KLASA: UP/II-008-07/19-01/514
URBROJ: 401-01/05-19-4
Zagreb, 28. listopada 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe trgovačkog društva Pick-Nik Marketinga cc, zastupanog od strane Odvjetničkog društva ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatske narodne banke, ur.br. 805-VII-1061/R-2019 od 17. lipnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba trgovačkog društva Pick-Nik Marketinga cc, zastupanog od strane Odvjetničkog društva ........., izjavljena protiv rješenja Hrvatske narodne banke, ur.br. 805-VII-1061/R-2019 od 17. lipnja 2019. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Hrvatske narodne banke (u daljnjem tekstu: HNB) odbijen je zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva Pick-Nik Marketinga cc, zastupanog od strane Odvjetničkog društva ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim su zatražene informacije o nadzoru nad Addiko Bank d.d., utvrđene nezakonitosti te poduzete mjere i pokrenuti postupci. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. i člankom 15. stavkom 2. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer zatražena informacija predstavlja poslovnu i profesionalnu tajnu, odnosno jer se pristup traženoj informaciji može ograničiti zbog ostalih zakonom utvrđenih slučajeva.
Žalitelj je protiv pobijanog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje u cijelosti neosnovano i nezakonito, stoga ga pobija u cijelosti iz svih zakonom predviđenih razloga, a osobito jer: I. prvostupanjsko tijelo nije na odgovarajući način provelo test razmjernosti i javnog interesa te prvostupanjskim rješenjem nije obrazloženo na koji bi se način davanjem pristupa informacijama nanijela nepopravljiva šteta nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske; II. uskrata informacija treba biti izuzetak, a zakonska ograničenja podložna testu razmjernosti i javnom interesu; III. prvostupanjsko tijelo, u sklopu provođenja nadzora nad Bankom, obrađuje i žaliteljeve osobne podatke; IV. Članak 74. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma („Narodne novine“, broj 108/17, 39/19) se odnosi na nadzor i analizu aktualnih sumnjivih transakcija i stranaka te isti nije primjenjiv u konkretnom slučaju u kojem je dokazano počinjeno kazneno djelo pranja novca; V. Glava VI. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma, kojom je propisan nadzor nad obveznicima primjene navedenog Zakona, ne navodi izričito zabranu davanja informacija zainteresiranim osobama o provođenju nadzora. Žalitelj u nastavku citira odredbe Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12) te zaključuje kako se podaci koji proizlaze iz obavljanja nadzora nad bankom ne bi mogli svrstati među podatke čijim bi se otkrivanjem nanijela nepopravljiva šteta nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske u tolikoj mjeri da bi Podnositelju zahtjeva bio onemogućen pristup informacijama. Žalitelj nadalje navodi dijelove iz presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, UsII-130/16-8 od 22. rujna 2016. godine, koji podupiru njegovo stajalište o javnom interesu za omogućavanje pristupa zatraženim informacijama. Žalitelj smatra kako su podaci koji se tiču pokretanja prekršajnog postupka protiv banke podaci javnog karaktera, stoga smatra kako je prvostupanjsko tijelo neosnovano odbilo podnositelja zahtjeva u traženju istih. Predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 30. svibnja 2019. godine zatražio od HNB-a dostavu svih podataka i sve dokumentacije o obavljanju nadzora nad Addiko Bank d.d., a osobito podaci iz kojih proizlaze odgovori na žaliteljeva pitanja: „1) Je li prvostupanjsko tijelo pokrenulo postupak nadzora/supervizije nad Bankom i ako da, kada? 2) Jesu li utvrđene nezakonitosti u postupanju Banke i ako da, koje? 3) Jesu li prema Banci poduzete ikakve mjere i ako jesu, o kojim mjerama se radi? 4) Jesu li pokrenuti kakvi postupci protiv Banke i ako jesu, koji?“ Žalitelj u zahtjevu još navodi kako je Pick-Nik Marketing cc, zastupan po odvjetniku Josipu Kozjaku dana 22. listopada 2018. godine zatražio od HNB-a provođenje nadzora nad Addiko Bank d.d. zbog provođenja sumnjivih transakcija na žaliteljevu štetu.
U obrazloženju pobijanog rješenja, kojim je odbijen žaliteljev zahtjev za pristup informacijama, HNB navodi kako se traženi podatci odnose se na provođenje nadzora nad kreditnom institucijom (Addiko Bank d.d., Zagreb) od strane HNB-a, a na temelju zahtjeva Pick-Nik Marketinga, pri čemu je bitno za napomenuti da su postupci nadzora i supervizije posebni upravni postupci koji se vode po službenoj dužnosti, a ne na prijedlog stranke. Također naglašava da se temeljem članka 177. stavak 2. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne novine“, broj 159/2013, 19/2015, 102/2015 i 15/2018; dalje u tekstu: ZOKl), na postupak nadzora na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZOKI-ja o postupku supervizije. HNB u nastavku citira odredbe članka 206. i 207. ZOKI-ja propisano je sljedeće iz kojih proizlazi da su sve informacije u vezi s nadzorom kreditne institucije povjerljive, a HNB ne može povjerljive informacije koje je saznao tijekom obavljanja nadzora dostavljati trećim osobama pa tako niti podnositelju zahtjeva, neovisno o tome što je podnositelj zahtjeva svojim dopisom od 22. listopada 2018. zatražio od HNB-a provođenje nadzora nad Addiko Bank d.d. HNB navodi kako je isto ograničenje sadržano i u odredbi članka 53. stavka 1. Zakona o Hrvatskoj narodnoj banci („Narodne novine“, br. 75/2008 i 54/2013). HNB u konačnici citira i odredbe članka 74. Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma ("Narodne novine", br. 108/17 i 39/2019, dalje u tekstu: ZSPNFT) koji sadrži odredbe o zaštiti i zabrani otkrivanja podataka. HNB zaključno navodi kako je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrdio da se pristup traženim informacijama može ograničiti radi zaštite interesa iz članka 15. stavka 2. točke 2. i 7. Zakona o pravu na pristup informacijama jer se radi o informacijama koje su izričitim zakonskim odredbama (članak 206. ZOKI-ja, članak 53. stavak 1. Zakona o HNB-u te članak 74. stavak 1. i 2. u vezi s člankom 81. ZSPNFT-a) utvrđene tajnima, a nisu ispunjeni uvjeti pod kojima se navedene informacije mogu učiniti dostupnima trećima izvan HNB-a. Naime, sam zakonodavac ocijenio je da su sve informacije u vezi sa supervizijom kreditne institucije povjerljive, a tako i podaci koje je HNB pribavio sukladno ZSPNFT-u; dakle, već samim time vidljivo je da otkrivanje bilo koje informacije u vezi sa supervizijom nije u javnom interesu. U nastavku se navodi kako bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama u ovom slučaju konkretan zaštićeni interes (tajnost svih informacija u vezi sa supervizijom) bio ozbiljno povrijeđen. Naime, već i sama činjenica da su podatci koje HNB sazna u obavljanju svoje nadzorne funkcije zaštićeni kao povjerljivi na temelju tri različita zakona govori u prilog tome da zaštita tih podataka ima veliku težinu i značaj. Obavljanje poslova supervizije i nadzora u skladu sa zakonima kojima se uređuje poslovanje kreditnih institucija, kreditnih unija, institucija za platni promet, institucija za elektronički novac i platnih sustava jedna je od osnovnih zadaća HNB-a utvrđena Zakonom o HNB-u, a sve informacije u vezi sa supervizijom (pa tako i nadzorom) određene su izričitom odredbom zakona kao povjerljive. Slijedom navedenog, HNB je odlučio odbiti žaliteljev zahtjev za pristup informacijama.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Također je razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako je sukladno navedenim zakonskim odredbama tijelo javne vlasti prije donošenja odbijajućeg rješenja provelo test razmjernosti i javnog interesa, koji je priložen uz spis predmeta, prilikom čije provedbe je utvrđeno da u ovoj upravnoj stvari prevladava interes zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 2. i točke 7. Zakona o pravu na pristup informacijama nad javim interesom omogućavanja pristupa informaciji.
Nadalje, utvrđeno je kako je HNB ispravno proveo test razmjernosti i javnog interesa te kako je pravilno zaključio da otkrivanje bilo koje informacije u vezi sa supervizijom nije u javnom interesu, te da se tek u iznimnim, zakonom propisanim slučajevima, može odstupiti od tajnosti supervizije, što u ovom konkretnom postupku nije zadovoljeno.
Osim toga, uvidom u žaliteljev zahtjev je utvrđeno kako žalitelj ističe poseban pravni interes da dođe do zatražene informacije, te ga podupire posebnim pravnim temeljima, što predstavlja pogrešku u kontekstu traženja informacija sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, žalitelj ističe poseban, partikularan interes, što nikako nije kompatibilno sa načelom jednakosti, propisanim člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je navedeno kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju.
Zakon o pravu na pristup informacijama upravo potencira omogućavanje informacija čije je dobivanje u javnom interesu, i koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svojem privatnom interesu i neovisno o tome postoji li neki drugi pravni temelj za dobivanje takvih informacija.
Ističe se kako presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: UsII-130/16-8 od 22. rujna 2019. godine, koju žalitelj navodi u svojoj žalbi, nije primjenjiva u ovom slučaju, jer se navedena presuda odnosila na tematiku dužnika u kreditima s valutnom klauzulom CHF i konverzije CHF kredita, o kojima su se vodile javne rasprave, postoje brojni medijski natpisi, održane su tematske sjednice u Hrvatskom saboru, a donesene su i brojne sudske odluke, čime je bio naglašen izniman javni interes za dobivanjem zatražene informacije, koji je u tom slučaju prevladao nad zakonskim ograničenjima.
U konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje, s obzirom da su podatci u vezi s nadzorom utvrđeni kao povjerljivi na temelju tri zakona (Zakona o HNB-u, ZOKI-ja i ZSPNFT-a), u konkretnom slučaju nisu opravdane iznimke od tajnosti, a žalitelj pritom ističe posebni interes da dođe do traženim informacija.
HNB u svojem rješenju dodatno naglašava kako na temelju odredbi članka 215. stavka 4. ZOKl-ja i članka 96. ZSPNFT-a, na svojim mrežnim stranicama objavljuje obavijesti o izrečenim pravomoćnim prekršajnim kaznama, a osim toga u konkretnom slučaju ne postoji javni interes za time da se podaci u vezi s nadzorom učine dostupnim budući da se traže podatci o nadzoru u vezi pojedinačne točno određene transakcije, odnosno u vezi postupanja HNB-a povodom dostavljenog zahtjeva podnositelja zahtjeva za provedbu nadzora nad Addiko Bank d.d.
Dodatno se ističe kako HNB nije uskratio žalitelju informacije temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, odnosno jer su informacije klasificirane stupnjem tajnosti, stoga žalitelj neopravdano u žalbi preispituje odredbe Zakona o tajnosti podataka i neosnovano utvrđuje kako prvostupanjskim rješenjem nije obrazloženo na koji bi se način davanjem pristupa informacijama nanijela nepopravljiva šteta nacionalnoj sigurnosti i vitalnim interesima Republike Hrvatske.
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan