KLASA: UP/II-008-07/17-01/37

URBROJ: 401-01/06-19-3

Zagreb, 19. srpnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.) i članka 116. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, podnesene protiv rješenja Grada Zagreba KLASA: 008-02/16-002/133, URBROJ: 251-02-04/1/2-16-32 od 6. prosinca 2016. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba KLASA: 008-02/16-002/133, URBROJ: 251-02-04/1/2-16-32 od 6. prosinca 2016. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Grada Zagreba KLASA: 008-02/16-002/133, URBROJ: 251-02-04/1/2-16-32 od 6. prosinca 2016. godine odbijen je zahtjev za dopunom informacija ……… (dalje u tekstu: žalitelj) kojim je zatražio preslike građevinskih nacrta objekata za zgrade izgrađene na k.č.br. 4173/1, k.č.br. 4173/2, k.č.br. 4173/3 i k.č.br. 4174/1, k.o. Trnje, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 2., u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su zatražene informacije zaštićene propisima kojima se uređuje pravo intelektualnoga vlasništva. 

Protiv citiranog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu u kojoj u bitnome navodi da istu izjavljuje jer mu je osporenim rješenjem odbijen zahtjev za dopunu informacija kojim je zatražio dostavu građevinskih nacrta zgrada na k.č. 4173/1, 4173/2, 4173/3 i 4174/1, k.o. Trnje. Nadalje, navodi postupanje prvostupanjskog tijela po njegovom ranijem zahtjevu od 29. ožujka 2016. godine te po zatraženoj dopuni informacija. Žalitelj nadalje iznosi svoje zaključke o postojanju zatraženih informacija kod tijela javne vlasti te navodi da mu u sklopu dostavljenih građevinskih dozvola nisu dostavljeni građevinski nacrti te lokacijske dozvole koje po njegovom mišljenju moraju postojati kao sastavni dio glavnog projekta u zahtjevu navedenih zgrada. Žalitelj ističe da se prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju pogrešno pozvalo na odredbe Zakona o autorskom pravu, s obzirom da se radi o izgrađenim zgradama koje su vidljive svakoj osobi u prolazu. Od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje te naloži prvostupanjskom tijelu da mu omogući pristup informacijama odnosno da mu dostavi tražene informacije. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno da je žalitelj dana 23. rujna 2016. godine Gradu Zagrebu podnio zahtjev za dopunu informacije kojim je zatražio preslike pravomoćne građevinske dozvole KLASA: UP/I-363-03/01-01/16 od 10. listopada 2001. godine i KLASA: UP/I-361-03/01-01/17 od 14. prosinca 2001. godine, presliku odobrenja Državnog arhiva u Zagrebu iz kojeg je nesporno da su izvornim zahtjevom tražene lokacijske dozvole izlučene iz Prijedlog popisa gradiva za izlučivanje, kao i građevinske nacrte objekata glede zaprimljenih građevinskih dozvola za k.č.br. 4173/1, k.č.br. 4173/2, k.č.br. 4173/3 i k.č.br. 4174/1, sve k.o. Trnje. Također je utvrđeno da je Grad Zagreb djelomično udovoljio zahtjevu žalitelja vezano za građevinske dozvole i presliku rješenja Državnog arhiva u Zagrebu KLASA: UP/I-612-06/15-14/193, URBROJ: 251-23-04-15-2 od 2. studenoga 2015. godine, dok je u pogledu traženja u zahtjevu navedenih građevinskih nacrta donio osporeno rješenje kojim je djelomično odbio predmetni zahtjev temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što su zatražene informacije zaštićene propisima kojima se uređuje pravo intelektualnoga vlasništva, navodeći kako su građevinski nacrti sastavni dio arhitektonskog projekta izrađenog od ovlaštenog trgovačkog društva. U osporenom se rješenju također navodi kako žalitelj nije uz predmetni podnesak priložio izričiti pisani nositelja autorskog prava te kako vezano za dostupnost traženih informacija ne prevladava javni interes u odnosu na razlog ograničenja pristupa informacijama.

Također, iz spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjsko tijelo djelomično ograničilo pristup informacijama, a da nije provelo test razmjernosti i javnog interesa sukladno odredbi članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da u spisu predmeta ne postoji dokaz o navedenom.

Stoga su u žalbenom postupku, uz razloge navedene u osporenom rješenju, razmotreni i drugi mogući zakonski razlozi ograničenja pristupa informacijama, kao i mogućnost pristupa zatraženim informacijama.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žalitelja. Također, prvostupanjsko tijelo je omogućilo Povjereniku za informiranje uvid u uvezanu i arhiviranu dokumentaciju u pismohrani Grada Zagreba, pri čemu je utvrđeno da se u zahtjevu zatražena dokumentacija nalazi u arhivskim mapama u kojima je pohranjena različita dokumentacija vezana za izgradnju poslovno-stambene građevine B, C i E na lokaciji Vrbik IV i Vrbik VII, na k.č. 4173/1, 4173/2, 4174/1 u Zagrebu, a u kojim predmetima se odlučivalo o zahtjevima više investitora za izdavanjem građevinskih dozvola.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.

U žalbenom postupku je neposrednim uvidom u dokumentaciju koja je predmet ovog postupka odnosno u tehničku dokumentaciju koja je izrađena u postupku ishođenja građevinskih dozvola za više investitora na koje se odnosi predmetni zahtjev, a u pogledu izgradnje poslovno-stambene građevine B, C i E na lokaciji Vrbik IV i Vrbik VII, na k.č. 4173/1, 4173/2, 4174/1 u Zagrebu, utvrđeno da se u istoj nalazi arhitektonski projekt Arhitektonskog ateliera Zvonimir Krznarić d.o.o. čiji su sastavni dijelovi nacrti Arhitektonskog projekta, Idejnog rješenja te Glavnog projekta navedene zgrade.

Člankom 48. Zakona o gradnji koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva žalitelja („Narodne novine”, broj 153/13.) propisano je da sudionici u gradnji jesu: 1. investitor, 2. projektant, 3. izvođač, 4. nadzorni inženjer, 5. revident. U članku 65. stavku 1. istog Zakona je propisano da su glavni projekt i izvedbeni projekt zajedno s građevinskom dozvolom dužni trajno čuvati investitor, njegov pravni sljednik, odnosno vlasnik građevine, a u stavku 2. istog članka da je glavni projekt zajedno s građevinskom dozvolom dužno čuvati upravno tijelo odnosno Ministarstvo. Člankom 67. navedenog Zakona je propisano da se projekti u smislu istog Zakona razvrstavaju prema namjeni i razini razrade na: 1. glavni projekt, 2. izvedbeni projekt, 3. tipski projekt, 4. projekt uklanjanja građevine.

U članku 75. Zakona o gradnji je propisano da se autorska prava na građevini projektiranoj glavnim ili drugim projektom i građenjem u skladu s tim projektom stječu sukladno posebnom zakonu, ako je to ugovoreno ugovorom o izradi projekta.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena propisima kojima se uređuje pravo intelektualnog vlasništva, osim u slučaju izričitoga pisanog pristanka nositelja prava. Stavkom 6. navedenog članka je propisano da informacije kojima se ograničava pristup zbog razloga navedenih u stavku 2. točki 5. ovog članka postaju dostupne javnosti kad to odredi onaj kome bi objavljivanjem informacije mogla biti prouzročena šteta, ali najduže u roku od 20 godina od dana kad je informacija nastala, osim ako zakonom ili drugim propisom nije određen duži rok.

Člankom 5. stavkom 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva („Narodne novine“, broj 167/03., 79/07., 80/11., 141/13., 127/14.) propisano je da je autorsko djelo originalna intelektualna tvorevina iz književnoga, znanstvenog i umjetničkog područja koja ima individualni karakter, bez obzira na način i oblik izražavanja, vrstu, vrijednost ili namjenu ako ovim Zakonom nije drukčije određeno. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da autorska djela jesu osobito: jezična djela (pisana djela, govorna djela, računalni programi), glazbena djela, s riječima ili bez riječi, dramska i dramsko-glazbena djela, koreografska i pantomimska djela, djela likovne umjetnosti (s područja slikarstva, kiparstva i grafike), bez obzira na materijal od kojega su načinjena, te ostala djela likovnih umjetnosti, djela arhitekture, djela primijenjenih umjetnosti i industrijskog dizajna, fotografska djela i djela proizvedena postupkom sličnim fotografskom, audiovizualna djela (kinematografska djela i djela stvorena na način sličan kinematografskom stvaranju), kartografska djela, prikazi znanstvene ili tehničke prirode kao što su crteži, planovi skice, tablice i dr.

Člankom 91. stavkom 1. Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima važećeg u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva („Narodne novine”, broj 167/03., 79/07., 80/11., 125/11., 141/13. i 127/14.) je propisano da je dopušteno reproduciranje autorskih djela koja su trajno smještena na ulicama, trgovima, parkovima ili drugim mjestima pristupačnim javnosti te distribuiranje i priopćavanje javnosti takvih reprodukcija. Stavkom 2. istog članka je propisano da se djela iz stavka 1. ovoga članka ne smiju reproducirati u trodimenzionalnom obliku. U članku 92. navedenog Zakona je propisano da se odredbe članka 91. stavka 1. ovoga Zakona primjenjuju samo u pogledu vanjskog izgleda arhitektonskog objekta.

Uzimajući u obzir da iz navedenih odredbi proizlazi da u slučaju projektne dokumentacije iz područja arhitekture idejni projekt (koji obuhvaća pisani i crtani dio) zaštićen autorskim pravom, u žalbenom je postupku zaključeno da se prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju osnovano pozvalo na  ograničenje pristupa informacijama propisano člankom 15. stavkom 2. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Naime, sukladno navedenim odredbama Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima, dopušteno je reproduciranje vanjskog dijela izgrađene zgrade, koja postoji u prostoru, ali ne i u trodimenzionalnom obliku, iz čega proizlazi da nije dopušteno, bez pristanka autora arhitektonski projekt odnosno idejni te glavni projekt koji je prilog građevinske dozvole, distribuirati trećim osobama. Pri navedenom se napominje da u spisu predmeta nema pisanog traga o traženju navedenog pristanka, bilo od strane žalitelja bilo od prvostupanjskog tijela, tako da se u spisu predmeta ne nalazi pristanak nositelja prava.

Stoga je u žalbenom postupku zaključeno kako ne prevladava javni interes za odobravanjem pristupa „građevinskim nacrtima” kako ih u svojim podnescima naziva žalitelj, u pogledu postojeće zgrade u prostoru za koju je u upravnom postupku izdana građevinska dozvola, a osobito imajući u vidu i općepoznatu činjenicu da građanima u slučaju sumnje u nepravilnosti pri izdavanju građevinskih dozvola na raspolaganju stoje nadležne inspekcijske službe.

Osim navedenog, uvidom u informacije koje su predmet ovog postupka u žalbenom postupku je zaključeno da iste sadrže i osobne podatke fizičkih osoba investitora te projektanata, statičara i arhitekata.

Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.

Zakonom o zaštiti osobnih podataka koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja predmetnog zahtjeva („Narodne novine“,  broj 106/12. - pročišćeni tekst) uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj. Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.

Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka, propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. U članku 7. stavku 1. podstavku 1. do 8. istog Zakona propisani su pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka. Odredbom članka 11. stavka 3. Zakona o zaštiti osobnih propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno je prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Test razmjernosti i javnog interesa podrazumijeva da tijelo javne vlasti, kada rješava konkretni zahtjev za pristup informacijama koje su iz kategorije izuzetaka iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, procijeni hoće li omogućavanje tih informacija biti u interesu javnosti i hoće li od njihovog omogućavanja biti više koristi nego štete po zaštićene interese iz navedenog članka Zakona. Kako bi tijelo javne vlasti došlo do odluke, potrebno je pronaći ravnotežu između suprotstavljenih razloga, na temelju pojedinih okolnosti slučaja.

Provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku utvrđeno je da ne prevladava javni interes u pogledu dostupnosti predmetnih informacija. Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i na ponovnu uporabu informacija fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti. Pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju.

U konkretnom slučaju žalitelj traži informacije iz postupka u kojem su izdane građevinske dozvole za zgrade koje nisu izgrađene javnim sredstvima nego sredstvima fizičkih osoba privatnih investitora. S obzirom da se Zakon o pravu na pristup informacijama odnosi na sve korisnike jednako navedeni žalbeni razlozi ne mogu se prihvatiti i žalitelju omogućiti traženi pristup informacijama. Iz navoda žalitelja očito je da se radi o privatnom interesu, a ne o javnom interesu. Svaka fizička osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a pravo na pristup informacijama ne znači zadiranje u tuđe osobne podatke i ugrožavanje tuđe privatnosti. Nadalje, osobni podatak nije samo ime i prezime osobe nego i sva obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Povrh navedenog zatražene informacije su informacije koje su dio određenog upravnog postupka, a pristup takvim informacijama mogu ostvarivati stranke i osobe koje dokažu pravni interes temeljem članka 84. Zakona o općem upravnom postupku, a ne temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

Prilikom provođenja testa razmjernosti i stavljanja u međuodnos prava na zaštitu osobnih podataka fizičkih osoba i prava žalitelja da dođe do zatražene informacije, u žalbenom postupku je utvrđeno da bi omogućavanje pristupa istoj, a s obzirom da sadrži zaštićene osobne podatke, u konkretnom slučaju dovelo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke, te bi tako došlo do moguće zlouporabe tih podataka, stoga prevladava potreba zaštite osobnih podataka u odnosu na javni interes.

Nakon provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je zaključio da nije utvrđeno prevladavanje javnog interesa za omogućavanje pristupa traženim informacijama, s obzirom da se radi o izgrađenim zgradama za koje su izdane građevinske dozvole te da o u predmetnom zahtjevu navedenim nekretninama postoje javno dostupni podaci u zemljišnim knjigama te je zaključeno da je time zadovoljen javni interes za pristupom navedenoj informaciji. Naime, radi se o dokumentaciji čiju je izradu privatni investitor naručio od ovlaštene osobe te istu platio, odnosno ista je dio idejnog projekta u vlasništvu privatne fizičke osobe.

S obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno da nema prevladavajućeg javnog interesa da se žalitelju omogući pristup traženim informacijama, jer nije identificirano postojanje javnog interesa vezanog za arhitektonski projekt odnosno njegove dijelove koji su zatraženi u predmetnom zahtjevu, kao niti za građevinske i lokacijske dozvole za iste, pa iz navedenog proizlazi da ne prevladava javni interes za omogućavanjem pristupa zatraženoj informaciji, osim što navedeni podaci zanimaju žalitelja. Naime, da su pri izgradnji zgrada za koje se traže predmetne informacije bila utrošena javna sredstva, iste bi bile od javnog značaja, što ovdje očito nije slučaj.

Također, iz spisa predmeta te javno objavljenih informacija ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za ishođenje lokacijskih i građevinskih dozvola te za samu izgradnju zgrada privatnih investitora u pogledu kojih se traže informacije, niti se u zahtjevu zatražene informacije odnose na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, a niti je vjerojatno da bi objava iste informacije doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet i slično.

Osim navedenog, posebno se ističe da ukoliko bi se žalitelju omogućio pristup zatraženim informacijama, pristup istim informacijama bi se onda trebao omogućiti bilo kojoj osobi koja bi ih zatražila, sukladno načelu jednakosti iz članka 8. Zakona o pravu na pristup informacijama, a koju bi sukladno članku 9. navedenog Zakona korisnik u tom slučaju imao pravo javno iznositi. Svaka osoba ima pravo na zaštitu svojih osobnih podataka, a njih ne čini samo ime, prezime, adresa i slično, već i obilježja specifična za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Stoga se zbog zaštite osobnih podataka ne može žalitelju omogućiti pristup zatraženim informacijama. Naime, iskazani privatni interes žalitelja u konkretnom slučaju ne može biti stavljen ispred zaštite privatnosti pojedinaca.

Pri navedenom se posebno napominje i to da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti vezana za izdavanje građevinskih dozvola u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

Nakon provedenog žalbenog postupka Povjerenik za informiranje je zaključio da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, s obzirom da prije donošenja osporenog rješenja nije bio proveden test razmjernosti i javnog interesa te prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir ograničenje pristupa informacijama zbog zaštite osobnih podataka, no da isti nisu mogli dovesti do drugačijeg rješenja ove upravne stvari, a isti su uzeti u obzir u okviru ovog žalbenog postupka.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.

Slijedom navedenog, temeljem članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku riješeno je kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan