KLASA: UP/II-008-07/18-01/457
URBROJ: 401-01/11-19-6
Zagreb, 27. svibnja 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ........., odvjetnice iz Hvara, ........., izjavljene protiv rješenja Općinskog suda u Splitu Broj: 26 Su-952/2017 od 18. siječnja 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Općinskog suda u Splitu Broj: 26 Su-952/2017 od 18. siječnja 2018. godine.
2. Predmet se dostavlja prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Općinskog suda u Splitu odbijen je zahtjev odvjetnice Jelene Dulčić (u daljnjem tekstu: žaliteljica) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona pravu na pristup informacijama, jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravodobno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje Općinskog suda u Splitu kojim je odbijen njezin zahtjev za pristup informacijama pobija zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba postupka. Nadalje, navodi da iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da prvostupanjsko tijelo ne razumije i ne zna gdje informaciju treba tražiti. Nadalje, navodi da iz odredaba Zakona o parničnom postupku jasno i nedvojbeno proizlazi da o zahtjevu za izuzeće odlučuje predsjednik suda, a člankom 263. stavkom 4. točkom 29. Sudskog poslovnika određeno je da se upisnik sudske uprave odnosi i na predmete izuzeća sudaca i predsjednika suda, pa je slijedom navedenoga informaciju trebalo tražiti u uredu predsjednika suda, upisnik izuzeća sudaca i predsjednika suda, a ne „izradom detaljne analize podataka kroz aplikaciju eSpis i dr.“ Predlaže da se žalba uvaži.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovoga Zakona.
Uvidom u spise predmeta utvrđeno je da je žaliteljica zahtjevom od 13. ožujka 2017. godine, koji je u tijelu javne vlasti zaprimljen 16. ožujka 2019. godine, zatražila od Općinskog suda u Splitu sljedeće: „Koliko sam kao stranka i/ili odvjetnik tijekom 2012. i 2013. godine podnijela zahtjeva za izuzeće sutkinje u to vrijeme Općinskog suda u Starom Gradu, Jadranke Jeličić. Točan broj spisa u kojem je zahtjev za izuzeće podnesen i presliku tog zahtjeva. Koliko sam kao stranka i/ili odvjetnik tijekom 2012. godine podnijela zahtjeva za izuzeće ostalih u to vrijeme sudaca Općinskog suda u Starom Gradu.“ Nadalje, razvidno je da je Općinski sud u Splitu, postupajući po predmetnom zahtjevu, donijelo rješenje Broj: 26 Su-952/2017 od 18. siječnja 2018. godine kojim je odbijen zahtjev žaliteljice temeljem članka 23. stavka 5. točke 4. Zakona pravu na pristup informacijama, jer se traži informacija koja se ne smatra informacijom u smislu članka 5. stavka 1. točke 3. ovog Zakona.
U obrazloženju pobijanog rješenja navodi se da se informacije koje je žaliteljica zatražila ne b mogle smatrati informacijom u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama. Nadalje, navodi se da je po primitku zahtjeva utvrđeno da informacija koju žaliteljica traži kao takva ne postoji, već bi istu trebalo posebno stvarati, odnosno provesti izradu detaljne analize podataka kroz aplikaciju eSpis i postupaka koji su se vodili pred Općinskim sudom u Splitu, za svakog suca posebno, što je praktički nemoguće.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15) propisano je da je informacija svaki podataka koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea registra, neovisno o načinu na koji je prikazan (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao je u okviru djelokruga ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
U drugostupanjskom postupku Općinski sud u Splitu očitovao se dopisom Broj: 26 Su-952/2017 od 4. listopada 2018. godine u kojem navodi da je rad u eSpisu reguliran odredbama Pravilnika o radu u sustavu eSpis („Narodne novine“, broj 35/15, 123/15, 45/16, 29/17 i 112/17), no međutim, sustav eSpis uveden je 2014. godine dok se predmetni zahtjev odnosi na razdoblje 2012. i 2013. godine. Nadalje, navodi se da je provjerom u eSpisu za tadašnji Općinski sud u Starom Gradu utvrđeno da su retroaktivno unesena samo dva spisa izuzeća za 2013. godinu, a za 2012. godinu nije unesen nijedan te bi se za pribavljanje tražene informacije trebalo ručno provjeriti osobne imenike uz upisnik Su za 2012. i 2013. godinu. Također, navodi se da je nekadašnji Općinski sud u Starom Gradu postao Stalna služba Općinskog suda u Splitu 1. travnja 2015. godine te bi se navedena provjera trebala izvršiti u Starom Gradu. Ističe se da je stav Općinskog suda u Splitu da se do zatraženih podataka ne može doći jednostavnim pretraživanjem elektroničke ni nikakve druge baze, već je potrebno dodatno ulaganje truda u povezivanje i stvaranje dodatnih informacija.
Na temelju svega navedenog u žalbenom postupku utvrđeno je da Općinski sud u Splitu, rješavajući kao prvostupanjsko tijelo po predmetnom zahtjevu, nije razmotrio jesu li žaliteljici tražene informacije dostupne temeljem posebnog propisa, s obzirom da je člankom 1. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacijama iz tih postupaka utvrđena propisom. Naime, žaliteljica je zatražila podatke o podnesenim zahtjevima za izuzeće sudaca tada Općinskog suda u Starom Gradu, a koje je podnijela u predmetima u kojima je sama bila stranka ili u kojima je bila opunomoćenica stranke. Nadalje, tijelo javne vlasti nije uzelo u obzir i da kada korisnici traže podatke postavljajući pitanja, tijelo javne vlasti dužno je razmotriti posjeduje li već izrađene dokumente koji sadrže traženu informaciju, a obradom kojih će korisnik sam moći doći do podataka koji su predmet njegovog zahtjeva. Također, žaliteljica je zahtjevom zatražila preslike zahtjeva koje je podnijela za izuzeće sutkinje Jadranke Jeličić, što nesumnjivo predstavlja informaciju u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama koju tijelo javne vlasti posjeduje.
U postupku prije donošenja rješenja nadležno tijelo mora utvrditi pravo stanje stvari i u tu svrhu utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su od značaja za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, pridržavajući se pri tome pravila koja vrijede za dokazni postupak.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 2. Zakona o općem upravnom postupku, riješeno kao u izreci rješenja, a predmet se zbog prirode upravne stvari dostavlja na ponovni postupak prvostupanjskom tijelu.
U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo dužno je utvrditi sve činjenice koje su važne za donošenje zakonitog i pravilnog rješenja, činjenice prikazati u spisima predmeta i potkrijepiti ih odgovarajućim dokazima, te utvrditi mogu li se preslike zatraženih informacija ili određenih dijelova zatraženih informacija temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama dostaviti žaliteljici i na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, nakon primitka rješenja u zakonskom roku riješiti ovu upravnu stvar.
Prilikom rješavanja žaliteljičinog zahtjeva za pristup informacijama tijelo javne vlasti dužno je utvrditi jesu li žaliteljici informacije dostupne temeljem posebnog propisa, s obzirom da Zakon o pravu na pristup informacijama u članku 1. stavku 3. propisuje da se odredbe ovog Zakona ne primjenjuju na stranke u upravnim, sudskim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacijama iz tih postupaka utvrđena propisom te o navedenome sukladno odredbi članka 23. stavka 1. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama žaliteljici dostaviti obavijest koja će ujedno sadržavati način na koji žaliteljica može ostvariti pristup informacijama temeljem posebnog propisa. Ako posebnim propisom žaliteljici nije utvrđena dostupnost informacija koje su predmet žaliteljičinog zahtjeva, tijelo javne vlasti dužno je u odnosu na informacije koje posjeduje kao izrađene, utvrditi postoje li ograničenja pristupa informacijama iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama te provesti test razmjernosti i javnog interesa sukladno članku 16. Zakona o pravu na pristup informacijama, čime će utvrditi može li se žaliteljici omogućiti pravo na pristup traženim informacijama.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan