KLASA:  UP/II-008-07/15-01/197

URBROJ: 401-01/06-16-03

Zagreb, 29. siječnja 2016.

Povjerenica za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13.), povodom žalbe ……… iz Zagreba, ………, izjavljene protiv rješenja Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, Br 2005/1 od 10.03.2015. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama, donosi sljedeće

RJEŠENJE

1. Poništava se rješenje Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu Br 2005/1 od 10.03.2015. godine.

2. Odobrava se ……… dobivanje preslike:

- ovjerenog prijevoda s engleskog jezika Br. ov.: 1-2/2015 od 07.01.2014. - Ugovora o prijenosu, oznake 10119/1, sklopljenog dana 24.12.2014. godine između Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, zastupanog po Dubravki Vrgoč - u svojstvu ravnateljice i Le centre international de creations theatrales (C.I.C.T.) koje zastupaju direktori Olivier Poubelle i Olivier Mantei (8 stranica prijevoda/18 listova),

- ovjerenog prijevoda s engleskog jezika Br.ov.: 1-1/2015 od 05.01.2014. godine - Ugovora o koprodukciji, oznake 10118/1, sklopljenog dana 24.12.2014. godine između Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, zastupanog po Dubravki Vrgoč - u svojstvu ravnateljice i Le centre international de creations theatrales (C.I.C.T.) koje zastupaju direktori Olivier Poubelle i Olivier Mantei (7 stranica prijevoda/16 listova),

- Ugovora o kazališnoj (programskoj) suradnji, Broj: 8290/1 od 29.10.2014. godine, sklopljenog između Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, zastupanog po intendantici Dubravki Vrgoč i Hrvatskog narodnog kazališta pl. Ivana Zajca u Rijeci, zastupanog po intendantu Oliveru Frljiću,

- Aneksa br. 1 Ugovoru o kazališnoj (programskoj) suradnji, oznake 8290/2       od 22.12.2014. i Ur. br.: 01-1698/01-14, sklopljenog između Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, zastupanog po intendantici Dubravki Vrgoč i Hrvatskog narodnog kazališta pl. Ivana Zajca u Rijeci, zastupanog po intendantu Oliveru Frljiću i

- Ugovora o suradnji broj 9518/1 od 8.12.2014., sklopljenog između Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, zastupanog po intendantici Dubravki Vrgoč i Umjetničke organizacije Aplauz teatar, zastupane po umjetničkom voditelju Marku Juragi.

3. Nalaže se Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu da u roku od 8 dana od zaprimanja ovog rješenja omogući ………, pristup odobrenim informacijama, sukladno točki 2. izreke ovog rješenja.

O b r a z l o ž e n j e

Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev ……… (dalje u tekstu: žaliteljica) za ostvarivanje prava na pristup informacijama temeljem odredbe članka 23., a u vezi s člankom 15. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama jer je zatražena informacija poslovna tajna.

Protiv osporenog rješenja žaliteljica je pravovremeno izjavila žalbu u kojoj u bitnome navodi da joj Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu (dalje u tekstu: HNK u Zagrebu) odbija dati tražene podatke iako joj je iste dužno pružiti kao javna ustanova u kulturi koja se financira novcem poreznih obveznika, navodeći članke Zakona o pravu na pristup informacijama koji propisuju navedeno (članak 3. članak 5., članak 9. te članak 10.). Također, navodi kako joj tijelo javne vlasti već drugi put odbija pružiti tražene informacije, koje je kako u obrazloženju žalbe navodi zatražila dana 1.12.2014. godine, Nadalje, žaliteljica navodi kako se u svome zahtjevu pozvala na Katalog informacija jer je tako u tom trenutku pisalo na stranicama HNK u Zagrebu te ponovno ističe kako joj je navedeno kazalište kao javna ustanova u kulturi dužno pružiti tražene informacije te da bespredmetnim smatra navođenje iz osporenog rješenja da ona kao osnivačica i direktorica malog privatnog kazališta može biti konkurencija HNK u Zagrebu koje je matično nacionalno kazalište. Žaliteljica navodi da je znanstvenica koje se bavi kazališnom tranzicijom, na kojoj temi je i doktorirala te da su joj podaci koje traži potrebni u svrhu znanstvenog istraživanja. Zaključno, žaliteljica napominje kako prema Zakonu o pravu na pristup informacijama nije dužna navesti razlog zbog kojeg traži informacije te od Povjerenice za informiranje traži da postupi sukladno svojim ovlastima. Predlaže da se žalba uvaži.

Žalba je osnovana.

Odredbom članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima ovog Zakona.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2. i 3., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Člankom 15. stavkom 2. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji  ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu, a stavkom 5. citiranog članka Zakona je propisano da ako tražena informacija sadrži i podatak koji podliježe ograničenju iz stavka 2. i 3. ovog članka, preostali dijelovi informacije učinit će se dostupnim.

Članak 19. stavak 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) propisuje da poslovnu tajnu predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavak 2. istog  članka Zakona propisuje da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom niti se poslovnom tajnom mogu odrediti podaci čije priopćavanje nije razložno protivno interesima te pravne osobe.

Uvidom u spis predmeta utvrđeno je kako je žaliteljica, dana 1.12.2014. godine, od HNK u Zagrebu zatražila sljedeće informacije: 1. ugovor o suradnji između HNK u Zagrebu i pariškog kazališta Bouffes du Nord vezano za operu „Mimi", 2. ugovore o suradnji s ostalim partnerima u projektu koji su navedeni na stranici kazališta Bouffes du Nord, 3. u slučaju da u ugovoru ne stoji stavka o iznosu koji je udio HNK u Zagrebu u projektu „Mimi", moli navedenu informaciju, 4. ugovor o suradnji/koprodukciji HNK u Zagrebu s HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci za projekt „Evgenij Onjegin", 5. ugovor o suradnji/koprodukciji za projekt "Art" koji se nalazi na repertoaru HNK u Zagrebu i zapisnike sa sjednica Kazališnog vijeća od 1.9.2014. do dana podnošenja zahtjeva.

HNK u Zagrebu je povodom predmetnog zahtjeva donijelo rješenje Br 2005/1 od 10.03.2015. godine kojim je odbilo zahtjev žaliteljice temeljem članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, kojim je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna. U obrazloženju citiranog rješenja navodi se da je o točki 6. zahtjeva odlučeno na način da je žaliteljica obaviještena da su svi zaključci sa sjednica Kazališnog vijeća objavljeni na internetskoj stranici HNK u Zagrebu. Nadalje, navodi se je Zakonom o pravu na pristup informacijama iz 2013. godine ukinuta obveza tijela javne vlasti za vođenjem Kataloga informacija pa je bespredmetno pozivanje žaliteljice u predmetnom zahtjevu na isti. Također, navodi se i da člankom 10. Zakona o pravu na pristup informacijama nije propisano da bi tijelo javne vlasti bilo dužno objaviti podatke o troškovima rada niti informacije o radu s drugim kazalištima. Vezano za zahtjeve žaliteljice pod točkama od 1.-5. u osporenom rješenju se navodi kako su navedene informacije poslovna tajna a da u konkretnom slučaju prevladava potreba zaštite prava na ograničenje u odnosu na javni interes te se u zagradi spominje test razmjernosti i članak 16. stavak 2. Zakona. Isto tako, navodi se da nema mjesta primjeni članka 15. stavka 5. Zakona jer nije jasno na koji bi se način moglo djelomično udovoljiti zahtjevu korisnice. Zaključno, u osporenom se rješenju naglašava kako svrha Zakona o pravu na pristup informacijama nije u tome da se žaliteljici kao osnivačici i direktorici privatnog kazališta „Mala scena", koje obavlja kazališnu djelatnost kao i HNK u Zagrebu omogući da dođe do podataka o uvjetima ugovora sklopljenih s trećim osobama koji predstavljaju poslovnu tajnu.

Člankom 38. stavkom 4. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00.,124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14. - pročišćeni tekst) jamči se pravo na pristup informacijama koje posjeduju tijela javne vlasti. Ograničenja prava na pristup informacijama moraju biti razmjerna naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju te nužna u slobodnom i demokratskom društvu, a propisuju se zakonom.

Cilj Zakona o pravu na pristup informacijama je omogućiti i osigurati ostvarivanje Ustavom Republike Hrvatske zajamčenog prava na pristup informacijama, kao i ponovnu uporabu informacija, fizičkim i pravnim osobama u skladu s načelima otvorenosti i javnosti djelovanja tijela javne vlasti.

Odredbom članka 16. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavka 3. ovog Zakona, dužno, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Člankom 16. stavkom 3. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da su informacije o raspolaganju javnim sredstvima dostupne javnosti i bez provedbe postupka iz stavka 1. ovog članka, osim ako informacija predstavlja klasificirani podatak.

Kod provedbe testa razmjernosti i javnog interesa tijelo javne vlasti dužno je utvrditi da li se pristup informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Uvidom u osporeno rješenje utvrđeno je da u istom nije navedeno kakve bi točno štetne posljedice mogle nastupiti za  gospodarske interese HNK u Zagrebu ako bi se omogućilo pristup zahtjevom zatraženim informacijama te iako se u obrazloženju istoga tijelo javne vlasti poziva na članak 16. stavak 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, nije razvidno da je tijelo javne vlasti uistinu provelo test razmjernosti i javnog interesa, iako je uskratilo žaliteljici tražene informacije. Također, u osporenom se rješenju ne navodi niti to da li je HNK u Zagrebu uopće uzelo u obzir razloge za omogućavanje pristupa informaciji. Informacije koje je žaliteljica zahtjevom tražila su informacije koje bi bilo kada mogla zatražiti bilo koja fizička ili pravna osoba, budući da se iste odnose na ugovoreno raspolaganje javnim sredstvima i koje su samim time od javnog značaja.

U žalbenom postupku Povjerenici za informiranje je dopisom od 29.04.2015. godine dostavljena dokumentacija koja sadržava predmetne informacije: Transfer agreement 10119/1, kao i ovjerenog prijevoda s engleskog jezika Br. ov.: 1-2/2015 od 07.01.2014.(8 stranica prijevoda/18 listova) - istog Ugovora o prijenosu, oznake 10119/1, sklopljenog dana 24.12.2014. godine između HNK u Zagrebu, zastupanog po Dubravki Vrgoč - u svojstvu ravnateljice i Le centre international de creations theatrales (C.I.C.T.) koje zastupaju direktori Olivier Poubelle i Olivier Mantei; Co-production agreement 10118/1, kao i ovjerenog prijevoda s engleskog jezika Br.ov.: 1-1/2015 od 05.01.2014. godine (7 stranicaprijevoda/16 listova) - Ugovora o koprodukciji, oznake 10118/1, sklopljenog dana 24.12.2014. godine između HNK u Zagrebu, zastupanog po Dubravki Vrgoč - u svojstvu ravnateljice i Le centre international de creations theatrales (C.I.C.T.) koje zastupaju direktori Olivier Poubelle i Olivier Mantei; Ugovor o kazališnoj (programskoj) suradnji, Broj: 8290/1 od 29.10.2014. godine, sklopljen između HNK u Zagrebu, zastupanog po intendantici Dubravki Vrgoč i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, zastupanog po intendantu Oliveru Frljiću; Aneks br. 1 Ugovora o kazališnoj (programskoj) suradnji, oznake 8290/2 od 22.12.2014. i Ur. br.: 01-1698/01-14, sklopljenog između HNK u Zagrebu, zastupanog po intendantici Dubravki Vrgoč i HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, zastupanog po intendantu Oliveru Frljiću i Ugovor o suradnji broj 9518/1 od 8.12.2014., sklopljenog između HNK u Zagrebu, zastupanog po intendantici Dubravki Vrgoč i Umjetničke organizacije Aplauz teatar, zastupane po umjetničkom voditelju Marku Juragi.

U dopisu kojim su Povjerenici za informiranje dostavljene predmetne informacije, HNK u Zagrebu je ostao kod svojih navoda iz osporenog rješenja te naveo kako, bez obzira što se cjelokupni njihov program financira sredstvima osnivača, smatraju da su na njihov zahtjev osnivačima dužni podnositi izvješće o svom poslovanju kao i da osnivači imaju pravo uvida u sve njegove segmente pa tako i u autorske ugovore. Također, naveli su kako smatraju da svrha Zakona o pravu na pristup informacijama nije u tome da se pojedincima omogući uvid u financijsko poslovanje i u uvjete autorskog ugovora HNK u Zagrebu koji su poslovna tajna. Naveli su i to da se tražene informacije iz zahtjeva trebaju štititi kako konkurencija ne bi imala uvid u autorske ugovore, jer bi u suprotnom HNK u Zagrebu samo sebe onemogućilo u tome da im brojni umjetnici pomažu kroz niže autorske naknade te iz tog razloga isti inzistiraju na tome da se njihovi ugovori smatraju poslovnom tajnom. HNK u Zagrebu ističe kako bi, ukoliko bi joj tražene informacije bile pružene, podnositeljica zahtjeva kao direktorica privatnog kazališta koje obavlja kazališnu djelatnost i njima predstavlja konkurenciju, iste mogla putem svog bloga učiniti dostupnima i drugim konkurentskim kazalištima. Zaključno, ističu da su odredbama u samim zatraženim ugovorima ugovorili da su uvjeti ugovora poslovna tajna te da niti jedna ugovorna strana istu neće otkriti trećoj osobi.

S obzirom na to da prvostupanjsko tijelo sa spisom predmeta nije dostavilo zapisnik odnosno dokumentaciju iz koje bi bio vidljiv postupak provođenja testa razmjernosti i javnog interesa u prvostupanjskom postupku, Povjerenica za informiranje je uzela u obzir da je potrebno utvrditi da li se pristup traženoj informaciji može ograničiti radi zaštite nekog od zaštićenih interesa iz članka 15. stavka 2. i 3. ovog Zakona, da li bi omogućavanjem pristupa traženoj informaciji u svakom pojedinom slučaju taj interes bio ozbiljno povrijeđen te da li prevladava potreba zaštite prava na ograničenje ili javni interes. Ako prevladava javni interes u odnosu na štetu po zaštićene interese, informacija će se učiniti dostupnom.

Povjerenica za informiranje je postupajući u žalbenom postupku izvršila uvid u dostavljene ugovore te je utvrdila da isti sadrže odredbu o poslovnoj tajni i to - u Ugovoru o prijenosu, članak 15., - u Ugovoru o koprodukciji, članak 15. i - u Ugovoru o kazališnoj (programskoj) suradnji, članak 11. stavak 3.. U ugovoru o suradnji, sklopljenom između HNK u Zagrebu i Umjetničke organizacije Aplauz Teatar nema odredbi o poslovnoj tajni.

U drugostupanjskom postupku izvršen je uvid i u Statut HNK u Zagrebu koji je javno dostupan na njihovoj internetskoj stranici, a kojim je između ostalog uređena i poslovna tajna. U članku 98. Statuta HNK u Zagrebu je propisano da se poslovnom tajnom smatraju: - podaci koje nadležno tijelo kao povjerljive priopći kazalištu; - podaci o fizičko-tehničkoj zaštiti fundusa i dokumentacije Kazališta; -podaci o fizičko-tehničkoj zaštiti objekata, imovine i radnika Kazališta; - druge isprave i podaci utvrđeni zakonom i općim aktom Kazališta čije bi priopćavanje neovlaštenoj osobi bilo protivno interesima Kazališta i njegovih suosnivača.

Razmatrajući argumente za ograničavanje pristupa traženim informacijama iz osporenog rješenja nije razvidno priopćavanje kojih informacija bi bilo protivno interesima Kazališta, a osobito interesima osnivača. Interes osnivača bio bi, osim u osiguravanju svrhe i zadataka rada tijela, u transparentnom raspolaganju sredstvima koja se HNK u Zagrebu osiguravaju od strane osnivača. Također, razvidno je da HNK u Zagrebu nije identificiralo interes javnosti za otkrivanjem ovakvih podataka, koji se može utvrditi, između ostalog, i analizom sadržaja iz medija. Naime, ugovori koje tijela javne vlasti sklapaju s drugim pravnim kao i fizičkim osobama te autorski honorari, predmet su rasprave u medijima i za iste je osobito zainteresirana šira javnost te bi se onemogućavanjem pristupa traženim informacijama građanima dovela u pitanje transparentnost rada tijela javne vlasti i nepotrebno bi se stvorilo nepovjerenje u njegov rad. Očekuje se da bi HNK u Zagrebu kao najveće nacionalno kazalište trebalo osigurati maksimalnu razinu transparentnosti svoga rada u odnosu na građane, osobito pri sklapanju ugovora, a vezano za financijske i druge obveze koje proizlaze iz istih, što je u skladu s interesima građana Grada Zagreba te svih građana Republike Hrvatske, u odnosu na raspolaganje javnim sredstvima u čijem osiguravanju kao porezni obveznici participiraju. Nadalje, izvršenim uvidom u odredbe predmetnih ugovora, Povjerenica za informiranje je zaključila kako u istima nisu navedeni podaci koji su navedenim Statutom HNK u Zagrebu određeni kao poslovna tajna. Daljnjim uvidom u predmetne ugovore utvrđeno je da isti sadrže standardne odredbe o pravima i obvezama ugovornih strana te da isti ne predstavljaju poslovnu tajnu, odnosno da otkrivanjem istih javnosti za ugovorne strane ne bi nastala šteta koja bi bila razmjerna naravi potrebe za ograničenjem davanja istih na uvid javnosti. Uvažavamo činjenicu da bi pružanje traženih informacija potencijalno mogle nastati posljedice za pružatelje usluga, ali smatramo da zaštita interesa trećih ne preteže pred interesima javnosti da zna tj. dobije pristup informacijama o radu i financijskom poslovanju tijela javne vlasti, a ujedno to se ne može smatrati niti interesom tijela javne vlasti.

Naime, Zakonom o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine", broj 108/96.) je propisano što se može odrediti kao poslovna tajna, a u ovom slučaju je utvrđeno kako se predmetne informacije ne mogu smatrati poslovnom tajnom. Vezano za odredbe o povjerljivosti iz samih ugovora, a u odnosu na drugu ugovornu stranu koja s HNK u Zagrebu sklapa isti, potrebno je napomenuti da sve fizičke i pravne osobe trebaju imati na umu kako su ugovori koje s njima sklapaju tijela javne vlasti podložni načelima transparentnosti u okviru zakona. Naime, navedeni ugovori su podložni preispitivanju od strane javnosti putem instrumenata koje građanima daje ustavno pravo na pristup informacijama, razrađeno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, te stoga osobe koje ne žele biti podvrgnute kontroli u javnom interesu ne bi trebale sklapati ugovore sa tijelima javne vlasti. Također, svako tijelo javne vlasti, pa tako i HNK u Zagrebu, trebalo bi biti svjesno značaja Zakona o pravu na pristup informacijama, kao organskog Zakona koji uređuje temeljno, Ustavom zajamčeno pravo svakog građanina.

Člankom 2. Zakona o kazalištima („Narodne novine" broj 71/06., 121/13. i 16/14.) je propisano da je kazališna djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku i obavlja se kao javna služba. U člankom 53. navedenog Zakona propisano je da su danom stupanja na snagu ovoga Zakona suosnivači HNK u Zagrebu, Republika Hrvatska s udjelom od 51% i Grad Zagreb s udjelom od 49%. Člankom 13. stavkom 1. istog Zakona je propisano da je osnivač dužan osigurati sredstva iz članka 12. ovog Zakona sukladno kriterijima i standardima, koje na prijedlog kazališnog vijeća, propisuje osnivač, a za nacionalna kazališta ministar kulture pravilnikom.

Članak 1. Pravilnika o kriterijima i standardima za osiguravanje sredstava za nacionalna kazališta („Narodne novine" broj 116/08.) propisuje da se ovim pravilnikom utvrđuju kriteriji i standardi prema kojima osnivači osiguravaju sredstva za rad nacionalnih kazališta u Republici Hrvatskoj. Člankom 2. navedenog Pravilnika je propisano da nacionalna kazališta obavljaju kazališnu djelatnost izvođenjem značajnih djela domaće i strane dramske i glazbeno-scenske umjetnosti, uvažavajući potrebu teritorijalne ravnomjernosti i regionalne zastupljenosti, zadovoljavajući pritom javne potrebe u kulturi na razini Republike Hrvatske. U članku 4. stavku 1. istog Pravilnika propisano je sredstva iz članka 1. ovoga Pravilnika uključuju: sredstva za program Kazališta, sredstva za materijalne izdatke i sredstva za investicije i investicijsko održavanje. Stavkom 2. istog članka propisano je da se sredstvima za program osiguravaju plaće i honorari kao i troškovi opreme koja je potrebna za izvođenje programa.

Razlog za omogućavanjem pristupa zatraženim podacima je transparentnost potrošnje sredstava HNK u Zagrebu, čiji se, kako tijelo javne vlasti i samo navodi u dopisu kojim je dostavljen na rješavanje spis predmeta, cjelokupni program financira sredstvima osnivača (Grada Zagreba i Republike Hrvatske).

Sukladno ranije citiranoj odredbi članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama, informacije koje se odnose na raspolaganje sredstvima tijela javne vlasti trebale bi automatski biti dostupne i bez provođenja testa razmjernosti i javnog interesa. Izvršenim uvidom u osporeno rješenje te dokumentaciju u spisu predmeta, utvrđeno je da HNK u Zagrebu prilikom rješavanja zahtjeva za pristup informacijama uopće nije uzelo u obzir navedenu odredbu članka 16. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama. Naime, zatraženi ugovori tiču se potrošnje javnih sredstava te javnost ima pravo znati koje obveze ima HNK u Zagrebu i koje koristi ili štete mogu nastati sklapanjem navedenih ugovora za javni interes. Dakle, informacije o raspolaganju javnim sredstvima trebale bi biti dostupne svim građanima Republike Hrvatske, a ne samo osnivačima tijela javne vlasti, kako se to navodi u osporenom rješenju.

Stoga se HNK u Zagrebu u svom radu treba rukovoditi otvorenošću i javnosti rada te osobito upućujemo na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama kojima je propisana proaktivna objava informacija, javnost rada tijela javne vlasti te način rješavanja zahtjeva. Dakle, ne stoje navodi HNK u Zagrebu u dopisu upućenom Povjerenici za informiranje o tome kako je njihovo cjelokupno poslovanje podložno kontroli osnivača te da iz toga razloga informacije o istom ne bi trebale biti dostupne građanima pojedincima. Zakon o pravu na pristup informacijama upravo i služi tome da o radu, organizaciji, odlučivanju tijela javne vlasti, svaki građanin ili pravna osoba može dobiti informacije o raspolaganju javnim sredstvima.

Slijedom svega navedenog Povjerenica za informiranje ne nalazi razloge za ograničenje iz članka 15. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se traženi podaci ne mogu smatrati poslovnom tajnom sukladno zakonu nego iste predstavljaju informacije o raspolaganju sredstvima u tijelu javne vlasti, a koje bi sukladno članku 16. stavku 3. trebale biti svima dostupne, osim u slučaju klasificiranih informacija, a što ovdje nije slučaj.

Člankom 25. stavkom 7. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je da kad utvrdi da je žalba osnovana, Povjerenik će rješenjem korisniku omogućiti pristup informaciji.

Stoga je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku riješeno kao izreci ovog  rješenja.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.                                                             

POVJERENICA ZA INFORMIRANJE

dr. sc. Anamarija Musa, dipl. iur.