KLASA: UP/II-008-07/19-01/312

URBROJ: 401-01/05-19-2

Zagreb, 4. lipnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ……… iz Matulja, ………,  izjavljene protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, KLASA: UP/I-008-01/19-02/01, URBROJ: 517-10-2-19-1 od 1. travnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ………, izjavljena protiv rješenja Ministarstva zaštite okoliša i energetike, KLASA: UP/I-008-01/19-02/01, URBROJ: 517-10-2-19-1 od 1. travnja 2019. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Ministarstva zaštite okoliša i energetike (u daljnjem tekstu: Ministarstvo) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ………  (u daljnjem tekstu: žaliteljica)  od  27. veljače 2019. godine, kojim je zatražena sva inspekcijska dokumentacija koja se obavila na obiteljskim kućama pojedinačno s malim sanitarnim uređajima za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda, odnosno kojim je zatraženo da se posebno izdvoje one obiteljske kuće koje su od 2010. do 2019. godine prošle dvostruku inspekciju Vodopravne inspekcije po Pravilniku o tehničkim zahtjevima za građevine odvodnje otpadnih voda, kao i rokove obvezne kontrole ispravnosti građevine odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda. Predmetni zahtjev odbijen je temeljem članka 23. stavka 5. točke 4., u svezi članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što se zahtjevom ne traži informacija u smislu definicije informacije iz navedene zakonske odredbe.

Žaliteljica je na pobijano rješenje pravovremeno izjavila žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako se radi o dokumentima koji su sastavni dio dokumentacije koju posjeduje tijelo javne vlasti, stoga ne vidi razlog da ih ne dobije, a pogotovo ako je razlog odbijanja način vođenja istih, odnosno organizacijski problem tijela javne vlasti. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 27. veljače 2019. godine zatražila da joj se dostavi sva inspekcijska dokumentacija koja se obavila na obiteljskim kućama pojedinačno s malim sanitarnim uređajima za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda do 50 ES, uključujući i septičke jame (taložnice) koje spadaju u individualni sustav odvodnje za koje prema propisima o gradnji nije potrebno ishoditi akt o odobrenju gradnje glede Pravilnika o tehničkim zahtjevima za građevine odvodnje otpadnih voda, kao i rokove obvezne kontrole ispravnosti građevine odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda („Narodne novine“, broj 3/2011) koje je obavila Vodopravna inspekcija na teritoriju. Žaliteljica u zahtjevu moli da se posebno izdvoje one obiteljske kuće koje su od 2010. do 2019. godine prošle dvostruku inspekciju Vodopravne inspekcije po gore navedenom Pravilniku, da se znalo od prve inspekcije da mali sanitarni uređaj za pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda do 50 ES, uključujući i septičke jame (taložnice) koje spadaju u individualni sustav odvodnje, ne pušta tj. ne zagađuje okoliš i ne dovodi ljude i životinje u opasnost, te koje su imale urednu dokumentaciju u prvoj inspekciji.

Nadalje, iz spisa predmeta je utvrđeno da je postupajući po žaliteljičinom zahtjevu za pristup informacijama Ministarstvo donijelo rješenje, KLASA: UP/I-008-01/19-02/01, URBROJ: 517-10-2-19-1 od 1. travnja 2019. godine, na koje je žaliteljica uložila žalbu Povjereniku za informiranje.

Ministarstvo u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako je predmetnim zahtjevom zatražen pristup neodređenom broju općenito zatraženih podataka, točnije informacija o postupanju inspekcije, i to na obiteljskim kućama kako je to u izreci ovog rješenja pobliže navedeno, a koje je obavila vodopravna inspekcija na teritoriju Republike Hrvatske u periodu od 2010. do 2019. godine, s naznakom da se izdvoje one obiteljske kuće koje su u navedenom periodu prošle dvostruku inspekciju,a da se od prve znalo da mali sanitarni uređaj ne pošta i da su imale urednu dokumentaciju. Ministarstvo potom navodi da je žaliteljici, za potrebe pružanja tražene informacije, dana 7. ožujka 2019. godine dostavljena obavijest u kojoj se navodi da se zatražena dokumentacija o obavljenim inspekcijskim nadzorima državne vodopravne inspekcije ne vodi na način koji bi rezultirao dobivanjem traženih podataka  te da se tražena informacija ne smatra zahtjevom za pristup informacijama. Zatim se navodi kako je Ministarstvo dana 19. ožujka 2019. godine pismenim putem od žaliteljice zatražilo da dopuni svoj zahtjev na način da specificira odnosno pobliže navede obiteljske kuće za koje traži da se dostavi inspekcijska dokumentacija,  što žaliteljica nije dostavila. Zaključno se navodi kako Ministarstvo ne posjeduje izrađene informacije na koji se odnosi žaliteljičin zahtjev, budući da pristup informacijama predstavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji te ne predstavlja dužnost tijela javne vlasti da ulaže dodatni trud, povezivanje, tumačenje odnosno izradu i stvaranje informacije. Slijedom navedenog, kako se u trenutku postavljanja zahtjeva zatražena informacija o obavljenim inspekcijskim nadzorima državne vodopravne inspekcije ne vodi na način koji bi rezultirao dobivanjem traženih podataka, već bi po traženju žaliteljice informaciju tek trebalo kreirati, Ministarstvo navodi kako je primjenom odredbe 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, odlučeno kao u izreci rješenja.

Prije svega se naglašava kako je Povjerenik za informiranje temeljem odredbe članka 41. Zakona o pravu na pristup informacijama proveo postupak po žaliteljičinoj predstavci u kojoj se ukazivalo na moguće povrede Zakona o pravu na pristup informacijama, a koja je bila podnesena povodom obavijesti Ministarstva upućene žaliteljici 7. ožujka 2019. godine, kao i povodom dopisa od 19. od ožujka 2019. godine kojim je Ministarstvo od žaliteljice zatražilo nadopunu zahtjeva.

S obzirom da je navedeni postupak po predstavci okončan obaviješću Povjerenika za informiranje, KLASA:             008-03/19-01/58, URBROJ: 401-01/08-19-5 od 25. travnja 2019. godine, predmet ovog žalbenog postupka je isključivo pobijano rješenje Ministarstva, koje je uostalom i obuhvaćeno žalbenim navodima žaliteljice.

S obzirom na razlog odbijanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, u  žalbenom su postupku razmotrene odredbe  članka 23. stavka 5. točke 4. i članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama.

Odredbom članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.

Odredbom članka 5. stavka 1. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano kako je „informacija“ svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.

Slijedom navedene definicije “informacije”, pristup informaciji u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama pretpostavlja pristup već gotovoj i postojećoj informaciji, odnosno informaciji koja postoji u materijaliziranom obliku, tijelo javne vlasti je posjeduje ili ne posjeduje, odnosno ima ili nema saznanja o njoj.

Drugim riječima, informacija treba biti konkretna, tj. treba biti opredmećena i supstancijalizirana, odnosno može se lako pronaći, jednostavno utvrditi postojanje te u slučaju potrebe dostaviti podnositelju zahtjeva presliku iste.

Uvidom u žaliteljičin zahtjev za pristup informacijama razvidno je kako žaliteljica postavlja zahtjev na način da tijelu javne vlasti zadaje najmanje pet kriterija pretrage temeljem kojih bi se moglo identificirati zatraženu informaciju, a to su: 1. inspekcijska dokumentacija o postupanju  vodopravne inspekcije na određenim obiteljskim kućama; 2. u periodu između 2010. do 2019. godine; 3. koje su prošle dvostruku inspekciju, 4. da se od prve inspekcije znalo da mali uređaj ne pušta, 5. da su imale urednu dokumentaciju.

Ministarstvo bi, slijedom navedenog, moralo uložiti nerazmjeran trud i vrijeme da bi uopće pokušalo izdvojiti zatražene podatke, odnosno u ovom slučaju izraditi novu informaciju, a postavlja se pitanje postoji li uopće mogućnost da tijelo javne vlasti dođe do zatraženog uz tako složene kriterije pretrage i u tako velikom razdoblju.

Slijedom navedenog, iz spisa predmeta je vidljivo da se radi o zahtjevu kojim se pred tijelo javne vlasti postavlja više uvjeta pretrage, odnosno zadaje mu se složeni zadatak izrade nove informacije po kriterijima koje odredila žaliteljica, s obzirom da Ministarstvo ne vodi dokumentaciju o obavljenim inspekcijskim nadzorima na način kako to žaliteljica traži u zahtjevu.

Na zakonsku definiciju informacije se nadovezuje odredba članka 18. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojom je propisano kako se ne smatra zahtjevom za pristup informacijama traženje uvida u cjelokupni spis predmeta, objašnjenja ili uputa vezanih uz ostvarivanje nekog prava ili izvršavanje obveze, izrade analize ili tumačenja nekog propisa, kao ni stvaranje nove informacije.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je  kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan