KLASA: UP/II-008-07/18-01/522

URBROJ: 401-01/06-19-4

Zagreb, 3. lipnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ………, iz Poreča, ………, izjavljene protiv rješenja Lučke uprave Poreč KLASA: UP/I-050-01/18-01/03, URBROJ: 2163/01-13-18-2 od 21. lipnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Lučke uprave Poreč KLASA: UP/I-050-01/18-01/03, URBROJ: 2163/01-13-18-2 od 21. lipnja 2018. godine.

2. Odobrava se ……… pravo na pristup:

- preslici računa za usluge trgovačkog društva HIDRO SUB d.o.o. 4/1/1 i 5/1/1 iz 2018. godine,

- preslici računa za usluge trgovačkog društva Lanac d.o.o. 555/01/01 iz 2018. godine za, i

- preslici računa za usluge trgovačkog društva Krma d.o.o. 19/1/1 iz 2016. godine.

3. Djelomično se odobrava ………pravo na pristup:

- popisima obračunskih lista Lučke uprave Poreč za ……… i ……… za 2016., 2017. i 2018. godinu,

na način da se na istima prekriju kolone - doprinos iz plaće, doprinos na plaću, plaća prije poreza-dohodak, porez ukupno, prirez, netto plaća i datum isplate.

4. Odbija se žalba ……… u preostalom dijelu kao neosnovana.

5. Nalaže se Lučkoj upravi Poreč da postupi sukladno točki 2. i 3. izreke ovog rješenja u  roku od 8 dana od dana pravomoćnosti ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev za dopunu informacije ……… (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio presliku dokumenata koji sadrže informaciju o tome koliko je potrošeno sa posebnog računa Sportske luke „Poreč”, temeljem članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu zbog pogrešne primjene zakona. Žalitelj navodi kako mu je osporenim rješenjem uskraćeno zakonsko ostvarenje prava na pristup informacijama te ističe da tijelo javne vlasti u obrazloženju istog rješenja ne navodi niti jednu relevantnu činjenicu u pogledu odbijanja njegovog zahtjeva za dopunu informacije. Nadalje, navodi je kako ga je tijelo javne vlasti u svrhu skrivanja informacija neopravdano optužilo za ometanje rada navedene uprave, kao i za prekomjerne zahtjeve, a na koje ili nepotpuno odgovora, ili iste odbija. Žalitelj predlaže Povjereniku za informiranje da poništi osporeno rješenje usvoji njegovu žalbu te da mu omogući pristup traženim informacijama.

Žalba je djelomično osnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj 8. lipnja 2018. godine Lučkoj upravi Poreč, kao tijelu javne vlasti, podnio zahtjev za dopunu informacije sljedećeg sadržaja: „Koliko je do sada potrošeno sa posebnog računa sportske luke „Poreč” (članak 6. Odluke Županijske skupštine od 19. srpnja 2016. godine i dalje)?; za što je (u grubo) potrošeno?”.

Također je utvrđeno da je povodom predmetnog zahtjeva Lučka uprava Poreč donijela osporeno rješenje KLASA: UP/I-050-01/18-01/03, URBROJ: 2163/01-13-18-2 od 21. lipnja 2018. godine, kojim je odbila predmetni zahtjev, temeljem odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer žalitelj zloupotrebljava pravo na pristup informacijama. Isto tako je utvrđeno da je Lučka uprava Poreč donijela rješenje o ispravku osporenog rješenja KLASA: UP/I-050-01/18-01/03, URBROJ: 2163/01-13-18-4 od 5. srpnja 2018. godine, kojim je u osporenom rješenju ispravljena izreka na način da je umjesto datuma kada je podnesen predmetni zahtjev „5. travnja 2017. godine” naveden datum „8. lipnja 2018. godine”.

U obrazloženju osporenog rješenja navodi se da je uvidom u službeni Upisnik  o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Lučke uprave Poreč utvrđeno da  je u razdoblju od 14. studenoga 2016. godine do 8. lipnja 2018. godine žalitelj podnio 12 zahtjeva za pristup ili za dopunu informacije te je uvidom u spise upravnih i neupravnih predmeta istog tijela javne vlasti utvrđeno da, pored toga što učestalo postavlja funkcionalno povezane zahtjeve, istima pretežito traži istovrsne ili iste informacije, pa je stoga odlučeno kao u izreci osporenog rješenja.

U žalbenom postupku Povjereniku za informiranje dostavljen je spis na nadležno postupanje bez u predmetnom zahtjevu zatraženih informacija.

Dopisom Povjerenika za informiranje KLASA: UP/II-008-07/18-01/522, URBROJ: 401-01/06-18-2 od 13. srpnja 2018. godine od tijela javne vlasti zatražena je dostava informacija koje su se tražile u predmetnom zahtjevu za dopunu informacije te preslike zahtjeva koje žalitelj sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama podnio u 2018. godini.

Dana 25. srpnja 2018. godine Lučka uprava Poreč je aktom KLASA: UP/I-050-01/18-01/03, URBROJ: 2163/01-13-18-8 od 24. srpnja 2018. godine izvijestila Povjerenika za informiranje da su sredstva sa posebnog računa sportske luke Poreč utrošena za plaće dva djelatnika koji rade smjenski rad te za održavanje i investicije te je u prilogu dostavila preslike dokumentacije koja sadrži informacije koje su predmet žalbenog postupka: popise obračunskih lista Lučke uprave Poreč za ……… i ……… za 2016., 2017. i 2018. godinu; i preslike računa za usluge sljedećih trgovačkih društava - za HIDRO SUB d.o.o. 4/1/1 i 5/1/1 iz 2018. godine, za Lanac d.o.o. 555/01/01 iz 2018. godine i za Krma d.o.o. 19/1/1 iz 2016. godine.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, a osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.

Nastavno na navedenu zakonsku odredbu, na temelju koje je osporenim rješenjem odbijen zahtjev žalitelja, Povjerenik za informiranje je u žalbenom postupku utvrdio kako je Lučka uprava Poreč prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva za dopunu informacije 8. lipnja 2018. godine, nepotpuno utvrdila činjenično stanje te je pogrešno primijenila pravni propis.

Naime, člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.

S obzirom na citirane ustavne i zakonske odredbe, potrebno  je istaknuti kako je cilj Zakona o pravu na pristup informacijama omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

U tom je smislu tijelo javne vlasti dužno u rješenju kojim uskraćuje pristup informacijama dati jasne, nedvosmislene i činjenično utemeljene argumente kojima se podupiru razlozi uskrate prava na pristup informacijama, s obzirom na to da onemogućavanje pristupa informaciji predstavlja iznimku od navedenog zakonskog cilja.

Prilikom razmatranja definicije djela zlouporabe prava na pristup informacijama, kako je propisano člankom 23. stavkom 5. točkom 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, mogli bi je razložiti na subjektivni i objektivni element, te na cjelinu u kojoj se subjektivni i objektivni element međusobno nadopunjuju.

Subjektivni element zlouporabe možemo prepoznati u prvom dijelu definicije, u kojem stoji kako „jedan ili više međusobno povezanih podnositelja putem jednog ili više funkcionalno povezanih zahtjeva očito zloupotrebljava pravo na pristup informacijama.“ Slijedom navedenog, prilikom utvrđivanja subjektivnog elementa zlouporabe potrebno je utvrditi subjektivni odnos podnositelja zahtjeva prema cilju koji se postiže podnošenjem zahtjeva, odnosno ima li podnositelj zahtjeva namjeru zloupotrebljavanja prava.

Iako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama podnositelji zahtjeva ne moraju navoditi razloge zbog kojih traže informaciju, slučajevi potencijalne zlouporabe prava su drugačiji jer rješavatelj zahtjeva odnosno rješavatelj žalbe mora uzeti u obzir i širi kontekst podnošenja zahtjeva, ciljeve koji se žele postići podnošenjem zahtjeva te međusobni odnos podnositelja zahtjeva i tijela javne vlasti.

Subjektivni element zlouporabe bi stoga mogao ući u moralnu kategoriju, koja stavlja u odnos podnositelja zahtjeva, tijelo javne vlasti i javni interes.

Objektivni element zlouporabe možemo prepoznati u drugom dijelu definicije, u kojem stoji „…osobito kada zbog učestalih zahtjeva za dostavu istih ili istovrsnih informacija ili zahtjeva kojima se traži velik broj informacija dolazi do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranja tijela javne vlasti.“

Objektivni element zlouporabe ukazuje na činjenicu da iako ponekad kod podnositelja zahtjeva ne mora postojati subjektivni element zlouporabe, biće djela zlouporabe prava na pristup informacijama može biti ostvareno i prekomjernim podnošenjem zahtjeva, što dovodi do opterećivanja rada i funkcioniranja tijela javne vlasti te onemogućavanja tijela javne vlasti da obavlja svoju djelatnost, koja se u slučaju tijela javne vlasti obavlja u javnom interesu.

Drugim riječima, u slučajevima kada su prekomjerno opterećeni radni kapaciteti tijela javne vlasti, može se dogoditi da dođe do ugrožavanja javnog interesa, koji se odražava u redovitom funkcioniranju tijela javne vlasti, ostvarivanju njegove izvorne svrhe te u konačnici zaštiti prava trećih osoba koja ulaze u međuodnos sa tijelom javne vlasti i koje očekuju da će tijelo javne vlasti ispuniti svoju zakonom predviđenu javnu svrhu.

Razumljivo je da kada se spoji subjektivni i objektivni element zlouporabe, rezultat bi se trebao iskazivati u prekoračivanju pravne i moralne granice primjene instituta prava na pristup informacijama, što rezultira u neproporcionalnom i neopravdanom opterećivanju rada i funkcioniranja tijela javne vlasti.

U tom se slučaju pokreće pitanje potrebe ograničavanja prava na pristup informacijama radi zaštite resursa i dostojanstva tijela javne vlasti, ali i radi zaštite samog pravnog poretka, stoga je nužno razmotriti konkretan odnos žalitelja i tijela javne vlasti kako bi se utvrdilo postojanje zlouporabe prava na pristup informacijama.

Ako se u konkretnom slučaju procjenjuje žaliteljeva namjera da zloupotrebljava pravo na pristup informacijama, potrebno je razmotriti njegov interes za informacijama koje traži i relevantnost zatraženih informacija za širu zajednicu, učestalost podnošenja zahtjeva prema tijelu javne vlasti i način obraćanja prema tijelu, opseg zatraženih informacija i moguće opterećenje koje bi tijelo javne vlasti imalo prilikom omogućavanja pristupa informaciji.

U žalbenom postupku izvršen je uvid u Upisnik o zahtjevima, postupcima i odlukama o ostvarivanju prava na pristup informacijama i ponovnu uporabu informacija Lučke uprave Poreč za 2018. godinu (dalje u tekstu: Upisnik), iz kojeg proizlazi da je žalitelj do podnošenja predmetnog zahtjeva podnio 2 zahtjeva za pristup informacijama te 2 za dopunu informacije, pri čemu je zahtjev za dopunu informacije od 8. lipnja 2018. godine predmet ovog postupka.

Stoga je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da prvostupanjsko rješenje ne sadrži valjane razloge o tome da bi žalitelj u smislu odredbe članka 23. stavka 5. točke 5. Zakona o pravu na pristup informacijama, zloupotrebljavao pravo na pristup informacijama, s obzirom da se ne radi o velikom broju zahtjeva te se istima ne traži veliki broj informacija.

Osim navedenog, ako se razmotri subjektivna i objektivna komponenta moguće zlouporabe prava na pristup informacijama, u žalbenom postupku je utvrđeno da je žaliteljevo obraćanje tijelu javne vlasti predmetnim zahtjevom u skladu s načelom međusobnog poštovanja i suradnje, propisanog člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama.

Nadalje, razmatrajući sadržaj žaliteljevog konkretnog zahtjeva za dopunu informacije, u žalbenom je postupku utvrđeno kako se ne može konstatirati njegova voluminoznost, obzirom da se predmetne informacije sastoje od desetak stranica, pa predmetni zahtjev nikako ne može predstavljati opterećenje za tijelo javne vlasti na način da bi rješavanje istog ugrozilo redovito obavljanje djelatnosti tijela javne vlasti. Stoga je Povjerenik za informiranje utvrdio kako u konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi žalitelj zloupotrebljavao pravo na pristup informacijama i da bi njegovim zahtjevom za pristup informacijama došlo do opterećivanja rada i redovitog funkcioniranje tijela javne vlasti.

Slijedom navedenog, razmatrajući interes žalitelja za traženom informacijom u konkretnom slučaju, vidljivo je kako traži informacije o potrošnji sredstava tijela javne vlasti sa posebnog računa Sportske luke Poreč.

Sukladno članku 62. stavku 2. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 158/03, 100/04, 141/06, 8/09, 123/11 i 56/16) lučke pristojbe donosi i javno objavljuje lučka uprava, a čine je pristojba za uporabu obale, brodska ležarina i pristojba za vez.

Prema članku 13. stavku 1. Statuta Lučke uprave Poreč KLASA: 342-01/04-01/14, URBROJ: 2163/01-13-17-6 od 19. travnja 2017. godine (dalje u tekstu: Statut) koji je objavljen na Internet stranici tijela javne vlasti http://www.porec-port.com/container/files/g2017/m09/statut-2017.pdf, propisano je da je Lučka uprava osnovana radi upravljanja, gradnje i korištenja luka otvorenih za javni promet koje su utvrđene Odlukom o osnivanju Lučke uprave. U članku 37. stavku 1. Statuta propisano je  da se sredstva za obavljanje djelatnosti Lučke uprave osiguravaju iz: lučkih pristojbi, naknada od koncesija dodijeljenih sukladno Zakonu i drugim propisima kojima se uređuje koncesije na lučkom području, sredstva proračuna osnivača i ostalih prihoda. Temeljem članka 38. Statuta propisano je da se sredstvima iz proračuna osnivača Lučke uprave može isključivo financirati gradnja i odražavanje lučke podgradnje, dok ostala sredstva iz članka 37. tog Statuta pripadaju u cijelosti Lučkoj upravi na čijem se području ubiru i namijenjena su za: izgradnju i održavanje lučke nadogradnje i podgradnje, opremanje luke opremom za zaštitu mora od onečišćenja s brodova, održavanje dubine u luci i na sidrištu luke te troškova poslovanja Lučke uprave.

Na internetskoj stranici Istarske županije na poveznici https://www.istra-istria.hr/fileadmin/dokumenti/skupstina/Akti_skupstine/saziv_2013/32/32-08.pdf objavljena je Odluka o davanju Lučkoj upravi Poreč na privremeno upravljanje i korištenje lučkog područja luke posebne namjene - sportske luke „Poreč” na području Grada Poreča, KLASA: 342-01/16-01/18, URBROJ: 2163/1-01/4-16-3 od 19. srpnja 2016. godine, a na poveznici https://www.istra-istria.hr/fileadmin/dokumenti/skupstina/Akti_skupstine/saziv_2017/09/09-05.pdf Odluka o davanju Lučkoj upravi Poreč na privremeno upravljanje i korištenje lučkog područja luke posebne namjene - sportske luke „Poreč” na području Grada Poreča, KLASA: 342-01/18-01/02, URBROJ: 2163/1-01/4-18-03 od 12. veljače 2018. godine.

Prema članku 30. stavku 1. Pravilnika o redu u lukama javnog prometa Lučke uprave Poreč KLASA: 012-04/18-01/02, URBROJ: 2163/1-13-15-1 od 30. svibnja 2018. godine (dalje u tekstu: Pravilnik), koji je objavljen na Internet stranici tijela javne vlasti http://www.porec-port.com/container/files/g2018/m07/Pravilnik-o-redu-u-lukama-2018.pdf, između ostalog je propisano da se pojedini dijelovi lučkog područja luke „Poreč” koriste na način da se u izdvojenom lučkom području sportske luke nalazi trajektno pristanište za snabdijevanje otoka Sv. Nikola i za interventne potrebe zaštite mora i morskog okoliša u slučaju zagađenja; da se u izdvojenom lučkom području sportske luke nalazi benzinska pumpa za snabdijevanje gorivom i lučka dizalica čije korištenje je dozvoljeno isključivo uz pomoć ovlaštenih radnika Lučke uprave, te da lučko područje namijenjeno manipulativnom prostoru za dizanje i spuštanje plovila mora biti oslobođeno od plovila s morske strane i od ostalih predmeta s kopnene strane; i da se sportska luka kojom Lučka uprava privremeno upravlja koristi za komunalni vez brodica te za vez plovila koja obavljaju gospodarske djelatnosti (ribarstvo, taxi, iznajmljivanje i sl.).

S obzirom na navedene odredbe razvidno je da informacije o iznosu sredstava kojima je tijelo javne vlasti raspolagalo predstavljaju informacije o raspolaganju javnim sredstvima odnosno da je u pogledu navedenih informacija primjenjiva odredba članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Uzimajući navedeno u obzir u žalbenom je postupku razmotreno postoji li neki drugi razlog za ograničenje pristupu informacijama koje su predmet ovog postupka.

U članku 15. Zakona o pravu na pristup informacijama propisana su ograničenja prava na pristup informacijama. Tako je člankom 15. stavkom 2. točkom 4. navedenog Zakona propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka. Zakonodavac je također u članku 16. istog Zakona propisao obvezu tijela javne vlasti da prije donošenja odluke kada su zatražene informacije koje podliježu ograničenjima iz članka 15. provede test razmjernosti i javnog interesa. Od provođenja navedenog testa odredbom članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama izuzete su informacije o raspolaganju javnim sredstvima i iste su dostupne javnosti, osim ako informacija predstavlja klasificiran podatak.

Sukladno članku 99. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. godine o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu: Opća uredba o zaštiti podataka), ista je u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u državama članicama od 25.5.2018. godine.

Člankom 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“): pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

Uvodnom odredom broj 4. Opće uredbe o zaštiti podataka propisano je da bi obrada osobnih podataka trebala biti osmišljena tako da bude u službi čovječanstva. Dalje se navodi da pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, te da ga se mora razmatrati u skladu s načelom proporcionalnosti, odnosno da se predmetnom Uredbom poštuju sva temeljna prava i uvažavaju slobode i načela priznata Poveljom koja su sadržana u ugovorima, uključujući slobodu izražavanja i informiranja.

U članku 22. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi se svaka obrada osobnih podataka u Uniji s obzirom na djelatnosti poslovnog nastana voditelja obrade ili izvršitelja obrade trebala bi obavljati u skladu s ovom Uredbom, neovisno o tome obavlja li se sama obrada u Uniji. Poslovni nastan podrazumijeva djelotvorno i stvarno obavljanje djelatnosti putem stabilnih aranžmana. Pravni oblik takvih aranžmana, bilo kroz podružnicu ili društvo kćer s pravnom osobnošću, nije odlučujući čimbenik u tom pogledu.

Člankom 39. Opće uredbe o zaštiti podataka je, između ostalog, propisano da bi svaka obrada osobnih podataka trebala bi biti zakonita i poštena.

U članku 40. Opće uredbe o zaštiti podataka je propisano da bi kako bi obrada bila zakonita, osobne podatke trebalo obrađivati na temelju privole dotičnog ispitanika ili neke druge legitimne osnove, bilo propisane u ovoj Uredbi bilo u drugom pravu Unije ili pravu države članice na koji upućuje ova Uredba, uključujući obvezu poštovanja pravne obveze kojoj podliježe voditelj obrade ili obvezno izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik jedna od stranaka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora.

Dakle, i nakon stupanja na snagu Opće uredbe o zaštiti podataka potrebno je provodit test razmjernosti i javnog interesa, te prema okolnostima pojedinog slučaja utvrđivati prevladava li potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama ili prevladava javni interes za određenom informacijom.

U pogledu preslika računa za usluge trgovačkih društava - za HIDRO SUB d.o.o. 4/1/1 i 5/1/1 iz 2018. godine, za Lanac d.o.o. 555/01/01 iz 2018. godine i za Krma d.o.o. 19/1/1 iz 2016. godine uvidom u navedene informacije, Povjerenik za informiranje je utvrdio da račun za za Lanac d.o.o. 555/01/01 iz 2018. godine koji je izdala Lučka uprava Poreč ne sadrži osobne podatke fizičkih osoba, te da ostali računi koje su Lučkoj upravi Poreč izdala trgovačka društva HIDRO SUB d.o.o. i Krma d.o.o. sadrže ime i prezime fizičkih osoba koja su račun sastavile odnosno izdale. Međutim, utvrđeno je da ne dolazi do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka ako se omogući pristup navedenim računima u cijelosti, s obzirom da je odredbom članka 9. stavka 1. Zakona o računovodstvu (Narodne novine, broj 78/15., 134/15. i 120/16.) propisano da knjigovodstvena isprava mora biti vjerodostojna, uredna i sastavljena na način da osigurava pravodobni nadzor. Osoba ovlaštena za zastupanje poduzetnika ili osoba na koju je internim pravilima i procedurama prenesena ovlast za potpisivanje knjigovodstvene isprave jamči svojim potpisom na izdanoj knjigovodstvenoj ispravi da je ona vjerodostojna i uredna i ima potreban sadržaj, dok je u stavku 2. istoga članka propisano da knjigovodstvena isprava sastavljena kao elektronički zapis može umjesto potpisa osobe iz stavka 1. ovoga članka sadržavati ime i prezime ili drugu prepoznatljivu oznaku osobe ovlaštene za sastavljanje knjigovodstvene isprave ili jedinstveni identifikator koji predstavlja skup verificiranih procedura i pravila knjiženja poslovnih događaja ugrađenih u informacijski sustav ili mora biti potpisana sukladno propisima kojima se uređuje elektronički potpis.

U pogledu  popisa obračunskih lista za djelatnike ……… te ……… iz 2016., 2017. i 2018. godine u žalbenom je postupku utvrđeno da neće doći do kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka, ukoliko se žalitelju omogući pristup informacijama o datumu izrade obračunske liste, imenu i prezimenu djelatnika te iznosima njihovih brutto plaća.

Naime, razmatranjem sadržaja informacija u pogledu popisa obračunskih lista za djelatnike ……… te ………, u žalbenom postupku je utvrđeno da je žalitelju moguće odobriti djelomičan pristup zatraženim informacijama i to na način da je iz istih vidljivo tko su bili djelatnici tijela javne vlasti, datum izrade obračunskih lista te iznosi njihovih brutto plaća, s obzirom da se radi o podacima za koje bi žalitelj i svaka druga osoba imala pravo saznanja jer su navedene osobe bile plaćene za svoj rad te se tako radi o potrošnji javnih sredstava, a koje bi radi transparentnog rada tijela javne vlasti trebale biti dostupne, imajući u vidu  odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. U predmetnom slučaju radi se o potrošnji sredstava tijela javne vlasti, što predstavlja raspolaganje javnim sredstvima, a za navedenu informaciju se zakonom podrazumijeva javni interes odnosno pravo svih fizičkih i pravnih osoba da znaju na koji se način i u koju svrhu koriste navedena sredstva.

Međutim, u odnosu na ostale podatke navedene na popisu obračunskih lista za ……… i ………, Povjerenik za informiranje smatra da ne prevladava javni interes za istim, već prevladava potreba zaštite prava na ograničenje iz članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, s obzirom da bi omogućavanje pristupa navedenom podatku predstavljalo nepotrebno zadiranje u privatni život navedenih osoba, pa je sukladno članku 15. stavku 5. Zakona o pravu na pristup informacijama trebalo prekriti navedene podatke, a kako je to navedeno u točki 3. izreke ovog rješenja. Osim toga, također se ističe da iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za navedene informacije, da se iste ne odnose na pitanje javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganje javnim sredstvima te nije vjerojatno da bi objava istih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet).

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Slijedom navedenog, valjalo je sukladno članku 117. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ 47/09), u vezi s člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama, riješiti kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Zoran Pičuljan