KLASA: UP/II-008-07/19-01/246

URBROJ: 401-01/05-19-7

Zagreb, 24. rujna 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak, broj: 10/2019 od 1. ožujka 2019. godine, te postupajući po presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-226/19-5 od 12. rujna 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak, broj: 10/2019 od 1. ožujka 2019. godine.

2. Odobrava se ……… pravo na pristup preslici popisa svih krajnjih korisnika kredita koje je Hrvatska banka za obnovu i razvitak kreditirala u razdoblju od 1. do 31. srpnja 2018. godine godine, uz iznose kredita.

3. Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Hrvatske banke za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj), nazvan zahtjevom za dopunu informacija, kojim je žalitelj zatražio dostavu popisa svih krajnjih korisnika kredita/primatelji leasinga/zajmoprimci koje je HBOR kreditirala u razdoblju od 1. do 31. srpnja 2018. godine, uz iznose kredita. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2. i točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je zatražena informacija bankarska tajna te jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Žalitelj je  na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj smatra kako HBOR nije kreditna institucija, već kako je posebna pravna osoba koja je ustrojena temeljem Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, a čiji ustroj se temelji na Zakonu o trgovačkim društvima, te da ima svojstvo tijela javne vlasti u smislu članka 5. stavka 1. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa su na temelju članka 16. stavka 3. navedenog Zakona informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka, radi čega je pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Primjećuje kako tijelo javne vlasti uporno izbjegava postupati po pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske te Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Predlaže da se njegova žalba usvoji.

Rješenjem Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/246, URBROJ: 401-01/05-19-2 od 21. ožujka 2019. godine, odbijena je žaliteljeva žalba izjavljenu protiv rješenja HBOR-a broj: 10/2019 od 1. ožujka 2019. godine. Žalitelj je protiv citiranog rješenja Povjerenika za informiranje podnio tužbu Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske.

Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, broj UsII-226/19-5 od 12. rujna 2019. godine, usvojen je tužbeni zahtjev tužitelja i poništeno je rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/19-01/246, URBROJ: 401-01/05-19-2 od 21. ožujka 2019. godine, te je predmet vraćen Povjereniku za informiranje na ponovni postupak.

Iz obrazloženja navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u bitnom proizlazi da HBOR raspolaže javnim sredstvima, koja bi sukladno odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama trebala biti beziznimno dostupna, osim ako predstavljaju klasificirani podatak - o čemu se u konkretnom slučaju ne radi  - zbog čega se ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava na pristup informacijama.

Sukladno članku 81. stavku 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17) u izvršenju presude tuženik je obvezan postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dana donošenja pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

Rješavajući ponovno o žalbi, a pridržavajući se primjedbi i pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u pogledu postupka, utvrđeno je da je žalba osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 14. veljače 2019. godine, kojega je nazvao zahtjevom za dopunu informacije, zatražio dostavu popisa svih krajnjih korisnika kredita/primatelji leasinga/zajmoprimci koji su dostavljeni uz HBOR-ov dopis, KLASA: OIU-IO/17-03, URBROJ: DO-19-550 od 8. veljače 2019. godine, tj. u razdoblju od 1. do 31. srpnja 2018. godine. Naime, žalitelj u zahtjevu ističe kako se u navedenom  dopisu HBOR-a od 8. veljače 2019. godine navodi da se postupa po pravomoćnom rješenju Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/650, URBROJ: 401-01/03-18-4 od 12. listopada 2018. godine, međutim, žalitelj traži dopunu te ispravak informacije na način da se omogući iznos i podatak o tzv. konačnom korisniku kredita odnosno primatelju leasinga, zajmoprimca i slično, čime nije postupljeno sukladno izreci navedenog rješenja Povjerenika za informiranje.  Ukoliko HBOR smatra da je u cijelosti ispunio svoju obvezu dostavom traženog izvješća, žalitelj tada moli da se njegov podnesak smatra novim zahtjevom za pristup informacijama.

U obrazloženju pobijanog rješenja HBOR nabraja žaliteljeve zahtjeve za pristup informacijama i načine njihovog rješavanja, te ujedno citira relevantne odredbe Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak i Zakona o kreditnim institucijama. HBOR zaključuje da s obzirom na to da je žalitelj podnio  u razdoblju od 23. siječnja 2017. do 12. veljače 2019. ukupno 55 zahtjeva za pristup informacijama, odnosno 1359 zahtjeva ako bi se uključili podzahtjevi, koji se ukupno odnose na cca 8369 stranica materijala i cca 8814 odobrenja, očito je u konkrentom slučaju došlo do opterećenja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te su ostvarene sve pretpostavke za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama zbog očite zloupotrebe prava na pristup informacijama u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama. HBOR ujedno navodi da je predmetni zahtjev odbijen zbog bankovne tajne. U odnosu na podatke o „krajnjim korisnicima“, koje žalitelj spominje u predmetnom zahtjevu, HBOR ukazuje i na rješenje Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/17-01/684, URBROJ: 401-01/03-18-8 od 24. rujna 2018. godine u kojima je izrijekom navedeno da u odnosu na podatke o „krajnjim korisnicima“ prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.

U žalbenom postupku je prvenstveno utvrđeno kako se u ovoj upravnoj stvari radi o novom zahtjevu za pristup informacijama, a ne o zahtjevu za dopunu informacije, čime se potvrđuje stajalište HBOR-a koji je žaliteljev zahtjev od 14. veljače 2019. godine tretirao kao novi zahtjev za pristup informacijama.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Također je razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, s obzirom da navedena odredba obuhvaća i pojam bankovne tajne koja je propisana odredbom članka 156. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne  novine“, broj: 159/13, 19/15, 102/15, 15/18), a na koju se HBOR poziva u pobijanom rješenju.

Pridržavajući se primjedbi i pravnog shvaćanja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u ponovnom postupku je utvrđeno kako je HBOR iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenio pravni propis.

U tom smislu treba ukazati kako je HBOR  razvojna i izvozna banka  u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna.

Na navedeno se nadovezuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Iako HBOR u pobijanom rješenju tvrdi da zatražena informacija predstavlja bankovnu tajnu, u slučaju raspolaganja javnim sredstvima ne provodi se test razmjernosti i javnog interesa, stoga su informacije o krajnjim korisnicima kredita dostupne javnosti.

Uvažavajući stajalište Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, u žalbenom postupku je utvrđeno kako se žaliteljevim zahtjevom traže informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima, a koje moraju biti dostupne svakome, što nadilazi eventualno opterećenje redovitog rada tijela javne vlasti, stoga u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama iz članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao što ne postoji mogućnost uskrate pristupa informaciji zbog postojanja bankovne tajne, odnosno ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 2. istog Zakona.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan