KLASA: UP/II-008-07/19-01/596
URBROJ: 401-01/03-19-2
Zagreb, 11. studenog 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Vinkovaca, ........., zastupanog po odvjetniku ......... iz Vinkovaca, izjavljene na rješenje Dječjeg vrtića „Sunce“ od dana 25. srpnja 2019. godine, KLASA:UP/II 034-01/19-01/09, URBROJ: 2198/01-39-04-19-1u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Dječjeg vrtića „Sunce“ iz Zadra, KLASA:UP/II 034-01/19-01/09, URBROJ: 2198/01-39-04-19-1 od dana 25. srpnja 2019. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Dječjeg vrtića „Sunce“ odbačen je zahtjev ......... (dalje u tekstu: žalitelj) u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama od dana 10. srpnja 2019. godine, u kojem je tražio kopije svih dokumenata i potpisanog zahtjeva za upis djeteta u vrtić, te točne termine boravka djeteta u vrtiću, podatke o tome tko je dijete upisao i tko ga je ispisao iz vrtića kao i točne termine pohađanja vrtića. Prvostupanjsko tijelo je odbacilo navedeni zahtjev, temeljem odredbe članka 15. stavak 2. točke 4., pozivajući se na Opću uredbu o zaštiti podataka, ističući da se zahtjev žalitelja tiče osobnih podataka njegovog sina i da se ne primjenjuje Zakon o pravu na pristup informacijama.
Protiv predmetnog rješenja žalitelj je izjavio žalbu u kojoj je navedeno da rješenje nije zakonito, te da se istim krši pravo žalitelja na pristup informacijama o njegovom mld. djetetu ......... iako on kao otac djeteta ima skrbništvo nad djetetom jednako kao i majka djeteta.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žalitelj podnio zahtjev za pristup informacijama dana10. srpnja 2019. godine, kojim je od Dječjeg vrtića „Sunce“ Zadar tražio na ime svoga sina mld. ......... kopije svih dokumenata i potpisnog zahtjeva za upis djeteta u vrtić, te točne termine boravka djeteta u vrtiću, podatke o tome tko je dijete upisao i tko ga je ispisao iz vrtića kao i točne termine pohađanja vrtića.
Dječji vrtić „Sunce“ iz Zadra je rješenjem od dana 25. srpnja 2019. godine, KLASA:UP/II 034-01/19-01/09, URBROJ: 2198/01-39-04-19-1, predmetni zahtjev odbacio kao neosnovan pozivajući se na Opću uredbu o zaštiti podataka i članak 15. stavak 2. točka 4., a u uvodu rješenja i na članak 15. stavak 2. točka 5.Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 23. stavak 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi. Uvidom u spis utvrđeno je da prvostupanjsko tijelo posjeduje predmetnu informaciju i da predmetni zahtjev nije moglo odbaciti. Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona. Naime, prvostupanjsko tijelo se u uvodu poziva na jednu odredbu Zakona o pravu na pristup informacijama i to odredbu članka 15. stavak 2. točka 5. kojom je propisana mogućnost ograničavanja pristupa informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva,dok u obrazloženju pobijanog rješenja navodi članak 15. stavak 2. točka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisana mogućnost tijela javne vlasti da ograniči pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te je neodgovarajuće primijenilo odredbe materijalnog i procesnog prava.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa informaciji samim navođenjem da je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Dakle, kako bi se u potpunosti zadovoljile formalne procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, Dječji vrtić „Sunce“ treba uzeti u obzir da je u slučaju kada postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama obvezno provesti test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da njegovo neprovođenje predstavlja bitnu povredu postupka.
Uz bitnu povredu postupka, potrebno je i razmotriti kriterije temeljem kojih je Dječji vrtić „Sunce“ utvrdio da zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Nadalje, cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti, dok je člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Prilikom primjene Zakona o pravu na pristup informacijama polazi se od načela jednakosti propisanog člankom 8. navedenog Zakona, što znači da bi svakom korisniku informacija morala biti dostupna pod jednakim uvjetima, odnosno da bi isti bili ravnopravni u ostvarivanju navedenog prava. Dakle, kako treća osoba ne bi mogla ostvariti pravo na pristup informacijama koje u konkretnom slučaju žalitelj traži sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, tada se niti žalitelj ne može s uspjehom pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, zbog gore opisanog načela jednakosti. To bi u konkretnom slučaju značilo da bi se žalitelj mogao pozivati na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama samo u slučaju ako bi se pristup zatraženoj informaciji mogao omogućiti bilo kojoj trećoj osobi. Imajući u vidu činjenicu da žalitelj traži uvid u osobne podatke svoga mld. djeteta, odnosno traži na ime svoga mld. sina ......... kopije svih dokumenata i potpisanog zahtjeva za upis djeteta u vrtić, te točne termine boravka djeteta u vrtiću, podatke o tome tko je dijete upisao i tko ga je ispisao iz vrtića kao i točne termine pohađanja vrtića, treba istaknuti da za dobivanje takve informacije ne bi prevladavao javni interes, već bi prevladavao interes zaštite osobnih podataka žalitelja, kad bi navedenu informaciju tražila treća osoba. S obzirom da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, u žalbenom je postupku zaključeno da bi omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi, a što bi bilo u suprotnosti i s člankom 351. Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/115) kojim je opisano načelo isključenja javnosti u postupcima u kojima se odlučuje o statusnim stvarima, stvarima o roditeljskoj skrbi, osobnim odnosima i mjerama za zaštitu prava i dobrobiti djeteta te uzdržavanju djeteta.
Ustavom Republike Hrvatske
(NN broj: 56/90, 135/97, 08/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10,
85/10, 05/14) propisano
je da je dužnost svih da štite djecu i nemoćne osobe, a Konvencijom o pravima
djeteta (usvojena
na 44. zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda 20. studenoga 1989. godine,
rezolucija br. 44/25,
stupila na snagu 2. rujna 1990. godine), člankom 3. je propisano da u svim akcijama koje
se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne
skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta
mora imati prednost, a člankom 18. propisano je da će države stranke učiniti
sve što je u njihovoj moći kako bi osigurali priznanje načela o zajedničkoj
odgovornosti oba roditelja za odgoj i razvoj djeteta. Nadalje, navedenim
člankom se propisuje da roditelji ili, gdje postoji takav slučaj, zakonski
skrbnici odgovorni su prije svih za odgoj i razvoj djeteta, te da najbolji
interes djeteta mora biti njihova temeljna briga. Upravo iz razloga što u pojedinim
slučajevima treba zaštiti određene vrijednosti i prava drugih, kao što su to u
konkretnom slučaju osobni podaci maloljetne osobe, postoje posebni pravni
temelji za ostvarivanja prava na pristup informacijama prema drugim posebnim
propisima, koji daju samo određenoj stranci ili zainteresiranoj osobi pravni
legitimitet da dođe do zatraženih informacija. Uzimajući u obzir navedeno, te
kako žalitelj traži uvid u osobne podatke svog mld. djeteta, u žalbenom je
postupku zaključeno da su u zahtjevu navedene informacije dostupne žalitelju
sukladno odredbama Obiteljskog zakona („Narodne Novine“ broj 103/15) i to
člancima 111. i 112. navedenog zakona, a kojima je propisana dužnost roditelja
na razmjenu informacija u vezi s djetetom, kao i prava roditelja kojem je
ograničeno pravo na ostvarivanje roditeljske skrbi. Osim navedenih odredbi
Obiteljski zakon propisuje i razne druge mogućnosti predviđene za uređenje
međusobnih odnosa roditelja, a sve uz brigu roditelja o dobrobiti svoga djeteta.
Upravo zbog navedenog je i člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da se Zakon o pravu na pristup informacijama ne primjenjuje ako je stranci dostupnost informacija osigurana u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim propisima.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništeno prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari, te zbog činjenice da prvostupanjsko tijelo u spisu predmeta nije dostavilo sve zatražene informacije, dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Prilikom ponovnog rješavanja zahtjeva za pristup informacijama prvostupanjsko tijelo dužno je riješiti zahtjev sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno u slučaju postojanja ograničenja od prava na pristup informacijama dužno je prethodno provesti test razmjernosti i javnog interesa kao što je navedeno u ovom rješenju.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan