KLASA: UP/II-008-07/19-01/153

URBROJ: 401-01/06-19-3

Zagreb, 29. kolovoza 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatske banke za obnovu i razvitak Broj: 4/2019 od 6. veljače 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatske banke za obnovu i razvitak Broj: 4/2019 od 6. veljače 2019. godine.

2. Odobrava se ……… pravo na pristup pisanim zapisnicima sa sjednica Nadzornog odbora Hrvatske banke za obnovu i razvitak od 27. srpnja 2018. godine, 5. listopada 2018. godine i 7. listopada 2018. godine.

3. Nalaže se Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacija ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je zatražio zapisnike sa sjednica Nadzornog odbora Hrvatske banke za obnovu i razvitak (dalje u tekstu: HBOR) od 27. srpnja 2018. godine, 5. listopada 2018. godine i 7. listopada 2018. godine, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da postupanje po zahtjevu žalitelja dovodi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, te da tražene informacije sadrže podatke koji predstavljaju bankovnu tajnu.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu i to zbog bitne povrede upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da HBOR nije kreditna institucija u smislu Zakona o kreditnim institucijama, već posebna pravna osoba koja je ustrojena temeljem Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čiji se ustroj temelji na Zakonu o trgovačkim društvima te je obvezna na mrežnim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati informacije o raspolaganju javnim sredstvima koje su dostupne i bez provođenja postupka. Ističe da je zahtjev za pristup informacijama podnio iz razloga što informacije obuhvaćene zahtjevom nisu dostupne. Navodi da su u obrazloženju rješenja u cijelosti nejasni navodi o navodnom opterećivanju službenika za informiranje radi traženja informacija jer ne sadrže objektivne ili subjektivne razloge radi čega bi se moglo smatrati da je pravo na pristup informacijama zlouporabljeno. S time u vezi navodi da je nejasan dio obrazloženja u kojem se navodi njegove do sada podnesene zahtjeve, a pri tome se izostavlja činjenicu da je HBOR sustavno odbijao njegove zahtjeve, prema kojima bi mu informacije bile omogućene u žalbenom postupku te nakon pokrenutih upravnih sporova, koje je HBOR izgubio, a zbog čega smatra da je počinjena bitna povreda upravnog postupka, obzirom da u istom dijelu obrazloženja nisu navedene odlučne činjenice. Navodi da pristup podacima o raspolaganju javnim sredstvima mora biti dostupan objavljivanjem na internetskim stranicama sukladno članku 10. stavku 1. točki 12. Zakona o pravu na pristup informacijama, pa stoga ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama, slijedom čega je također počinjena povreda upravnog postupka. Ističe da je u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske Posl. br: U-zpz 6/2016-7 od 17. listopada 2018. godine prihvaćen stav da HBOR raspolaže javnim sredstvima, da tražene informacije ne predstavljaju klasificirane podatke, u kojem slučaju se primjenjuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama te da je izneseno stajalište da se Zakon o kreditnim institucijama ne može u konkretnom slučaju uzeti kao lex specijalis, jer bi se načelo lex specialis derogat legi generali moglo primijeniti jedino kad u odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama ne bi postojalo ograničenje koje se odnosi na bankarsku tajnu kao posebnu vrstu poslovne tajne. Zaključno ponovno ističe da informacije o raspolaganju javnim sredstvima moraju biti dostupne automatski svakome, pa u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 21. siječnja 2019. godine od HBOR zatražio zapisnike sa sjednica Nadzornog odbora HBOR-a od 27. srpnja 2018. godine, 5. listopada 2018. godine i 7. listopada 2018. godine. Također je utvrđeno da je povodom zahtjeva žalitelja HBOR donijela rješenje kojim je isti odbila sukladno članku 23. stavku 5. točkama 2. i 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je smatrala da žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama te jer zatražene informacije sadrže podatke koji predstavljaju bankovnu tajnu.

Prije donošenja osporenog rješenja HBOR je u odnosu na zatražene informacije iz zahtjeva proveo test razmjernosti i javnog interesa, a što je vidljivo iz Zapisnika o navedenom od 4. veljače 2019. godine koji prileži spisu predmeta, kojim je utvrdio da predmetne informacije sadrže, između ostalog, podatke o brojevima ugovora o kreditu i krajnjim korisnicima kredita a koje podatke je dužan čuvati kao bankovnu tajnu, osobne podatke, kao i informacije o radu pojedinih organizacijskih jedinica HBOR-a koje su poslovna tajna.

U obrazloženju osporenog rješenja HBOR je naveo žaliteljeve zahtjeve za pristup informacijama i načine njihovog rješavanja, te ujedno citirao relevantne odredbe Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak i Zakona o kreditnim institucijama. S obzirom na navedeno HBOR je zaključio da je, obzirom na to da je žalitelj podnio u razdoblju od 23. siječnja 2017. do 22. siječnja 2019. godine ukupno 51 zahtjev za pristup informacijama, odnosno 1355 zahtjeva ako bi se uključili podzahtjevi, koji se ukupno odnose na cca 8355 stranica materijala i cca 8805 odobrenja, u konkretnom slučaju očito došlo do opterećenja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te da su ostvarene sve pretpostavke za primjenu članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odnosno do zloupotrebe prava na pristup informacijama.

Nadalje, u obrazloženju je navedeno i to da je zahtjev žalitelja odbijen i temeljem ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što zatraženi zapisnici sa sjednica Nadzornog odbora sadrža podatke o „krajnjim korisnicima kredita” te „broju ugovora o kreditu”, koji predstavljaju bankarsku tajnu, pri čemu se prvostupanjsko tijelo pozvalo na rješenje Povjerenika za informiranje UP/II-008-07/18-01/128, URBROJ: 401-01/03-18-9 od 24. rujna 2018. godine u kojem je izrijekom navedeno da su podaci o krajnjim korisnicima kredita te broju ugovora o kreditu bankovna tajna.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana odredba članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Također je razmatrana odredba članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, s obzirom da navedena odredba obuhvaća i pojam bankovne tajne koja je propisana odredbom članka 156. stavka 1. Zakona o kreditnim institucijama („Narodne  novine“, broj: 159/13., 19/15., 102/15. i 15/18.), a na koju se HBOR poziva u pobijanom rješenju.

Slijedom navedenog, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je HBOR u prvostupanjskom postupku iz utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak te je pogrešno primijenio pravni propis.

U tom smislu treba ukazati kako je HBOR  razvojna i izvozna banka  u 100% vlasništvu Republike Hrvatske osnovana sa svrhom kreditiranja obnove i razvitka hrvatskoga gospodarstva. Položaj, poslovi, vlasništvo, ovlaštenja i ustroj Hrvatske banke za obnovu i razvitak kao posebne financijske institucije uređeni su Zakonom o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, čijim je člankom 5. propisano kako je temeljni kapital HBOR-a 7.000.000.000,00 kuna te da ga uplaćuje Republika Hrvatska iz državnog proračuna. Na navedeno se nadovezuje odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, koja propisuje kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Sukladno članku 10. stavku 1. točki 12. Zakona o pravu na pristup informacijama, tijela javne vlasti obvezna su na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati zaključke sa službenih sjednica tijela javne vlasti i službene dokumente usvojene na tim sjednicama te informacije o radu formalnih radnih tijela iz njihove nadležnosti na kojima se odlučuje o pravima i interesima korisnika. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se odredbe navedenog članka ne primjenjuju na informacije za koje postoji ograničenja prava na pristup prema odredbama ovog Zakona.

Člankom 12. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna javnost informirati o: 1) dnevnom redu zasjedanja ili sjednica službenih tijela i vremenu njihova održavanja, načinu rada i mogućnostima neposrednog uvida u njihov rad, 2) broju osoba kojima se može istodobno osigurati neposredan uvid u rad tijela javne vlasti pri čemu se mora voditi računa o redoslijedu prijavljivanja.

Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. toga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Uvidom u zapisnike sa sjednica Nadzornog odbora HBOR od od 27. srpnja 2018. godine, 5. listopada 2018. godine i 7. listopada 2018. godine, Povjerenik za informiranje u konkretnom slučaju ne nalazi postojanje razloga za ograničenje pristupa informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da se u istima navode imena nazočnih osoba, dnevni rad sjednice, kratko izlaganje po pojedinim točkama dnevnog reda, korisnici, krajnji korisnici, brojevi ugovora o kreditu, brojevi odluka uprave te donesene odluke po točkama dnevnog reda.

Naime, članovi Nadzornog odbora utvrđeni su odredbom članka 17. Zakona o Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak, članovi Uprave HBOR imenuju su odlukom Nadzornog odbora sukladno članku 14. istoga Zakona, a zaposlenici HBOR koji su sudjelovali na navedenoj sjednici su zaposlenici tijela javne vlasti. Stoga, podaci o imenima i prezimenima članova Nadzornog odbora HBOR, članova Uprave HBOR i službenika HBOR-a ne mogu biti zaštićeni.

Što se tiče samih odluka po pojedinim točkama dnevnog reda, iste predstavljaju zaključke sa službenih sjednica tijela javne vlasti u smislu članka 10. stavka 1. točke 12. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, napominje se kako je u rješenju Povjerenika za informiranje UP/II-008-07/18-01/128, URBROJ: 401-01/03-18-9 od 24. rujna 2018. godine na koje se u obrazloženju osporenog rješenja poziva prvostupanjsko tijelo, djelomično omogućen pristup nepotvrđenim zapisnicima sa sjednica Nadzornog odbora HBOR na način da se prekriju podaci o krajnjim korisnicima kredita te broju ugovora o kreditu, no navedeno je rješenje doneseno prije promjene stava Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u odnosu na krajnje korisnike kredita.

Naime, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u presudama Poslovni broj: UsII-1/19-5 od 10. travnja 2019. godine te UsII-461/18-8 od 10. srpnja 2019. godine, zauzeo stajalište kako i informacija o krajnjim korisnicima kredita te broju ugovora o kreditu treba biti dostupna javnosti budući da HBOR raspolaže javnim sredstvima, a iz kojeg razloga se uopće ne može razmatrati pitanje zlouporabe prava podnositelja zahtjeva za pristup informacijama.

U presudi Poslovni broj: UsII-1/19-5 od 10. travnja 2019. godine poništeno je rješenje Povjerenika za informiranje UP/II-008-07/18-01/600, URBROJ: 401-01/10-18-4 od 11. prosinca 2018. godine, u kojoj je kao žalbeno tijelo poništio prvostupanjsko rješenje HBOR-a u kojem je odbijen zahtjev korisnika vezano za traženje Zapisnika sa sjednice Nadzornog odbora HBOR-a od 21. svibnja 2018. godine te djelomično odobrio pristup informaciji, na način da je na zatraženom Zapisniku trebalo prekriti podatak o broju ugovora o kreditu te krajnjem korisniku kredita, a u dijelu potvrdio odluku prvostupanjskog tijela da je vezano za traženje korisnika došlo do zloupotrebe prava.

Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u obrazloženju citirane presude naveo kako HBOR raspolaže sredstvima državnog proračuna (u pretežnom dijelu), da je pravo na pristup informacijama u svezi s raspolaganjem ovim sredstvima javnosti dostupno i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. stavku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, da u postupku po zahtjevu niti u žalbenom postupku nije utvrđeno da se radi o klasificiranim podacima, da korisnik nije ranije tražio istu vrstu informacija, pa se slijedom navedenog ne može raditi o zloupotrebi prava na pristup informacijama.

Visoki upravni sud Republike Hrvatske je u citiranoj presudi naveo i kako je prvostupanjsko tijelo u postupku nakon ove presude dužno postupiti u svemu sukladno pravnom stajalištu i pravnim shvaćanjima Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji su u njoj izloženi i omogućiti podnositelju zahtjeva pravo na pristup traženim informacijama.

Uzimajući u obzir navedeno te da je prvostupanjsko tijelo odbilo pristup traženim zapisnicima upravo iz razloga što isti sadrže podatke o krajnjim korisnicima kredita te broju ugovora o kreditu, ne navodeći u obrazloženju osporenog rješenja nikakve druge podatke koje bi eventualno trebalo zaštititi, u žalbenom je postupku utvrđeno da se zapisnicima sa sjednica Nadzornog odbora HBOR koje je u konkretnom slučaju tražio žalitelj može odobriti pristup bez ograničenja.

Slijedom svega navedenog a uvažavajući stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude Poslovni broj: UsII-1/19-5 od 10. travnja 2019. godine, koja je donesena u pogledu informacija koje su identične informacijama koje su se tražile u konkretnom slučaju (Zapisnik sa sjednice Nadzornog odbora HBOR-a), u žalbenom postupku je utvrđeno da je, unatoč tome što HBOR u osporenom rješenju tvrdi da zatraženim informacijama ograničava pristup zbog bankovne tajne, žalitelj tražio informacije koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima koje moraju biti dostupne svakome, što nadilazi eventualno opterećenje redovitog rada tijela javne vlasti, pa u takvim slučajevima ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama iz članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kao što ne postoji mogućnost uskrate pristupa informaciji zbog postojanja bankarske tajne, odnosno ograničenja iz članka 15. stavka 2. točke 2. istog Zakona.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan