KLASA: UP/II-008-07/15-01/224
URBROJ: 401-01/04-16-04
Zagreb, 13. siječnja 2016.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Đurmanca, ………, izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave KLASA: UP/I-413-01/15-01/188, URBROJ: 513-02-2320/03-15-06 od 8. svibnja 2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba ……… izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Carinske uprave KLASA: UP/I-413-01/15-01/188, URBROJ: 513-02-2320/03-15-06 od 8. svibnja 2015. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., a u vezi članka 15. stavka 2. točke 3. i 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona te jer je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da se u obrascu kojim se traži pravo na pristup informacijama ne traže podaci koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku odnosno ne traže se podaci o uplaćenim trošarinama kao ni ostali podaci koji se vode u Registru trošarinskih obveznika, već da li su navedene osobe evidentirane u Registru trošarinskih obveznika i niti jedan drugi podatak. Ističe kako je u rješenju navedeno da bi tražena informacija, ukoliko se omogući pristup istoj, poreznom obvezniku mogla prouzročiti ugrozu interesa, moralnu i materijalnu štetu, ali se u obrazloženju rješenja ne navodi na koji bi način informacija da li je obveznik evidentiran u Registru trošarinskih obveznika mogla prouzročiti navedene štete poreznom obvezniku. Također ističe da se u ovom slučaju može napraviti usporedba s korisnicima koji su u sustavu plaćanja poreza na dodanu vrijednost ili nisu radi neke djelatnosti koje obavljaju te se pita kakva materijalna i moralna šteta i ugroza interesa poreznom obvezniku se radi objavom da li je porezni obveznik u sustavu PDV-a ili nije. Nadalje navodi da je temeljem provedenog testa razmjernosti i javnog interesa od strane komisije u obrazloženju rješenja navedeno kako „…iz upita nije vidljivo niti jedno uporište kojim bi se u ovom slučaju omogućilo pristup informaciji te opravdao interes javnosti za davanjem iste“, dok je člankom 18. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano kako podnositelj zahtjeva nije dužan navesti razloge zbog kojih traži pristup informaciji, pri čemu je povjerenstvo prekršilo odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama tražeći uporište u postavljenom pitanju za omogućivanjem prava na pristup informaciji. Zaključuje kako je povjerenstvo razmatralo samo je li traženje da li su osobe za koje se traži informacija evidentirane u Registru trošarinskih obveznika od interesa javnosti, a nije razmatralo da li su podaci na koje se odnosi pitanje u interesu cjelokupne javnosti. Napominje kako smo svakodnevno izloženi promidžbenim porukama Ministarstva financija pod čijom je ingerencijom Porezna uprava, kako je nužno plaćati poreze za dobrobit cjelokupnog društva, a isto to tijelo opstruira građane u pravu na pristup informaciji da li neka osoba izvršava svoje porezne obveze odnosno da li je stekla osnovne preduvjete za ispunjenje svojih poreznih obveza-upis u Registar trošarinskih obveznika. Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 12. travnja 2015. godine zatražio od Ministarstva financija, Carinske uprave, kao tijela javne vlasti, da mu se dostave na e-mail: ……… sljedeće informacije: da li je u Registru trošarinskih obveznika evidentiran ………, ………, 49225 Đurmanec, da li je u Registru trošarinskih obveznika evidentirana ………, ………, 49225 Đurmanec, te da li je u Registru trošarinskih obveznika evidentiran ………, ………, 49225 Đurmanec. Nadalje je utvrđeno da je Ministarstvo financija, Carinska uprava rješenjem KLASA: UP/I-413-01/15-01/188, URBROJ: 513-02-2320/03-15-06 od 8. svibnja 2015. godine, odbila zahtjev žalitelja jer je zatražena informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona, te jer je zatražena informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Iz Izvješća sa sastanka nazvanog „Provođenje testa razmjernosti i javnog interesa“ i održanog dana 20. travnja 2015. godine, razvidno je da je Ministarstvo financija, Carinska uprava provela test razmjernosti i javnog interesa te je utvrđeno da bi se omogućavanjem pristupa traženoj informaciji ozbiljno povrijedio interes zaštite podataka obzirom su isti sadržani u evidencijama koje vodi Carinska uprava, a u kojima su sadržani osobni podaci i obavijesti u vezi s obavljanjem poslova iz svoje nadležnosti te da prevladava za odbijanje pristupa informaciji, a da bi se također omogućavanjem pristupa svim traženim informacijama nanijela nepopravljiva šteta interesu čuvanja porezne tajne te u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite porezne tajne.
Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13 i 26/15) propisano je da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima.
Zakonom o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst) uređuje se zaštita osobnih podataka o fizičkim osobama te nadzor nad prikupljanjem, obradom i korištenjem osobnih podataka u Republici Hrvatskoj. Svrha zaštite osobnih podataka je zaštita privatnog života i ostalih ljudskih prava i temeljnih sloboda u prikupljanju, obradi i korištenju osobnih podataka.
Člankom 2. stavkom 1. točkom 1. citiranog Zakona propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati; osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet.
U članku 7. stavku 1. točkama 1. do 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisan je pravni temelj prikupljanja i obrade osobnih podataka.
Odredbom članka 11. stavka 3. gore citiranog Zakona propisano je da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
Člankom 8. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da pravo na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima, te da su korisnici ravnopravni u njegovom ostvarivanju.
Odredbom članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da korisnik koji raspolaže informacijom sukladno ovom Zakonu, ima pravo tu informaciju javno iznositi.
Ispitujući pravilnu provedbu testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno je da je žalitelj tražio informaciju o tome da li su određene osobe evidentirane u Registru trošarinskih obveznika, te da nije tražio druge podatke iz navedenog Registra. Člankom 4. Zakona o trošarinama („Narodne novine“, broj 22/13, 32/13, 81/13 i 100/15) propisano je da su trošarine javna davanja i da su prihod državnog proračuna. Istim Zakonom također je propisano, u članku 44. stavku 1., da svaka pravna ili fizička osoba koja posluje s trošarinskim proizvodima mora carinskom uredu nadležnom prema sjedištu, odnosno prebivalištu podnijeti prijavu za upis u registar trošarinskih obveznika, i to najkasnije osam dana prije početka obavljanja registrirane djelatnosti ili drugoga događaja koji znači trošarinsku radnju u smislu ovoga Zakona. Nadalje, ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa utvrđeno je da informacija da li je neka osoba koje je identificirana imenom i prezimenom, te adresom stanovanja evidentirana u Registru trošarinskih obveznika nije informacija od javnog značaja. Trošarine su javna davanja i prihod su državnog proračuna, a informacija da li neka osoba podmiruje svoju obvezu plaćanja trošarina ne ostvaruje se temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama već ukoliko neka osoba sumnja u nepravilnosti plaćanja/neplaćanja trošarina postoji mogućnost da Ministarstvu financija prijavi moguće nepravilnosti. S jedne strane postoji pravo pojedinca na zaštitu privatnosti, a s druge strane pravo korisnika na pristup informacijama. Javni interes se očituje kroz kontrolu rada tijela javne vlasti i pravilnost provedbe zakonom i podzakonskim aktima propisanih postupaka i mogao bi odnijeti prevagu nad potrebom zaštite privatnosti ako bi se uočile nepravilnosti kod postupka određivanja, obračuna i naplate trošarina. Dakle, naglasak je na radu tijela javne vlasti, a ne na obvezama pojedinaca. Kod odmjeravanja zaštita kojeg interesa prevladava u konkretnom slučaju odnosno da li bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama bilo ozbiljno povrijeđeno pravo pojedinca na zaštitu privatnosti utvrđeno je da zbog postojanja drugih pravnih mehanizama omogućavanje pristupa traženim informacijama nije nužno za postizanje svrhe propisa o porezima i drugim javnim davanjima, kao niti za kontrolu rada tijela javne vlasti te da prevladava potreba zaštite prava na ograničenje odnosno potreba zaštite privatnosti. Navod žalitelja da bi se u konkretnom slučaju trebala primjenjivati pravila koja vrijede za registar poreza na dodanu vrijednost ne može se prihvatiti, naime kod poreza na dodatnu vrijednost zakonodavac je propisao u članku 8. stavku 2. Općeg poreznog zakona da iznimno od stavka 1. ovog članka, ne smatra se poreznom tajnom podatak o datumu upisa u sustav poreza na dodanu vrijednost ili ispisa iz sustava poreza na dodanu vrijednost.
Na temelju provedenog žalbenog postupka Povjerenica za informiranje je utvrdila da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te je osporeno rješenje pravilno i na zakonu osnovano.
Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.