KLASA: UP/II-008-07/19-01/88
URBROJ: 401-01/05-19-4
Zagreb, 3. listopada 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Čilipa, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva državne imovine, KLASA: 032-01/18-01/58, URBROJ: 536-01/05-18-02 od 3. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva državne imovine, KLASA: 032-01/18-01/58, URBROJ: 536-01/05-18-02 od 3. siječnja 2019. godine.
2. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici Ugovora sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i trgovačkog društva Razvoj Golf Dubrovnik d.o.o., u svrhu realizacije projekta Golf Dubrovnik Srđ, na način da se na ovjeri potpisa na Ugovoru prekrije adresa i broj osobne iskaznice fizičke osobe, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Ministarstvu državne imovine da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ......... pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Ministarstva državne imovine (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražena preslika Ugovora sklopljenog između Vlade Republike Hrvatske i trgovačkog društva Razvoj Golf Dubrovnik d.o.o., u svrhu realizacije projekta Golf Dubrovnik Srđ. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer postoje sumnje da bi dostavljanje zatražene informacije onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje arbitražnog spora.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, u kojoj u bitnom navodi kako je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo materijalnu odredbu jer se arbitražni spor ne vodi zbog spora oko prodaje državnog zemljišta koji je pravomoćno riješen sudskom presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku. Žalitelj smatra kako postoji veliki javni interes za zatraženom informacijom te kako je spomenuti Ugovor već dostupan dijelu medija koji su o njemu izvještavali. Žalitelj ujedno ukazuje kako je u ovom slučaju oštećen državni proračun, slijedom čega smatra da njegovu žalbu treba uvažiti i omogućiti mu pristup traženom Ugovoru.
Žalba je djelomično osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 4. prosinca 2018. godine zatražio od Vlade Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Vlada RH) dostavu preslike Ugovora koji je Vlada RH potpisala 2009. godine s tvrtkom Razvoj Golf d.o.o., kojim je toj tvrtci prodano malo više od 30ha zemlje na Srđu iznad Dubrovnika.
Vlada RH je ustupila Ministarstvu predmetni zahtjev dana 10. prosinca 2018. godine, sukladno odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, a Ministarstvo je donijelo pobijano rješenje na koje je žalitelj izjavio žalbu Povjereniku za informiranje.
Ministarstvo u obrazloženju pobijanog rješenja kratko navodi da je u tijeku arbitražni spor koji se vodi između Republike Hrvatske i trgovačkog društva Razvoj Golf Dubrovnik d.o.o. te u nastavku citira odredbu članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama koja predstavlja razlog uskrate zatražene informacije.
Pravo na pristup informacijama u Republici Hrvatskoj je ustavom zajamčeno temeljno ljudsko pravo, s obzirom da se člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske jamči pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Nastavno na citiranu ustavnu i zakonsku odredbu, potrebno je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. U tom smislu, tijelo javne vlasti je dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima podupire postojanje izuzetka od pristupa propisanog člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana prvenstveno odredba članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako postoje osnove sumnje da bi njezino objavljivanje onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje sudskog, upravnog ili drugog pravno uređenog postupka, izvršenje sudske odluke ili kazne.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Nastavno na navedene zakonske odredbe na kojima se temelji pobijano rješenje, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je Ministarstvo prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje, kako je pogrešno primijenilo pravni propis te je načinilo bitne povrede postupka.
Slijedom navedenog, neprihvatljivo je uskraćivanje pristupa informaciji samim navođenjem zakonskog ograničenja, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Kako bi se u potpunosti zadovoljile formalne procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir da je u slučaju kada postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama obvezno provesti test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da njegovo neprovođenje predstavlja bitnu povredu postupka.
Osim što nije provelo test razmjernosti i javnog interesa, tijelo javne vlasti je u obrazloženju rješenja samo reproduciralo zakonsku definiciju iz članka 15. stavka 3. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, ni na koji način ne argumentirajući niti uzročno-posljedično ne povezujući na koji način bi omogućavanje pristupa zatraženom Ugovoru onemogućilo učinkovito, neovisno i nepristrano vođenje arbitražnog spora.
Tijelo javne vlasti također nije navelo nikakve dodatne činjenice i okolnosti koje se tiču predmetnog arbitražnog spora, međutim, unatoč tome, žalitelj u žalbi pruža razloge zašto omogućavanje pristupa zatraženom Ugovoru ne može utjecati na arbitražni spor i zašto predmetni Ugovor nije povezan sa navedenim sporom, već je slučaj prodaje zemljišta iznad Srđa pravni epilog dobio pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Dubrovniku.
Također se uvažavaju navodi žalitelja o velikom javnom interesu koji postoji u ovom slučaju, što je žalitelj popratio sa poveznicama na internetske stranice domaćih medija, međutim, treba nadodati kako javni interes proizlazi i iz mnoštva kontroverzi koje je pratilo ovaj slučaj, otpora velikog dijela lokalnog stanovništva realizaciji projekta Golf Dubrovnik Srđ, pitanja zaštite okoliša, ali i moguće korupcije, što je također dokumentirano na mnogim internetskim stranicama medija, kao što su: https://www.index.hr/vijesti/clanak/Sumnje-u-korupciju-Sakrili-odluke-sest-ministara-za--Granicevo-lobiranje-i-golf-na-Srdu/790818.aspx; http://www.h-alter.org/vijesti/golf-na-srdju-projekt-s-18-rupa; https://www.h-alter.org/vijesti/ministarstvu-zastite-okolisa-golferski-projekt-na-srdju-prihvatljiv-za-okolis.
U žalbenom je postupku nadalje utvrđeno da tijelo javne vlasti nije uzelo u obzir činjenicu da se u ovom slučaju radi o raspolaganju javnim sredstvima.
U tom je smislu člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.
S obzirom da zatražena informacija nije klasificirana stupnjem tajnosti ona bi, sukladno zakonskom izričaju, trebala biti dostupna javnosti, budući da se traži Ugovor kojim je ugovoreno raspolaganje javnim sredstvima, odnosno prodaja nekretnina u vlasništvu države.
Drugim riječima, Ministarstvo je nakon zaprimanja zahtjeva trebalo konstatirati da posjeduje zatraženu informaciju, te je bez obzira na postojanje zakonskog ograničenja pristup informaciji trebalo omogućiti jer informacija nije klasificirana stupnjem tajnosti.
S druge strane, dostavom podataka o adresi i broju osobne iskaznice fizičke osobe, koji se nalaze na ovjeri potpisa, došlo bi do nepotrebnog otkrivanja zaštićenih osobnih podataka fizičke osoba, što bi predstavljalo davanje osobnih podataka u prekomjernom opsegu.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane za osobne podatke koji su dio zatražene informacije, da se isti ne odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava predmetne adrese i broja osobne iskaznice fizičke osobe doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 2. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacija može omogućiti žalitelju.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. te članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan