KLASA: UP/II-008-07/17-01/43

URBROJ: 401-01/05-19-2

Zagreb, 21. studenog 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) i članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), povodom žalbe Udruge Franak iz Zagreba, ........., podnesene protiv rješenja o prigovoru Vlade RH, KLASA: UP/I-008-01/16-07/10, URBROJ: 50302/28-16-1 od 1. 12. 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba Udruge Franak, izjavljena protiv rješenja o prigovoru Vlade RH, KLASA: UP/I-008-01/16-07/10, URBROJ: 50302/28-16-1 od 1. 12. 2016. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Vlade RH  odbijen je prigovor Udruge Franak (dalje u tekstu: žalitelj) podnesen protiv obavijesti službenice za informiranje Vlade RH, KLASA: 008-01/16-07/109, URBROJ: 50302/28-16-2 od 11. listopada 2016. godine, koju je žalitelj zaprimio povodom svog zahtjeva za pristup informacijama od 4. listopada 2016. godine, kojim je od navedenog tijela javne vlasti zatražio Odgovor Republike Hrvatske na Pismo službene obavijesti Europske komisije od 17. lipnja 2016. godine, u vezi sa slobodom kretanja kapitala i poslovnog nastana; te reproducirani sadržaj Odgovora iz kojeg bi bez otkrivanja posebnih detalja bile razvidne osnovne postavke i argumentacija samog Odgovora.

Protiv citiranog rješenja o odbijanju prigovora žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da tijelo javne vlasti nije donijelo rješenje kada je uskratilo pristup informacijama, čime je povrijedilo odredbe Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o pravu na pristup informacijama, pogotovo kada se uzme u obzir neprovođenje testa razmjernosti i javnog interesa. Žalitelj ujedno posebno ukazuje da tijelo javne vlasti zanemaruje činjenicu da postoje dva zahtjeva, te da se drugi odnosi na reproduciranje sadržaja Odgovora iz kojeg bi bez otkrivanja posebnih detalja bile razvidne osnovne postavke i argumentacija samog Odgovora. Žalitelj smatra da takva informacija po svojoj prirodi ne može biti klasificirana bilo kakvim stupnjem tajnosti. Žalitelj smatra kako Vlada RH ignorira međunarodne i domaće akte i propise te odluke Suda Europske unije koje se odnose na pravo na pristup informacijama, kojom prilikom žalitelj citira određene dijelove relevantnih akata i propisa te odluke navedenog Suda, prilikom čega zaključuje kako je tijelo javne vlasti prekršilo sve moguće odredbe i načela prava na pristup informacijama, kao i ignoriralo sva relevantna stajališta Suda Europske unije u primjeni Uredbe 1049/2001. Žalitelj predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 4. listopada 2016. godine od Vlade RH zatražio temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama dostavu sljedećih informacija: 1. Odgovor Republike Hrvatske na Pismo službene obavijesti Europske komisije od 17. lipnja 2016. godine, u vezi sa slobodom kretanja kapitala i poslovnog nastana, 2. Reproducirani sadržaj Odgovora iz kojeg bi bez otkrivanja posebnih detalja bile razvidne osnovne postavke i argumentacija samog Odgovora.

Nadalje, iz spisa predmeta je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva Vlada RH dopisom, KLASA: 008-01/16-07/109, URBROJ: 50302/28-16-2 od 11. listopada 2016. godine, žalitelju dostavila obavijest sukladno članku 23. stavku 1. točki 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Iz spisa predmeta je također razvidno da se žalitelj nakon primitka citirane obavijesti podneskom nazvanim „žalba” od 27. listopada 2016. godine, a koji ima karakter prigovora, obratio Povjereniku za informiranje, koji je isti dopisom KLASA: 008-04/16-01/538, URBROJ: 401-01/05-16-03 od 14. studenog 2016. godine, s upozorenjem i zatraženim postupanjem dostavio predsjedniku Vlade RH na nadležno odlučivanje.

U članku 156. Zakona o općem upravnom postupku je propisano da osoba koja smatra da joj je drugim postupanjem javnopravnog tijela iz područja upravnog prava, o kojem se ne donosi rješenje, povrijeđeno pravo, obveza ili pravni interes, može izjaviti prigovor sve dok takvo postupanje traje ili traju njegove posljedice.

Prema članku 122. Zakona o općem upravnom postupku, prigovor se izjavljuje čelniku tijela, ako ovim Zakonom nije drukčije propisano. Odredbe o obliku, sadržaju i predaji žalbe na odgovarajući se način primjenjuju i na prigovor. Čelnik tijela odlučuje o prigovoru rješenjem u roku od osam dana od dana izjavljivanja prigovora. Protiv rješenja prvostupanjskog tijela o prigovoru može se izjaviti žalba, a protiv rješenja drugostupanjskog tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor. Ako nema drugostupanjskog tijela, protiv rješenja tijela o prigovoru može se pokrenuti upravni spor.

Slijedom navedenog, a s obzirom da je žalitelj podnio prigovor protiv obavijesti Vlade RH KLASA: 008-01/16-07/109, URBROJ: 50302/28-16-2 od 11. listopada 2016. godine, o kojem je odlučeno osporenim rješenjem, KLASA: UP/I-008-01/16-07/10, URBROJ: 50302/28-16-1 od 1. prosinca 2016. godine, kojim je odbijen predmetni prigovor kao neosnovan, Povjerenik za informiranje je analognom primjenom članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama nadležno drugostupanjsko tijelo.

Prema članku 1. stavku 5. Zakona je propisano kako se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na informacije koje predstavljaju klasificirane informacije čiji su vlasnici međunarodne organizacije ili druge države, te klasificirane informacije tijela javne vlasti koje nastaju ili se razmjenjuju u okviru suradnje s međunarodnim organizacijama il drugim državama.

Odredbom članka 23. stavka 1. točke 5. Zakona je propisano da tijelo javne vlasti ne donosi rješenje o zahtjevu kad obavještava korisnika da za informaciju postoji obveza zaštite čuvanja njezine tajnosti, sukladno članku 1. stavku 4. i 5. ovog Zakona.

Budući da je tijelo javne vlasti postupilo sukladno citiranim zakonskim odredbama, te je umjesto donošenja rješenje obavijestilo žalitelja kako se u ovom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, dužnost je drugostupanjskog tijela u žalbenom postupku ispitati pravilnost postupanja Vlade RH, odnosno utvrditi je li žalitelj svojim zahtjevom za pristup informacijama zatražio klasificiranu informaciju tijela javne vlasti koje je nastala ili se razmjenjuje u okviru suradnje s međunarodnim organizacijama ili drugim državama.

Stoga su službenici Ureda povjerenika za informiranje dana 21. studenog 2017. godine u prostorijama Vlade RH izvršili uvid u informaciju koja je predmet postupka, te su utvrdili da je ista doista klasificirana stupnjem „ograničeno“, te predstavlja komunikaciju između Republike Hrvatske i Europske komisije, slijedom čega je utvrđeno da je Vlada RH postupila sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Ujedno se napominje kako traženje reproduciranja sadržaja informacije koja je zatražena točkom 1. žaliteljevog zahtjeva predstavlja pravno neutemeljeni pokušaj zaobilaženja činjenice da je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, te da bi i samo opisivanje njezina sadržaja dovelo do povrede zakonske obveze čuvanja njezine tajnosti.

Dodatno razmatrajući točku 2. žaliteljevog zahtjeva, ukazuje se na odredbu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.

Drugim riječima, informacija treba biti konkretna, tj. treba biti opredmećena i supstancijalizirana, odnosno može se lako pronaći, jednostavno utvrditi postojanje, odnosno bez nerazmjernog utroška vremena ili sredstava povezati ili prilagoditi postojeće informacije da bi se došlo do tražene informacije.

Uvidom u točku 2. žaliteljevog zahtjev za pristup informacijama razvidno je kako žalitelj ne traži informaciju u materijaliziranom obliku, nego od Vlade RH traži da reproducira sadržaj informacije koju je zatražio točkom 1.

Na zakonsku definiciju informacije se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.

Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan