KLASA: UP/II-008-07/18-01/19
URBROJ: 401-01/04-19-4
Zagreb, 22. svibnja 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13. i 85/15.), povodom žalbe trgovačkog društva GEOTEHNIKA d.o.o. iz Umaga, ........., zastupanog po punomoćnici ........., odvjetnici iz Umaga, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA: UP/I-032-01/17-01/16, URBROJ: 513-07-21-17-17-14 od 19. prosinca 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
Odbija se žalba trgovačkog društva GEOTEHNIKA d.o.o., izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA: UP/I-032-01/17-01/16, URBROJ: 513-07-21-17-17-14 od 19. prosinca 2017. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Osporenim rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave KLASA: UP/I-032-01/17-01/16, URBROJ: 513-07-21-17-17-14 od 19. prosinca 2017. godine, odbijen je zahtjev za pristup informacijama trgovačkog društva GEOTEHNIKA d.o.o., zastupanog po punomoćnici odvjetnici ........., (u daljnjem tekstu: žalitelj), kojim je tražio dostavu podataka iz Evidencije prometa nekretnina, koji se tiču prometa nekretnina EURO CONSTRUCT d.o.o. Zagreb i to prvenstveno broj zemljišnoknjižne (katastarske) čestice i odgovarajuće katastarske općine koje je to trgovačko društvo steklo i/ili raspolagalo i/ili prenijelo u fiducijarno pravo vlasništva i/ili konstituiralo prethodno i potonje vlasništvo, odnosno da mu podredno dostavi podatke zemljišnoknjižne (katastarske) čestice i odgovarajuće katastarske općine koje je EURO CONSTRUCT d.o.o., Zagreb steklo i/ili raspolagalo i/ili prenijelo u fiducijarno pravo vlasništva i/ili konstituiralo prethodno i potonje vlasništvo, a koje stjecanja, odnosno otuđenja su izravno povezane sa isplaćenim kaparama od tog trgovačkog društva, sve u skladu s priloženim bilješkama uz financijska izvješća, temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnom navodi da pobija rješenje u cijelosti, iz svih žalbenih razloga, osobito zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a iz razloga koje detaljno obrazlaže u nastavku žalbe. Žalitelj ističe kako prvostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi drugostupanjskog tijela te nije u cijelosti provelo test razmjernosti i javnog interesa, s obzirom da isti u pobijanom rješenju nije obrazložen. Nadalje, navodi da prvostupanjsko tijelo nije u cijelosti odlučilo o njegovom zahtjevu, a da je istovremeno odlučivalo o zahtjevima koji mu nisu podneseni te nadalje navodi što je predmetnim zahtjevom tražio. Žalitelj ističe da je izreka pobijanog rješenja nerazumljiva i proturječna obrazloženju istog, a u nastavku navodi svoje tumačenje odredbe članka 16. stavaka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, u odnosu na to kako je prvostupanjsko tijelo postupilo u predmetnom slučaju. Također, žalitelj u nastavku opisuje radnje koje su prethodile podnošenju predmetnog zahtjeva za pristup informacijama, smatrajući to potrebnim iz razloga što iz njih proizlazi neosnovanost provedenog testa razmjernosti od strane prvostupanjskog tijela navedenog u pobijanom rješenju. Pojašnjava da iz toga što je prethodilo predmetnom zahtjevu jasno proizlazi da je isti podnio nakon što je iskoristio sve druge zakonom propisane mogućnosti za dolazak do traženih informacija. Ističe da se obrazloženje pobijanog rješenja odnosi na zahtjev koji tijelu javne vlasti uopće nije postavljen pa je navedeno rješenje iz tog razloga nerazumljivo. Također ističe kako je u smislu odredbe članka 18. Ovršnog zakona pokušao doći do relevantnih informacija, a pri tome izražava sumnju u to da je njegovo traženje osujećeno da bi se prikrile, kako navodi, protupravne radnje trgovačkog društva EURO CONSTRUCT d.o.o.. Zaključno, žalitelj navodi kako je prvostupanjsko tijelo u pobijanom rješenju neosnovano odlučilo da je potreba zaštite interesa navedenog trgovačkog društva jača od interesa žalitelja za dobivanjem zatraženih informacija.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj zahtjevom od 27. veljače 2017. godine, koje je Ministarstvo financija, Porezna uprava urudžbirala dana 2. ožujka 2017. godine zatražio od Ministarstva financija, Porezne uprave dostavu podataka iz Evidencije prometa nekretnina, koji se tiču prometa nekretnina EURO CONSTRUCT d.o.o. Zagreb i to prvenstveno broj zemljišnoknjižne (katastarske) čestice i odgovarajuće katastarske općine koje je to trgovačko društvo steklo i/ili raspolagalo i/ili prenijelo u fiducijarno pravo vlasništva i/ili konstituiralo prethodno i potonje vlasništvo, odnosno da mu podredno dostavi podatke zemljišnoknjižne (katastarske) čestice i odgovarajuće katastarske općine koje je EURO CONSTRUCT d.o.o., Zagreb steklo i/ili raspolagalo i/ili prenijelo u fiducijarno pravo vlasništva i/ili konstituiralo prethodno i potonje vlasništvo, a koje stjecanja, odnosno otuđenja su izravno povezane sa isplaćenim kaparama od tog trgovačkog društva, sve u skladu s priloženim bilješkama uz financijska izvješća. U zahtjevu žalitelj navodi kako prema trgovačkom društvu EURO CONSTRUCT d.o.o., Zagreb, ima tražbinu u iznosu od 2.742.783,62 kune uvećano za zateznu kamatu na taj iznos od 12. lipnja 2004. godine, kao i tražbinu s osnove parničnih troškova u iznosu od 397.990,90 kuna. Nadalje navodi kako je odredbom članka 7. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama propisano da je zemljišna knjiga javna te da svatko može zahtijevati uvid u zemljišne knjige, međutim dužnik EURO CONSTRUCT d.o.o., Zagreb, ciljano poduzima radnje kojima onemogućuje žalitelja da dođe do određenih informacija o vlasništvu nekretnina. Također navodi kako su odredbom članka 9. Pravilnika o obrascu prijave prometa nekretnina i evidenciji prometa nekretnina propisani ovlaštenici na pristup informacijama iz Evidencije prometa nekretnina, te da se radi o ovlaštenicima propisanim člankom 21. Zakona o porezu na promet nekretnina u kojem je članku izrijekom propisano i u slučaju „ako takva obveza proizlazi iz posebnog zakona“. Ističe kako je odredbom članka 18. stavka 1. alineje 7. Ovršnog zakona propisano da drugo tijelo drugo tijelo ili osoba koja vodi odgovarajući upisnik ili očevidnik o pravima koja čine imovinu dužna je dati podatke o tome je li neka osoba u upisniku ili očevidniku koji vodi upisana kao imatelj određenog prava, stoga predlaže dostavu podataka iz Evidencije prometa nekretnina koje se tiču prometa nekretnina EURO CONSTRUCT d.o.o. Zagreb. Navodi ukoliko Ministarstvo financija Porezna uprava utvrdi da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dostavom traženih podataka, tada predlaže da je u konkretnom slučaju primjenjiva odredba članka 8. stavka 2. točke 2. Općeg poreznog zakona te da mu se temeljem te pravne osnove dostave tražene informacije. Zaključno predlaže da ukoliko Ministarstvo financija Porezna uprava utvrdi da on nema pravo pristupa zatraženim informacijama na temelju navedenih pravnih osnova, da mu se omogući pristup informacijama temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama: Ističe kako ima opravdani interes za pristup informacijma prvenstveno radi zaštite i osiguranja naplate tražbine utvrđeno pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom od dužnika EURO CONSTRUCT d.o.o. Zagreb, te da ne može pokrenuti odgovarajući sudski i/ili upravni postupak zbog nedostatka relevantnih informacija.
Uvidom u spis predmeta nadalje je utvrđeno da je odlučujući o zahtjevu žalitelja Ministarstvo financija, Porezna uprava donijelo rješenje KLASA: UP/I-032-01/17-01/16, URBROJ: 513-07-21-00-17-3 od 3. ožujka 2017. godine, kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona. Nadalje je utvrđeno da je protiv citiranog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave žalitelj izjavio žalbu Povjereniku za informiranje, koji je u drugostupanjskom postupku rješenjem KLASA: UP/II- 008-07/17-01/203, URBROJ: 401-01/03-17-06 od 3. studenoga 2017. godine poništio rješenje Ministarstva financija, Porezne uprave i predmet dostavio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, u drugostupanjskom postupku bilo je utvrđeno kako je Ministarstvo financija, Porezna uprava prilikom rješavanja žaliteljevog zahtjeva nepotpuno utvrdilo činjenično stanje jer nije uzela u obzir žaliteljev poseban pravni interes u ovoj upravnoj stvari, koji je motiviran zaštitom i osiguranjem naplate tražbine utvrđene pravomoćnom i ovršnom sudskom odlukom prema trgovačkom društvu EURO CONSTRUCT d.o.o., nakon čega je neodgovarajuće primijenilo zakonske odredbe. U ponovnom postupku Ministarstvo financija, Porezna uprava donijelo je rješenje KLASA: UP/I-032-01/17-01/16, URBROJ: 513-07-21-17-17-14 od 19. prosinca 2017. godine kojim je odbilo zahtjev žalitelja temeljem odredbe članka 15. stavka 2. točke 3. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je informacija porezna tajna sukladno članku 8. stavku 1. Općeg poreznog zakona.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.
Člankom 15. stavkom 2. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija porezna tajna, sukladno zakonu.
Člankom 8. stavkom 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16.) propisano je da je porezno tijelo dužno kao poreznu tajnu čuvati sve podatke koje porezni obveznik iznosi u poreznom postupku te sve druge podatke u vezi s poreznim postupkom kojima raspolaže, kao i podatke koje razmjenjuje s drugim državama u poreznim stvarima. U stavcima 2., 5., 6. 7. i 11. istog članka Općeg poreznog zakona propisano je što se ne smatra poreznom tajnom, odnosno navode se slučajevi kada se obveza čuvanja porezne tajne ne smatra povrijeđenom.
Iz citirane odredbe članka 8. stavka 1. Općeg poreznog zakona proizlazi kako su svi podaci iz poreznog postupka porezna tajna, neovisno o tome je li ih sam porezni obveznik prijavio ili iznio tijekom postupka ili ih je saznalo porezno tijelo.
Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je „test razmjernosti i javnog interesa“ procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes.
Iz zakonske definicije proizlazi kako se navedenim testom procjenjuje odnos između dvaju zaštićenih interesa i to interesa zaštite određene informacije i interesa pružanja informacije. Važno je naglasiti da su oba interesa legitimna i predstavljaju javni interes samim time što su uređeni zakonom i priznati kao legitimni. Tako je u javnom interesu zaštititi vrijednosti i interese koji se štite kao što je u javnom interesu pružiti korisnicima informaciju koja je u posjedu tijela javne vlasti. Stoga je svrha testa razmjernosti i javnog interesa ocijeniti je li javni interes da se omogući pristup informaciji veći od potencijalne i vjerojatne štete koja bi nastala objavom informacije. Sadržaj testa razmjernosti i javnog interesa je usporediti odnosno odvagnuti ta dva interesa u njihovom međusobnom odnosu u svakom konkretnom slučaju.
Ispitujući pravilnost provedenog testa razmjernosti i javnog interesa u žalbenom postupku Povjerenik za informiranje je utvrdio da ne prevladava javni interes u odnosu na zaštitu interesa koji se štiti.
Člankom 7. stavkom 1. Pravilnika o obrascu prijave prometa nekretnina i evidenciji prometa nekretnina („Narodne novine“, broj 1/17. - dalje u tekstu: Pravilnik) propisano je da Evidencija prometa nekretnina je evidencija o prometima nekretnina, nastalim na području Republike Hrvatske, prijavljenima nadležnoj ispostavi Porezne uprave. Stavkom 2. propisano je da je Evidencija iz stavka 1. ovoga članka aplikativni podsustav Informacijskog sustava Ministarstva financija, Porezne uprave.
Nadalje, iz članka 8. Pravilnika razvidno je Evidencija prometa nekretnina sadrži podatke iskazane u obrascu Prijave prometa nekretnina, koji, između ostalog, sadrži podatke o nekretnini koja se stječe i to podatke o katastarskoj čestici, oznaci zemljišnoknjižnog uloška, oznaci da je nekretnina evidentirana u Knjizi položenih ugovora, oznaci zemljišnoknjižnog poduloška, oznaci etaže, adresi nekretnine i drugo. Također je razvidno da Evidencija prometa nekretnina sadrži podatke iz isprave o stjecanju nekretnine kao što su podaci o stjecatelju i otuđitelju/isporučitelju nekretnine, o prometu i vrsti prometa nekretnina, o tipu nekretnine i njenoj lokaciji, o površini nekretnine iskazanoj u ispravi, o vrijednosti nekretnine kod naplatnih pravnih poslova, o godini izgradnje kod naplatnih pravnih poslova, temeljem kojih porezni obveznici nisu oslobođeni plaćanja poreza na promet nekretnina te ostale raspoložive podatke. Temeljem podataka iz članka 8. Pravilnika prati se kretanje tržišnih vrijednosti nekretnina u svrhu plaćanja poreza na promet nekretnina, ali se podaci prikupljaju i u druge svrhe propisane posebnim propisima.
Korištenje podataka iz Evidencije prometa nekretnina propisano je u članku 9. Pravilnika. Tako je člankom 9. stavkom 1. Pravilnika propisano da podatke iz Evidencije prometa nekretnina mogu koristiti tijela iz članka 21. Zakona o porezu na promet nekretnina. Stavkom 2. propisano je da tijela iz članka 21. stavka 1. Zakona podatke mogu dobiti samo na zahtjev u kojem moraju dokazati pravnu osnovu za korištenje određenih podataka. Pravna osnova se dokazuje posebnim propisom u kojem je propisana obveza poreznog tijela kao tijela državne uprave na dostavu podataka. Stavkom 3. propisano je da se jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, sukladno članku 21. stavku 2. Zakona, mogu ustupiti svi ili određeni podaci iz Evidencije prometa nekretnina ako dokažu svrhu korištenja traženih podataka. Svrha se smatra dokazanom ako se podaci koriste za potrebe rada iz njihova samoupravnog ili prenesenog djelokruga. Stavkom 4. propisano je da su tijela iz stavka 2. i 3. ovoga članka dužna s podacima postupati sukladno propisima o zaštiti osobnih podataka i čuvanju porezne tajne.
Člankom 21. Zakona o porezu na promet nekretnina („Narodne novine“, broj 115/16.) propisano je da se podaci iz Evidencije prometa nekretnina iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona izdaju se na zahtjev tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, sudova i drugih institucija, ako takva obveza proizlazi iz posebnog propisa. Stavkom 2. propisano je da iznimno od stavka 1. ovoga članka, jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu se ustupiti podaci iz članka 20. stavka 1. ovoga Zakona za potrebe rada iz njihova djelokruga, i to ne predstavlja povredu porezne tajne.
Iz odredbi Pravilnika razvidno je da je svrha prikupljanja podataka sadržanih u Evidenciji prometa nekretnina, praćenje kretanja tržišnih vrijednosti nekretnina u svrhu plaćanja poreza na promet nekretnina, ali i druge svrhe propisane posebnim propisima, te da su tijela koja mogu koristiti te podatke propisana u Zakonu o porezu na promet nekretnina.
Iz spisa predmeta proizlazi da je Ministarstvo financija, Porezna uprava u ponovnome postupku ponovnim uvidom u činjenično stanje tijekom provođenja testa razmjernosti i javnog interesa utvrdilo kako i dalje nije u mogućnosti žalitelju dostaviti tražene informacije s obzirom da je dužno čuvati poreznu tajnu, te da bi žalitelj informaciju trebao zatražiti putem nadležnog suda.
Prema odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama pravo na pristup informacijama pripada svim korisnicima na jednak način i pod jednakim uvjetima i oni su jednaki u njegovom ostvarivanju, te korisnici ne dokazuju pravni interes kako bi došli do traženih informacija. Naime, informacije koje je žalitelj zatražio od Ministarstva financija, Porezne uprave mogao bi temeljem zahtjeva za pristup informacijama zatražiti bilo koji drugi korisnik prava na pristup informacijama. Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti pristup informacijama od javnog značaja, a što je istaknuto kroz odredbu članka 9. Zakona o pravu na pristup informacijama prema kojoj korisnik koji raspolaže informacijom sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, ima pravo tu informaciju javno iznositi.
Javni interes se očituje kroz kontrolu rada tijela javne vlasti i pravilnost provedbe zakonom i podzakonskim aktima propisanih postupaka. U konkretnom slučaju razvidno je da žalitelj ne traži informacije radi kontrole rada tijela javne vlasti, ispitivanja postojanja nepravilnosti u postupanju tijela javne vlasti, već je iskazan privatni interes žalitelja koji ima tražbinu prema trgovačkom društvu na kojeg se odnose tražene informacije. Naime, Ministarstvo financija, Porezna uprava prikuplja podatke o prometu nekretnina u svrhu utvrđivanja tržišne vrijednosti nekretnina radi utvrđivanja poreza na promet nekretnina, dok žalitelj traži informacije sadržane u Evidenciji prometa nekretnina kako bi došao do odgovarajućih informacija o vlasništvu nad nekretninama i na temelju istih mogao poduzeti daljnje radnje radi ostvarenja svoje tražbine. Žalbeni navodi žalitelja kako je Ministarstvo financija, Porezna uprava pobijanim rješenjem u cijelosti neosnovano utvrdilo da je potreba zaštite interesa EURO CONSTRUCT d.o.o., Zagreb, neophodna i jača od interesa žalitelja pa tako i navod da je u konkretnom slučaju njegov interes pretežniji od interesa zaštite malverzacija poduzetih od strane EURO CONSTRUCT d.o.o., Zagreb, ne mogu se prihvatiti kao osnovani. Primjerice javni interes bi mogao pretezati kada bi se radilo o prijevarnim postupanjima utvrđenim u poreznom postupku, a što u konkretnom slučaju ne proizlazi iz spisa predmeta.
Omogućavanjem informacija, koji se smatraju poreznom tajnom, može se nanijeti šteta samom poreznom obvezniku ili njegovu poslovanju. Institut porezne tajne osigurava privatnost poreznog obveznika, njegove poslovne, imovinske i druge interese koji bi mogli biti ugroženi uslijed neovlaštenog iznošenja podataka odnosno sprječava da dođe do nastanaka štete, bilo materijalne ili nematerijalne.
Iz spisa predmeta ne proizlazi da su se vodile bilo kakve javne rasprave vezano za tražene informacije, niti se tražene informacije odnose na pitanja javnog zdravlja, javne sigurnosti ili zaštite okoliša, niti na pitanje raspolaganja javnim sredstvima. Također iz spisa predmeta ne proizlazi da bi objava traženih informacija doprinijela javnom interesu u smislu ostvarivanja temeljnih vrijednosti društvenog poretka i specifičnim načelima funkcioniranja tijela javne vlasti (kao što su dobro upravljanje, zakonitost, odgovornost, integritet), a iz samog zahtjeva očito je da za tražene informacije postoji isključivo osobni interes žalitelja.
Sukladno svemu navedenom u žalbenom postupku je utvrđeno kako bi omogućavanjem tražene informacije žalitelju temeljem Zakona o pravu na pristup informacijama u konkretnom slučaju došlo do povrede porezne tajne zaštićene Općim poreznim zakonom te da ne prevladava javni interes u odnosu na zaštićeni interes.
Člankom 116. stavkom 1. točkom 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.) propisano je da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari.
Sukladno svemu navedenom u žalbenom postupku utvrđeno da je u prvostupanjskom postupku bilo nedostataka, ali da su oni takvi da nisu mogli utjecati na rješenje stvari slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 2. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan