KLASA: UP/II-008-07/19-01/419
URBROJ: 401-01/10-19-2
Zagreb, 02. srpnja 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga, zastupane po predsjedniku ………, izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Broj: 01-2/2-19 PI od 08. svibnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva SANITAT DUBROVNIK d.o.o., Broj: 01-2/2-19 PI od 08. svibnja 2019. godine.
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama Hrvatske udruge korisnika parkirališnih usluga, zastupane po predsjedniku ……… (u daljnjem tekstu: žaliteljica) kojim je tražila informaciju o broju ovršnih postupaka temeljenim na ukinutoj odluci Grada Dubrovnika od strane Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-125/2012 od 30. svibnja 2014. godine, iznosima uprihodovanim navedenim postupcima do 01. svibnja 2019. godine, broju građanima upućenih opomena pred ovrhu, te iznosima koji su uprihođeni temeljem navedenih opomena, temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer prvostupanjsko tijelo ne posjeduje zatražene informacije kao izrađeni dokument.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je uložila žalbu u kojoj u bitnom navodi što je bio predmet njezina zahtjeva za pristup informacijama. Ističe da osporava predmetno rješenje u cijelosti, a zbog pogrešne primjene zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navodi da je tijelo javne vlasti već dostavljalo istovrsne informacije u veljači 2018. godine, iz kojeg razloga ne postoje razlozi za odbijanje zahtjeva za pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 05. svibnja 2019. godine od prvostupanjskog tijela tražila sljedeće informacije:
- broj ovršnih postupaka temeljenih na ukinutoj odluci Grada Dubrovnika od strane Visokog upravnog suda presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: Usoz-125/2012-6 od 30. svibnja 2014. godine, koji su naplaćeni, pokrenut ovršni postupak od dana ukidanja Odluke do 01. svibnja 2019. godine
- iznosima uprihodovanim gore navedenim postupcima do 01. svibnja 2019. godine
- broju građanima poslanih opomena pred ovrhu, temeljenim na gore navedenoj Odluci
- iznosima koji su uprihođeni temeljem tih opomena
U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Prema članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Člankom 18. stavkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao niti stvaranje nove informacije.
Pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, dakle informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, odnosno zakonska definicija informacije ne uključuje obvezu tijela javne vlasti da izrađuje analize, izvješća i sastavlja odgovore na pitanja, sastavlja izjave, pokreće postupke ili da obavlja dodatne aktivnosti. Drugim riječima, pristup informacijama u smislu Zakona uključuje dobivanje preslike gotove informacije koju tijelo javne vlasti posjeduje u trenutku podnošenja zahtjeva, npr. određenog dokumenta, ili drugog zapisa podataka, odnosno do koje bi moglo doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke baze podataka.
Osim toga, pravo na pristup informaciji uključuje pravo na pristup onoj dokumentaciji iz koje su razvidne informacije koje žalitelj traži, odnosno presliku više dokumenata iz kojih bi žalitelj samostalnom obradom došla do traženih podataka.
Iz obrazloženja osporenog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da se u konkretnom slučaju radi o zahtjevu za izradom analize i stvaranjem nove informacije.
Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela za sada nije moguće prihvatiti, a iz sljedećih razloga.
Naime, uvidom u dopis prvostupanjskog tijela, klasifikacijska oznaka 01-4/2-18PI od 26. veljače 2018. godine upućenog ……… proizlazi da je prvostupanjsko tijelo rješavajući zahtjev za pristup informacijama ……… istom dostavilo podatak o broju postupaka pokrenutih postupaka za razdoblje od 01. siječnja 2014. godine do 14. veljače 2018. godine, naplaćeni iznos uz specifikaciju glavnice, kamata i odvjetničkih troškova, te iznos koji je preostao za naplatiti u već pokrenutim i planiranim postupcima.
Slijedom navedenog, može se utvrditi da je prvostupanjsko tijelo predsjedniku žaliteljice već dostavljalo podatke o broju pokrenutih postupaka i naplaćenom iznosu, a navedene podatke žaliteljica traži točkama 1. i 2. gore citiranog zahtjeva za pristup informacijama.
Dakle, proizlazi da je u identičnoj pravnoj stvari prvostupanjsko tijelo drugačije odlučilo, bez da je navelo razloge za odstupanje od ranije odluke.
Naime, prvostupanjsko tijelo u svom dopisu od 29. svibnja 2019. godine koji je upućen Povjereniku za informiranje navodi, vezano za dopis od 26. veljače 2018. godine, da se radilo o drugačijem zahtjevu za pristup informacijama i drugom žalitelju.
Sukladno članku 8. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, odnosno da su korisnici ravnopravni u njegovu ostvarivanju.
Dakle, činjenica što je raniji zahtjev istovrsnog sadržaja podnesen od strane druge osobe, sasvim sigurno ne može biti razlog za donošenje drugačije odluke, jer isto dovodi u pitanje pravnu sigurnost.
Osim toga, neosnovano prvostupanjsko tijelo navodi da se radilo o sadržajno drugačijem zahtjevu jer se u oba slučaja traži informacija o broju pokrenutih postupaka i naplaćenim iznosima.
Ako je prvostupanjsko tijelo i rješavajući raniji zahtjev ……… izrađivalo informaciju (a što nije bio dužno), zbog interesa javnosti za istu, tada je u ovom slučaju bilo dužno u obrazloženju prvostupanjskog rješenja detaljno navesti koje je sve radnje trebalo poduzeti da bi se udovoljilo zahtjevu žaliteljice.
Naime, pobijano rješenje se svodi isključivo na reproduciranje odredbe članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, a ne sadrži odlučne činjenice za primjenu navedene odredbe.
Iz osporenog rješenja nije vidljivo na koji način se kod prvostupanjskog tijela vode navedene informacije, odnosno u čemu bi se sastojala određena analiza ako se samo traži broj postupaka i naplaćeni iznos, a koji su već ranije dostavljani ……….
Ako nije razvidan način vođenja informacija od strane prvostupanjskog tijela, tada nije niti moguće ispitati zaključak prvostupanjskog tijela da se u konkretnom slučaju radi o izradi analize, pa se za sada ne može prihvatiti navedeni zaključak prvostupanjskog tijela.
Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku poništiti prvostupanjsko rješenje, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja te činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti odgovarajućim dokazima, te na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja riješiti ovu upravnu stvar, te utvrditi može li se do traženih informacija doći poduzimanjem jednostavnih radnji (primjerice preuzimanje podataka iz računovodstva) ili je potrebno analizirati više podataka, pri čemu je potrebno navesti sve radnje potrebne radi udovoljavanja zahtjevu za pristup informacijama, a što je u konkretnom slučaju izostalo.
Što se tiče točaka 3. i 4. zahtjeva za pristup informacijama, posebno se ukazuje na praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: UsII-141/17 od 06. rujna 2017. godine u kojoj je zauzeto stajalište da tijela javne vlasti nisu dužna u obvezi poduzimati radnje prikupljanja podataka radi formiranja nove informacije koju već ne posjeduju, odnosno da nisu obvezna vršiti uvid u svaki pojedinačni spis predmeta radi udovoljavanja zahtjevu žalitelja.
Dakle, treba utvrditi posjeduje li tijelo javne vlasti informaciju koja sadrži broj poslanih opomena pred ovrhu, odnosno šalje li se opomena pred ovrhu uvijek prije pokretanja ovršnog postupka, u kojem slučaju bi broj poslanih opomena odgovarao broju pokrenutih ovršnih postupaka.
Ukoliko se ne šalje opomena pred ovrhu u svakom slučaju, tada treba utvrditi, postoji li takva izrađena informacija, ili bi za udovoljavanje zahtjevu žalitelja bilo potrebno izvršiti uvid u svaki pojedinačni spis, a za što ne postoji obveza prvostupanjskog tijela u smislu gore citirane presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske.
Što se tiče iznosa naplaćenih opomena, treba utvrditi može li se od ukupno naplaćenog iznosa odvjetničkih troškova izdvojiti iznos koji se isključivo odnosi na opomene, pod uvjetom da su iste stvarno naplaćivane, pri čemu treba voditi računa o odredbi članka 15. stavka 1. Zakona o zaštiti prava potrošača („Narodne novine“, 41/14, 110/15, 14/19) prema kojem izdavanje radi naplate neplaćenih dospjelih potraživanja nije dopušteno naplaćivati od potrošača.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan