KLASA: UP/II-008-07/19-01/162
URBROJ: 401-01/05-19-4
Zagreb, 25. srpnja 2019.
Povjerenik za informiranje, na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ………, zastupnice u Europskom parlamentu, Osijek, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave - Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/19-01/3, URBROJ: 513-07-21-17-19-4 od 23. 1. 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave - Središnjeg ureda, KLASA: UP/I-032-01/19-01/3, URBROJ: 513-07-21-17-19-4 od 23. 1. 2019. godine.
2. Djelomično se odobrava ………, zastupnici u Europskom parlamentu, pravo na pristup popisu donatora koji su tijekom 2018. godine Poreznoj upravi dostavili popunjena Izvješća o obavljenim donacijama hrane (obrazac DONH), na način da se u popisu prekrije OIB fizičkih osoba poreznih obveznika, te se u tom dijelu zahtjev za pristup informacijama odbija.
3. Nalaže se Ministarstvu financija, Poreznoj upravi - Središnjem uredu da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ……… pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave - Središnjeg ureda (u daljnjem tekstu: Porezna uprava) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ………, zastupnice u Europskom parlamentu (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je zatražen popis donatora koji su tijekom 2018. godine Poreznoj upravi dostavili popunjena Izvješća o obavljenim donacijama hrane. Zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a vezano uz članak 15. stavak 2. točku 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18).
Žaliteljica je protiv pobijanog rješenja pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj navodi kako rješenje osporava zbog pogrešne primjene zakona, budući da nije tražila niti jedan podatak iz samog poreznog postupka već popis subjekata koji su Poreznoj upravi dostavili službeni obrazac, ne ulazeći u podatke na rečenim obrascima. Napominje kako tijelo javne vlasti nije uzelo u obzir rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/206, URBROJ: 401-01/05-18-1 od 29. ožujka 2018. godine, koje se odnosi na istu činjeničnu i pravnu osnovu. Žaliteljica predlaže da se njezina žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 8. siječnja 2019. godine zatražila popis donatora koji su tijekom 2018. godine Poreznoj upravi dostavili popunjena Izvješća o obavljenim donacijama hrane (obrazac DONH).
U obrazloženju pobijanog rješenja kojim je odbijen žaliteljičin zahtjev Porezna uprava citira odredbu članka 8. Općeg poreznog zakona te zaključuje kako i sama informacija je li neka pravna ili fizička osoba dostavila predmetni obrazac predstavlja poreznu tajnu. U nastavku se navodi kako je provedbom testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno da javni interes za zatraženom informacijom ne prevladava u odnosu na zaštićene interese obveznika Porezne uprave, koje štiti članak 8. Općeg poreznog zakona. Ističe se kako tražene zaštićene informacije, koje bi odobravanjem pristupa postale javne, bez pisanog pristanka poreznih obveznika nisu u mogućnosti dostaviti.
U drugostupanjskom postupku je utvrđeno kako je Porezna uprava prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno primijenila zakonske odredbe.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu
Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese. Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. ovog Zakona, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, Porezna uprava treba uzeti u obzir da je u slučaju kada postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama tijelo javne vlasti koje rješava zahtjev obvezno provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Porezna uprava, međutim, u ovom slučaju nije provela test razmjernosti i javnog interesa na način kao što je maloprije navedeno - stavljajući u razmjer interes da se zaštiti tražena informacija i interes javnosti da joj se omogući pristup predmetnoj informaciji - već je samo zaključila kako javni interes za zatraženom informacijom ne prevladava u odnosu na zaštićene interese obveznika Porezne uprave, ne dajući pritom nikakve dodatne argumente u prilog obje suprotstavljene teze - a pogotovo ne navodeći štetne posljedice koje bi nastale za porezne obveznike u slučaju omogućavanja pristupa zatraženoj informaciji - što ne predstavlja provedbu navedenog testa.
Nadalje, člankom 1. stavkom 2. podstavkom 8. Pravilnika o izmjenama i dopuna Pravilnika o Porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“ broj 130/15) propisano je da porezni obveznik koji obavlja isporuke hrane bez naknade (doniranje) iz stavaka 6. i 7. ovoga članka obvezan je dostaviti Poreznoj upravi u elektroničkom obliku podatke o navedenim isporukama do 20-og dana u mjesecu koji slijedi po završetku razdoblja oporezivanja iz članka 84. stavaka 1. i 2. Zakona.
Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona je propisano kako je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima.
Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio da pristup zatraženoj informaciji ne može biti uskraćen temeljem članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, budući da žaliteljica ne traži od tijela javne vlasti podatke iz pojedinačnog poreznog postupka, već traži listu donatora koji su Poreznoj upravi dostavili predmetni DONH obrazac. Razmatrajući informaciju koja je predmet žalbenog postupka, utvrđeno je da na njoj ne postoje niti druga zakonska ograničenja propisana člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, osim u dijelu koji se odnosi na OIB poreznih osoba fizičkih osoba.
Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka) definirano je da su „osobni podaci” svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik”); pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca. Stavkom 2. članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da „obrada” znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalaženje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje. Člankom 6. Opće uredbe o zaštiti podataka utvrđeni su uvjeti zakonitosti obrade osobnih podataka.
Budući da se predmetni popis sastoji od imena i prezimena fizičkih osoba poreznih obveznika i naziva pravnih osoba poreznih obveznika, te njihovih OIB-a, u žalbenom postupku, nakon provedbe testa razmjernosti i javnog interesa, utvrđeno je da bi otkrivanjem OIB-a fizičkih osoba u konkretnom slučaju došlo do povrede osobnih podataka neovlaštenom obradom od strane primatelja tih podataka, u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka, te da prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.
Omogućavanje pristupa imenu i prezimenu fizičkih osoba koje su tijekom 2018. godine Poreznoj upravi dostavili popunjena Izvješća o obavljenim donacijama hrane ne bi dovelo do povrede osobnih podataka, s obzirom da su navedena imena i prezimena fizičkih osoba poslovnih subjekata koji su obveznici poreza na dodanu vrijednost te koja su već javno dostupna na internetskim stranicama u obliku informacija o fizičkim osobama registriranim za obavljanje poduzetničke djelatnosti, a razmatrano u kontekstu dostave predmetnog Izvješća tijelu javne vlasti i činjenice da se zaštita osobnih podataka mora ga razmatrati u vezi s njezinom funkcijom u društvu, utvrđeno je kako bi prekrivanje imena i prezimena fizičkih osoba, poduzetnika, u ovom slučaju predstavljalo neproporcionalnu mjeru uskrate podataka u odnosu na pravo na pristup predmetnoj informaciji.
S druge strane, dostavom podataka o OIB-u fizičkih osoba došlo bi do nepotrebnog otkrivanja zaštićenih osobnih podataka fizičkih osoba, što bi predstavljalo davanje osobnih podataka u prekomjernom opsegu. OIB-i pravnih osoba ne moraju se prekriti, budući da nisu zaštićeni Općom uredbom o zaštiti podataka.
Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezane za osobne podatke koji su dio zatražene informacije (OIB fizičkih osoba), da se isti ne odnosi na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava predmetnih OIB-a doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).
Člankom 15. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavaka 2. i 3. ovoga članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim, stoga u odnosu na osobne podatke iz točke 2. izreke ovog rješenja, Povjerenik za informiranje smatra da je iste potrebno zaštititi, te je u tom dijelu žaliteljev zahtjev neosnovan, dok se u preostalom dijelu informacija može omogućiti žalitelju.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. te članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan