KLASA: UP/II-008-07/19-01/277
URBROJ: 401-01/05-19-5
Zagreb, 6. studenog 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe trgovačkog društva Eko libertas d.o.o. iz Zagreba, ........., zastupanog po direktoru ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 7/2019 od 28. veljače 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak broj: 7/2019 od 28. veljače 2019. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) odbijen je zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva Eko libertas d.o.o., zastupanog po direktoru ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim su zatraženi podatci o malim obiteljskim hotelima RH, koji su bili obuhvaćeni mjerama poticaja i subvencije koji su promijenili vlasnika zbog propasti objekta. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točaka 2. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je zatražena informacija bankovna tajna, te jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog pogrešnog i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene propisa i bitnih povreda upravnog postupka. Žalitelj smatra kako je pogrešna pretpostavka HBOR-a da bi razvrstavanje malih hotela trajalo dugo i ugrozilo proces rada i redovno poslovanje, jer se sav posao u sektoru rizičnih plasmana može napraviti za jedan radni dan sa dvije osobe. Žalitelj ističe kako ne postoje elementi zlouporabe prava jer je njegov interes za zatraženom informacijom društveno opravdan. Ukazuje na praksu Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda koja se odnosi na raspolaganje javnim sredstvima te predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 29. siječnja 2019. godine zatražio od HBOR-a dostavu podataka o malim obiteljskim hotelima RH, koji su bili obuhvaćeni mjerama poticaja i subvencije koji su promijenili vlasnika zbog propasti objekta.
HBOR je pobijanim rješenjem odbio žaliteljev zahtjev, a u njegovom obrazloženju citira relevantne odredbe Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, Zakona o kreditnim institucijama, Zakona o financijskom osiguranju i Zakona o pravu na pristup informacijama te zaključuje da je HBOR u obvezi pridržavati se propisa o bankovnoj tajni. HBOR nadalje analizira propise koji reguliraju ugostiteljsku djelatnost te navodi kako iz njih očito proizlazi da njima nije posebno definirana kategorija malih obiteljskih hotela na koje se odnosi predmetni zahtjev. Drugim riječima, HBOR je u postupku utvrdio kako u svojim evidencijama nema podatke o malim obiteljskim hotelima te nema evidenciju koja omogućava pregled odobrenih kredita „malim obiteljskim hotelima“, već ima podatke koji uključuju kredite odobrene malim i srednjim poduzetnicima, a koji ispunjavaju najmanje jedan od sljedećih kriterija: naziv korisnika kredita obuhvaća riječ „hotel/hoteli“; cilj ili naziv projekta sadržava riječ „hotel“; šifra djelatnosti investicije: 5510-Hoteli i sličan smještaj (hosteli, aparthoteli, pansioni). Sukladno navedenom, HBOR navodi kako je u razdoblju od 1992. do 29. siječnja 2019. godine odobrio 1021 kredit za 519 subjekata (malih i srednjih poduzetnika). S obzirom da zahtjev obuhvaća cijelo razdoblje poslovanja HBOR-a, HBOR navodi da mu nije moguće udovoljiti bez ometanja redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti. HBOR ističe da obzirom na različite faze u kojima se plasmani obuhvaćeni zahtjevom nalaze, i obzirom na različite vrste plasmana, podaci se vode u različitim evidencijama i na različitim mjestima, a neki podaci nisu niti izdvojeni u evidencije, već se nalaze isključivo u pojedinačnim spisima, te bi HBOR trebao uzeti u rad svaki pojedinačni plasman (spis) i iz njega manualnim putem izdvajati tražene podatke. Dodaje kako dio odobrenih plasmana nije aktivno, stoga HBOR o takvim predmetima ne vodi evidencije, već se ti podaci nalaze u arhivima. HBOR zaključno navodi kako nema podatke sistematizirane na način koji se traži zahtjevom, stoga bi ih trebalo prikupiti iz priručnih evidencija i arhiva, ponajprije kako bi se uopće utvrdilo odnose li se isti na traženu informaciju, odnosno male obiteljske hotele RH koji su bili obuhvaćeni mjerama poticaja i subvencije, te zatim provjeriti koji su od njih promijenili vlasnika zbog propasti objekta. Takvi bi poslovi prema HBOR-u zahtijevali angažiranost većeg dijela tijela javne vlasti kroz dulji vremenski period čime bi se paralizirao sustav u svom redovnom radu i redovnom obavljanju primarnih djelatnosti HBOR-a.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Također je razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, s obzirom da navedena odredba obuhvaća i pojam bankovne tajne koja je propisana odredbom članka 156. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18), a na koju se HBOR poziva u pobijanom rješenju.
Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je HBOR u prvostupanjskom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenio pravni propis.
U tom smislu treba ukazati kako je HBOR razvojna i izvozna banka u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.
Na navedeno se nadovezuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u svojim presudama, primjerice presuda broj: UsII-169/19-5 od 10. travnja 2019. godine, zauzeo stajalište kako informacija o krajnjim korisnicima kredita treba biti dostupna javnosti budući da HBOR raspolaže javnim sredstvima, zbog čega se ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava podnositelja zahtjeva Samim time, zatraženi ugovori, kojima su određeni uvjeti i način raspolaganja javnim, proračunskim, sredstvima, mogu se u svojem većem dijelu podvesti pod odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je regulirana dostupnost informacija koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, budući da predstavljaju dokument koji pokazuje modus i svrhovitost upravljanja javnim novcem.
Iako HBOR u pobijanom rješenju tvrdi da zatražena informacija predstavlja bankovnu tajnu, u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne provodi se test razmjernosti i javnog interesa, stoga bi zatraženi podaci o odobrenim kreditima u načelu trebali biti dostupni javnosti temeljem zakonske odredbe.
Nadalje, u žalbenom postupku je utvrđeno kako tijelo javne vlasti u većem dijelu svojeg rješenja obrazlaže kako ne posjeduje zatraženu informaciju u onom obliku koja je zatražena zahtjevom, odnosno kako žalitelj traži od tijela javne vlasti da uloži dodatan trud i analizu da dođe do informacije koja je zatražena zahtjevom.
Iz navedenog je vjerojatno da među izrađenim informacija koje posjeduje HBOR postoje odobreni krediti malim obiteljskim hotelima RH, koji su promijenili vlasnika zbog propasti projekta, međutim, takva informacija nije sistematizirana, kao što to navodi HBOR, te je potrebno uložiti značajan trud da bi je se izdvojilo.
HBOR stoga ne daje dovoljno čvrstu argumentaciju kako je došlo do zlouporabe prava na pristup informacijama, odnosno kako se radi o bankovnoj tajni, već utvrđuje činjenice i okolnosti kako zatraženu informaciju ne posjeduje u zatraženom obliku.
Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su važne za donošenje zakonitog rješenja u kojem će utvrditi je li žaliteljevo traženje u koliziji sa odredbom članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno u kojem će razmotriti definiciju informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. navedenog Zakona te utvrditi posjeduje li izrađenu informaciju koju je žalitelj zatražio svojim zahtjevom.
Utvrđene činjenice tijelo javne vlasti dužno je prikazati u spisu predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan