KLASA: UP/II-008-07/19-01/318

URBROJ: 401-01/10-19-2

Zagreb, 08. srpnja 2019. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-004-01/19-01/00010, URBROJ: 533-01-19-0001 od 26. ožujka 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće                                              

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva znanosti i obrazovanja, KLASA: UP/I-004-01/19-01/00010, URBROJ: 533-01-19-0001 od 26. ožujka 2019. godine.

2. Djelomično se odobrava ……… pravo na pristup preslici rješenja Ministarstva znanosti i obrazovanja, Samostalnog sektora za inspekcijski nadzor, KLASA: UP/I-600-04/18-01/00174, URBROJ: 533-07-18-0002 od 08. studenog 2018. godine na način da se na način da u istom prekriju sljedeći podaci:

- na stranici 2 – imena i prezimena učenika

- na stranici 5 – ime i prezime učenice i njezine majke

- na stranici 6 – imena i prezimena učenika i njihovih roditelja

- na stranici 7 – ime i prezime predstavnika roditelja, ime i prezime učenika i njihovih roditelja

- na stranici 8 – ime i prezime učenica, ime i prezime roditelja

- na stranici 9 – ime i prezime učenika, podatak o prezimenu roditelja

- na stranici 10 – ime i prezime učenika, podaci o prezimenu roditelja,

- na stranici 11 – imena i prezimena učenika,

 te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Nalaže se Ministarstvu znanosti i obrazovanja da postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica), kojim je tražila dostavu rješenja inspekcijskog nadzora dovršenog u studenom 2018. godine u Osnovnoj školi Jordanovac u Zagrebu, temeljem članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da preteže potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes, s obzirom da se radi o podacima maloljetnih osoba.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u kojoj navodi što je bilo predmet njezina zahtjeva za pristup informacijama. Navodi da osporava predmetno rješenje u cijelosti i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Ističe da prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir njezin prijedlog za anonimizacijom. Osporava stav prvostupanjskog tijela da bi ostali korisnici bili stavljeni u nepovoljniji položaj. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 11. ožujka 2019. godine tražila rješenje inspekcijskog nadzora dovršenog u studenom 2018. godine, a obavljenog u Osnovnoj školi Jordanovac u Zagrebu.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje po žalbi žaliteljice.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Sukladno članku 6. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije su dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Prema članku 15. stavku 2. točki 4. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje pitanje zaštite osobnih podataka.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Iz pobijanog rješenja, odnosno provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u bitnom proizlazi da prvostupanjsko smatra da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama u odnosu na javni interes.

Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.

U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju, odnosno priloženom testu razmjernosti i javnog interesa, ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 16. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama.

S druge strane, treba uzeti u obzir činjenicu da je sukladno članku 16. stavku 1. Zakona o prosvjetnoj inspekciji („Narodne novine“, 61/11, 16/12) provodeći inspekcijski nadzor, inspektor dužan postupati tako da se ne ugrozi zakonom ili drugim propisom utvrđena tajna, dok je stavkom 2. navedenog članka propisano da je inspektor dužan čuvati kao službenu tajnu dokumentaciju, te činjenice ili podatke koji su u vezi s inspekcijskim nadzorom, kao i identitet podnositelja predstavke, ako on to zatraži.

U konkretnom slučaju prvostupanjsko tijelo uopće nije ispitivalo mogućnost primjene članka 15. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da će se, ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. navedenog članka, preostali dijelovi informacije učiniti dostupnim.

Sukladno članku 38. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14) svima se jamči pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti, ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna potrebi prava na ograničenje u svakom pojedinom slučaju, i propisuju se zakonom.

Dakle, iznimke od prava na pristup informacijama treba tumačiti restriktivno, a provođenjem testa razmjernosti i javnog interesa treba razmotriti razloge za i protiv omogućavanja pristupa informacijama, te utvrditi prevladava li javni interes za omogućivanjem pristupa informaciji ili potreba zaštite prava na ograničenje.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25. svibnja 2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

Nadalje, uvodnom odredbom broj 10. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da u pogledu obrade osobnih podataka za usklađivanje s pravnom obvezom, za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri obavljanju službene ovlasti dodijeljene voditelju obrade državama ĉlanicama trebalo bi dopustiti da zadrže ili uvedu nacionalne odredbe kako bi se dodatno odredila primjena pravila iz ove Uredbe.

Dakle, iz svega proizlazi da pravo na zaštitu osobnih podataka treba dovesti u vezu s pravom na pristup informacijama, odnosno provedbom testa razmjernosti i javnog interesa utvrditi prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje ili prevladava javni interes.

Kako se u konkretnom slučaju traže informacije vezano za prosvjetnu inspekciju, u nastavku se kratko izlažu relevantne odredbe vezano za postupanje inspekcije.

Sukladno članku 18. stavku 1. Zakona o prosvjetnoj inspekciji, o obavljenom nadzoru i utvrđenom stanju sastavlja se zapisnik, dok je odredbom stavka 2. navedenog članka propisano da se isti sastavlja sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku.

Iz članka 30. Zakona o prosvjetnoj inspekciji proizlazi da se mjere iz članka 20., 21., 22., 23 i 34. Zakona, te naredbe i zabrane propisane drugim zakonom ili propisom izriču rješenjem, protiv kojeg je sukladno članku 33. navedenog Zakona dopuštena žalba povjerenstvu iz članka 5. stavka 2. Zakona.

Članak 37. Zakona o prosvjetnoj inspekciji propisuje da je inspekcijski  postupak završen kad je završeno poduzimanje mjera i radnja na temelju stanja utvrđenog zapisnikom, na način propisan člankom 30. i 35. ovoga Zakona, odnosno kad je zapisnik kojim je utvrđeno da u nadzoru nisu nađene povrede zakona ni drugih propisa zaključen i potpisan.

Osim toga, uvidom u rješenje koje je predmet postupka utvrđeno je da je isto izradilo tijelo javne vlasti o provedenom inspekcijskom nadzoru navedenog tijela u drugom tijelu javne vlasti koje je obveznik primjene Zakona o pravu na pristup informacijama.

Stav je Povjerenika za informiranje iz dosadašnje prakse je da su zapisnici i rješenja iz postupaka inspekcijskog nadzora, nakon što su isti u potpunosti dovršeni, informacije od javnog značaja te da iste treba omogućiti tražiteljima takvih informacija ili djelomično vodeći računa o zaštiti osobnih podataka, ili u cijelosti, a primjer takve odluke objavljen je na poveznici http://tom.pristupinfo.hr/pregledfilter1.php?izb=679.

Također se ukazuje na stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi br. UsII-269/17 od 30. studenog 2017. godine, predmet kojeg postupka su također zapisnici i rješenja prosvjetne inspekcije Ministarstva znanosti i obrazovanja, u kojoj je navedeno da „..zatražene informacije predstavljaju informacije od javnog značaja, koje bi trebale biti dostupne javnosti, jer se onemogućavanjem transparentnosti u radu tijela javne vlasti onemogućava i Ustavom zajamčeno pravo na pristup informacijama...“

Dakle, Povjerenik za informiranje smatra da za traženu informaciju nedvojbeno postoji javni interes.

Uvidom u rješenje koje je predmet postupka utvrđeno je da isto je da isti sadrži sljedeće osobne podatke: ime i prezime učenika i njihovih roditelja, te ime i prezime predstavnika roditelja.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na gore navedene osobne podatke, ne prevladava javni interes, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje, jer bi dostava navedenih podataka predstavljala nepotrebno zadiranje u privatni život djeteta i drugih osoba.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za navedene podatke, predmetni podaci ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Članku 16. stavku 1. Konvencije o pravima djeteta (SL SFRJ 15/90), koje je RH stranka od 08. listopada 1991. godine na temelju notifikacije o sukcesiji, propisano je da niti jedno dijete ne smije biti podvrgnuto samovoljnom ili nezakonitom miješanju u njegov privatni život.

Uzimajući u obzir navedene odredbe, te činjenicu da sukladno članku 3. Konvencije o pravima djeteta, državna tijela u svim akcijama koje se odnose na djecu, moraju postupati u najboljem interesu djeteta, Povjerenik za informiranje smatra da u konkretnom slučaju interes djeteta zahtjeva da se prekriju podaci o imenima i prezimenima djece i njihovih roditelja.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan