KLASA: UP/II-008-07/17-01/610
URBROJ: 401-01/05-19-2
Zagreb, 19. travnja 2019.
Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Zagreba, ........., izjavljene protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/I-008-01/16-01/02, URBROJ: 338-01-06-17-08 od 20. 7. 2017. godine u predmetu ostvarivanja prava na ponovnu uporabu informacija, donosi sljedeće.
RJEŠENJE
Odbija se žalba ......... izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, KLASA: UP/I-008-01/16-01/02, URBROJ: 338-01-06-17-08 od 20. 7. 2017. godine, kao neosnovana.
O b r a z l o ž e n j e
Pobijanim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (u daljnjem tekstu: HZZO) odbijen je zahtjev za ponovnom upotrebom informacija ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj) kojom su zatražene mjesečne vrijednosti vezane uz potrošnju lijekova na recept (bez posebno skupih lijekova) koji se financiraju od strane HZZO-a za razdoblje 2000. – 2015. godine, i to mjesečni trošak lijekova na recept u HRK, mjesečni broj pakiranja, mjesečni broj recepata i broj osiguranika HZZO-a u pojedinom mjesecu, u formatu Excel tablice formata 192 reda i 4 stupca. Zahtjev je odbijen temeljem članka 30. stavka 1. točke 1. točaka 1. i 2. Zakona o pravu na pristup informacijama, jer se zahtjev odnosi na informacije zaštićene zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka te jer informacija predstavlja poslovnu tajnu. Ujedno bi dostava informacija u obliku u kojem ih je žalitelj zatražio predstavljala stvaranje nove informacije i nerazmjeran utrošak vremena i sredstava sukladno odredbi članka 27. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama.
Protiv pobijanog rješenja žalitelj je pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako izjavljuje žalbu zbog nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene zakona. Žalitelj navodi kako se opet HZZO pozvao na zaštitu osobnih podataka i poslovnu tajnu, što je protivno utvrđenom činjeničnom stanju jer se radi o depersonaliziranim, agregiranim vrijednostima koje su temeljni parametri poslovanja HZZO-a koji se financira iz javnih sredstava, a osim toga zaključuje da su traženi parametri sumirani na godišnjoj razini i navode se u izvješćima o poslovanju HZZO-a. Žalitelj također navodi kako su izvješća o potrošnji lijekova sastavni dio financijskih izvješća ustanova u zdravstvu koji sadrže podatke na mjesečnoj, kvartalnoj i godišnjoj razini. Žalitelj navodi kako u dijelu rješenja za broj osiguranika HZZO navodi da se podaci o osiguranicima ne vode na mjesečnoj razini, a na web stranici HZZO-a jasno se navode ti isti podaci, ali su javnosti dostupni za jedan mjesec. Žalitelj navodi kako je spreman primiti tražene informacije u bilo kojem obliku i formatu jer da nedostatak traženog formata ne predstavlja razlog za odbijanje. Nadalje navodi da HZZO protivno rješenju Povjerenice za informiranje ponovno nigdje ne navodi i ne obrazlaže koliki je točno nerazmjeran utrošak vremena, sredstava i radnika HZZO-a kako bi mu se omogućila uporaba informacija, niti za to navodi ikakve činjenice, reference ili dokaze. Žalitelj smatra kako je evidentno da HZZO posjeduje tražene podatke stoga je netočno pozivanje na zaštitu osobnih podataka i poslovne tajne, te zaključuje kako niti jedan od argumenata iz rješenja HZZO-a nije činjenično prikazan niti dokazan. Predlaže da se njegova žalba uvaži.
Žalba je neosnovana.
Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za ponovnu uporabu informacija od 10. svibnja 2016. godine zatražio mjesečne vrijednosti vezane uz potrošnju lijekova na recept (bez posebno skupih lijekova) koji se financiraju od strane HZZO-a za razdoblje 2000. – 2015. godine, i to mjesečni trošak lijekova na recept u HRK, mjesečni broj pakiranja, mjesečni broj recepata i broj osiguranika HZZO-a u pojedinom mjesecu, u formatu Excel tablice formata 192 reda i 4 stupca, za nekomercijalnu svrhu.
HZZO je rješenjem, KLASA: UP/I-008-01/16-01/02, URBROJ: 338-01-06-16-01 od 10. lipnja 2016. godine, odbio žaliteljev zahtjev za ponovnu uporabu informacija, nakon čega je žalitelj izjavio žalbu Povjereniku za informiranje koji je rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/16-01/307, URBROJ: 401-01/05-17-4 od 19. 5. 2017. godine poništio rješenje HZZO-a i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
U ponovnom je postupku HZZO donio pobijano rješenje, KLASA: UP/I-008-01/16-01/02, URBROJ: 338-01-06-17-08 od 20. srpnja 2017. godine, u čijem obrazloženju u bitnom navodi kako je člankom 27. stavkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano da u svrhu ponovne uporabe tijela javne vlasti nemaju obvezu informaciju izraditi, prilagođavati ili izdvajati dijelove informacija, ako to zahtijeva nerazmjeran utrošak vremena ili sredstava. HZZO nadalje citira odredbe Pravilnika o tajnosti podataka i pravu na pristup informacijama, u kojima se navodi kako se poslovnom tajnom smatraju svi podaci o osiguranim osobama Zavoda kojima raspolaže Zavod; personalizirani podaci o pravima i obvezama osiguranih osoba iz obveznog zdravstvenog osiguranja i podaci o poslovanju ugovornih partnera Zavoda, te kako se podaci koji se smatraju tajnom ne smiju priopćavati niti činiti dostupnim neovlaštenim osobama ako zakonom ili Pravilnikom nije drukčije određeno. HZZO potom navodi kako s podaci o potrošnji lijekova na recept (bez posebno skupih lijekova) koji se financiraju od strane Zavoda, u bazi podataka Zavoda povezani i sadrže sljedeće podatke: osobne podatke osiguranih osoba Zavoda (ime i prezime osiguranih osoba Zavoda, njihov MBO i JMBG); podatke o ugovornom doktoru koji je propisao lijek; podatke o dijagnozi bolesti prema MKB-10 klasifikaciji osigurane osobe zbog koje propisuje lijek. Navedeni podaci sukladno ranije navedenom Pravilniku predstavljaju osobne i personalizirane podatke te se smatraju poslovnom tajnom. HZZO ukazuje kako se podaci o potrošnji lijekova izdanih na recept od 2000 do 2015. godine vode u elektroničkom obliku te da Zavod koristi napredni sustav praćenja potrošnje lijekova na dnevnoj bazi samo za podatke pristigle nakon 2013. godine. Svi zatraženi podaci o potrošnji lijekova u zatraženom periodu, pa i od 2013. godine, pohranjuju se zajedno s osobnim podacima o osiguranim osobama Zavoda, njihovim JMBG-om, OIB-om, podacima o dijagnozi bolesti osigurane osobe prema MKB-10 klasifikaciji zbog koje propisuje lijek te o ugovornom doktoru koji je lijek propisao. Zatraženi podaci o potrošnji lijekova propisanih na recept koji se financiraju od strane Zavoda od 2000 do 2015. nisu dostupni bez dodatne obrade koja zahtijeva velike resurse za raspakiravanje i obradu podataka te vremenske resurse za analizu i izradu traženog izvješća posebno zbog toga što je iz postojeće gotove informacije potrebno isključiti osobne podatke osiguranih osoba Zavoda, a također, podaci o broju osiguranih osoba Zavoda, u pojedinom mjesecu u periodu od 2000 do 2015. godine ne vode se u obliku u kojem ih je žalitelj zatražio. Zaključno se navodi da bi s obzirom na količinu zatraženih podataka obrada trajala poprilično dugo i zahtijevala bi povezivanje i stvaranje tablice, odnosno stvaranje sasvim novog izvješća u informatičkom sustavu Zavoda, a što u skladu s člankom 27. stavkom 2. Zakona ne predstavlja dužnost Zavoda.
Za potrebe žalbenog postupka HZZO je drugostupanjskom tijelu dostavio ispis podataka koji se nalaze na samo jednom receptu, s tim da je kriterij pretraživanja baze bio datum propisivanja lijeka, 3. srpnja 2017. godine. Rezultat na navedeni dan je 294 860 recepata, što prema izračunu tijela javne vlasti za traženi izvještaj za 15 godina iznosi 1 154 376 900 recepata, dakle preko milijarda recepata koje bi trebalo posebno obraditi i analizirati.
S obzirom na razloge ograničenja pristupa informacijama navedenih u pobijanom rješenju, potrebno je navesti kako je sukladno odredbi članka 30. stavka 1. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama propisano je kako će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev za ponovnu uporabu informacija ako se zahtjev odnosi na informacije iz članka 15. stavaka 1., 2., 3. i 4. ovoga Zakona.
Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 2. Zakona o pravu na pristup informacijama tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija poslovna ili profesionalna tajna, sukladno zakonu.
Odredbom članka 15. stavka 2. točke 4. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija zaštićena zakonom kojim se uređuje područje zaštite osobnih podataka.
U odnosu na prvi razlog ograničenja, navodi se kako poslovnu tajnu prema članku 19. stavku 1. Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96.) predstavljaju podaci koji su kao poslovna tajna određeni zakonom, drugim propisom ili općim aktom trgovačkog društva, ustanove ili druge pravne osobe, a koji predstavljaju proizvodnu tajnu, rezultate istraživačkog ili konstrukcijskog rada te druge podatke zbog čijeg bi priopćavanja neovlaštenoj osobi mogle nastupiti štetne posljedice za njezine gospodarske interese. Stavkom 2. navedenog zakonskog članka je između ostalog propisano da se općim aktom ne može odrediti da se svi podaci koji se odnose na poslovanje pravne osobe smatraju poslovnom tajnom.
U odnosu na zaštitu osobnih podataka, napominje se kako je člankom 2. stavkom 1. točkom 1. Zakona o zaštiti osobnih podataka („Narodne novine“, broj 103/03., 118/06., 41/08., 130/11., 106/12. – pročišćeni tekst), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, propisano je da je osobni podatak svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koja se može identificirati (ispitanik); osoba koja se može identificirati je osoba čiji se identitet može utvrditi izravno ili neizravno, posebno na osnovi identifikacijskog broja ili jednog ili više obilježja specifičnih za njezin fizički, psihološki, mentalni, gospodarski, kulturni ili socijalni identitet. Odredbom članka 7. stavka 1. podstavka 1. do 8. istog Zakona propisani su pravni temelji prikupljanja i obrade osobnih podataka, dok je u članku 11. stavku 3. Zakona o zaštiti osobnih podataka propisano da je zabranjeno davanje osobnih podataka na korištenje drugim primateljima za čiju obradu, odnosno korištenje nisu ovlašteni prema odredbama članka 7. i članka 8. stavka 2. ovoga Zakona te ako je svrha za koju se osobni podaci traže na korištenje suprotna odredbi članka 6. stavka 2. i 3. ovoga Zakona.
U žalbenom postupku je utvrđeno da HZZO nema mogućnosti, aplikativno niti fizički izdvojiti podatke iz koje zanimaju žalitelja vezano uz potrošnju lijekova na recept, te da bi omogućavanjem kompletne baze podataka došlo do otkrivanja osobnih podataka osiguranih osoba Zavoda, što bi dovelo do povrede osobnih podataka neovlaštenim korištenjem od strane trećih osoba u svrhu koja nije podudarna sa svrhom s kojom je tijelo javne vlasti prikupilo osobne podatke i moguće zlouporabe tih podataka.
Određeni od navedenih osobnih podataka spadaju u posebnu kategoriju osobnih podataka propisanih člankom 8. Zakona o zaštiti osobnih podataka, a to su podaci o zdravlju osiguranih osoba, a takvi podaci uživaju posebnu zaštitu navedenog Zakona.
Drugostupanjsko tijelo je uvidom u ispis iz elektroničke evidencije HZZO-a utvrdilo kako se zatražene informacije ne vode u obliku i na način na koji je zatražio žalitelj, te kako elektronička evidencija sadrži 294 860 recepata samo za jedan dan, što za traženo razdoblje iznosi preko milijarda recepata koje bi trebalo posebno obraditi i analizirati.
U tom smislu je pored navedenih razloga zaštite osobnih podataka fizičkih osoba potrebno uzeti u obzir i odredbu članka 27. stavka 2. Zakona o pravu na pristup informacijama kojom je propisano kako u svrhu ponovne uporabe tijela javne vlasti nemaju obvezu informaciju izraditi, prilagođavati ili izdvajati dijelove informacija, ako to zahtijeva nerazmjeran utrošak vremena ili sredstava.
U ovom predmetu bi omogućavanje pristupa traženim informacijama u svakom slučaju uključivalo nerazmjeran utrošak vremena i sredstava, s obzirom na količinu i osjetljivost zatraženih informacija.
Osim toga, za zahtjeve kojima se traži ponovna uporaba informacija Zakon o pravu na pristup informacijama ne predviđa provedbu test razmjernosti i javnog interesa, stoga se u slučaju postojanja zakonskog ograničenja donosi rješenje o odbijanju predmetnog zahtjeva.
U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari.
Slijedom navedenog je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.
POVJERENIK ZA INFORMIRANJE
dr. sc. Zoran Pičuljan