KLASA: UP/II-008-07/19-01/341
URBROJ: 401-01/05-19-4
Zagreb, 1. listopada 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., zastupanog po odvjetniku ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: UP/I-008-01/19-08/0003, URBROJ: 343-0200/01-19-001 od 27. ožujka 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ........., zastupanog po odvjetniku ........., izjavljena protiv rješenja Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, KLASA: UP/I-008-01/19-08/0003, URBROJ: 343-0200/01-19-001 od 27. ožujka 2019. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Agencije za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (u daljnjem tekstu: Agencija) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ........., zastupanog po odvjetniku ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je zatražena dostava ovjerene preslike rješenja o promjeni nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva ......... na sina ......... Žaliteljev zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u svezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što bi davanjem zatražene informacije bili povrijeđeni osobni podaci fizičkih osoba.
Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra kako je dokazao pravni interes za zatraženom informacijom i legitimirao se korisnik, budući da je do promjene nositelja OPG-a došlo s namjernom izigravanja vjerovnika. Žalitelj smatra kako je Agencija pogrešno primijenila odredbe Zakona o poljoprivredi, kao i odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama, pogotovo članka 10. stavka 1. točke 5. navedenog Zakona. Žalitelj ističe kako je Upisnik poljoprivrednika javna knjiga na koju se ne primjenjuju odredbe kojima se uređuje zaštita osobnih podataka. Žalitelj ujedno osporava provedbu testa razmjernosti i javnog interesa. Predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 12. ožujka 2019. godine zatražio od Agencije dostavu ovjerene preslike rješenja o promjeni nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva ......... na sina ......... Ističe kako je do promjene nositelja OPG-a došlo s namjerom izigravanja vjerovnika, što je posljedično dovelo do nemogućnosti naplate tražbine putem FINA-e.
Agencija je povodom žaliteljevog zahtjeva donijela pobijano rješenje, u čijem obrazloženju ističe da je sukladno članku 118. Zakona o poljoprivredi („Narodne novine“, broj 118/18) Upisnik poljoprivrednika središnja baza poljoprivrednika te sadrži podatke poljoprivrednim gospodarstvima i njihovim resursima. Navodi kako je u članku 135. istog Zakona određeno da su podaci iz baze podataka javni, osim podataka koji se smatraju osobnim podacima i podacima koji predstavljaju poslovnu ili poreznu tajnu, osim u slučajevima kada je posebnim zakonom određeno drugačije. Stavak 2. istog zakonskog članka određuje da se podaci koji se smatraju osobnim podacima povezuju se i prenose u skladu s pravilima o zaštiti osobnih podataka, a podaci koji su porezna tajna prenose se u skladu sa zakonom kojim se uređuje porezni postupak. Stavkom 3. članka 135. Zakona o poljoprivredi propisano je da će se svi podaci iz stavka 1. ovoga članka koristiti samo u svrhe za koje su dane i ne mogu se mijenjati ili prenositi drugim osobama. Agencija potom citira odredbu članka 9. Pravilnika o upisniku poljoprivrednih gospodarstava („Narodne novine“, broj 76/11 i 42/13) te ističe da je na temelju navedenog članka u razdoblju od 1. siječnja 2019. godine do 19. ožujka 2019. godine izvršeno 12 813 promjena u Upisniku poljoprivrednika, među kojima je i promjena nositelja Obiteljskog poljoprivrednog gospodarstva ......... Agencija potom navodi odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka te naglašava kako je nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno kako ispitanik nije dao privolu za obradu njegovih osobnih podataka, niti postoji drugi pravni temelj iz članka 6. navedene Uredbe koji bi opravdali obradu zatraženih osobnih podataka fizičkih osoba. Agencija je stoga procijenila da je pristup traženoj informaciji neopravdan s aspekta javnog interesa, stoga je riješeno kao u izreci pobijanog rješenja.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana prvenstveno odredba članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.
U žalbenom postupku je utvrđeno kako je sukladno navedenim zakonskim odredbama tijelo javne vlasti prije donošenja odbijajućeg rješenja provelo test razmjernosti i javnog interesa, koji je priložen uz spis predmeta, prilikom čije provedbe je utvrđeno da u ovoj upravnoj stvari prevladava interes zaštite osobnih podataka fizičkih osoba nad javim interesom omogućavanja pristupa informaciji.
Povjerenik za informiranje je nadalje u obzir uzeo kako je člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Budući da se zatraženo rješenje Agencije sastoji od čitavog niza osobnih podataka, poput OIB-a fizičkih osoba, njihovih kućnih adresa, datuma rođenja i brojeva osobnih iskaznica, u žalbenom postupku je utvrđeno je da bi otkrivanjem tih osobnih podataka fizičkih osoba u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenom obradom od strane primatelja tih podataka, u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
U tom smislu Zakon o poljoprivredi u članku 135. jasno razdvaja podatke koji se mogu smatrati javnim podacima te one podatke koji predstavljaju osobne podatke koji potpadaju pod režim Opće uredbe o zaštiti podataka.
Također je neopravdano žaliteljevo pozivanje na odredbu članka 10. stavka 1. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako su tijela javne vlasti obvezna na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati registre i baze podataka ili informacije o registrima i bazama podataka iz njihove nadležnosti i načinu pristupa i ponovne uporabe, s obzirom da je stavkom 2. navedenog zakonskog članka propisano kako se odredbe ovoga članka ne primjenjuju na informacije za koje postoje ograničenja prava na pristup prema odredbama ovoga Zakona.
Jednako je pogrešno iskazivanje žaliteljevog posebnog pravnog interesa u kontekstu traženja informacija sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama. Navedenim se ističe poseban, partikularan interes podnositelja zahtjeva, što nikako nije kompatibilno sa načelom jednakosti, propisanim člankom 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je navedeno kako pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, a korisnici su ravnopravni u njegovu ostvarivanju.
Zakon o pravu na pristup informacijama upravo potencira omogućavanje informacija čije je dobivanje u javnom interesu, i koje bi svaki podnositelj zahtjeva mogao dobiti neovisno o svojem privatnom interesu i neovisno o tome postoji li neki drugi pravni temelj za dobivanje takvih informacija. Štoviše, u slučajevima postojanje posebnog pravnog interesa, odnosno posebnog pravnog temelja za pristup informacijama, odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama su sukladno njegovom članku 1. stavku 3. obično isključene od primjene.
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zaključno se napominje kako je uvidom u žalbu vidljivo da je žalitelj uplatio u državnim biljezima upravnu pristojba u iznosu od 50 kuna, međutim to nije bio dužan učiniti s obzirom da je člankom 19. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako se na pristup informacijama u postupcima pred tijelima javne vlasti ne plaćaju upravne i sudske pristojbe.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan