KLASA: UP/II-008-07/19-01/50

URBROJ: 401-01/06-19-2

Zagreb, 6. svibnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz Drinovaca, ........., izjavljene protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske Broj: 511-12-01-UP/I-2/14-2018 od 31. prosinca 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske Broj: 511-12-01-UP/I-2/14-2018 od 31. prosinca 2018. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave splitsko-dalmatinske (u daljnjem tekstu: PU splitsko-dalmatinska) odbačen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) od 19. prosinca 2018. godine kojim je tražio informaciju o tijelu Republike Hrvatske čije usluge su možebitno koristili odnosno koje im je dostavilo povjerljive dragocjene podatke, temeljem odredbe članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama jer tijelo javne vlasti ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da isto osporava zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalitelj pojašnjava da je u predmetu br: 511-12-08-OGR-110/2011 od 14. rujna 2011. godine, navedeno da „iz zahtjeva ODO-a proizlazi osnovana sumnja da žalitelj na području RH prikuplja kompromitirajuće podatke u odnosu na RH visokopozicionirane dužnosnike i političare, da isti posjeduje veće količine dokumentacije MORH-a i HV-a, s obzirom da je isti bio zaposlenik MORH-a na poslovima kripto-zaštite a ranije djelatna vojna osoba JNA i suradnik tadašnjih službi sigurnosti”, pa u odnosu na to ističe kao ti navodi nisu istiniti. Nadalje, u prilogu žalbe žalitelj dostavlja očitovanje Županijskog državnog odvjetništva u Splitu BROJ: KR-DO-81/2017 od 6. veljače 2017. godine, kao dokaz da nisu istiniti navodi prvostupanjskog tijela iz osporenog rješenja citirajući dio istog očitovanja u kojem je navedeno da je postupanje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu inicirano prijedlozima Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Odjela organiziranog kriminaliteta zbog postojanja osnova sumnje u počinjenje kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja oružja i eksplozivnih stvari i kaznenog djela uništavanja ili prikrivanja arhivske građe. Zaključno, žalitelj predlaže Povjereniku za informiranje da naloži prvostupanjskom tijelu da mu bez odlaganja dostavi tražene informacije. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je žalitelj dana 19. prosinca 2018. godine podnio Ministarstvu unutarnjih poslova, Policijskoj upravi splitsko-dalmatinskoj, zahtjev za pristup informacijama, kojim je zatražio informaciju o tijelu javne vlati koje je njima dostavilo povjerljive dragocjene podatke. U predmetnom je zahtjevu žalitelj u bitnome naveo kako traži informaciju o tijelu javne vlasti Republike Hrvatske čije su usluge možebitno koristili u predmetu br: 511-12-08-OGR-110/2011 od 14. rujna 2011. godine kada su zloupotrebljavajući instituciju Županijskog suda iz Splita, na temelju laži, krivotvorina i podvala ishodovali nalog za pretragu br: KIR-956/2011 potpisan od suca .........

Također je utvrđeno da je Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska povodom predmetnog zahtjeva donijela osporeno rješenje Broj: 511-12-01-UP/I-2/14-2018 od 31. prosinca 2018. godine, kojim je odbačen zahtjev žalitelja temeljem članka 23. stavka 4. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što tijelo javne vlasti ne posjeduje zatražene informacije i nema saznanja o tome gdje se iste nalaze.

U obrazloženju osporenog rješenja navedeno je kako je nalog za pretragu koji korisnik navodi u predmetnom zahtjevu izdao Centar istrage, Županijskog suda u Splitu, a temeljem kojeg je sukladno Zakonu o kaznenom postupku naložena pretraga doma i drugih prostorija, kao i da je isti izdan temeljem zahtjeva Općinskog državnog odvjetništva u Splitu odnosno kako je pretragu doma i prostorija naložio sudac istrage nalogom sukladno navedenom zakonu. Nadalje se navodi kako s obzirom na navedeno PU splitsko-dalmatinska ne posjeduje informacije koje korisnik traži svojim zahtjevom niti ima saznanja koje tijelo bi iste posjedovalo. U obrazloženju osporenog rješenja podredno se napominje kako se Zakon o pravu na pristup informacijama ne primjenjuje na stranke u sudskim, upravnim i drugim na zakonu utemeljenim postupcima, kojima je dostupnost informacija iz tih postupaka utvrđena propisom.

U članku 23. stavkom 4. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbaciti zahtjev ako ne posjeduje informaciju te nema saznanja gdje se informacija nalazi.

U drugostupanjskom je postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti odbacilo zahtjev žalitelja jer ne posjeduje zatraženu informaciju niti ima saznanja koje bi tijelo raspolagalo takvom informacijom.

S obzirom da iz spisa predmeta proizlazi da Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava splitsko-dalmatinska ne posjeduje traženu informaciju, Povjerenik za informiranje je zaključio da je prvostupanjsko tijelo u osporenom rješenju pravilno odlučilo o zahtjevu žalitelja kada je odbacilo njegov zahtjev, jer ne posjeduje zatraženu informaciju, pa se stoga žalbeni navodi ne mogu uvažiti.

Naime, da prvostupanjsko tijelo ne posjeduje informaciju koja se traži u predmetnom zahtjevu proizlazi iz činjenice da je PU splitsko-dalmatinska nalog za pretragu doma izvršila temeljem naloga Županijskog suda u Splitu, a što je činjenica koja je žalitelju već poznata u trenutku podnošenja zahtjeva, uzimajući u obzir da se radi o pretrazi njegovog doma te da i sam u žalbi navodi od kojeg tijela javne vlasti je isti nalog izdan i od kojeg je suca potpisan. Slijedom navedenog je razvidno da PU splitsko-dalmatinska po prirodi stvari isti nalog o pretrazi nije poduzela temeljem nekih, kako to žalitelj navodi „povjerljivih dragocjenih podataka” koji bi bili „možebitno” dostavljeni od „nekog drugog tijela javne vlasti”. Navedeno također proizlazi i iz navoda samog žalitelja u predmetnoj žalbi gdje citira navode iz akta koji mu je dostavljen od Županijskog državnog odvjetništva u Splitu o tome da je postupanje Općinskog državnog odvjetništva u Splitu inicirano prijedlozima Policijske uprave splitsko-dalmatinske, Sektora kriminalističke policije, Odjela organiziranog kriminaliteta, a ne nekog drugog tijela javne vlasti, ne ulazeći pri navedenom u to čime su ili od koga oni inicirani. Također se ističe da se drugostupanjsko tijelo u žalbenom postupku nije ovlašteno upuštati u ocjenu točnosti ili netočnosti navoda iz akata prvostupanjskih tijela koje donose u području svoje nadležnosti.

Posebno se napominje da nije u nadležnosti Povjerenika za informiranje da utvrđuje obvezu tijelima javne vlasti na posjedovanje ili neposjedovanje informacija te da li je neka dokumentacija tijela javne vlasti u skladu sa zakonskim ili podzakonskim propisima i slično, već da li navedeno tijelo posjeduje ili ne posjeduje zatraženu informaciju odnosno može li se korisnicima omogućiti pristup informaciji u slučaju kada je njezino postojanje kod istog tijela javne vlasti nedvojbeno utvrđeno.

Također se ističe da je u žalbenom postupku, u odnosu na sadržaj žaliteljevih podnesaka utvrđeno da se na nekoliko mjesta u istima navode neprimjereni uvredljivi sadržaji kojima nije mjesto u službenoj komunikaciji i koji nisu sukladni načelu međusobnog poštovanja i suradnje koje je propisano člankom 9.a Zakona o pravu na pristup informacijama i u kojem se navodi da se odnosi tijela javne vlasti i korisnika temelje na suradnji i pružanju pomoći te međusobnom uvažavanju i poštivanju dostojanstva ljudske osobe.

Razmatrajući sve prethodno navedeno te predmetni zahtjev žalitelja, Povjerenik za informiranje zaključuje kako je žalba žalitelja protiv osporenog rješenja neosnovana, s obzirom da je u drugostupanjskom postupku utvrđeno da je tijelo javne vlasti po predmetnom zahtjevu u osporenom rješenju ispravno odlučilo odbacivši zahtjev žalitelja iz razloga što ne posjeduje tražene informacije te je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine”, broj 47/09.) je propisano da će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano.

Stoga je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.  

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                            POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                            dr. sc. Zoran Pičuljan