KLASA: UP/II-008-07/19-01/397

URBROJ: 401-01/06-19-2

Zagreb, 24. svibnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za norme, Broj: HZN-1-10/2019-RB-4 od 29. travnja 2019. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za norme, Broj: HZN-1-10/2019-RB-4 od 29. travnja 2019. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žaliteljica) od 17. travnja 2019. godine, kojim je od Hrvatskog zavoda za norme, zatražila preslike narudžbenice i računa vezanih za uslugu izrade Odluke o rasporedu radnog vremena i načinu evidentiranja radnika koju je Hrvatski zavod za norme zatražio od odvjetničkog društva, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije.

Protiv navedenog rješenja žaliteljica je pravovremeno uložila žalbu u kojoj u bitnome navodi da rješenje pobija u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Nadalje, žaliteljica navodi kako je tijelo javne vlasti suprotno odredbama članka 23. stavka 5. Zakona o pravu na pristup informacijama odbacilo njezin zahtjev netočno navodeći kako zatražene informacije ne posjeduje. Žaliteljica pojašnjava kako je na sastanku u prostorijama Hrvatskog zavoda za norme održanom 25. srpnja 2018. godine, pred velikim dijelom kolektiva čiji je i ona član, ravnatelj navedenog tijela javne vlasti, na njezino pitanje o tome tko je izradio Odluku o radnom vremenu i evidentiranju radnika, odgovorio da je tu odluku kao vanjsku uslugu izradio jedan odvjetnički ured. Nadalje, žaliteljica pretpostavlja da je ravnatelj putem narudžbenice od odvjetničkog ureda zatražio vanjsku uslugu i da je Hrvatskom zavodu za norme za istu ispostavljen račun te navodi kako je pred kolektivom na navedenom sastanku izjavila da će tražiti na uvid račun i naziv odvjetničkog ureda. Zaključno, žaliteljica navodi kako je iz navedenog vidljivo da ne postoje razlozi za uskratu u zahtjevu zatraženih informacija te od Povjerenika za informiranje traži da poništi osporeno rješenje i omogući joj pristup istima. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica zahtjevom za pristup informacijama od 17. travnja 2019. godine, od Hrvatskog zavoda za norme zatražila sljedeće informacije: 1. Narudžbenicu Hrvatskog zavoda za norme  prema odvjetničkom uredu ili dokument prema kojem je ravnatelj Igor Božičević naručio uslugu pisanja Odluka o rasporedu radnog vremena i načinu evidentiranja radnika; 2. Presliku računa ispostavljenog od strane odvjetničkog ureda Hrvatskom zavodu za norme za uslugu pisanja Odluka o rasporedu radnog vremena i načinu evidentiranja radnika; i 3. Naziv odvjetničkog ureda. U navedenom zahtjevu je pojašnjeno kako je na sastanku od 25. srpnja 2018. godine izjavljeno da je zatražena vanjska usluga odvjetničkog ureda za pisanje Odluke o radnome vremenu i načinu evidentiranja radnika.

Također je utvrđeno da je Hrvatski zavod za norme postupajući po zahtjevu donio osporeno rješenje Broj: HZN-1-10/2019-RB-4 od 29. travnja 2019. godine, kojim je odbacio zahtjev temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije. U obrazloženju osporenog rješenja  je navedeno kako su u prvostupanjskom postupku pregledane sve narudžbenice za 2018. godinu te specifikacije pruženih odvjetničkih usluga te je utvrđeno da narudžbenica i račun koji bi se odnosili na uslugu pisanja Odluke o rasporedu radnog vremena i načinu evidentiranja radnika u tijelu javne vlasti ne postoje, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci istog rješenja.

Slijedom traženja Povjerenika za informiranje iz dopisa KLASA: 008-04/19-01/245, URBROJ: 401-01/06-19-2 od 9. svibnja 2019. godine, Hrvatski zavod za norme se aktom Broj: HZN-1-10/2019-RB-7 od 20. svibnja 2019. godine dodatno očitovao kako ima odvjetničko društvo koje za isti obavlja odvjetničke usluge te im svaki mjesec dostavlja račun i specifikacije za pružene odvjetničke usluge, ali da u toj dokumentaciji za 2018. godinu nisu evidentirane usluge za izradu odluke na koje se odnosi zahtjev žaliteljice, pa je slijedom navedenog utvrđeno da ne posjeduju tražene informacije i stoga odbačen njezin zahtjev. U citiranom se dopisu dodatno navodi kako Hrvatski zavod za norme ima zaposlena dva pravnika koji izrađuju interne akte i odluke, kao i da sam ravnatelj izrađuje iste u određenim situacijama, pa stoga nema potrebe za angažiranjem odvjetničkog društva za izradu svih pravnih akata.

Člankom 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Razmotrivši dokumentaciju u spisu predmeta, Povjerenik za informiranje je zaključio kako je tijelo javne vlasti u prvostupanjskom postupku po primitku zahtjeva za pristup informacijama žaliteljice utvrdilo da ne posjeduje zatražene informacije. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi žaliteljice, jer iz njih proizlazi da je žaliteljica podnijela zahtjev pretpostavljajući da postoji dokumentacija vezana za angažiranje odvjetničkog društva za izradu Odluke o rasporedu radnog vremena i načinu evidentiranja radnika, s obzirom na svoja saznanja o nečemu što se govorilo na određenom sastanku. Međutim, navedeno ne znači da je ista usluga i formalno zatražena od odvjetničkog ureda niti da je navedenu odluku zaista i izradilo odvjetničko društvo.

Pri navedenom se posebno napominje i to da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup postojećoj informaciji za koju je nedvojbeno utvrđeno da jest u posjedu tijela javne vlasti.

Razmatrajući sve prethodno navedeno te predmetni zahtjev žalitelja, Povjerenik za informiranje zaključuje kako je žalba žalitelja protiv osporenog rješenja neosnovana, s obzirom da je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti u osporenom rješenju ispravno odlučilo odbacivši zahtjev žalitelja iz razloga što ne posjeduje tražene informacije te je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja. 

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan