KLASA: UP/II-008-07/18-01/924

URBROJ: 401-01/04-19-7

Zagreb, 3. lipnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Samobora, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva turizma KLASA: 008-03/18-01/20, URBROJ: 529-01/8-18-4 od 15. studenoga 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva turizma KLASA: 008-03/18-01/20, URBROJ: 529-01/8-18-4 od 15. studenoga 2018. godine.

2. Odobrava se ......... pravo na pristup preslici:

3. Djelomično se odobrava ......... pravo na pristup preslici:

- zapisnika Ministarstva turizma, Samostalnog sektora turističke inspekcije, Službe turističke inspekcije, Područne jedinice Zagreb KLASA: 334-09/18-02/605, URBROJ: 529-10-05/4-18-3 od 31. kolovoza 2018. godine na način da se na istoj prekriju mjesto i adresa prebivališta, datum, mjesto i država rođenja i OIB direktora trgovačkog društva Loreina d.o.o., te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija,

4. Nalaže se Ministarstvu turizma da postupi sukladno točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva turizma odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio dostavu preslike zapisnika nadzora turističke inspekcije od 31. kolovoza i 3. rujna 2018. godine u ugostiteljskom objektu brze prehrane Mozart, trgovačkog društva Loreina d.o.o., na adresi u Samoboru, ........., temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama navodeći da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom te u drugim taksativno navedenim slučajevima odredbe članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u konkretnom slučaju u primjeni je Zakon o turističkoj inspekciji, kao poseban zakon.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi kako se u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom, te u drugim taksativno navedenim slučajevima predmetne odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama. Zatim navodi da je proveden test razmjernosti i javnog interesa te je utvrđeno da postoji razlog za ograničavanje pristupa traženim informacijama odnosno da ne prevladava javni interes za omogućavanje pristupa traženim informacijama. Žalitelj navodi kako smatra da u obrazloženju pobijanog rješenja nije dostatno i odgovarajuće obrazložen razlog za ograničavanje pristupa informaciji nego je tijelo utvrdilo samo da postoji i da ne prevladava javni interes. Ističe kako je potreba podnošenja zahtjeva za pristup informacijama nastala nakon njegove predstavke prema turističkoj inspekciji i odgovora turističke inspekcije na predstavku. Ističe kako predmet inspekcijskog nadzora turističke inspekcije, ugostiteljski objekt brze hrane Mozart trgovačkog društva Loreina d.o.o., ima sklopljen Ugovor o korištenju javne površine sa Gradom Samoborom u zaštićenoj kulturno-povijesnoj cjelini, a koja je de facto prostor za usluživanja na otvorenom navedenog ugostiteljskog objekta i za koju moraju biti ispunjeni opći i minimalni uvjeti glede uređenja i opreme ugostiteljskog objekta, usluga kao i drugi uvjeti propisani zakonom i drugim propisima. Nadalje ističe kako je korištenje javne površine u svrhu ugostiteljske terase u zaštićenom nepokretnom kulturnom dobru u skladu sa zakonom javni interes propisan kroz više zakonskih odredaba i pravilnika koji se svi temelje na zaštiti javnog interesa, pa tako žalitelj citira odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti („Narodne novine“, broj 85/15, 121/16. i 99/18.), Zakona o turističkoj inspekciji („Narodne novine“, broj 19/14.), Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13 i 65/17.), Zakona o komunalnom gospodarstvu („Narodne novine“, broj 68/18.), Zakona o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara („Narodne novine“, broj 69/99., 151/03., 157/03., 100/04., 87/09., 88/10., 61/11., 25/12., 136/12., 157/13., 152/14., 98/15., 44/17. i 90/18.). U žalbi žalitelj vezano za javni interes ukazuje da se na aktualnom satu Gradskog vijeća Grada Samobora dana 24. svibnja 2018. godine na pitanje postavljeno od vijećnika raspravljalo o cijeni najma ugostiteljskih objekata na Trgu kralja Tomislava u Samoboru, da su građani u emisiji Radio Samobora „Tribina gradonačelnika“, između ostalog postavili pitanje u vezi terasa u funkciji ugostiteljskih objekata, da postoji i njegov javni interes kao člana zajednice tj. građanina Grada Samobora sa prebivalištem na Trgu kralja Tomislava. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 2. listopada 2018. godine, zatražio od Ministarstva turizma da mu se omogući preslika zapisnika nadzora turističke inspekcije od 31. kolovoza i 3. rujna 2018. godine u ugostiteljskom objektu brze prehrane Mozart, trgovačkog društva Loreina d.o.o., na adresi u Samoboru, Trg kralja Tomislava 4. Nadalje je utvrđeno da je o žaliteljevom zahtjevu Ministarstvo turizma donijelo rješenje KLASA: 008-03/18-01/20, URBROJ: 529-01/8-18-4 od 15. studenoga 2018. godine, kojim je odbilo žaliteljev zahtjev temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama navodeći da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informacijama u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom te u drugim taksativno navedenim slučajevima odredbe članka 15. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, a u konkretnom slučaju u primjeni je Zakon o turističkoj inspekciji, kao poseban zakon kojim se uređuju ustrojstvo, poslovi i način rada turističke inspekcije te uvjeti za imenovanje, prava, obveze i ovlasti turističkih inspektora, kao i druga pitanja s tim u vezi.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje, uključujući i informacije koje su predmet postupka: zapisnik Ministarstva turizma, Samostalnog sektora turističke inspekcije, Službe turističke inspekcije, Područne jedinice Zagreb KLASA: 334-09/18-02/605, URBROJ: 529-10-05/4-18-3 od 31. kolovoza 2018. godine i zapisnik Ministarstva turizma, Samostalnog sektora turističke inspekcije, Službe turističke inspekcije, Područne jedinice Zagreb KLASA: 334-09/18-02/605, URBROJ: 529-10-05/4-18-4 od 3. rujna 2018. godine.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je „test razmjernosti i javnog interesa“ procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz navedene zakonske definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

Iz pobijanog rješenja, odnosno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u bitnom proizlazi kako je Ministarstvo turizma utvrdilo da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes. Iako je Ministarstvo turizma odbilo žaliteljev zahtjev u obrazloženju rješenja ne daje argumente za i protiv omogućavanja traženih zapisnika, već samo navodi kako postoji razlog za ograničenje budući da je turistički inspektor dužan kao službenu tajnu čuvati svu dokumentaciju te sve druge podatke i dokaze utvrđene, odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom i iste, prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti, te da je proveden test razmjernosti i javnog interes i utvrđeno da ne prevladava javni interes za omogućavanje pristupa traženim podacima.

Člankom 3. stavkom 1. Zakona o turističkoj inspekciji propisano je da turistička inspekcija obavlja inspekcijski nadzor nad primjenom zakona i drugih propisa kojima se uređuju način i uvjeti pod kojima pravne i fizičke osobe obavljaju ugostiteljsku djelatnost ili pružaju ugostiteljske usluge i/ili pružaju usluge u turizmu, uključujući obavljanje ugostiteljske djelatnosti odnosno pružanje ugostiteljskih i/ili usluga u turizmu suprotno izdanom rješenju nadležnog tijela, osim u slučaju neregistriranog obavljanja ugostiteljske djelatnosti ili neregistriranog pružanja ugostiteljskih usluga i/ili usluga u turizmu. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da turistička inspekcija obavlja inspekcijski nadzor provedbe i drugih propisa kada je to propisano posebnim zakonom.

Članak 11. stavkom 1. Zakona o turističkoj inspekciji propisano je da turistički inspektor u prikupljanju, evidentiranju, obradi i korištenju osobnih te drugih podataka i obavijesti posebno skrbi o zaštiti osobnih i drugih podataka te o njihovoj tajnosti i povjerljivosti. Stavkom 2. propisano je da se prilikom obavljanja poslova turističkog inspektora primjenjuju propisi kojima se uređuje zaštita osobnih podataka i propisa kojima se uređuje tajnost podataka. Stavkom 3. propisano je da turistički inspektor smije samo u službene svrhe koristiti informacije, podatke ili saznanja koja ima ili su mu dostupna prilikom obavljanja poslova inspekcijskog nadzora, te ne smije koristiti i davati obavijesti, podatke ili saznanja za ostvarivanje bilo kakve imovinske ili druge koristi za sebe ili za drugu osobu. Nadalje, stavkom 4. propisano je da je turistički inspektor dužan kao službenu tajnu čuvati svu dokumentaciju te sve druge podatke i dokaze utvrđene, odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom, kao i identitet podnositelja predstavke. Odredbom stavka 5. propisano je da dokumentaciju i podatke iz stavka 4. ovoga članka prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru te identitet podnositelja predstavke, turistički inspektor može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima, na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti.

Člankom 12. stavkom 1. Zakona o turističkoj inspekciji propisano je da turistički inspektor pokreće postupak po službenoj dužnosti, uzimajući u obzir i predstavke, odnosno druge obavijesti koje upućuju na potrebu zaštite javnog interesa.

Ministarstvo turizma u pobijanom rješenju poziva se na odredbe Zakona o turističkoj inspekciji koji se odnose na službenu tajnu, međutim treba napomenuti da službena tajna ne može biti zakonski razlog uskrate informacije, budući da nije propisana člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama kao razlog uskrate, a niti sama po sebi više ne postoji kao zaseban institut. Nadalje, treba napomenuti kako je zakonodavac u članku 15. stavku 2. točki 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisao da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji u ostalim slučajevima utvrđenim zakonom. Dakle, radi se o relativnom razlogu za ograničenje, a ne apsolutnom. U konkretnom slučaju razlog uskrate bile bi odredbe Zakona o turističkoj inspekciji.

Uvidom u dostavljene zapisnike utvrđeno je kako isti sadrže osobne podatke kao što su ime i prezime i potpis inspektora Ministarstva turizma koji je obavio nadzor, ime i prezime direktora trgovačkog društva Loreina d.o.o., njegova adresa prebivališta, datum i mjesto i država rođenja, OIB, te potpis.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Vezano za zaštitu osobnih podataka je potrebno naglasiti da kada utvrdimo da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u svakom pojedinom slučaju zaštićen. U žalbenom postupku razmotreno da li je žalitelju moguće odobriti djelomičan pristup zatraženim informacijama uz zaštitu određenih osobnih podataka.

U odnosu na osobne podatke kao što su adresa prebivališta, datum i mjesto i država rođenja i OIB direktora trgovačkog društva Loreina d.o.o. utvrđeno je bi u tom slučaju došlo do povrede zaštićenih interesa fizičke osobe odnosno do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes i da je navedene podatke potrebno zaštititi, a kako je to navedeno u točki 2. izreke rješenja.

Vezano za podatke koji se zaštićuju, ističe se kako iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave u odnosu na taj dio zatraženih informacija, niti se iste odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava tog dijela traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično pa se ne mogu niti prihvatiti žalbeni navodi žalitelja kojim poziva na zaštitu javnog interesa.

U odnosu na ime i prezime i potpis inspektora Ministarstva turizma koji je proveo inspekcijski nadzor, te u odnosu na ime i prezime i potpis direktora trgovačkog društva Loreina d.o.o., utvrđeno je da se isti u konkretnom slučaju ne štite.

Odredbom članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem naložiti tijelu javne vlasti da korisniku omogući pristup traženoj informaciji odnosno da odluči o zahtjevu korisnika te odrediti primjeren rok u kojem je to dužno učiniti.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan