KLASA: UP/II-008-07/19-01/105

URBROJ: 401-01/06-19-3

Zagreb, 21. kolovoza 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Svetog Križa Začretje, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske psihološke komore, KLASA: 032-02/18-01/15, URBROJ: 251-375/02-05-19-2 od 7. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ………, izjavljena protiv rješenja Hrvatske psihološke komore, KLASA: 032-02/18-01/15, URBROJ: 251-375/02-05-19-2 od 7. siječnja 2019. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Hrvatske psihološke komore, KLASA: 032-02/18-01/15, URBROJ: 251-375/02-05-19-2 od 7. siječnja 2019. godine odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 24. prosinca 2018. godine, kojim je tražila da joj se dostave svi zapisnici sa sjednica Etičkog odbora Hrvatske psihološke komore održanih u 2018. godini, temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnom navodi kako joj istim nije omogućeno dobivanje zatraženih informacija te ga osporava u cijelosti. Žaliteljica navodi kako smatra da sukladno Ustavu Republike Hrvatske te Zakonu o pravu na pristup informacijama ima pravo na pristup svim zatraženim informacijama te od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i omogući joj pristup istima te tako omogući transparentnost i javnost rada Etičkog odbora Hrvatske psihološke komore. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 24. prosinca 2018. godine zatražila od Hrvatske psihološke komore da joj dostavi preslike svih zapisnika sa svih sjednica Etičkog odbora Hrvatske psihološke komore, koje su održane od 1. siječnja do 20. prosinca 2018. godine.

Nadalje je utvrđeno da je o žaliteljičinom zahtjevu za pristup informacijama od 24. prosinca 2018. godine Hrvatska psihološka komora donijela osporeno rješenje KLASA: 032-02/18-01/15, URBROJ: 251-375/02-05-19-2 od 7. siječnja 2019. godine, kojim je zahtjev odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4. , a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijelo javne vlasti može ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Nadalje, člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa procjena je razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz zakonske definicije testa razmjernosti i javnog interesa proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.

U žalbenom postupku je utvrđeno da iako je Hrvatska psihološka komora žaliteljici uskratila pristup zatraženim informacijama zbog zaštite osobnih podataka, navodeći u obrazloženju osporenog rješenja kako je takva odluka donesena nakon provedenog testa razmjernosti, no o načinu na koji je isti proveden u spisu predmeta nema pisanog traga, a iz istog obrazloženja je vidljivo da je pri navedenom prvostupanjsko tijelo navelo jedino razloge za ograničenje pristupa informacijama, a uopće ne uzimajući u obzir mogući javni interes. U obrazloženju osporenog rješenja prvostupanjsko tijelo se pozvalo i na odredbu članka 8. Poslovnika o radu Etičkog odbora, prema kojem materijali sa sjednice koji sadrže osobne podatke o članovima Hrvatske psihološke komore predstavljaju interne materijale koji ne mogu biti dostupni javnosti.

S obzirom da iz obrazloženja osporenog rješenja niti dostavljenog spisa predmeta nije razvidno da je Hrvatska psihološka komora zaita i provela test razmjernosti i javnog interesa,  isti je valjalo provesti u žalbenom postupku.

Povjereniku za informiranje su u žalbenom postupku kao dio spisa predmeta dostavljene tražene informacije iz zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice od 24. prosinca 2018. godine, odnosno Zapisnici sa sjednica Etičkog odbora Hrvatske psihološke komore održanih 19. ožujka, 24. svibnja, 3. srpnja, 29. listopada i 20. prosinca 2018. godine.

Uvidom u sadržaj dostavljenih informacija, utvrđeno je da se vezano za dostavljene informacije u dva slučaja radilo o elektroničkom sastancima članova Etičkog odbora, i to od 24. svibnja i 20. prosinca 2018. godine, pa su zapisnici koji se na niih odnose u obliku prijepisa elektroničke komunikacije između članova Etičkog odbora.

Daljnjim uvidom u zapisnike sa sjednica Etičkog odbora utvrđeno je isti sadrže osobne podatke fizičkih osoba, članova Etičkog odbora te drugih članova Hrvatske psihološke komore, kao i drugih fizičkih osoba. Osim navedenog, iz sadržaja navedenih zapisnika je utvrđeno da se u istime radi o informacijama o postupanju po prigovorima i pritužbama fizičkih osoba na rad i postupanje pojedinih imenovanih psihologa te ustanova, a vezano za njih osobno ili za članove njihovih obitelji. Navedeni zapisnici sadrže također i podatke o prisutnosti i odsutnosti te izjašnjavanju pojedinih članova Etičkog odbora Hrvatske psihološke komore o pojedinim pitanjima vezano za prihvaćanje različitih prijedloga te u pogledu zamolbi za mišljenja i očitovanja istog odbora.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

U članku 8. Poslovnika o radu Etičkog odbora Hrvatske psihološke komore (Usvojen na 53. Sjednici Upravnog odbora od 19. siječnja 2007.) propisano je da je član dužan čuvati kao službenu tajnu podatke koje sazna u obavljanju svoje dužnosti i za to je odgovoran. Materijali sa sjednice smatraju se internim materijalima i ne mogu se širiti u javnost.

Članak 15. Poslovnika Etičkog odbora Hrvatske psihološke komore propisuje da će Etički odbor: ako primi prijavu ili dođe do saznanja da je član Komore povrijedio bilo koju odredbu Kodeksa etike psihološke djelatnosti procijeniti težinu povrede; ukoliko ocijeni da se radi o manjoj povredi Kodeksa etike psihološke djelatnosti donijeti odluku o odgovornosti člana i uputiti mu upozorenje; da prije donošenja odluke mora provesti postupak utvrđivanja činjenica te može na svoju sjednicu pozvati člana za kojeg se procjenjuje da je učinio povredu i druge osobe koje imaju saznanja i mogu iznijeti bitne činjenice temeljem kojih se može ispitati povreda Kodeksa i odgovornosti, uključujući i osobe koje predloži član o čijoj se odgovornosti provodi postupak; te će ako ocijeni da povreda ima težinu disciplinskog djela predmet proslijediti predsjedniku Komore.

U članku 16. Poslovnika Etičkog odbora Hrvatske psihološke komore propisano je da se o radu na sjednici vodi zapisnik. Svaki član ima pravo na početku sjednice iznijeti primjedbe na zapisnik prethodne sjednice. O osnovanosti primjedbe na zapisnik odlučuje se na sjednici. Ako se primjedba prihvati, izvršit će se u zapisniku odgovarajuća izmjena. Zapisnik na koji nisu iznesene primjedbe, odnosno zapisnik u kojem su suglasno s prihvaćenim primjedbama izvršene izmjene, smatra se usvojenim. Usvojeni zapisnik potpisuje predsjednik Etičkog odbora i zapisničar. Izvornike zapisnika čuva se u arhivi Komore.

Provedbom testa razmjernosti i javnog interesa u drugostupanjskom postupku je utvrđeno da bi otkrivanje osobnih podataka u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka i moguće zlouporabe tih podataka te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes. Naime, tražene informacije su zapisnici sa sjednica Etičkog odbora Hrvatske psihološke komore na kojima se raspravljalo o pritužbama i prigovorima na rad pojedinih psihologa, a koje su podnosile fizičke osobe koje su bile nezadovoljne postupanjem tih psihologa prema njima osobno, njihovoj malodobnoj djeci ili drugim članovima obitelji. Iako bi se kod navedene problematike mogao identificirati određeni javni interes za saznanjima o tome da li profesionalni psiholozi koji postupaju u određenim postupcima obavljaju savjesno i profesionalno svoj posao odnosno tko su psiholozi protiv kojih se podnose pritužbe, u žalbenom je psotupku zaključeno da u odnosu na navedeno prevladava interes zaštite identiteta istih pojedinaca, s obzirom da se na predmetnim zapisnicima navodi sadržaj pritužbi i prijava te opisuje daljnji postupak Etičkog odbora po istima, no ne i utvrđenja nakon provedenog postupka, pri čemu nije  poznato kako će se očitovati osobe koje su prijavljene, niti kakav će biti sadržaj očitovanja Etičkog odbora koje se po dovršetku postupka doastavlja podnositeljima pritužbi. Uzimajući u obzir da se iz u zahtjevu zatraženih zapisnika može vidjeti prijave i pritužbe u pogledu određenih psihologa no ne i da li je utvrđena utemeljenost/neutemeljenost istih, u žalbenom postupku je utvrđeno da prevladava interes zaštite osobnih podataka prijavitelja te prijavljenih psihologa.

U žalbenom je postupku uzeta u obzir i mogućnost djelomičnog omogućavanja pristupa u zahthjevu zatraženim informacijama te je, uzimajući u obzir da su javnosti već dostupni podaci o članovima Etičkog odbora Hrvatske psihološke komore koji su objavljeni na njezinoj službenoj internet stranici, a da bi se s obzirom na sadržaj zapisnika u tom slučaju isti u pretežitom dijelu morao prekriti, utvrđeno da nije svrsishodno djelomično odobriti pristup zapisnicima iz kojih se zapravo ne može iščitati ništa osim imena i prezimena članova Etičkog odbora i nekoliko osnovnih podataka koji se navode u svakom zapisniku (datum, klasa, urbroj, početak i kraj sjednice isl.).

Člankom 8. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju. Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi. Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi se na sve korisnike prava na pristup informacijama jednako. Dakle, ukoliko bi se zatražene informacije omogućile žaliteljici, iste informacije bi se onda trebale, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, omogućiti bilo kojoj drugoj osobi koja bi je zatražila.

S obzirom da svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i određeni čimbenici svojstveni za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet te osobe, omogućavanje pristupa osobnim podacima u konkretnom slučaju predstavljalo bi nepotrebno zadiranje u tuđi privatni život, osobito imajući u vidu da sukladno gore citiranom članku 9. Zakona o pravu na pristup informacijama, korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.

U žalbenom je postupku stoga zaključeno da razlozi koje žaliteljica navodi u žalbi nisu dovoljan pravni temelj za omogućavanje pristupa traženim informacijama za koje ne postoji širi javni interes osim interesa žaliteljice. Osim toga, iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano zatražene informacije, niti da se iste odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša ili na pitanje raspolaganja javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnih načela funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Nakon provedenog žalbenog postupka je zaključeno da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, jer Hrvatska psihološka komora ničim nije potkrijepila navode iz obrazloženja osporenog rješenja o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa, no to nije bilo od utjecaja na rješavanje ove upravne stvari, s obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno kako u konkretnom slučaju preteže interes za ograničenjem pristupa informacijama zbog zaštite osobnih podataka, a čime je potvrđen i stav prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan