KLASA: UP/II-008-07/17-01/339
Zagreb, 25. listopada 2018.
Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13 i 85/15), povodom žalbe ......... iz udruge GONG iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: I-4/2017 od 2. ožujka 2017. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće
RJEŠENJE
1. Poništava se rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: I-4/2017 od 2. ožujka 2017. godine.
2. Odobrava se ......... iz udruge GONG pravo na pristup imenu i prezimenu sudaca izvjestitelja u ustavnosudskim predmetima u kojima je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluku: U-l-1397/2015, U-lll-1451/2015, U-lll-4259/2015 i U-lll- 4149/2014.
3. Nalaže se Ustavnom sudu Republike Hrvatske da u roku od 30 dana od dana primitka ovog rješenja postupi sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.
O b r a z l o ž e nj e
Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) za ostvarivanjem prava na pristup informacijama o dostavi imena i prezimena sudaca-izvjestitelja u određenim ustavnosudskim predmetima, temeljem odredbe članka 96. stavka 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Protiv navedenog rješenja žalitelj je pravovremeno uložio žalbu u kojoj u bitnome navodi da je tijelo javne vlasti pogrešno primijenilo Zakon o pravu na pristup informacijama prilikom odbijanja zahtjeva za pravo na pristup informacijama jer se nije pozvalo na jedno od ograničenja pristupa informacijama predviđenih člankom 15. Zakona o pravu na pristup informacijama. Predlaže da se predmet vrati Ustavnom sudu Republike Hrvatske na ponovno rješavanje uz napomenu o potrebi ispravne primjene Zakona o pravu na pristup informacijama. Navodi da su odredbe članka 96. stavka 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske u koliziji s odredbama Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske te traži ispitivanje usklađenosti Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske sa Zakonom o pravu na pristup informacijama jer poslovnička odredba prema kojoj nitko, ni pod kojim okolnostima, nema pravo tražiti ime suca-izvjestitelja nije u skladu sa Zakonom o pravu na pristup informacijama. Navodi da ne postoje nikakvi relevantni razlozi da te informacije ne budu dostupne javnosti nakon donošenja i objave odluke u pojedinačnom slučaju. Navodi se kako je iznimno bitno da imena sudaca-izvjestitelja budu javnosti dostupna nakon donošenja odluke kako bi se moglo izgraditi povjerenje građana u odluke koje donosi Ustavni sud Republike Hrvatske. Predlaže da se pobijano rješenje poništi i omogući pristup traženoj informaciji.
Žalba je osnovana.
Člankom 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su sve informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima toga Zakona, a ograničenja su propisana člankom 15. navedenog Zakona.
Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00,124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 - pročišćeni tekst i 5/14), jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.
Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da žalitelj dana 27. veljače 2017. godine zahtjevom za pristup informacijama zatražio od Ustavnog suda Republike Hrvatske, kao tijela javne vlasti, sljedeću informaciju: imena i prezimena sudaca-izvjestitelja za slučajeve u kojima je Ustavni sud donio odluke: Odluka o ukidanju zabrane kandidiranja za kriminalce te ukidanje ženske kvote (U-l-1397/2015, 24. rujna 2015.), Odluka o puštanju na slobodu ......... (U-lll- 1451/2015, 9. travnja 2015.), Odluka o puštanju na slobodu ......... (U-lll-4259/2015,24. studenoga 2015.) i Odluka o ukidanju presude ......... (U-lll-4149/2014, 24. srpnja2015.).
Također je utvrđeno da je Ustavni sud Republike Hrvatske riješio o zahtjevu za pristup informacijama na način da je osporenim rješenjem odbijen žaliteljev zahtjev temeljem članka 96. stavka 1. Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske kojim je propisano da nitko nema pravo tražiti podatke o sucu-izvjestitelju i ustavnosudskom savjetniku kojima je predmet raspoređen, niti podatke koji se odnose na odlučivanje o predmetu.
S obzirom da je u dopisu Ustavnog suda Republike Hrvatske Broj: 1-4/2017 od 27. travnja 2017. godine, koji je Ustavni sud Republike Hrvatske uputio Povjereniku za informiranje uz dostavu spisa predmeta, sadržana naknadno izrađena informacija, u žalbenom postupku ovlaštene službene osobe Ureda povjerenice za informiranje izvršile su uvid u tražene informacije u prostorijama Ustavnog suda Republike Hrvatske dana 29. svibnja 2017. godine, o čemu je sačinjena službena bilješka.
Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama putem otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.
Sukladno članku 12. stavku 1. točki 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su tijela javne vlasti obvezna informirati javnost o dnevnom redu zasjedanja ili sjednica službenih tijela i vremenu njihova održavanja, načinu rada i mogućnostima neposrednog uvida u njihov rad.
Člankom 5. stavkom 1. točkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je informacija svaki podatak koji posjeduje tijelo javne vlasti u obliku dokumenta, zapisa, dosjea, registra ili u bilo kojem drugom obliku, neovisno o načinu na koji je prikazana (napisani, nacrtani, tiskani, snimljeni, magnetni, optički, elektronički ili neki drugi zapis), koji je tijelo izradilo samo ili u suradnji s drugim tijelima ili dobilo od druge osobe, a nastao u okviru djelokrugu ili u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti.
Odredbom članka 23. stavka 5. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavku 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. toga Zakona.
Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. i 4. toga Zakona, dužno, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.
Test razmjernosti i javnog interesa je procjena razmjernosti između razloga za omogućavanje pristupa informaciji i razloga za ograničenje te omogućavanje pristupa informaciji ako prevladava javni interes. Kod provođenja testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2., 3. i 4. toga Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.
Povjerenica za informiranje je u drugostupanjskom postupku utvrdila da je Ustavni sud Republike Hrvatske u prvostupanjskom postupku pogrešno utvrdio činjenično stanje te pogrešno primijenio odredbe materijalnog prava.
Budući da iz spisa predmeta proizlazi da žalitelju tražene informacije nisu dostupne temeljem drugog propisa (Poslovnika Ustavnog suda Republike Hrvatske), Ustavni sud Republike Hrvatske trebao je riješiti žaliteljev zahtjev u smislu odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.
Prije odlučivanja o žaliteljevom zahtjevu za pristup informacijama Ustavni sud Republike Hrvatske nije proveo test razmjernosti i javnog interesa odnosno nije utvrdio da li bi omogućavanjem pristupa traženim informacijama u konkretnom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Stoga, nije prihvatljivo uskraćivanje pristupa informaciji pozivanjem u uvodu osporenog rješenja na odredbu Zakona o pravu na pristup informacijama na kojoj se temelji izuzeće od prava na pristup informacijama, bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa i bez davanja dodatnih obrazloženja ili dokaza.
U drugostupanjskom postupku Povjerenica za informiranje provela je test razmjernosti i javnog interesa i utvrdila kako ne nalazi razloge zbog kojeg bi za traženeinformacije postojala ograničenja iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama iz sljedećih razloga.
Ustavom Republike Hrvatske utvrđena je nadležnost Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Ustavnim zakonom o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 99/99, 29/02 i 49/02 - pročišćeni tekst, dalje u tekstu: Ustavni zakon) detaljnije su razrađene Ustavom Republike Hrvatske određene nadležnosti Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Prema članku 2. stavku 1. Ustavnog zakonaUstavni sud jamči poštivanje i primjenu Ustava Republike Hrvatske i svoje djelovanje temelji na odredbama Ustava Republike Hrvatske i Ustavnog zakona.
U članku 3. Ustavnog zakona propisano je da je djelovanje Ustavnog suda javno.
Ustavni sud Republike Hrvatske, između ostaloga, odlučuje o ustavnosti zakona te ustavnosti i zakonitosti podzakonskih akata te o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda povodom podnesenih ustavnih tužbi.
Odredbom članka 29. stavka 1. Ustavnog zakona propisano je da se odluke i važnija rješenja Ustavnog suda, doneseni u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom odnosno suglasnosti drugih propisa s Ustavom i zakonom, te odluke i rješenja doneseni u ustavnosudskim postupcima za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda zajamčenih Ustavom, objavljuju u „Narodnim novinama“.
U žalbenom postupku utvrđeno je da žalitelj zahtjevom za pristup informacijama traži imena i prezimenasudaca izvjestitelja u ustavnosudskim predmetima (broj: U-I-1397/2015, U-III-1451/2015, U-III-4259/2015 i U-III-4149/2014) u kojima je Ustavni sud Republike Hrvatske donio odluke i objavio ih na službenim internetskim stranicama Ustavnog suda Republike Hrvatske https://www.usud.hr/hr/praksa-ustavnoq-sudai u „Narodnim novinama“ broj 44/15, 89/15, 104/15 i 133/15.
U žalbenom postupku utvrđeno je da se predmet broj: U-I-1397/2015 odnosi na postupak ocjene suglasnosti Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o izborima zastupnika u Hrvatski sabor („Narodne novine“, broj 19/15) s Ustavom, predmet broj U-III-1451/2015 odnosi se na postupak pokrenut ustavnom tužbom ........., dok se predmeti broj U-III-4259/2015 i U-III-4149/2014 odnose na postupke pokrenute ustavnim tužbama .........
Nadalje, u žalbenom postupku utvrđeno je da suodluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u tim predmetima izazvale veliko zanimanje javnosti pa tako i medija. S tim u vezi, velik je broj medijskih napisa koji se odnose na odluke Ustavnogsuda Republike Hrvatske, kao na primjer:
http://www.iutarnii.hr/viiesti/hrvatska/ekskluzivno-naiveca-taina-ustavnoq-suda-iutarnii-u- posiedu-dopisa-koii-baca-novo-svietlo-na-ukidanie-pravomocne-presude-sanaderu-u- slucaiu-ina-mol/5912344/. http://hr.n1info.com/a191852/Viiesti/Ustavni-sud-kao-Sanaderova- slika-Matiia-kao-Ponciie-Pilat.html. http://www.nacional.hr/ustavni-sud-zboq-hns-a-u-velikom- skandalu/. http://www.iutarnii.hr/viiesti/hrvatska/samovolina-praksa-ustavnoq-suda-i-dalie-ie- nepoznato-tko-ie-bio-sudac-izviestiteli-u-predmetu-sanader/5753211/.
Za odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske u kojima se odlučujeo ustavnosti zakona te ustavnosti i zakonitosti podzakonskih akata te o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda postoji interes javnosti i medija. Za predmete povodom ustavnih tužbi koje su podnijele javne osobe npr. političari, kao što je slučaj i u ovom postupku, proizlazi da je interes medija i javnosti još veći.
Prema članku 41. Ustavnog zakona svaki se zahtjev, odnosno prijedlog upućuje na obradu sucu izvjestitelju.
Prema odredbi članaka 47. stavka 1. Ustavnog zakona kada predsjednik Ustavnog suda primi nacrt odluke ili rješenja, upućuje ih na sjednicu Ustavnog suda radi donošenja odluke o predmetu. U stavku 3. istoga članka propisano je da predstavnici tiska i drugih sredstava priopćavanja mogu biti nazočni sjednici i javnoj raspravi, te drugim skupovima u Ustavnom sudu. Nadalje, sukladno članku 48. stavku 1. Ustavnog zakona na sjednici sudac izvjestitelj usmeno obrazlaže nacrt odluke ili rješenja i prema potrebi daje dopunska obrazloženja.
Nadalje, kada javna rasprava prethodi odlučivanju o biti stvari, na koju se pozivaju sudionici u postupku i predstavnici državnih tijela, tijela lokalne i područne (regionalne) samouprave i udruga te druge osobe čije je sudjelovanje potrebno na javnoj raspravi, prema odredbi članka 51. stavka 1. Ustavnog zakona sudac izvjestitelj izvješćuje o činjeničnom i pravnom stanju u predmetu.
Sukladno članku 69. stavku 1. Ustavnog zakona sudac izvjestitelj poziva podnositelja ustavne tužbe da je u određenom roku dopuni ili ispravi ako je nerazumljiva, odnosno ako se na temelju podataka i priloga iz ustavne tužbe ne može utvrditi koji se akt osporava ili ako ustavna tužba nije potpisana, dostavlja, prema potrebi, primjerak ustavne tužbe zainteresiranim osobama i poziva ih da se o njoj izjasne te prema potrebi, zahtijeva dostavu spisa koji se odnosi na predmet ustavne tužbe, odnosno izvješće o povredama ustavnih prava učinjenih osporenim aktom.
Prema mišljenju Povjerenice za informiranje iz navedenih odredbi Ustavnog zakona proizlazi kako podatak o sucu izvjestitelju nije apsolutno ograničen, već se daje zaključiti da je podatak o sucu izvjestitelju u pojedinim slučajevima dostupan javnosti.
Povjerenica za informiranje utvrdila je kako je potrebno omogućiti pristup traženim informacijama jer se radi o predmetima u kojima je Ustavni sud Republike Hrvatske donio i objavio odluku. Stoga, radi se o okončanim postupcima te pružanjem informacija žalitelju ne može se utjecati na tijek postupaka niti na same suce izvjestitelje. Nadalje, Povjerenica za informiranje smatra da se omogućavanjem pristupa informacijama ostvaruje javnost djelovanja Ustavnog suda Republike Hrvatske, utječe na kvalitetu odlučivanja i potiče stručnost.
Povjerenica za informiranje smatra da u slučaju kada bi žalitelj u zahtjevu za pristup informacijamazatražio ime i prezime suca izvjestitelja u predmetu u kojemu Ustavni sud Republike Hrvatske nije donio odluku, tada bi prevladala potreba zaštite prava na ograničenje.
Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.
Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku(„Narodne novine“, broj 47/09) odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENICA ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.