KLASA: UP/II-008-07/19-01/57
URBROJ: 401-01/10-19-3
Zagreb, 12. lipnja 2019. godine
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15) povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d., broj: E-18/19/ZV od 03. siječnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
1. Poništava se rješenje trgovačkog društva Hrvatske elektroprivrede d.d., broj: E-18/19/ZV od 03. siječnja 2019. godine
2. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio presliku ugovora sa dobavljačem, presliku zaprimljenih računa ili drugu vjerodostojnu ispravu iz koje proizlazi ispunjenje usluge dobavljača, te podatke o plaćanju po ugovoru ili računu u vezi dva ugovora o javnoj nabavi koje je prvostupanjsko tijelo sklopilo s trgovačkim društvom REAL GRUPA d.o.o., temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da prvostupanjsko tijelo smatra da žalitelj zloupotrebaljava pravo na pristup informacijama.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je uložio žalbu i to zbog bitne povrede odredaba upravnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da uvodni dio rješenja ne sadrži sve potrebne naznake, a da je izreka rješenja neuredna i nerazumljiva. Smatra da je počinjena bitna povreda načela upravnog postupka iz članka 30., 51. i 52. Zakona o općem upravnom postupku jer mu nije dana mogućnost izjašnjavanja o svim okolnostima. Ističe da se u konkretnom slučaju radi o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Zaključno navodi da u konkretnom slučaju nije moguće primijeniti zakonsko ograničenje iz članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 10. studenog 2018. godine tražio sljedeće informacije:
- Podaci koji su važni za prepoznavanje informacije: U registru ugovora javne nabave naveli ste pod evidencijski broj 2017/S 0F5-0007502 za usluge zakupa medijskog prostora koristite dobavljača REAL GRUPA d.o.o. Stoga molim sljedeću informaciju: presliku ugovora sa dobavljačem, presliku dosada zaprimljenih računa po navedenom ugovoru ili drugu vjerodostojnu ispravu iz koje proizlazi ispunjenje usluge dobavljača, podatke o plaćanju po navedenom ugovoru i/ili računu.
Daljnjim uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 30. studenog 2018. godine tražio sljedeće informacije
- Podaci koji su važni za prepoznavanje informacije: U registru ugovora javne nabave naveli ste pod evidencijski broj 2017/S 005-0023415 (2015/S 006-0034199) za usluge zakupa medijskog prostora koristite dobavljača REAL GRUPA d.o.o. Stoga molim sljedeću informaciju: presliku ugovora sa dobavljačem, presliku dosada zaprimljenih računa po navedenom ugovoru ili drugu vjerodostojnu ispravu iz koje proizlazi ispunjenje usluge dobavljača, podatke o plaćanju po navedenom ugovoru i/ili računu.
Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da su spojeni postupci po gore navedenim zahtjevima radi ekonomičnosti, s obzirom da se traže istovrsni podaci.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.
Prilikom razmatranja definicije djela zloupotrebe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.
Subjektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zloupotrebe je potrebno utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.
lako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zloupotrebe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.
Subjektivni element zloupotrebe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.
Objektivni element zloupotrebe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „...osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“
Objektivni element zloupotrebe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zloupotrebe, biće djela zloupotrebe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.
Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.
U konkretnom slučaju prvostupanjsko rješenje ne sadrži konkretne razloge iz kojih bi bi bilo razvidno u čemu se sastoji opterećivanje rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti, posebno uzimajući u obzir činjenicu da iz stanja spisa ne proizlazi da je prvostupanjsko tijelo udovoljilo bilo kojem od zahtjeva za pristup informacijama žalitelja, odnosno da isto nije postupalo sukladno načelu suradnje u smislu članka 9a Zakona o pravu na pristup informacijama.
Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako ne predstavljaju klasificiran podatak.
Sukladno članku 10. stavku 1. točki 9. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti obvezna su na internetskim stranicama na lako pretraživ način i u strojno čitljivom obliku objavljivati informacije o postupcima javne nabave, dokumentaciju potrebnu za nadmetanje, informacije o izvršavanju ugovora i druge informacije za koje postoji obveza objavljivanja sukladno zakonu kojim se uređuje javna nabava.
Iz obrazloženja presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj: UsII-460/18 od 30. siječnja 2019. godine u bitnom proizlazi da u slučaju traženja informacija koje se odnose na raspolaganje javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama ne postoji mogućnost zlouporabe prava na pristup informacijama.
Imajući u vidu navedeno, kao i činjenicu da se za informacije koje se tiču javne nabave pretpostavlja interes javnosti (zbog čega i postoji obveza proaktivne objave informacija u smislu članka 10. Zakona o pravu na pristup informacijama), valjalo je zbog pogrešne primjene odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama poništiti prvostupanjsko rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak temeljem članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 47/09), iz kojeg razloga je odlučeno kao u izreci.
U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo će odlučiti o svakom pojedinom dokumentu koji je predmet zahtjeva žalitelja, vodeći računa o tome da informacija o raspolaganju javnim sredstvima u smislu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama uključuje podatak o osobi i iznosu isplaćenih sredstava.
Ukoliko tijelo javne vlasti utvrdi da za zatraženu informaciju postoje ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama za koje je potrebno provesti test razmjernosti i javnog interesa, tada je dužno postupiti sukladno odredbi članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama te utvrditi preteže li za traženu informaciju javni interes ili potreba zaštite prava na ograničenje.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan