet te da se navedeni Ured očitovao Gradu Zagrebu dopisom KLASA: 008-02/14-002/89, URBROJ: 251-14-01/23-14-5 od 7. srpnja 2014. godine, navodeći da se vezano za donošenje rješenja o znaku pristupačnosti vodi Upisnik o izdanim znakovima pristupačnosti sukladno Pravilniku o znaku pristupačnosti („Narodne novine" broj 78/08. i 87/14.) te da se primjenom odredbe članka 6. stavka 2. istog Pravilnika, preslika rješenja o znaku pristupačnosti dostavlja Hrvatskom registru osoba s invaliditetom te da se žalitelju ne može omogućiti uvid u navedeni upisnik, jer je člankom 20. stavkom 3. Zakona o Hrvatskom registru osoba s invaliditetom („Narodne novine" broj 64/01.) propisano da su podaci u Registru tajni te pristup pojedinačnim podacima imaju samo osobe zaposlene u Registru koje su obvezne čuvati tajnost podataka.

Daljnjim uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je Grad Zagreb nakon zaprimanja citiranog očitovanja Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet KLASA: 008-02/14-002/89, URBROJ: 251-14-01/23-14-5 od 7. srpnja 2014. godine, povodom zahtjeva žalitelja donio rješenje KLASA: UP/I-008-02/14-03/1, URBROJ: 251-02-04/1/2-14-1 od 18. srpnja 2014. godine, kojim je odbio isti zbog toga što je tražena informacija poslovna ili profesionalna tajna te je zaštićena Zakonom o zaštiti osobnih   podataka.

U žalbenom postupku je također utvrđeno da je Grad Zagreb uskratio zatraženu informaciju, a da nije proveo test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime test javnog interesa i razmjernosti podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. stavka 2. i 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog  omogućavanja  biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja.

Budući da Grad Zagreb u osporenom rješenju te dostavljenoj dokumentaciji ničim nije obrazložio te potkrijepio razloge za ograničenje zatražene informacije kao poslovne ili profesionalne tajne, a iz citiranih dopisa Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet te ostale dokumentacije u spisu je razvidno da navedeni razlog zapravo nije niti razmatran kao razlog za ograničenje iste, Povjerenica za informiranje je zaključila da nema argumenata za ograničenje pristupa informaciji u predmetnom slučaju radi poslovne ili profesionalne tajne.

Zahtjevom za pristup informacijama od 16. siječnja 2014. godine žalitelj je zatražio od Grada Zagreba da mu odobri uvid u popis korisnika „znaka pristupačnosti" tj. dozvole invalidima za korištenje posebno određenih parkirnih mjesta.

Člankom 8. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju.

Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

S obzirom na to da prvostupanjsko tijelo prilikom donošenja osporenog rješenja nije provelo test razmjernosti i javnog interesa, Povjerenica za informiranje je u drugostupanjskom postupku uzela u obzir da je potrebno utvrditi da li se pristup traženoj informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Zakonom o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj. Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. citiranog Zakona propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati; osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.

Prema odredbi članka 8. stavka 1. Zakona o zaštiti osobnih podatka zabranjeno je prikupljanje i daljnja obrada osobnih podataka koji se odnose na rasno ili etničko podrijetlo, politička stajališta, vjerska ili druga uvjerenja, sindikalno članstvo, zdravlje ili spolni život i osobnih podataka o kaznenom i prekršajnom postupku. Stavkom 2. navedenog članka je propisano da se iznimno, podaci iz stavka 1. ovoga članka mogu prikupljati i dalje obrađivati: uz privolu ispitanika, ili ako je obrada podataka potrebna u svrhu izvršavanja prava i obveza koje ima voditelj zbirke osobnih podataka na temelju posebnih propisa, ili ako je obrada nužna radi zaštite života ili tjelesnog integriteta ispitanika ili druge osobe kada ispitanik zbog fizičkih ili pravnih razloga nije u mogućnosti dati svoju privolu, ili ako se obrada provodi u okviru djelatnosti ustanove, udruženja ili bilo kojeg drugog neprofitnog tijela s političkom, filozofskom, vjerskom, sindikalnom ili drugom svrhom te pod uvjetom da se obrada isključivo odnosi na njihove članove te da podaci ne budu otkriveni trećoj strani bez pristanka ispitanika, ili ako je obrada podataka potrebna radi uspostave, ostvarenja ili zaštite potraživanja propisanih zakonom, ili ako je ispitanik sam objavio te podatke, ili ako je obrada podataka potrebna u svrhe preventivne medicine, medicinske dijagnoze, zdravstvene skrbi ili upravljanja zdravstvenim službama, pod uvjetom da podatke obrađuje zdravstveni djelatnik na temelju propisa i pravila donesenih od strane nadležnih tijela.

Odredbom članka 11. stavka 3. citiranog Zakona propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

U drugostupanjskom postupku Grad Zagreb je dostavio Povjerenici za informiranje, kao dio predmetnog spisa i primjerak preslike rješenja o izdavanju znaka pristupačnosti uz koji je u prilogu dostavljen Nalaz i mišljenje liječnika, ovlaštenog vještaka Centra za vještačenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koje je izdano u svrhu pribavljanja znaka pristupačnosti, a iz istih je razvidno da sadrže osobne podatke koje treba zaštititi. Dakle, iz navedene dokumentacije je razvidno da osoba koja zatraži izdavanje rješenja o znaku pristupačnosti mora uz zahtjev priložiti Nalaz i mišljenje liječnika, ovlaštenog vještaka Centra za vještačenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, kojim im je utvrđena invalidnost te da se na temelju istog izdaje rješenje o osnovanosti zahtjeva. Dakle, i kada bi postojao popis koji žalitelj traži iz istoga se ne bi mogli iščitati nikakvi drugi podaci osim same činjenice da bi se određene osobe nalazile na istom. Invalidnost osoba utvrđuje se u drugim postupcima propisanim pozitivnim zakonskim propisima, a podaci o istoj su osobni podaci fizičkih osoba zaštićeni zakonom te je stoga Povjerenica za informiranje zaključila da ne stoje argumenti žalitelja koji bi išli u prilog omogućavanju zatražene informacije.

Iz spisa predmeta je razvidno da je Grad Zagreb izvijestio žalitelja o uvjetima i načinu na koji se izdaje znak pristupačnosti, o broju izdanih znakova pristupačnosti, o tome kome se dostavljaju rješenja u navedenim upravnim postupcima na temelju kojih Hrvatski zavod za javno zdravstvo vodi Hrvatski registar o osobama s invaliditetom te na temelju kojih propisa.

Člankom 2. stavkom 1. Pravilnika o znaku pristupačnosti („Narodne novine", broj 78/08. i 87/14.) je propisano da pravo na znak pristupačnosti ima osoba sa 80 ili više posto tjelesnog oštećenja, odnosno osobe koje imaju oštećenja donjih ekstremiteta 60 ili više posto. Stavkom 2. istoga članka je propisano da pravo na znak pristupačnosti iz stavka 1. ovog a članka ima i vozilo udruge osoba s invaliditetom.

Odredbom članka 4. stavka 1. Pravilnika o znaku pristupačnosti je propisano da znak pristupačnosti izdaje ured državne uprave u županiji nadležan za promet, odnosno upravno tijelo Grada Zagreba nadležno za promet (u daljnjem tekstu: nadležno tijelo). Stavkom 2. istoga članka propisano je da osoba s invaliditetom iz članka 2. stavka 1. ovoga Pravilnika podnosi zahtjev za izdavanje znaka pristupačnosti nadležnom tijelu. Uz zahtjev prilaže nalaz i mišljenje ovlaštenog vještaka Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, odnosno nalaz i mišljenje drugostupanjskog liječničkog povjerenstva nadležnog za davanje nalaza i mišljenja prema Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i članova njihovih obitelji ili prema Zakonu o zaštiti vojnih i civilnih invalida rata. Stavkom 3. navedenog članka je propisano da udruga osoba s invaliditetom uz zahtjev prilaže rješenje o registraciji i dokaz da su njeni članovi osobe s invaliditetom iz članka 2. stavka 1. ovog Pravilnika.

Člankom 6. stavkom 1. Pravilnika o znaku pristupačnosti je propisano da nadležno tijelo vodi upisnik o izdanim znakovima pristupačnosti. Stavkom 2. istoga članka je propisano da presliku rješenja o znaku pristupačnosti nadležno tijelo dostavlja Hrvatskom registru osoba s invaliditetom.

U članku 20. stavku 1. Zakona o Hrvatskom registru o osobama s invaliditetom („Narodne novine", broj 64/01.) je propisano da se podaci Registra smiju koristiti isključivo kao zbirni statistički pokazatelji. stavkom 2. istog članka je propisano da su Podaci u Registru tajni te da pristup pojedinačnim podacima imaju samo osobe zaposlene u Registru koje su obvezne čuvati tajnost podataka. U stavku 3. navedenog članka je propisano da se na pojedinačne podatke prikupljene na temelju ovoga Zakona, mjere zaštite podataka i odgovornost osoba koje imaju pristup jedinstvenoj bazi podataka Registra primjenjuju propisi o zaštiti osobnih podataka.

Razlog za ograničenje pristupa zatraženoj informaciji je činjenica da je pristup zatraženoj informaciji zakonski ograničen i da se traži postojanje na zakonu zasnovanog pravnog interesa za pristup osobnim podacima drugih fizičkih osoba i to podataka koji se odnose na posebne kategorije osobnih podataka. Stoga informacija koju žalitelj traži ne predstavlja informaciju od javnog značaja, budući da sadrži zakonom zaštićene osobne podatke. Zatražena informacija vezana je za osobne podatke identificiranih fizičkih osoba, podatke o njihovoj invalidnosti te ostale osobne podatke, a svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.

Provodeći test razmjernosti i javnog interesa u drugostupanjskom postupku Povjerenica za informiranje je uzela u obzir i eventualne razloge za omogućavanje zatraženih informacija koje je u svom zahtjevu te predmetnoj žalbi iznio žalitelj, navodeći kao bitni argument za omogućavanje zatražene informacije, da bi se objavom popisa korisnika znaka pristupačnosti razotkrile osobe koje zapravo nisu ovlaštene koristiti navedeni znak smatrajući da se isti često zloupotrebljava od strane osoba koje naziva „lažnim invalidima".

Međutim, s obzirom na činjenicu postojanja institucija koje se bave nadzorom postupanja različitih javnopravnih tijela koja odlučuju o pravima građana u upravnim postupcima te da u predmetnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti propisani Zakonom o zaštiti osobnih podataka za davanje osobnih podataka na korištenje, Povjerenica za informiranje je razmotrivši navedene razloge za i protiv omogućavanja zatraženih informacija, zaključila da je prvostupanjsko tijelo sukladno zakonu odbilo žaliteljev zahtjev za pristup informacijama.

Naime, svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa, osobni identifikacijski broj i slično već i obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Informacija da li se određena osoba odnosno njezini osobni podaci nalaze u Upisniku o izdanim znakovima pristupačnosti, osobni je podatak koji u ovom slučaju treba zaštititi. Traženje takve vrste informacije zbog općenite sumnje u zlouporabu znaka pristupačnosti ne predstavlja jedan od razloga iz citiranog članka 8. stavka 2. Zakona o zaštiti osobnih podataka te u konkretnom slučaju preteže potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.

Cilj zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, a tu sigurno ne spada zadiranje u tuđe osobne podatke. Stoga se zbog zaštite osobnih podataka,zatražena informacija ne može omogućiti žalitelju.

Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka s obzirom da Grad Zagreb nije prije donošenja odluke proveo test razmjernosti i javnog interesa te je u osporenom rješenju naveo kao jedan od razloga za ograničenje pristupu informacijama poslovnu ili profesionalnu tajnu, iako isti razlog nije obrazložio niti potkrijepio dokazima. Međutim, Povjerenica za informiranje je zaključila da su navedeni nedostaci u prvostupanjskom postupku takvi da nisu mogli utjecati na drugačije rješenje ove upravne stvari.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, s obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno koji zaštićen interes preteže.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja,

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.