KLASA: 900-01/19-01/10

URBROJ: 401-01/21-19-1

Zagreb, 2. rujna 2019.

PREDMET: Primjena članka 13. Zakona o pravu na pristup informacijama – dodatna uputa (vanjsko pružanje usluga)

Potaknuti upitima tijela javne vlasti može li službenik za informiranje biti vanjski pružatelj usluga analogno mogućnosti koju predviđa Zakon o provedbi Opće uredbe o zaštiti podataka ("Narodne novine", br. 42/18), ističemo da je uloga službenika za zaštitu podataka i uloga službenika za informiranje bitno različita. Ulogu službenika za informiranje treba promatrati u kontekstu obveza i zadaća propisanih Zakonom o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, br. 25/13. i 85/15., u daljnjem tekstu: Zakon, ZPPI) i odredbi Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", br. 47/09.) o službenoj osobi.

Naime, člankom 13. ZPPI-ja propisana je obveza tijela javne vlasti da odrede službenika za informiranje, ali propisane su i obveze te poslovi koje je službenik za informiranje dužan obavljati i za koje je odgovoran.

U svrhu pravilne primjene Zakona, a osobito adekvatne primjene odredbi koje se odnose na službenike za informiranje, Povjerenik za informiranje donio je Uputu za provedbu članka 13. Zakona, kojom se daju pojašnjenja u odnosu na način određivanja službenika za informiranje, njihovu stručnost i osposobljenost te dostavu podataka Povjereniku za informiranje i obavještavanje javnosti.

Iz navedene Upute nedvosmisleno proizlazi da službenik za informiranje treba biti osoba koja je zaposlena u tijelu javne vlasti. Pri tome napominjemo da Zakon posebno ne određuje koje kvalifikacije ili druge uvjete određena osoba mora zadovoljavati da bi se mogla imenovati službenikom za informiranje, stoga je na tijelu javne vlasti da odredi službenikom za informiranje osobu iz reda zaposlenika tijela, koja će moći udovoljiti zahtjevnim zadaćama propisanim Zakonom, a kao najvažniji ističemo rješavanje zahtjeva za pristup i ponovnu uporabu informacija korisnika.

S obzirom da većinu obveza i aktivnosti ostvarivanja prava na pristup i ponovnu uporabu informacija obavlja samostalno službenik za informiranje, nužno je prilikom njegovog određivanja voditi računa o adekvatnoj stručnosti i osposobljenosti te osobe, kao i kapacitetu za obavljanje posla, odnosno redovitom radnom opterećenju. Stoga, u manjim tijelima javne vlasti ili u onima koje zaprimaju mali broj zahtjeva za pristup ili ponovnu uporabu informacija, službenikom za informiranje može biti imenovana osoba koja ima i druge radne obveze.

U manjim tijelima javne vlasti, kao i tijelima bez zaposlenih osoba ili koja privremeno zapošljavaju jednu osobu, određivanje čelnika tijela službenikom za informiranje je jedino moguće. Primjerice, kod udruga koje imaju javne ovlasti, a nemaju zaposlenih osoba, odgovorna osoba za primjenu ZPPI-ja je predsjednik udruge (i/ili druga osoba propisana statutom), kao čelnik tijela javne vlasti te u tom slučaju obavlja i zadaće službenika za informiranje.

U pravilu se određivanje čelnika tijela službenikom za informiranje ne preporuča zbog niza drugih poslova koje čelnik tijela obavlja, dostupnosti za stranke, velikog broja obveza prema zakonu, kao i osiguravanja kontinuiteta u provedbi Zakona u tijelu javne vlasti.

Napominjemo da službenik za informiranje rješava u upravnom postupku, što znači da vodi upravni postupak i priprema (ili donosi) upravna rješenja. Sukladno odredbama članka 23. Zakona o općem upravnom postupku i njihovom adekvatnom primjenom, određuje se službena osoba tijela za vođenje ili rješavanje u upravnoj stvari pristupa informacijama. Ako tijelo nema osobe ovlaštene za rješavanje o upravnoj stvari, rješenje donosi čelnik tijela.

Međutim, ako tijelo nema potrebne organizacijske i ljudske kapacitete, odnosno ako tijelo nema zaposlenika, a čelnik tijela također nema adekvatne kapacitete za obavljanje stručnih poslova službenika za informiranje, kao što je donošenje rješenja, iznimno je moguće za navedene poslove, odnosno pripremu rješenja ili drugu pomoć prilikom odlučivanja u upravnom postupku, ugovorom o djelu angažirati vanjskog pružatelja usluga, npr. odvjetnika, pri čemu vanjski pružatelj usluga nije službenik za informiranje.

Nadalje, ukazujemo na odredbe članka 5. stavka 1. podstavka 16. prema kojoj je „odgovorna osoba“ u smislu Zakona, osoba u tijelu javne vlasti čije je činjenje ili nečinjenje dovelo do povrede Zakona, kao i odredbe članka 61. i 62. Zakona o prekršajnom kažnjavanju odgovornih osoba u tijelu javne vlasti.

Odgovorne osobe za pravilnu primjenu ovog Zakona u tijelu javne vlasti su službenik za informiranje i čelnik tijela. Stoga Zakonom i nije predviđeno da službenik za informiranje bude vanjski pružatelj usluga. Suprotno tome, člankom 37. stavkom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da službenik za zaštitu podataka može obavljati zadaće na temelju ugovora o djelu, odnosno da se funkcija službenika za zaštitu podataka može obavljati na temelju ugovora o djelu sklopljenog s pojedincem ili organizacijom izvan organizacije voditelja obrade ili izvršitelja obrade, što kod ZPPI-ja nije slučaj.

Slijedom naprijed iznesenog, smatramo da za službenika za informiranje tijela javne vlasti može biti određen samo zaposlenik tijela ili izuzetno čelnik tijela, a nikako vanjski pružatelj usluga.