KLASA: UP/II-008-07/18-01/789
URBROJ: 401-01/05-19-5
Zagreb, 30. listopada 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Zaprešića, ........., izjavljene protiv rješenja Grada Zaprešića, KLASA: UP/I 008-02/18-01/03, URBROJ: 238/33-03-01/01-18-1 od 1. listopada 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Grada Zaprešića, KLASA: UP/I 008-02/18-01/03, URBROJ: 238/33-03-01/01-18-1 od 1. listopada 2018. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Grada Zaprešića odbijen je zahtjev za dopunu informacije ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim su zatražena imena članova Odsjeka za EU fondove, te njihove neto i bruto plaće. Žaliteljičin zahtjev za dopunu informacije odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 3. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona te ističe kako smatra da prevladava javni interes da se omogući pristup zatraženim informacijama. Predlaže da se njezina žalba usvoji.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 1. rujna 2018. godine zatražila informaciju koje je tijelo u Gradskoj upravi zaduženo za privlačenje sredstava iz EU fondova, koliko ima članova, njihova imena i koliko Grad izdvaja za njihove plaće (naknade) na mjesečnoj i godišnjoj razini (neto o bruto).
Nakon što je Grad Zaprešić dopisom, KLASA: 008-02/18-01/12, URBROJ: 238/33-03-01/01-18-2 od 10. rujna 2018. godine, djelomično odgovorilo na predmetni zahtjev za pristup informacijama, žaliteljica je dana 19. rujna 2018. godine, zahtjevom za dopunu informacija, nazvanim žalbom na odgovor na zahtjev za pristup informacijama, zatražila nadopunu odgovora sa imenima članova Odsjeka za EU fondove te njihove neto i bruto plaće.
Grad Zaprešić je rješavajući o zahtjevu odbio žaliteljičin zahtjev za dopunu informacije, navodeći pogrešno u izreci da se odbija žalba na odgovor na zahtjev.
Uvidom u pobijano rješenje, kojim je odbijen žaliteljičin zahtjev za dopunu informacija, utvrđeno je kako Grad Zaprešić u uvodu navodi kako rješenje donosi temeljem članka 23. stavka 5. točke 3. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, dok se u obrazloženju pobijanog rješenja navode samo razlozi zbog kojih prevladava zaštita osobnih podataka fizičkih osoba nad javnim interesom da se omogući pristup zatraženoj informaciji.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako je Grad Zaprešić u prvostupanjskom postupku pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje te je pogrešno primijenio zakonske odredbe.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako utvrdi da nema osnove za dopunu ili ispravak dane informacije iz članka 24. ovog Zakona, dok je člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Kao prvo je potrebno naglasiti kako je tijelo javne vlasti počinilo grešku u postupku, s obzirom da je već dopisom, KLASA: 008-02/18-01/12, URBROJ: 238/33-03-01/01-18-2 od 10. rujna 2018. godine, djelomično uskratilo žaliteljici pravo na pristup informacijama, stoga je u toj fazi postupka trebalo donijeti rješenje kojim se zahtjev djelomično odbija te provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Nadalje, u uvodu pobijanog rješenja tijelo javne vlasti samo navodi da je se rješenje donosi temeljem odredbe članka 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je regulirana zlouporaba prava na pristup informacijama, međutim, u obrazloženju pobijanog rješenja se uopće ne navodi odredba o zlouporabi prava niti se navode razlozi koji bi opravdali uskraćivanje pristupa informaciji zbog navodne zlouporabe.
U obrazloženju pobijanog rješenja se jedino navodi odredba članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. U skladu s navedenim, prema članku 16. stavku 1. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
U žalbenom je postupku utvrđena nepravilnost u provedbi testa razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da je tijelo zanemarilo očiti javni interes za zatraženom informacijom, kao i već utvrđenu praksu rješavanja sličnih zahtjeva za pristup informacijama.
Grad Zaprešić prilikom provedbe testa razmjernosti i javnog interesa nije uzeo u obzir da predstavlja tijelo javne vlasti koje se financira iz proračunskih sredstava te da su njegovi zaposlenici plaćeni iz javnih sredstava i djeluju u javnom interesu, stoga su njihova imena i prezimena te podaci kao što su raspored na radno mjesto, opis poslova, bruto plaća i sl. javno dostupni podaci.
Tijelo javne vlasti pritom nije uzelo u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak, a sasvim je razvidno da podatak o imenu i prezimenu te bruto plaći zaposlenika Grada Zaprešića utječe na potrošnju javnih, proračunskih, sredstava te da takva informacija nije klasificirana stupnjem tajnosti – što bi zatraženo rješenje trebalo učiniti automatski dostupnim podnositelju zahtjeva za pristup informacijama.
Također treba imati na umu dosadašnju praksu Povjerenika za informiranje, ali i upravnosudsku praksu koja je te odluke potvrđivala, kako bi određeni podaci o zaposlenicima u tijelima javne vlasti, kao što su njihova imena i prezimena te bruto plaća, trebali biti javno dostupni.
Navedene primjere iz prakse mogu se pronaći na Tražilici odluka i mišljenja Povjerenika za informiranje i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (TOM), na poveznici, http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php.
Osim toga, Grad Zaprešić u obrazloženju pobijanog rješenja samo spominje Opću uredbu o zaštiti podataka, međutim ne citira njezine odredbe koje bi predstavljale pravni temelj za uskratu zatraženih podataka, odnosno koje bi opravdavale mogućnost njihove obrade.
U tom je smislu člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.
Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.
Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, naravno, uvažavajući preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona - osiguravajući automatsku dostupnost zatražene informacije i bez provedbe navedenog testa kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari te zbog činjenice da tijelo javne vlasti nije dostavilo drugostupanjskom tijelu zatraženu informaciju, dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
Tijelo javne vlasti je u ponovnom postupku dužno razmotriti žaliteljičin zahtjev za pristup informacijama, utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te ih prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar.
Tijelo javne vlasti je dužno posebnu pozornost obratiti na odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao i na već utvrđenu praksu u postupanju po zahtjevima za pristup informacijama kada se radi o podacima o zaposlenicima tijela javne vlasti, kao i njihovim bruto plaćama.
Nadalje, tijelo javne vlasti treba napraviti distinkciju između neto i bruto plaće, te razmotriti postojanje ograničenja od pristupa informaciji te po potrebi prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa na način da u konkretnom slučaju pruži argumente zašto bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji zaštićeni interes bio ozbiljno povrijeđen te zašto ograničenje od pristupa u konkretnom slučaju preteže nad interesom javnosti da dobije informaciju, odnosno zašto bi uskraćivanjem pristupa bio povrijeđen javni interes za pristupom traženoj informaciji i koji su to razlozi zbog kojih interes javnosti za informacijom preteže nad potrebom ograničenja od pristupa.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan