KLASA: UP/II-008-07/19-01/168

URBROJ: 401-01/05-19-2

Zagreb, 12. lipnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ………, zastupnika u Hrvatskom saboru, Zagreb, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, KLASA: 008-02/18-01/46, URBROJ: 526-02-04-01-01/3-18-5 od 5. studenog 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, KLASA: 423-01/18/379, URBROJ: 513-06-02-18-1 od 5. studenog 2018.

2. Odobrava se ……… pravo na pristup preslici dopisa Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, KLASA: 310-14/17-01/09, URBROJ: 526-03-02-02-01/3-18-31 od 9. srpnja 2018. godine, čiji je prilog odgovor trgovačkog društva Uljanik d.d. na dopis Ministarstva financija, KLASA: 423-01/18-01/379, URBROJ: 513-06-02-18-1 od 29. lipnja 2018. godine.

3. Nalaže se Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta da u roku od 8 dana od pravomoćnosti ovog rješenja omogući ……… pristup odobrenoj informaciji, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta odbijen je zahtjev za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 31. kolovoza 2018. godine, kojim je žalitelj zatražio odgovor Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta na dopis Ministarstva financija, u kojem su u osam točaka zatraženi podaci vezani uz izvršavanje ugovornih obveza  trgovačkog  društva Uljanik d.d. Žaliteljev zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer je informacija nastala u postupku usuglašavanja, a njezino bi omogućavanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije i narušiti  Program restrukturiranja trgovačkog društva Uljanik d.d.

Žalitelj je na pobijano rješenje izjavio žalbu Povjereniku za informiranje u kojoj navodi kako je  rješenje neutemeljeno jer tijelo javne vlasti nije dovoljno dobro obrazložilo koji interes štiti, odnosno što bi objavom tražene informacije bilo ugroženo. Žalitelj osim toga ističe kako će po izjavama ministra financija jamstva za Uljanik brodogradilište, uključivo i novogradnju br. 500, opteretiti državni proračun Republike Hrvatske samo do kraja 2018. godine za iznos od dvije i pol milijarde kuna, stoga smatra kako građani Republike Hrvatske kao porezni obveznici imaju pravo znati kako je do tog troška došlo. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana  31. kolovoza 2018. godine zatražio od Ministarstva financija da mu se dostavi odgovor Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta na dopis Ministarstva financija od dana 28. lipnja 2018. godine (Klasa: 423-01/18-01/379, Urbroj: 513-06-02-18-1) u kojem je po osam točaka tražena dostava podataka i obrazloženje nastalih okolnosti nemogućnosti i izvršavanja ugovorenih obaveza za novogradnju br. 500 i ostalih rizika protestiranja državnih jamstava u okviru programa restrukturiranja. Nadalje, razvidno je da je Ministarstvo financija dopisom KLASA: 032-01/18-01/38, URBROJ: 513-03-01-18-1 od 10. rujna 2018. godine predmetni zahtjev ustupilo Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta temeljem odredbe članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama. Postupajući po predmetnom zahtjevu, a nakon provedenog testa razmjernosti i javnog interesa, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta donijelo je rješenje, KLASA: 008-02/18-01/46, URBROJ: 526-02-04-01-01/3-18-5 od 5. studenoga 2018. godine, na koje je žalitelj izjavio žalbu Povjereniku za informiranje.

U obrazloženju pobijanog rješenja tijelo javne vlasti u bitnom navodi kako su podaci koji se nalaze u odgovoru Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta na dopis Ministarstva financija, dio Programa restrukturiranja društva Uljanik d.d. koji je još uvijek u postupku usuglašavanja. Također se navodi kako su Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta i Ministarstvo financija tijekom travnja i srpnja 2018. godine davali potporu društvu Uljanik Brodogradilište d.d. u izradi prijedloga Programa restrukturiranja. Pojašnjava se da je takav  prijedlog Programa restrukturiranja dostavljen Europskoj komisiji 13. srpnja 2018. godine, koja je krajem rujna dostavila svoje komentare te je zadala 22. siječnja 2019. godine rok za izradu tog Programa, te je u međuvremenu nadzorni odbor društva Uljanik d.d. 26. listopada 2018. godine na svojoj sjednici  imenovao novu upravu koja je najavila da će dati svoje komentare i sugestije na Program restrukturiranja. Tijelo javne vlasti stoga ističe kako je Program restrukturiranja još uvijek u postupku usuglašavanja, odnosno još uvijek je u tijeku razmjena mišljenja između uprave društva, Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Ministarstva financija i Europske komisije. Slijedom navedenog, tijelo javne vlasti došlo je do zaključka kako u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje  pristupa informaciju u odnosu na javni interes, odnosno interes podnositelja zahtjeva za dostavom korespondencije između dva ministarstva.

Pravo na pristup informacijama u Republici Hrvatskoj je ustavom zajamčeno temeljno ljudsko pravo, s obzirom da se člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske  jamči  pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

S obzirom na razlog uskrate prava na pristup informacijama, u žalbenom je postupku kao mjerodavno pravo razmatrana prvenstveno odredba članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija nastala u postupku usuglašavanja pri donošenju propisa i drugih akata te u razmjeni stavova i mišljenja unutar jednog ili među više tijela javne vlasti, a njezino bi objavljivanje moglo dovesti do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije, ugroziti proces donošenja propisa i akata ili slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Nastavno na navedene zakonske odredbe na kojima se temelji pobijano rješenje, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama pogrešno i nepotpuno utvrdilo činjenično stanje te je nepravilno primijenio pravni propis.

Kako bi se u potpunosti zadovoljile procesne pretpostavke donošenja odbijajućeg rješenja, tijelo javne vlasti treba uzeti u obzir da u slučaju kada  postoji razlog za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama,  dužno je  provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ukoliko javni interes za dostupnošću informacija prevladava nad mogućom štetom za zaštićene interese.  Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi može li se pristup informaciji ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, bi li omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te prevladava li potreba zaštite interesa za ograničenjem ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Tijelo javne vlasti, međutim, u prvostupanjskom postupku nije provelo test razmjernosti i javnog interesa na način kao što je maloprije navedeno -  stavljajući u razmjer zaštitu određenog interesa – u ovom slučaju zaštitu neometane izrade Programa restrukturiranja -  i interes javnosti da joj se omogući pristup predmetnoj informaciji.

Slijedom navedenog, tijelo javne vlasti u službenoj bilješci o provedenom testu razmjernosti i javnog interesa, kao i u obrazloženju pobijanog rješenja, samo utvrđuje činjenicu da je Program restrukturiranja u tijeku, te citira odredbu članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz koje izdvaja dio da bi objava zatražene informacije dovela do pogrešnog tumačenja sadržaja informacije  te bi također mogla ugroziti proces donošenja Programa kao i slobodu davanja mišljenja i izražavanja stavova.

Tijelo javne vlasti je pritom samo reproduciralo definiciju članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, ostavši unutar njezinog semantičkog okvira, ne dajući nikakvu novu interpretaciju koja se može izvesti iz konkretnog slučaja niti objašnjavajući na koji bi se način zatražena informacija mogla pogrešno interpretirati  te kakve bi točno štetne posljedice iz toga proizašle.

Drugim riječima, provedeni test razmjernosti i javnog interesa je trebao odgovoriti na pitanje kako povezati omogućavanje zatraženih informacije sa mogućnošću ugrožavanja procesa donošenja Programa restrukturiranja.

Nepravilnost u provedbi testa razmjernosti i javnog interesa, a pritom i nepravilnosti u utvrđivanju činjenica i okolnosti slučaja, očituje se u neprepoznavanju velikog javnog interesa koji postoji u „slučaju Uljanik“, te koji posljednjih mjeseci prevladava u hrvatskom javnom i medijskom prostoru.

Tako je, primjerice, u više internetskih medija objavljeno na desetke članaka o Uljaniku, kao što je vidljivo iz sljedećih poveznica: https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/kako-su-dijeljene-drzavne-milijarde-brodogradilistima-znate-li-cija-je-vlada-odobrila-najvise-jamstava-koje-ce-morati-vratiti-porezni-obveznici/8662679/, https://www.express.hr/ekonomix/nacrt-pljacke-uljanika-kako-su-strpali-milijarde-u-dzepove-20748, http://www.poslovni.hr/hrvatska/vlada-vec-dvaput-vratila-uljaniku-plan-spasavanja-probit-ce-rokove-ek-342097, kao i mnogi drugi.

Tijelo javne vlasti bi, nadalje, pravilnom provedbom testa razmjernosti i javnog interesa trebalo utvrditi da veliki javni interes proizlazi iz nekoliko milijardi kuna državnih jamstava isplaćenih trgovačkom društvu Uljanik d.d., koje su isplatili porezni obveznici Republike Hrvatske.

Predmetna državna jamstva svakako imaju utjecaj na državni proračun Republike Hrvatske, što je vidljivo iz Izvješća o očekivanim fiskalnim učincima po aktivnim državnim jamstvima odobrenim društvima Uljanik Grupe (dalje u tekstu: Izvješće), koje je Ministarstvo financija dana 16. listopada 2018. godine aktom, KLASA: 441-01/18-01/16, URBROJ: 213-10-02-18-2 dostavilo Vladi.

U Izvješću se navodi kako je postupak izdavanja državnih jamstava propisan odredbama članaka 71. do 85. u glavi VII. Zakona o proračunu („Narodne novine“, broj 87/08, 136/12 i 15/15) i odredbama godišnjih zakona o izvršavanju Državnog proračuna Republike Hrvatske, prema kojim je Vladi Republike Hrvatske dano ovlaštenje da, u ime Republike Hrvatske, može dati financijska i činidbena jamstva na prijedlog Ministarstva financija.

U Izvješću se ističe kako ukupna izloženost Republike Hrvatske po glavnici prema Uljanik Grupi na dan 15. listopada 2018. godine iznosi 4,2 milijarde kuna, te se ukazuje na sve relevantne činjenice i okolnosti koje imaju negativna financijski učinak na državni proračun Republike Hrvatske, javni dug i utvrđene ciljeve fiskalne politike.

Slijedom navedenog, tijelo javne vlasti nije uzelo u obzir odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je  propisano kako su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provođenja postupka testa razmjernosti i javnog interesa, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak, a vidljivo je da zatražena informacija utječe na potrošnju javnih, proračunskih, sredstava te da nije klasificirana stupnjem tajnosti – što bi zatraženu informaciju trebalo učiniti dostupnim podnositelju zahtjeva za pristup informacijama.

Ujedno treba naglasiti kako je pitanje aktiviranja Vladinih jamstava za kredite Uljaniku bilo predmet i nekoliko zastupničkih pitanja u Hrvatskom saboru, primjerice zastupnika ………, koje je dana 24. siječnja 2018. godine uz dopis predsjednika Hrvatskog sabora, ………, KLASA: 021-12/18-18/08, URBROJ: 65-18-04, dostavljeno Vladi Republike Hrvatske.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da  kad  utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog Povjerenik za informiranje nije utvrdio opravdanim razloge za ograničenje iz članka 15. stavka 4. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 25. stavka 7. Zakona o pravu na pristup informacijama riješeno kao u izreci rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan