KLASA: UP/II-008-07/19-01/288

URBROJ: 401-01/05-19-3

Zagreb, 23. rujna 2019.

Povjerenik za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Centra za socijalnu skrb Zagreb, KLASA: UP/I-011-02/19-02/1, URBROJ: 534-100-02/01-19-3 od 22. ožujka 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se  rješenje Centra za socijalnu skrb Zagreb, KLASA: UP/I-011-02/19-02/1. URBROJ: 534-100-02/01-19-3 od 22. ožujka 2019. godine.

2. Djelomično se odobrava ………  pravo na pristup preslikama evidencije prisutnosti na radu ……… – predstojnice Podružnice Dubrava, Centra za socijalnu skrb Zagreb, te ………, stručne suradnice Podružnice Dubrava, Centra za socijalnu skrb Zagreb, u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 20. veljače 2019. godine, na način da se na svakoj evidenciji prekrije OIB fizičkih osoba, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Nalaže se Centru za socijalnu skrb Zagreb da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ……… pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Centra za socijalnu skrb Zagreb odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj),  kojim su zatražene evidencije prisutnosti na radu dvije djelatnice Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Dubrava, u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 20. veljače 2019. godine. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 2. točku 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Žalitelj je protiv pobijanog rješenja pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj navodi kako rješenje osporava zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te zbog pogrešne primjene zakona. Navodi kako u ovom slučaju ne može doći do povrede osobnih podataka fizičkih osoba jer se radi o javnim djelatnicama čije su plaće financirane iz proračunskih sredstava, stoga njihovo ime i prezime i evidencija prisutnosti na radu trebaju biti javno dostupne informacije. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 8. ožujka 2019. godine zatražio preslike evidencije prisutnosti na radu za dvije djelatnice Centra za socijalnu skrb Zagreb, Podružnice Dubrava, ……… i ………, u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 20. veljače 2019. godine

U obrazloženju pobijanog rješenja kojim je odbijen žaliteljev zahtjev, tijelo javne vlasti navodi kako je provelo test razmjernosti i javnog interesa te citira odredbe Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), kao i Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17), te zaključuje kako se podaci prisutnosti na radu, odnosno evidencije radnog vremena smiju prikupljati, obrađivati, koristiti i dostavljati trećim osobama samo u onu svrhu  koja je određena zakonom  ili ako je to potrebno radi ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, odnosno u svezi s radnim odnosom. Slijedom  navedenog, tijelo javne vlasti je odlučilo uskratiti pristup zatraženim informacijama zbog zaštite osobnih podataka fizičkih osoba.

U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama nepotpuno i pogrešno utvrdilo činjenično stanje te je pogrešno primijenilo zakonske odredbe.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. istog Zakona je propisano kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Vezano za zaštitu osobnih podataka, potrebno je naglasiti da kada utvrdimo da je nešto osobni podatak to automatski ne znači da je on i u svakom pojedinom slučaju zaštićen. Naime, člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak. Dakle, kada se informacija odnosi na raspolaganje javnim sredstvima, ona je automatski dostupna javnosti ukoliko ne predstavlja klasificirani podatak.

U tom je smislu člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano da su „osobni podaci”  svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.

Slijedom navedenog, legitimnost obrade podataka utvrđena je člankom 6. stavkom 1. točkom c) Opće uredbe o zaštiti podataka, kojom je propisano kako je obrada zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: obrada je nužna radi poštovanja pravnih obveza voditelja obrade. U stavku 3. članka 6. Uredbe navodi se kako pravna osnova za obradu iz stavka 1. točaka c) i e) utvrđuje se u: a) pravu Unije; ili b) pravu države članice kojem voditelj obrade podliježe.

Spomenuta zakonitost obrade se u ovom slučaju izvodi iz odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama, koji razrađuje odredbu članka 38. stavka 4. Ustava Republike Hrvatske kojom se jamči pravo na pristup informacijama u posjedu tijela javne vlasti, uvažavajući pritom preduvjet ispravne provedbe testa razmjernosti i javnog interesa u slučaju postojanja ograničenja od pristupa, odnosno u određenim slučajevima primjenjujući odredbu članka 16. stavka 3. navedenog Zakona kada se radi o raspolaganju javnim sredstvima.

Naime predmetna evidencija prisutnosti na radu predstavlja temelj isplate plaće koja se isplaćuje iz javnih sredstava, stoga se ističe da je u članku 3. Pravilnika  o sadržaju obračuna plaće, naknade plaće i otpremnine („Narodne novine“, broj 32/15., 102/15. i 35/17.) koji je donijelo Ministarstvo rada i mirovinskog sustava, propisano da obračun isplaćene plaće, između ostalog, sadrži podatke o ostvarenim satima rada i druge podatke od kojih ovisi iznos plaće te iznos plaće po tim osnovama odnosno podatke o satima za koje radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće i iznos te naknade. U članku 3. stavku 1. navedenog Pravilnika je, među ostalim, propisano da obračun sadrži sate za koje radnik ostvaruje pravo na naknadu plaće, s posebno iskazanim satima u kojima radnik ne radi zbog drugih opravdanih razloga određenih zakonom, drugim propisom ili kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, ili ugovorom o radu.

Dodatno se napominje kako je člankom 52. stavkom 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“, broj 61/2018) propisano kako u djelatnosti socijalne skrbi nema tajnosti plaća.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio da pristup zatraženoj  informaciji ne može biti uskraćen temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama. Razmatrajući informaciju koja je predmet žalbenog postupka, utvrđeno je da na njoj ne postoje niti druga zakonska ograničenja propisana člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, osim u dijelu koji se odnosi na OIB  fizičkih osoba.

Budući da zatražene evidencije prisutnosti na radu sadrže i OIB fizičkih osoba, u žalbenom postupku, nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, utvrđeno je da bi otkrivanjem OIB-a fizičkih osoba u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenom obradom od strane primatelja tih podataka, u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.

Omogućavanje pristupa imenu i prezimenu fizičkih osoba te ostalim podacima koji se nalaze u evidenciji prisutnosti na radu ne bi dovelo do povrede osobnih podataka, s obzirom da se pomoću navedenih podataka isplaćuje plaća za pojedini mjesec, a s obzirom da plaća dolazi iz državnog proračun, u ovom se slučaju radi o raspolaganju javnim sredstvima, odnosno primjeni odredbe članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Neistinita je  tvrdnja tijela javne vlasti da se na predmetnoj evidenciji nalazi podatak o vrsti bolovanja, budući da se na istoj nalazi podatak samo u kojem je periodu djelatnik bio na bolovanju, što također utječe na isplatu plaće, kao što utječu i ostale rubrike iz evidencije, primjerice plaćeni dopust, vrijeme korištenja godišnjeg odmora i slično.

S druge strane, dostavom podataka o OIB-u fizičkih osoba došlo bi do nepotrebnog otkrivanja zaštićenih osobnih podataka fizičkih osoba, što  bi predstavljalo davanje osobnih podataka u prekomjernom opsegu.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane za osobne podatke koji su dio zatražene informacije (OIB fizičkih osoba), da se isti ne odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava predmetnih OIB-a doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 2. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacija može omogućiti žalitelju.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da  kad  utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. te članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku  od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan