KLASA: UP/II-008-07/17-01/1170
URBROJ: 401-01/06-19-2
Zagreb, 25. studenoga 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Osijeka, ........., izjavljene protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Sui-134/16-16 od 23. studenoga 2017. godine, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: Sui-134/16-16 od 23. studenoga 2017. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (dalje u tekstu: žaliteljica) od 28. lipnja 2016. godine temeljem članka 23. stavka 5. točke 4., u vezi s člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se tražena informacija ne smatra informacijom u smislu navedenog Zakona.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, postupajući po rješenju Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/16-01/540, URBROJ: 401-01/06-17-04 od 3. studenoga 2017. godine, u ponovljenom postupku donio nezakonito rješenje. Nadalje, navodi kako prvostupanjsko tijelo ne mora ulagati nikakav dodatni trud da došlo do podataka koji je tražila nego pregledati samo dva u zahtjevu citirana predmeta Revr-824/13 i Revr-1220/13. Ističe da, iako se tražene informacije možda ne nalaze u Službi evidencije sudske prakse, da se iste kao gotove i izrađene informacije moraju nalaziti unutar navedenih spisa. Žaliteljica navodi da ukoliko tijelo javne vlasti iz nekog razloga ne posjeduje tražene informacije da će u tom slučaju biti zadovoljna, ukoliko se to jasno navede, a ako ih posjeduje da traži preslike dokumenta na kojem je vidljivo ime, prezime i potpis osoba. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žaliteljica dana 28. lipnja 2016. godine Vrhovnom sudu Republike Hrvatske podnijela zahtjev za pristup informacijama kojim je zatražila informacije o tome tko je na Vrhovnom sudu Republike Hrvatske i kada pregledao i kontrolirao predmet broj Revr-1220/2013 od 18. studenog 2014. godine tužiteljice ......... protiv tuženika Osječke pivovare d.d. Vinkovci i predmet Revr-824/2013 od 30. rujna 2014. godine tužiteljice ......... protiv tuženika Osječke pivovare d.d. Vinkovci.
Također je utvrđeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske, postupivši po rješenju Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/16-01/540, URBROJ: 401-01/06-17-04 od 3. studenoga 2017. godine, u ponovljenom postupku donio osporeno rješenje Broj: Sui-134/16-16 od 23. studenoga 2017. godine, kojim je odbio zahtjev žaliteljice iz razloga što su se njime tražile informacije koje se ne mogu smatrati informacijom u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o opravu na pristup informacijama.
U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako Vrhovni sud Republike Hrvatske ne vodi službenu evidenciju o tome tko je kontrolirao i evidentirao pojedini predmet u službi evidencije sudske prakse te da taj podatak nema evidentiran u službenim upisnicima i evidencijama suda kao gotovu i izrađenu informaciju u smislu odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Također se navodi da bi Vrhovni sud Republike Hrvatske da bi utvrdio tražene podatke morao pregledati u zahtjevu navedene predmete te stvoriti novu informaciju, a što u smislu navedene zakonske odredbe nije dužan činiti, pa je slijedom navedenog trebalo obiti zahtjev žaliteljice.
U žalbenom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske je aktom Broj: Sui-134/16-18 od 18. prosinca 2017. godine dostavio Povjereniku za informiranje spis predmeta u kojem se odlučivalo o zahtjevu žaliteljice na nadležno odlučivanje. U citiranom aktu prvostupanjsko tijelo je navelo kako ostaje kod obrazloženja osporenog rješenja te ponovno istaknulo kako ne vodi službenu evidenciju o kontroliranju i evidentiranju pojedinih predmeta te da takve podatke nema u službenim upisnicima kao gotovu informaciju u smislu definicije informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U navedenom aktu prvostupanjskog tijela je navedeno i to da su Povjereniku za informirane dana 6. listopada 2016. godine, na njegovo traženje dostavili podatak o tome koje su osobe evidentirale odluke u predmetima koji su navedeni u zahtjevu žaliteljice. Također je navedeno da se navedeni podatak kao bilješka na zapisniku o vijećanju i glasanju nalazi zatvoren u posebnom omotu, a da navedeni zapisnik, prema odredbi članka 128. stavka 4. Zakona o parničnom postupku može razgledati samo viši sud kada rješava o pravnom lijeku, pa stoga isti ne može biti kao takav dostavljen drugostupanjskom tijelu u ovom postupku.
Iz svega navedenog je razvidno da je prvostupanjsko tijelo aktom od 6. listopada 2016. godine dostavilo Povjereniku za informiranje izrađenu informaciju o osobama koje su evidentirale i kontrolirale u zahtjevu navedene presude, iz kojeg se nije moglo sa sigurnošću utvrditi postoji li kod prvostupanjskog tijela dokument koji sadržava te informacije, pa je stoga rješenjem KLASA: UP/II-008-07/16-01/540, URBROJ: 401-01/06-17-04 od 3. studenoga 2017. godine predmet bio vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, nakon čega je zahtjev žaliteljice odbijen osporenim rješenjem.
Stoga je u žalbenom postupku od strane ovlaštenih službenih osoba Ureda povjerenika za informiranje izvršen uvid u predmete koji se tiču informacija koje su predmet ovog postupka u prostorijama Vrhovnog suda Republike Hrvatske dana 25. studenoga 2019. godine, o čemu je sačinjena službena bilješka koja je priložena u spisu predmeta. Uvidom u informacije koje su predmet ovog postupka, utvrđeno je da se iste nalaze u zatvorenim kovertama u kojima se nalaze zapisnici sa sjednica o vijećanju i glasovanju od 18. studenoga 2014. godine i 30. rujna 2014. godine, i to u obliku bilješke o datumu evidentiranja uz paraf osobe koja ga je izvršila.
U članku 23. stavku 5. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti rješenjem će odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovoga Zakona.
Člankom 5. stavkom 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Uzimajući u obzir citiranu definiciju informacije u žalbenom je postupku zaključeno da je Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom rješavanja predmetnog zahtjeva pogrešno zaključio da se u konkretnom slučaju ne radi o informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, pa je odbio zahtjev žaliteljice pozivajući se na članak 23. stavak 5. točku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.
S obzirom da je iz svega navedenog razvidno da je prvostupanjsko tijelo u posjedu izrađene informacije koja sadržava podatke koji se traže u zahtjevu žaliteljice jer su isti u obliku bilješke sadržani u zapisniku sa sjednica o vijećanju i glasanju od 18. studenoga 2014. godine i 30. rujna 2014. godine, u žalbenom je postupku Povjerenik za informiranje izvršio uvid u sadržaj informacija koje sadržavaju i informacije koje je žaliteljica zatražila predmetnim zahtjevom za pristup informacijama te je razmotrio može li se istima odobriti pristup temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
U slučaju ograničenja prava na pristup određenoj informaciji, tijelo javne vlasti obvezno je u posebnom rješenju navesti o kojoj se kategoriji izuzetka radi, odnosno o razlozima zbog kojih je odlučilo o uskrati informacije.
U članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su ograničenja prava na pristup informacijama.
Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničit pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
U članku 34.d Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19.) je propisano da Vrhovni sud Republike Hrvatske u parničnom postupku: 1. odlučuje o žalbama protiv prvostupanjskih odluka županijskih sudova i Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske i protiv vlastitih prvostupanjskih odluka, ako zakonom nije drugačije određeno; 2. odlučuje o reviziji; 3. rješava sukob o nadležnosti između sudova na području Republike Hrvatske ako im je zajednički neposredno viši sud; i 4. obavlja druge poslove određene zakonom. Člankom 41. stavkom 3. navedenog zakona je propisano da u povodu revizije sudovi odlučuju u vijeću, ako zakonom nije drugačije određeno. Odredbom članka 44. stavka 4. Zakona o parničnom postupku je propisano da Vrhovni sud Republike Hrvatske o reviziji protiv drugostupanjske odluke kao izvanrednom pravnom lijeku odlučuje u vijeću sastavljenom od pet sudaca, a stavkom 5 istog članka da kad odlučuje o reviziji protiv drugostupanjskog rješenja sudi u vijeću od tri suca, ukoliko postupovnim zakonom nije drukčije određeno.
U članku 390. Zakona o parničnom postupku je propisano da o reviziji bez rasprave odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.
Zakon o parničnom postupku također propisuje način glasovanja o svakom mišljenju članova vijeća ukoliko ona budu podijeljena, a odluke koje se donose u vijeću sadrže u sebi jedinstveno mišljenje članova sudskog vijeća.
Odredbom članka 128. stavka 1. Zakona o parničnom postupku propisano je da se o vijećanju i glasanju sastavlja poseban zapisnik. Ako je kod višeg suda u postupku u vezi s pravnim lijekom odluka donesena jednoglasno, neće se sastaviti zapisnik, nego će se na izvorniku odluke staviti bilješka o vijećanju i glasanju. U stavku 2. istog članka je propisano da Zapisnik o vijećanju i glasanju sadrži tijek glasanja i odluku koja je donesena. Stavak 3. navedenog članka propisuje da se odvojena mišljenja priključuju zapisniku o vijećanju i glasanju ako nisu unesena u sam zapisnik. Zapisnik odnosno bilješku o glasanju potpisuju svi članovi vijeća i zapisničar.
Člankom 128. stavkom 4. Zakona o parničnom postupku je propisano da će se Zapisnik o vijećanju i glasanju zatvoriti u poseban omot. Taj zapisnik može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku i u tom slučaju zapisnik će se ponovno zatvoriti u poseban omot i na omotu naznačiti da je zapisnik razgledan.
U članku 8. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju.
Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi se na sve korisnike prava na pristup informacijama jednako, pa stoga postavljeni zahtjev žaliteljice treba razmatrati kao da ga je postavila bilo koja druga osoba fizička ili pravna, domaća ili strana.
Dakle, ukoliko bi se zatražene informacije omogućile žaliteljici, te iste informacije bi se onda trebale, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, omogućiti bilo kojoj drugoj osobi koja bi ih zatražila, pri čemu treba imati na umu da sukladno gore citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, stoga razlozi koje žaliteljica navodi u predmetnoj žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama za koje ne postoji širi javni interes, nego samo pojedinačni interes žaliteljice.
Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano uz zatražene informacije, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.
Nakon provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je zaključio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, jer je prije donošenja rješenja o zahtjevu korisnika Vrhovni sud Republike Hrvatske propustio utvrditi da se u konkretnom slučaju radi o informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pa o dostupnosti iste nije odlučivao primjenom testa razmjernosti i javnog interesa uzimajući u obzir propisana zakonska ograničenja pristupu informacijama, no navedeno nije moglo dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, jer je relevantno zakonsko ograničenje uzeto u obzir u okviru ovog žalbenog postupka. Naime, posebnim zakonom je izričito propisano da zapisnike o vijećanju na kojima se nalaze tražene informacije može razgledati samo viši sud kad rješava o pravnom lijeku, pa je na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje utvrdio da je u odnosu na zatražene informacije u konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo pravilno postupilo odbivši predmetni zahtjev žaliteljice.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Na temelju provedenog žalbenog postupka, Povjerenik za informiranje je utvrdio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje ove upravne stvari. Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan