KLASA: UP/II-008-07/19-01/626
Zagreb, 22. studenoga 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe udruge GONG iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: I-7/2019 od 17. travnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: I-7/2019 od 17. travnja 2019. godine.
2. Odobrava se udruzi GONG pravo na pristup imenu i prezimenu sudaca izvjestitelja u ustavnosudskim predmetima u kojima je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku: U-l-1397/2015, U-lll-1451/2015, U-lll-4259/2015 i U-lll- 4149/2014.
3. Nalaže se Ustavnom sudu Republike Hrvatske da u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e nj e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev udruge GONG (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama o dostavi imena i prezimena sudaca-izvjestitelja u određenim ustavnosudskim predmetima, temeljem odredbe članka 96. stavka 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti u ponovljenom postupku pogrešno utvrdilo činjenično stanje te pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama prilikom odbijanja zahtjeva za pravo na pristup informacijama pozivajući se na Poslovnik Ustavnog suda Republike Hrvatske te navodeći da je isti po svojoj pravnoj snazi izjednačen sa zakonom, s obzirom da navedeni Poslovnik predstavlja akt kojim se uređuje unutarnje ustrojstvo Ustavnog suda Republike Hrvatske, koji bez obzira na svoj položaj ne može biti iznad zakona. Navodi da je prvostupanjsko tijelo pogrešno zaključilo kako ne postoji javni interes za dostupnošću traženih informacija usprkos postojanju brojnih medijskih napisa te neutemeljenim drži traženje istog tijela da žalitelj dokaže svoj legitimni interes kao tražitelj informacije. Također, navodi kako u osporenom rješenju nije navedeno na koji način bi bio ugrožen interes sudaca izvjestitelja javnom objavom njihovih imena i prezimena vezano za zaključene slučajeve, tim više što navedene podatke prvostupanjsko tijelo smatra irelevantnim, pa drži da je pogrešno zaključilo da u konkretnom slučaju ne prevladava interes javnosti umjesto da je logično zaključilo da ne postoji opravdanje za prikrivanje „nerelevantnih” informacija. Žalitelj ističe da je u osporenom rješenju pogrešno primijenjen Zakona o pravu na pristup informacijama iz razloga što podatak o sucu-izvjestitelju nije apsolutno ograničen već je u pojedinim slučajevima dostupan javnosti, a koje stajalište je usvojeno i od Visokog upravnog suda Republike Hrvatske. Zaključno ističe kako je Povjerenik za informiranje u rješavanju žalbe u predmetu po istom zahtjevu UP/II-008-07/17-01/339 već proveo test razmjernosti i javnog interesa te donio rješenje koje je od Visokog upravnog suda Republike Hrvatske osporeno samo iz razloga procesne povrede. Predlaže da se pobijano rješenje poništi i omogući pristup traženoj informaciji.
Žalba je osnovana.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. - pročišćeni tekst i 5/14.), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj dana 27. veljače 2017. godine zahtjevom za pristup informacijama zatražio od Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao tijela javne vlasti, sljedeću informaciju: imena i prezimena sudaca-izvjestitelja za slučajeve u kojima je Ustavni sud donio odluke: Odluka o ukidanju zabrane kandidiranja za kriminalce te ukidanje ženske kvote (U-l-1397/2015, 24. rujna 2015.), Odluka o puštanju na slobodu Milana Bandića (U-lll- 1451/2015, 9. travnja 2015.), Odluka o puštanju na slobodu Ive Sanadera (U-lll-4259/2015, 24. studenoga 2015.) i Odluka o ukidanju presude Ivi Sanaderu (U-lll-4149/2014, 24. srpnja 2015.).
Također je utvrđeno da je Ustavni sud Republike Hrvatske riješio o zahtjevu za pristup informacijama na način da je rješenjem Broj-I-4/2017 od 2. ožujka 2017. godine odbijen žaliteljev zahtjev temeljem članka 96. stavka 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske kojim je propisano da nitko nema pravo tražiti podatke o sucu-izvjestitelju i ustavnosudskom savjetniku kojima je predmet raspoređen, niti podatke koji se odnose na odlučivanje o predmetu. Protiv citiranog rješenja žalitelj je uložio žalbu Povjereniku za informiranje o kojoj je odlučeno rješenjem UP/II-008-07/17-01/339, URBROJ: 401-01/03-18-5 od 25. listopada 2018. godine, kojim je poništeno prvostupanjsko rješenje te je žalitelju odobreno pravo na pristup traženim informacijama. Nadalje je utvrđeno da je Ustavni sud Republike Hrvatske protiv navedenog rješenja drugostupanjskog tijela podnio tužbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske, koji je presudom Poslovni broj: UsII-497/18-8 od 28. veljače 2019. godine usvojio tužbeni zahtjev, poništio i drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te predmet vratio na ponovni postupak, temeljeći svoju odluku na tome da je Povjerenik za informiranje provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku i donošenjem odluke o dostupnosti traženih informacija, povrijedio zakon, jer je na navedeni način onemogućio prvostupanjsko tijelo da kao tijelo koje tražene informacije posjeduje samo provede navedeni test, a što je prvostupanjsko tijelo ranije propustilo učiniti zbog pogrešnog pravnog pristupa u postupanju po predmetnom zahtjevu.
Iz spisa predmeta je također utvrđeno da je postupajući po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Poslovni broj: UsII-497/18-8 od 28. veljače 2019. godine, Ustavni sud Republike Hrvatske u ponovljenom postupku proveo test razmjernosti i javnog interesa te donio osporeno rješenje Broj: I-7/2019 od 17. travnja 2019. godine, protiv kojeg je žalitelj podnio žalbu u ovom predmetu.
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev žalitelja od 27. veljače 2019. godine temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama te članka 96. stavka 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske („Narodne novine”, broj 83/14. - pročišćeni tekst i 2/15.).
U obrazloženju rješenja je navedeno da iz Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske proizlazi da nitko nema pravo tražiti podatke o sucu-izvjestitelju i ustavnosudskome savjetniku kojima je predmet raspoređen niti podatke o odlučivanju u predmetu te da se navedeno ograničenje odnosi kao na razdoblje rješavanja predmeta tako i na vrijeme nakon okončanja postupka. Također je navedeno kako je u ponovljenom postupku zaključeno da se zahtjev žalitelja odnosi na informaciju koja je zaštićena navedenim Poslovnikom koji je, s obzirom na njegov ustavni temelj, po pravnoj snazi izjednačen sa zakonom. Nadalje, navedeno je kako je sukladno stajalištu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske proveden test razmjernosti i javnog interesa u kojem nije utvrđen javni interes za pristup traženoj informaciji odnosno da je zaključeno da se u konkretnom slučaju radi o pojedinačnom interesu žalitelja za koji ne postoji legitiman cilj, kao i da bi povezivanje konkretne odluke s pojedinačnim sucem Ustavnog suda Republike Hrvatske moglo negativno utjecati na njegov osobni i profesionalni dignitet i poštovanje te bi se istodobno javnosti pružila pogrešna slika o radu navedenog suda, koji sve odluke donosi isključivo kolektivno, pa bi se time rušio njegov ugled i legitimitet kao institucije. Istaknuto je kako je Ustavni sud Republike Hrvatske dodatno analizirao postupke u predmetima na koje se odnosi zahtjev žalitelja te je utvrđeno da su sve odluke donesene na plenarnoj sjednici a da su prije rasprave i donošenja odluke svi predmeti bili višekratno raspravljani na kolegijima i stručnim sastancima na kojima su aktivno sudjelovali svi suci, pa je stoga tražena informacija i irelevantna.
Iz akta o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: I-7/2019 od 15. travnja 2019. godine, koji prileži spisu predmeta, je vidljivo da je prvostupanjsko tijelo zahtjev žalitelja razmatralo u odnosu na odredbe Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske općenito te uzimajući u obzir da li se radi o predmetima koji su u tijeku ili predmetima koji su okončani. S obzirom na navedeno prvostupanjsko tijelo je zaključilo da za vrijeme trajanja postupka nedvojbeno prevladava potreba zaštite identiteta suca-izvjestitelja, a da nakon okončanja postupka navedena informacija nije od nikakvog značaja, s obzirom da je uloga suca izvjestitelja u stručnoj pripremi predmeta za odlučivanje na odgovarajućem ustanovnosudskom tijelu, pri čemu isti nema poseban položaj niti prava i ovlasti u odnosu na druge suce koji sudjeluju u raspravi i odlučivanju. Također, iz navedenog je akta vidljivo kako je prvostupanjsko tijelo navelo statističke podatke prema kojima je od 2015. godine riješeno 25 000 predmeta, zaprimljeno 117 zahtjeva za pristup informacijama od kojih su se 4 odnosila na informaciju o imenu i prezimenu suca-izvjestitelja, pri čemu je istaknulo da je u praksi interes za takvom informacijom izuzetno rijedak odnosno da ne postoji izraženi javni interes za dostupnošću te informacije. U citiranom je aktu navedeno kako je tražena informacija zaštićena posebnim propisom pa će se stoga primjenom odredbe članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama odbiti zahtjev žalitelja.
U drugostupanjskom postupku Povjerenik za informiranje ispitao je zakonitost osporenog rješenja te pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa te je utvrdio da je Ustavni sud Republike Hrvatske u ponovljenom postupku pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava.
U žalbenom postupku UP/II-008-07/17-01/339, od strane ovlaštenih službenih osoba Ureda povjerenika za informiranje izvršen je uvid u informacije koje su predmet ovog postupka u prostorijama Ustavnog suda Republike Hrvatske dana 29. svibnja 2017. godine, o čemu je sačinjena službena bilješka koja je priložena uz predmetni spis.
Uvidom u informacije koje su predmet ovog postupka Povjerenik za informiranje nije našao razloge zbog kojeg bi za tražene informacije postojala ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama iz sljedećih razloga:
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 12. stavku 1. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna informirati javnost o dnevnom redu zasjedanja ili sjednica službenih tijela i vremenu njihova održavanja, načinu rada i mogućnostima neposrednog uvida u njihov rad.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao u okviru djelokrugu ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavku 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. toga Zakona.
Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. toga Zakona, dužno, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Ustavom Republike Hrvatske utvrđena je nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 99/99., 29/02. i 49/02. - pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustavni zakon) detaljnije su razrađene Ustavom Republike Hrvatske određene nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Prema članku 2. stavku 1. Ustavnog zakona Ustavni sud jamči poštivanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske i svoje djelovanje temelji na odredbama Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona.
U članku 3. Ustavnog zakona propisano je da je djelovanje Ustavnog suda javno.
Ustavni sud Republike Hrvatske, između ostaloga, odlučuje o ustavnosti zakona te ustavnosti i zakonitosti podzakonskih akata te o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda povodom podnesenih ustavnih tužbi.
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je da se odluke i važnija rješenja Ustavnog suda, doneseni u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom odnosno suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, te odluke i rješenja doneseni u ustavnosudskim postupcima za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, objavljuju u „Narodnim novinama“.
U žalbenom postupku utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama traži imena i prezimena sudaca izvjestitelja u ustavnosudskim predmetima (Broj: U-I-1397/2015, U-III-1451/2015, U-III-4259/2015 i U-III-4149/2014) u kojima je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluke i objavio ih na službenim internetskim stranicama Ustavnog suda Republike Hrvatske https://sljeme.usud.hr/usud/praksaw.nsf/vPremaClancimaUstavaNew.xsp i u „Narodnim novinama“, broj 44/15., 89/15., 104/15. i 133/15.
U žalbenom postupku utvrđeno je da se predmet broj: U-I-1397/2015 odnosi na postupak ocjene suglasnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor („Narodne novine“, broj 19/15.) s Ustavom, predmet broj U-III-1451/2015 odnosi se na postupak pokrenut ustavnom tužbom Milana Bandića, dok se predmeti broj U-III-4259/2015 i U-III-4149/2014 odnose na postupke pokrenute ustavnim tužbama Ive Sanadera.
Nadalje, u žalbenom postupku utvrđeno je da su odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u tim predmetima izazvale veliko zanimanje javnosti pa tako i medija. S tim u vezi, velik je broj medijskih napisa koji se odnose na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao na primjer:http://www.iutarnii.hr/viiesti/hrvatska/ekskluzivno-naiveca-taina-ustavnoq-suda-iutarnii-u-posiedu-dopisa-koii-baca-novo-svietlo-na-ukidanie-pravomocne-presude-sanaderu-u-slucaiu-ina-mol/5912344/, https://www.nacional.hr/ustavni-sud-zbog-hns-a-u-velikom-skandalu/, i https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/samovoljna-praksa-ustavnog-suda-i-dalje-je-nepoznato-tko-je-bio-sudac-izvjestitelj-u-predmetu-sanader/5753211/.
Za odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima se odlučuje o ustavnosti zakona te ustavnosti i zakonitosti podzakonskih akata te o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda postoji interes javnosti i medija. Za predmete povodom ustavnih tužbi koje su podnijele javne osobe, proizlazi da je interes medija i javnosti još veći.
Prema članku 41. Ustavnog zakona svaki se zahtjev, odnosno prijedlog upućuje na obradu sucu izvjestitelju.
Prema odredbi članaka 47. stavka 1. Ustavnog zakona kada predsjednik Ustavnog suda primi nacrt odluke ili rješenja, upućuje ih na sjednicu Ustavnog suda radi donošenja odluke o predmetu. U stavku 3. istoga članka propisano je da predstavnici tiska i drugih sredstava priopćavanja mogu biti nazočni sjednici i javnoj raspravi, te drugim skupovima u Ustavnom sudu. Nadalje, sukladno članku 48. stavku 1. Ustavnog zakona na sjednici sudac izvjestitelj usmeno obrazlaže nacrt odluke ili rješenja i prema potrebi daje dopunska obrazloženja.
Nadalje, kada javna rasprava prethodi odlučivanju o biti stvari, na koju se pozivaju sudionici u postupku i predstavnici državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i udruga te druge osobe čije je sudjelovanje potrebno na javnoj raspravi, prema odredbi članka 51. stavka 1. Ustavnog zakona sudac izvjestitelj izvješćuje o činjeničnom i pravnom stanju u predmetu.
Sukladno članku 69. stavku 1. Ustavnog zakona sudac izvjestitelj poziva podnositelja ustavne tužbe da je u određenom roku dopuni ili ispravi ako je nerazumljiva, odnosno ako se na temelju podataka i priloga iz ustavne tužbe ne može utvrditi koji se akt osporava ili ako ustavna tužba nije potpisana, dostavlja, prema potrebi, primjerak ustavne tužbe zainteresiranim osobama i poziva ih da se o njoj izjasne te prema potrebi, zahtijeva dostavu spisa koji se odnosi na predmet ustavne tužbe, odnosno izvješće o povredama ustavnih prava učinjenih osporenim aktom.
U žalbenom je postupku zaključeno da iz navedenih odredbi Ustavnog zakona proizlazi kako podatak o sucu izvjestitelju nije apsolutno ograničen, nego da je podatak o sucu izvjestitelju u pojedinim slučajevima dostupan javnosti, s obzirom da sudac izvjestitelj na sjednici na kojoj mogu biti nazočni predstavnici medija, sukladno članku 47. stavku 3. navedenog Zakona, usmeno obrazlaže nacrt odluke ili rješenja te po potrebi daje i dopunska obrazloženja.
Povjerenik za informiranje je nakon provedenog žalbenog postupka utvrdio kako je potrebno omogućiti pristup traženim informacijama jer se radi o predmetima u kojima je Ustavni sud Republike Hrvatske donio i objavio odluku, pa se uzimajući u obzir činjenicu da se radi o okončanim postupcima omogućavanjem traženih informacija žalitelju u konkretnom slučaju ne može utjecati na tijek postupaka niti na same suce izvjestitelje. Također, Povjerenik za informiranje smatra da se omogućavanjem pristupa predmetnim informacijama ostvaruje javnost djelovanja Ustavnog suda Republike Hrvatske, utječe na kvalitetu odlučivanja i potiče stručnost. Povjerenik za informiranje je također mišljenja da bi u slučaju podnošenja zahtjeva za pristup informacijama u kojem bi se tražilo ime i prezime suca izvjestitelja u predmetu Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojem nije donesena odluka prevladala potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan