KLASA: UP/II-008-07/19-01/533

URBROJ: 401-01/11-19-2

Zagreb, 25. rujna 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe Udruge BIOM iz Zagreba, ………, zastupane po ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatskog lovačkog saveza Broj: 04-38/19 od 10. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1.    Poništava se rješenje Hrvatskog lovačkog saveza Broj: 04-38/19 od 10. siječnja 2019. godine.

2.    Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev Udruge BIOM, zastupane po ………(dalje u tekstu: žalitelj) za ostvarivanje prava na pristup informacijama tražene informacije, zahtjevi za izdavanje iskaznica za strane lovce, sadrže osobne podatke.

Protiv osporenog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi darješenje pobija u cijelosti zbog netočno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede pravila postupka i pogrešne primjene materijalnog propisa. Nadalje, navodi da je žalitelj četiri dana nakon podnošenja zahtjeva, putem elektroničke pošte dana 29. listopada 2018. godine, tijelu javne vlasti dostavio obrazloženje u kojem navodi da se traži informacija o lovoovlašteniku sa svakog pojedinog zahtjeva te na nije potrebno dostaviti ostali sadržaj zahtjeva koji se odnosi na osobne podatke (ime i prezime stranog lovca, broj putne isprave) Također, navodi da je predmetni zahtjev odbačen nakon što je tijelo javne vlasti na raniji zahtjev od 29. kolovoza 2019. godine, kojim je zatraženo da se dostavi broj izdatih lovačkih iskaznica za strane državljane po pojedinom lovoovlašteniku, odgovorio da ne vodi evidenciju o tim podacima, već da jedino evidentira ukupan broj te imena stranih državljana kojima se izdaje lovačka iskaznica. Ističe da su mu tražene informacije potrebne zbog prikupljanja podataka radi provedbe istraživanja o utjecaju ljudskih aktivnosti na populacije divljih ptica te bi se temeljem informacije da je podnesen zahtjev, podatka o lovoovlašteniku i prebivalištu stranog lovca došlo do brojke o ukupnom broju lovačkih iskaznica za strane državljane po pojedinom lovoovlašteniku. Nadalje, žalitelj navodi da je osporenim rješenjem njegov zahtjev odbačen, a trebalo je isti odbiti te smatra da kada se utvrdi da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u navedenom slučaju zaštićen, a ta zaštita se zasigurno ne odnosi na ostatak informacije koja ne sadrži osobne podatke. Također, navodi da tijelo javne vlasti nije provelo test razmjernosti i javnog interesa, da ostali dijelovi informacije, koji nisu zaštićeni sukladno Općoj uredbi o zaštiti podataka, i koji su jedini i zatraženi, nisu učinjeni dostupnima te je izreka rješenje u suprotnosti s njegovim obrazloženjem. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj je dana 29. kolovoza 2018. godine zahtjevom za pristup informacijama od Hrvatskog lovačkog saveza zatražio podatak o broju izdanih lovačkih iskaznica za strance po pojedinom ovlašteniku prava lova za 2018. godinu i ranije godine. Nadalje, utvrđeno je da tijelo javne vlasti je žalitelju dostavilo dopis Broj: 1313-1/18 od 15. listopada 2018. godine u kojem se navodi da se podatak o broju izdanih lovačkih iskaznica za strance godišnje dostavlja Ministarstvu poljoprivrede te da, osim broja i imena stranaca kojima se iste izdaju, nisu dužni voditi evidenciju po pojedinom lovoovlašteniku; nadalje, navodi se da strani lovac kad dobije lovačku iskaznicu može unutar kalendarske godine loviti u bilo kojem od hrvatskih lovišta, a dopuštenje za lov mu izdaje pojedini lovoovlaštenik.

Također je uvidom u spis utvrđeno da je žalitelj dana 23. listopada 2019. godine tijelu javne vlasti podnio novi zahtjev kojim traži da mu se dostave preslike svih podnesenih zahtjeva za izdavanje lovačkih iskaznica za strance u 2017. godini (10.503 zahtjeva), budući da ti zahtjevi sukladno Prilogu II. Pravilnika o uvjetima i načinu lova, nošenju lovačkog oružja, obrascu i načinu izdavanja lovačke iskaznice, dopuštenju za lov i evidenciji o obavljenom lovu („Narodne novine“, broj 70/10) sadrže i informaciju o lovoovlašteniku koji je podnio zahtjev za izdavanje lovačke iskaznice za stranca;

Postupajući po navedenom zahtjevuHrvatski lovački savez je donio rješenje Broj: 04-38/19 od 10. siječnja 2019. godine kojim se odbacuje žaliteljev zahtjev.

U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da Hrvatski lovački savez izdaje i vodi evidenciju o broju izdanih lovačkih iskaznica za strance te Ministarstvu poljoprivrede jednom godišnje dostavlja izvještaj o broju izdanih iskaznica te sukladno zakonu, osim evidencije o izdanim lovačkim iskaznicama, nije dužan i ne vodi nikakve druge evidencije. Nadalje, navodi se da sukladno Zakonu o lovstvu, lovačka iskaznica za stranog lovca važi u kalendarskoj godini i vrijedi za sva lovišta u Republici Hrvatskoj. Također, navodi se da zahtjev za izdavanje iskaznice stranog lovca sadrži osobne podatke te se, nastavno na Direktivu EU, Zakon o zaštiti podataka i Uredbu o zaštiti podataka, ne može udovoljiti traženom.

U drugostupanjskom postupku Povjerenik za informiranje je dana 26. srpnja 2019. godine zaprimio dopis Hrvatskog lovačkog saveza u kojem se u bitnome navodi da je rješenjem Broj: 04-38/19 od 10. siječnja 2019. godine odbačen zahtjev žalitelja kojim je zatražio da mu se dostave svi podneseni zahtjevi za izdavanje lovačke iskaznice za strance u 2017. godini (10.503 zahtjeva).Nadalje, navodi se da Hrvatski lovački savez u vršenju svojih javnih ovlasti izdaje lovačke iskaznice za strance koje važe za kalendarsku godinu za koju je izdana i to za sva lovišta u Republici Hrvatskoj te je dužan voditi i vodi evidenciju izdanih lovačkih iskaznica koja ne sadrži podatke koje žalitelj traži, pa je stoga trebalo odbaciti zahtjev temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Tijelo javne vlasti u žalbenom postupku nije kao spis predmeta dostavilo informacije koje su predmet žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama od 23. listopada 2018. godine, odnosno sve podnesene zahtjeve za izdavanje lovačke iskaznice za strance u 2017. godini (10.503 zahtjeva), sukladno obvezi iz članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da su tijela javne vlasti dužna Povjereniku za informiranje u postupku po žalbi protiv rješenja o ograničenju informacija iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, omogućiti uvid u informacije koje su predmet postupka.

U žalbenom postupku, na temelju svega gore navedenoga utvrđeno je da Hrvatski lovački savez nije pravilno proveo prvostupanjski postupak te je pobijano rješenje potrebno poništiti i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, tijelo javne vlasti je zahtjev odbacilo, a iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da tražene informacije posjeduje te da za iste postoji ograničenje zbog zaštite osobnih podataka, u kojem slučaju se o zahtjevu treba odlučiti nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, koji u prvostupanjskom postupku nije proveden. Također, tijelo javne vlasti se u drugostupanjskom postupku očitovalo o žaliteljevom zahtjevu od 29. kolovoza 2018. godine koji nije predmet ovog postupka, a ne o žaliteljevom zahtjevu od 23. listopada 2018. godine te nije, kako je prethodno navedeno, postupilo sukladno obvezi iz članka 25. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.

U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žalitelju i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku  riješiti ovu upravnu stvar.

Prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama tijelo javne vlasti dužno je utvrditi posjeduje li ili ne posjeduje informaciju koja je predmet žaliteljevog zahtjeva od 23. listopada 2018. godine, odnosno sve podnesene zahtjeve za izdavanje lovačke iskaznice za strance u 2017. godini (10.503 zahtjeva).

Ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da za zatraženu informaciju postoje ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, potrebno je postupiti  sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama. Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja.

Napominje se da tijelo javne vlasti kod rješavanja zahtjeva za pristup informacijama treba razmotriti da li je moguće žalitelju omogućiti djelomičan pristup traženoj informaciji. Naime, u članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana je obvezu tijelu javne vlasti u slučaju kada tražena informacija sadrži podatak koji podliježe ograničenju, da preostale dijelove informacije treba učiniti dostupnima. 

Kada se nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa utvrdi da preteže zaštita nekog od interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti u obvezi je donijeti rješenje o odbijanju zahtjeva.

Ukoliko se radi o obimnoj dokumentaciji, tijela javne vlasti imaju pravo, sukladno odredbi članka 19. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, tražiti od korisnika naknadu stvarnih i materijalnih troškova koji nastanu pružanjem informacije, a na izračun navedene naknade primjenjuju se Kriteriji za određivanje visine naknade stvarnih i materijalnih troškova i troškova dostave informacije („Narodne novine“, broj 12/14 i 15/14).

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan