KLASA: UP/II-008-07/19-01/5

URBROJ: 401-01/05-19-2

Zagreb, 4. lipnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, broj: PPI-DO-5/17-5 od 19. listopada 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ………, izjavljena protiv rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici, broj: PPI-DO-5/17-5 od 19. listopada 2017. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici (u daljnjem tekstu: ODO Koprivnica) odbačena je 6. i 7. točka zahtjeva za pristup informacijama ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj)  od  20. rujna 2017. godine, kojim je zatražen: 6. Ispis šifrarnika za „vrste podneska“ (24. Administriranje podataka – Unos, ažuriranje i održavanje šifrarnika) i 7. Ispis šifrarnika za Unos dolaznih pismena, temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što ODO Koprivnica ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog bitne povrede upravnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj navodi kako je počinjena bitna povreda upravnog postupka iz članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) jer administrator sustava svakako ima znanja i potrebne vještine za ispis tražene informacije o čemu u obrazloženju nema nikakvih obrazloženja. Žalitelj ujedno smatra kako je počinjena povreda materijalnog prava, osobito članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, da se dijelovi šifrarnika ne mogu smatrati informacijom. Žalitelj predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od  20. rujna 2017. godine zatražio sljedeće informacije: 1. Koristi li Tijelo javne vlasti CTS u kaznenom odjelu i od kada, 2. Ako Tijelo javne vlasti ne koristi CTS, koji je razlog tome ili ima li u planu uvođenje i slično. Ako tijelo javne vlasti koristi CTS u kaznenom odjelu: 3. Koliko državnoodvjetničkih dužnosnika te savjetnika koristi CTS, 4. Da li svi ili koliko državnoodvjetničkih dužnosnika te savjetnika u kaznenom odjelu raspolažu li primjerkom posebnih uputa za unos podataka za kaznene odjele u CTS, 5. Ima li sadašnji službenik za informiranje pristup CTS u kaznenom odjelu, ako da u kojim funkcijama, 6. Ispis šifrarnika za „vrste podneska“ (24. Administriranje podataka – Unos, ažuriranje i održavanje šifrarnika) i 7. Ispis šifrarnika za Unos dolaznih pismena.

ODO Koprivnica je povodom predmetnog zahtjeva žalitelju odgovorilo posebnim dopisom, broj PPI-DO-5/17-4 od 19. listopada 2017. godine, na upite iz prvih 5. točaka zahtjeva, dok je zahtjeve iz točaka 6. i 7. odbacilo osporenim rješenjem.

U obrazloženju pobijanog rješenja ODO Koprivnica navodi kako su šifrarnici za vrste podnesaka i unos dolaznih pismena dijelovi programa „Sustav za praćenje predmeta“ koji koristi ovo tijelo javne vlasti. Međutim, ti šifrarnici nemaju za ovo tijelo javne vlasti svojstvo informacije u smislu zakonskog određenja pojma informacije iz članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, već predstavljaju popis mogućih unosa podataka u Sustav za praćenje predmeta i kao takvi, sami za sebe, za korisnika sustava nisu nikakve informacije. Ovlaštena osoba koja unosi podatke u Sustav, prilikom unosa nekog podatka ili dolaznog pismena otvara izbornik, odnosno šifrarnik s popisom ponuđenih vrsta podnesaka ili pismena i izabire jednu od ponuđenih mogućnosti koja odgovara vrsti i sadržaju podneska ili pismena koje se unosi. U času kad jedna od ponuđenih mogućnosti bude izabrana, tada ona postaje informacija koja označava da se određeni podnesak ili pismeno pod tim sadržajem unosi u Sustav za praćenje predmeta. ODO Koprivnica potom navodi primjer  da ako u sustav treba unijeti novi podnesak, a šifrarnik sadrži mogućnosti da se neki podnesak unese u sustav kao „zapisnik“ ili kao „izvješće“ ili kao „bilješka“, ovlaštena osoba  će odrediti koja od trim mogućnosti odgovara sadržaju podneska, pa će izabrati da se radi o npr. „zapisniku“ i klikom na odgovarajuće polje u šifrarniku unijeti u sustav podnesak pod nazivom „zapisnik.“ Tek unosom jedne od ponuđenih mogućnosti upisa  iz šifrarnika u sustav, uneseni upis postaje informacija, i to o tome da konkretni podnesak predstavlja zapisnik. Tek za onaj podatak koji bude vezan za konkretan podnesak ili pismeno i kao takav unesen u Sustav za praćenje predmeta, može se utvrditi da je nastao u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti, što je bitno obilježje informacije po članku 5. stavku 1. točki 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Dijelovi šifrarnika prije izvršenog izbora i unosa u sustav, dakle u ovom slučaju „zapisnik“, „izvješće“ i „bilješka“, nemaju značenje ni o čemu, nemaju nikakav sadržaj i ne mogu se smatrati informacijom koju posjeduje ovo tijelo javne vlasti. ODO Koprivnica zaključuje kako sadržaj šifrarnika kao dijela Sustava za praćenje predmeta može predstavljati informaciju, ali ne za onoga tko sadržaj šifrarnika kao dijela tog programa koristi isključivo radi unosa pojedinih podnesaka i pismena u sustav, te napominje kako ovo tijelo javne vlasti nema saznanja o tome postoje li tijela javne vlasti koja posjeduju tražene informacije.

Slijedom obrazloženja iz pobijanog rješenja, u žalbenom postupku je razmotrena odredba članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama kojim je propisano da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Povjerenik za informiranje je prihvatio argumentaciju tijela javne vlasti da se zatražene informacije ne smatraju informacijama u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, slijedom čega je stajališta da je kao glavni razlog uskraćivanja pristupa traženim informacijama trebala biti odredba članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da će tijelo javne vlasti odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Pritom se ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), poslovni broj: UsII-159/18-6 od 20. rujna 2018. godine, kojim je pod točkom I. poništeno rješenje Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-07/18-01/112, URBROJ: 401-01/05-18-4 od 20. ožujka 2018. godine, pod točkom II. poništeno je rješenje Županijskog državnog odvjetništva u Osijeku, broj: PPI-DO-10/2017 od 5. veljače 2018. godine, te je pod točkom III. odbijen zahtjev …….

Sud je, u navedenom predmetu, zahtjev ………, koji je identičan kao i zahtjev iz ovog upravnog predmeta, odbio upravo temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da su zatražene informacije koje nisu u skladu sa zakonskom definicijom informacije. Sud u obrazloženju spomenute presude pritom navodi kako se u ovom slučaju pitanja koja je ……… postavio tijelu javne vlasti odnose na primjenu i način rada sustava za praćenje predmeta, koji je uređen člankom 229. Poslovnika državnog odvjetništva („Narodne novine“, broj 5/14, 123/15) koji je dostupan zainteresiranoj osobi, a zahtjev se sastavljen tako da se postavljaju pitanja kojima se traži objašnjenje načina rada u primjeni tog sustava pa se ne mogu smatrati informacijom u smislu odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama niti informacijom koja se odnosi na ustrojstvo rada tijela javne vlasti.

Drugim riječima, žalitelj nije zatražio informaciju u smislu definicije iz zakonske odredbe, već postavlja pitanja koja se odnose na analizu rada tijela javne vlasti te zahtijeva od tijela javne vlasti da mu odgovori na ta pitanja, odnosno da izradi novu informaciju.

Slijedom navedenog, Povjerenik za informiranje je stajališta kako ODO Koprivnica nije trebalo odbaciti žaliteljev zahtjev jer ne posjeduje zatraženu informaciju, već  je zahtjev trebalo odbiti temeljem 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano da će tijelo javne vlasti odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Prvostupanjsko rješenje, međutim, nije nezakonito, budući da tijelo javne vlasti na nekoliko mjesta u obrazloženju upravo ističe da se zatražene informacije ne smatraju informacijom u smislu zakonske definicije, stoga je Povjerenik za informiranje u žalbenom postupku utvrdio kako je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi  da nisu mogli utjecati na konačno rješenje stvari.

Slijedom navedenog, prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu se prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan