KLASA: UP/II-008-07/19-01/15

URBROJ: 401-01/10-19-2

Zagreb, 01. srpnja 2019. godine

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/I-008-01/18-01/12, URBROJ: 338-01-06-18-03 od 11. prosinca 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/I-008-01/18-01/12, URBROJ: 338-01-06-18-03 od 11. prosinca 2018. godine.

2. Djelomično se odobrava ……… pravo na pristup preslici ugovora između Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje i ZEL ERG d.o.o.., broj: 115/17 od 29. kolovoza 2017. godine i troškovnika koji je sastavni dio ugovora na način da se u članku 7. Ugovora prekrije podatak o imenu i prezimenu, adresi elektroničke pošte te podatak o broju mobitela ovlaštene osobe dobavljače, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

3. Djelomično se odobrava ……… pravo na pristup preslikama računa dobavljača i to: broj 3/PJ1/2017 od 02. listopada 2017. godine, broj 5/PJ1/2017 od 02. studenog 2017. godine, broj 6/PJ1/2017 od 01. prosinca 2017. godine te broj 1/PJ1/2018 od 02. siječnja 2018. godine, na način da se na istim prekriju podaci o imenu i prezimenu te vlastoručnom potpisu osobe koja je izdala račun, te se u tim dijelovima zahtjev za pristup informacijama odbija.

4. Odobrava se ……… pravo na pristup preslikama dokumenata „Izvod stavaka“ za dobavljača na dan 16. listopada 2017. godine, 04. prosinca 2017. godine, 22. prosinca 2017. godine te 22. siječnja 2018. godine.

5. Nalaže se Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje da postupi sukladno točkama 2., 3. i 4. izreke ovog rješenja u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojim je tražio presliku ugovora s dobavljačem vezano za zakup medijskog prostora za promidžbenu kampanju dopunskog zdravstvenog osiguranja te preslike zaprimljenih računa po navedenom ugovoru ili druge vjerodostojne isprave iz kojih proizlazi ispunjenje usluge dobavljača, te podatke o plaćanju po navedenom ugovoru ili računu, temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podaci predstavljaju poslovnu tajnu.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi što je bio predmet njegova zahtjeva za pristup informacijama. Ističe da žalbu ulaže zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Smatra da se u konkretnom slučaju radi o informacijama o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Zaključno navodi da su povrijeđene odredbe članka 30,. 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku jer mu nije omogućeno izjašnjavanje o odlučnim činjenicama. Predlaže da se žalba prihvati.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 12. studenog 2018. godine tražio sljedeće informacije:

„Podaci koji su važni za prepoznavanje informacije: U registru ugovora javne nabave naveli ste pod evidencijski broj 2017/S 0F2-0013906 za Nabava usluge zakupa medijskog prostora za promidžbenu kampanju dopunskog zdravstvenog osiguranja, Grupa 5 – internet portal www.zdravstve.no koristite dobavljača. Stoga molim sljedeću informaciju: presliku ugovora sa dobavljačem, presliku dosada zaprimljenih računa po navedenom ugovoru ili drugu vjerodostojnu ispravu iz koje proizlazi ispunjenje usluge dobavljača, podatke o plaćanju po navedenom ugovoru i/ili računu“

Iz obrazloženja prvostupanjskog rješenja u bitnom proizlazi da prvostupanjsko tijelo smatra da zatraženi podaci predstavljaju poslovnu tajnu, odnosno da bi omogućavanje pristupa traženim informacijama predstavljalo povredu iste, iz kojeg razloga prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes.

Navedeni zaključak prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Prema članku 15. stavku 2. točki 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.

Člankom 16. stavkom 1. istog Zakona propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovoga Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da je kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavaka 2., 3. i 4. Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Navedenu argumentaciju prvostupanjskog tijela nije moguće prihvatiti iz sljedećih razloga.

Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama test razmjernosti i javnog interesa definira se kao procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.

Iz navedene definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa – interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni – u javnom je interesu zaštiti vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije.

U konkretnom slučaju, prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju, odnosno priloženom testu razmjernosti i javnog interesa, ne daje nikakve argumente u prilog omogućavanja pristupa traženoj informaciji, a svrha navedenog testa razmjernosti i javnog interesa svakako nije u tome da se pronađu razlozi za onemogućavanje pristupa informacijama. Slijedom navedenog, prvostupanjsko tijelo je pogrešno primijenilo odredbu članka 16. u vezi s člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Sukladno članku 34. Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, 79/07) propisano je da stupanjem na snagu navedenog Zakona prestaju važiti odredbe Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, 108/96), osim odredbi navedenih u glavi 8. i 9. istog zakona.

Odredbom članka 19. stavka 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisano je da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. istog članka Zakona propisano je da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Prema članku 26. navedenog Zakona, općim aktom pravne osobe pobliže se određuju način uporabe i čuvanja podataka koji se smatraju poslovnom tajnom, te mjere, postupci i druge okolnosti od interesa za čuvanje poslovne tajne.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako ne predstavljaju klasificiran podatak.

Sukladno članku 10. stavku 1. točki 9. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti obvezna su na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati informacije o postupcima javne nabave, dokumentaciju potrebnu za nadmetanje, informacije o izvršavanju ugovora i druge informacije za koje postoji obveza objavljivanja sukladno zakonu kojim se uređuje javna nabava.

Uvidom u Registar ugovora za 2017. godini http://www.hzzo.hr/wp-content/uploads/2013/10/Registar-ugovora-za-2017-s-ostvarenjem-do-31-12-2017.pdf utvrđeno je da je pod brojem 92. objavljen podatak da je pod brojem 115/17 sklopljen ugovor za nabavu usluge zakupa medijskog prostora za promidžbenu kampanju dopunskog zdravstvenog osiguranja za grupu 5 – Internet portal www.zdravstve.no , a koji je sklopljen s trgovačkim društvom ZEL ERG d.o.o., naveden je podatak o iznosu sklopljenog ugovora s PDV-om i bez PDV-a, ostvareni iznos do 31. prosinca 2017. godine te rok na koji je ugovor sklopljen.

Dakle, javno su objavljeni svi bitni sastojci ugovora (predmet, cijena i rok sklapanja ugovora), pa se ne može prihvatiti stav prvostupanjskog tijela da bi informacije koje su predmet postupka mogle predstavljati poslovnu tajnu, jer je jasno da u konkretnom slučaju ne može doći do povrede gospodarskih interesa niti prvostupanjskog tijela, a niti osobe s kojom je ugovor sklopljen, a u smislu odredbe članka 19. Zakona o zaštiti tajnosti podataka.

Osim toga, činjenica da samo za određene informacije postoji obveza objave sukladno propisima o javnoj nabavi, ne znači da se presumira da za ostale informacije ne prevladava javni interes (koji se utvrđuje u svakom konkretnom slučaju), pri čemu treba voditi računa o odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da u postupcima javne nabave koje provode tijela javne vlasti dolazi do potrošnje javnih sredstava.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje smatra da ugovor o javnoj nabavi, kao i informacije o postupanju dobavljača po ugovoru (računi, pod točkom 3. izreke ovog rješenja), te plaćanje naručitelja po istom (točka 4. izreke ovog rješenja), predstavljaju informacije od javnog značaja, jer se omogućavanjem pristupa navedenim informacijama jača načelo transparentnosti u djelovanju tijela javne vlasti kroz mogućnost da građani imaju uvid u informacije koje upućuju na raspolaganje javnim sredstvima.

Sam račun je nedvojbeno dokaz o raspolaganju javnim sredstvima, jer je iz istog vidljiv podatak o osobi i iznosu koji tijelo javne vlasti plaća, dok podatak o ispunjavanju obveze dobavljača ukazuje na postojanje obveze naručitelja za isplatom.

Uvidom u informacije koje su predmet postupka utvrđeno je da iste sadrže osobne podatke kao što su imena i prezimena ovlaštenih osoba dobavljača, podatak o njihovoj e-mail adresi, broju mobitela te vlastoručni potpis.

Slijedom navedenog, trebalo je u žalbenom postupku, temeljem ovlasti iz članka 25. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama utvrditi može li se žalitelju u cijelosti ili djelomično omogućiti pristup traženim informacijama.

Povjerenik za informiranje smatra da u odnosu na gore navedene podatke ne prevladava javni interes za omogućavanjem pristupa istim, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi se omogućavanje pristupa navedenim podacima predstavljalo nepotrebno zadiranje u njihov privatni život, posebno imajući u vidu da se ne radi o odgovornim osobama dobavljača, iz kojeg razloga je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke, pa je odlučeno kao pod točkama 2. i 3. izreke ovog rješenja.

Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za navedene podatke, predmetni podaci ne odnose se na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima, niti je vjerojatno da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

U odnosu na informaciju pod točkom 4. izreke ovog rješenja, žalitelju se u cijelosti omogućuje pristup istoj, a s obzirom da u žalbenom postupku nije utvrđeno postojanje zakonskih ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09) u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješiti kao u izreci.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan