KLASA: UP/II-008-07/18-01/807

URBROJ: 401-01/05-19-5

Zagreb,  17. travnja 2019.

Povjerenik za informiranje na temelju članka 35. stavka 3. Zakona o pravu na pristup informacijama („Narodne novine“, broj 25/13, 85/15), povodom žalbe ......... iz Šibenika, ........., izjavljene protiv rješenja Ureda predsjednice Republike Hrvatske, KLASA: 008-04/18-01/13, URBROJ: 71-05/2-18-8 od 31. listopada 2018. godine, u predmetu ostvarivanja prava na pristup informacijama,  donosi sljedeće

RJEŠENJE

Odbija se žalba ........., izjavljena protiv rješenja Ureda predsjednice Republike Hrvatske, KLASA: 008-04/18-01/13, URBROJ: 71-05/2-18-8 od 31. listopada 2018. godine, kao neosnovana.

O b r a z l o ž e n j e

Pobijanim rješenjem Ureda predsjednice Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ured predsjednice) odbijen je zahtjev za pristup informacijama ......... (u daljnjem tekstu: žalitelj)  kojim su zatraženi audio i zapisnici zatvorenih sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost vezanih uz akciju „Oluja“ prije i nakon nje. Predmetni zahtjev je odbijen temeljem članka 23. stavka 5. točke 2., u svezi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama, iz razloga što je informacija klasificirana stupnjem tajnosti.

Žalitelj je na pobijano rješenje pravovremeno izjavio žalbu, u kojoj u bitnom navodi kako rješenje osporava u cijelosti zbog nepotpuno i pogrešnog utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene zakona. Žalitelj smatra kako tijelo javne vlasti ne može označavati određene informacije stupnjem tajnosti ako po Međunarodnom kaznenom sudu za bivšu Jugoslaviju egzistira pravomoćna oslobađajuća presuda iz predmeta Gotovina, Markač, Čermak, broj IT-06-90-T od 16. studenog 2012. godine, po kojoj se treba prilagoditi i prekvalificirati presuda suda u Republici Hrvatskoj. Predlaže da se njegova žalba uvaži.

Žalba je neosnovana.

Uvidom u spis predmeta je utvrđeno kako je žalitelj zahtjevom za pristup informacijama od 29. kolovoza 2018. godine zatražio od Ureda predsjednice preslike sljedećih informacija: 1. Politički sporazum Republike Hrvatske i Srbije uz arbitražu Sjedinjenih Američkih Država o humanom preseljenju građana srpske nacionalnosti u svezi akcije „Oluja“; 2. Audio i zapisnici zatvorenih sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost vezana uz akciju „Oluja“ prije i nakon nje; 3. Audio i zapisnici sa takozvanih „Brijunskih transkripata.“

Nadalje, utvrđeno je da je Ured predsjednice dopisom, KLASA: 008-04/18-01/13, URBROJ: 71-05/2-18-02 od 5. rujna 2018. godine, ustupio predmetni žaliteljev zahtjev na nadležno postupanje Hrvatskom državnom arhivu, temeljem odredbe članka 21. stavka 1. Zakona o pravu na pristup informacijama,  te je navedenu obavijest dostavio i žalitelju.

Žalitelj je na predmetnu obavijest Ureda predsjednice od 5. rujna 2018. godine uložio žalbu Povjereniku za informiranje zbog uskrate prava na pristup informacijama, koju je Povjerenik za informiranje odbacio kao nedopuštenu rješenjem, KLASA: UP/II-008-07/18-01/685, URBROJ: 401-01/05-18-2 od 11. listopada 2018. godine.

S obzirom da je u žalbenom postupku utvrđeno kako su Hrvatskom državnom arhivu predani transkripti sjednica iz točke 2. žaliteljevog zahtjeva, čiji je vlasnik Ured predsjednice koji ju je klasificirao stupnjem tajnosti „DRŽAVNA TAJNA  - STROGO POVJERLJIVO“, te kako drugom traženom dokumentacijom Hrvatski državni arhiv ne raspolaže, Ured predsjednice je rješenjem, KLASA: 008-04/18-01/13, URBROJ: 71-05/2-18-8 od 31. listopada 2018. godine, odbio žaliteljev zahtjev za dostavom audio i zapisnika zatvorenih sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost vezanih uz akciju „Oluja“ prije i nakon nje.

U obrazloženju pobijanog rješenja se u bitnom navodi kako je Hrvatski državni arhiv u dopisu, KLASA: UP/I-032-03/18-07/02, URBROJ: 565-01/06-04 od 2. listopada 2018. godine, naveo kako je dokumentacija Ureda predsjednice, zvučne snimke i zapisnici – transkripti zatvorenih sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost vezanih uz vojno-redarstvenu operaciju „Oluja“ od 1. ožujka 1995. do danas označena stupnjem tajnosti „DRŽAVNA TAJNA  - STROGO POVJERLJIVO“, stoga je sukladno odredbi članka 16. Zakona o pravu na pristup informacijama zatraženo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, nakon čega je proveden test razmjernosti i javnog interesa, prilikom čega je donesena konačna ocjena o zadržavanju stupnja tajnosti.

Člankom 23. stavkom 5. točkom 2. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da će tijelo javne vlasti rješenjem odbiti zahtjev ako se ispune uvjeti propisani u članku 15. stavcima 2., 3. i 4., a u vezi s člankom 16. stavkom 1. ovog Zakona.

Prema odredbi članka 15. stavka 2. točke 1. Zakona o pravu na pristup informacijama  tijela javne vlasti mogu ograničiti pristup informaciji ako je informacija klasificirana stupnjem tajnosti, sukladno zakonu kojim se uređuje tajnost podataka.

Člankom 16. stavkom 1. Zakona o pravu na pristup informacijama je propisano da je tijelo javne vlasti nadležno za postupanje po zahtjevu za pristup informaciji iz članka 15. stavka 2. točke 2., 3., 4., 5., 6. i 7. i stavaka 3. i 4. ovog Zakona, dužno prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa. Vlasnik informacije iz članka 15. stavka 2. točke 1. ovog Zakona, po prethodno pribavljenom mišljenju Ureda Vijeća za nacionalnu  sigurnost, dužan je, prije donošenja odluke, provesti test razmjernosti i javnog interesa.

Nastavno na navedene zakonske odredbe, u žalbenom postupku je utvrđeno kako je tijelo javne vlasti nakon zaprimanja žaliteljevog zahtjeva za pristup informacijama, kojim je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti „DRŽAVNA TAJNA - STROGO POVJERLJIVO“, postupilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama te je, kao što je ranije u tekstu navedeno, zatražilo mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu  sigurnost i provelo test razmjernosti i javnog interesa.

U žalbenom postupku izvršen je uvid u mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu  sigurnost, KLASA: 008-01/18-01/02, URBROJ: 50439-05/22-18-25 od 26. listopada 2018. godine, u kojem se u bitnom navodi kako su zatraženi dokumenti klasificirani stupnjem tajnosti „DRŽAVNA TAJNA - STROGO POVJERLJIVO“, u skladu s odredbama Zakona o zaštiti tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 108/96 i 78/07), a koji su stupanjem na snagu Zakona o tajnosti podataka („Narodne novine“, broj 79/07, 86/12) njegovim člankom 32. prevedeni u stupanj tajnosti „VRLO TAJNO“. Nadalje, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost navodi kako se temeljem odredbe članka 6. Zakona o tajnosti podataka stupnjem tajnosti „VRLO TAJNO“ klasificiraju podaci čije bi neovlašteno otkrivanje nanijelo nepopravljivu štetu vrijednostima utvrđenim  iz članka 6. istog Zakona. S obzirom na sadržaj podataka u zapisnicima sa sjednica Vijeća za nacionalnu sigurnost koji se odnose na vojno-redarstvenu operaciju „Oluja“, Ured Vijeća za nacionalnu sigurnost smatra kako još uvijek preteže potreba štićenja podataka sadržanih u istima, budući da njihovo objavljivanje može nanijeti štetu neovisnosti, cjelovitost i sigurnosti Republike Hrvatske te međunarodnim odnosima Republike Hrvatske zbog kojih su isti dokumenti početno klasificirani stupnjem tajnosti.

S obzirom da je pitanje klasificiranja/deklasificiranja podataka uređeno odredbama Zakona o tajnosti podataka, ukazuje se kako je člankom 16. stavkom 1. navedenog Zakona propisano da kad postoji interes javnosti, vlasnik podatka dužan je ocijeniti razmjernost između prava na pristup informacijama i zaštite vrijednosti propisanih u člancima 6., 7., 8. i 9. ovoga Zakona te odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka. Stavkom 2. propisano je kako je prije donošenja odluke iz stavka 1. ovoga članka vlasnik podatka dužan zatražiti mišljenje Ureda Vijeća za nacionalnu sigurnost, dok je stavkom 3. propisano kako je vlasnik podatka dužan o postupku iz stavka 1. ovoga članka izvijestiti i druga nadležna tijela propisana zakonom.

Ured predsjednice Republike Hrvatske je stoga u skladu sa navedenim odredbama prije donošenja odluke o mogućoj deklasifikaciji zatraženih informacija zatražio mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost, koji je, kao što je ranije u tekstu navedeno, mišljenja da zatraženi dokumenti sadrže podatke otkrivanjem kojih bi se potencijalno nanijela šteta vrijednostima iz članka 6. Zakona o tajnosti podataka.

Budući da je mišljenje Ureda vijeća za nacionalnu sigurnost neobvezujuće, vlasnik informacije mora donijeti konačnu odluku o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podatka, stoga je Ured predsjednice Republike Hrvatske odlučio zadržati stupanj tajnosti zatraženih podataka.

Službenici Ureda povjerenika za informiranje su dana 16. travnja 2019. godine u prostorijama Hrvatskog državnog arhiva izvršili uvid u informacije koja su predmet postupka – 71 zapisnik sa sastanka Vijeća za obranu i nacionalnu sigurnost, održanih u razdoblju od 22. travnja 1995. do 30. kolovoza 1999. godine, prilikom čega je utvrđeno da su predmetni zapisnici klasificirani stupnjem tajnosti „DRŽAVNA TAJNA - STROGO POVJERLJIVO“.

Povjerenik za informiranje smatra da je Ured predsjednice u obrazloženju pobijanog rješenja pružio valjane razloge zbog čega je bilo potrebno zadržati stupanj tajnosti „DRŽAVNA TAJNA - STROGO POVJERLJIVO“ - koji se prevodi u stupanj tajnosti „VRLO TAJNO“ - te je postupak po žaliteljevom zahtjevu pravilno proveden.

Drugostupanjsko tijelo ujedno ukazuje na presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske (dalje u tekstu: Sud), poslovni broj: US/II-49/14-6 od 5. 11. 2014. godine, kojom je poništeno rješenje tuženog Povjerenika za informiranje, KLASA: UP/II-008-04/13-01/314, URBROJ: 401-01/04-14-06 od 10. 4. 2014. godine. Sud je u njezinom obrazloženju ocijenio da samo vlasnik podatka, koji je u propisanom postupku klasificirani podatak takvim označio i za isti utvrdio stupanj tajnosti, ovlašten odlučiti o zadržavanju stupnja tajnosti, promjeni stupnja tajnosti, deklasifikaciji ili oslobađanju od obveze čuvanja tajnosti podataka.

Sličnog je stajališta i Ustavni sud Republike Hrvatske, koji je odlukom, broj U-III-1267/2017 od 21. 11. 2017. godine odbio ustavnu tužbu koja je podnesena protiv navedene presude.

Slijedom navedenog, s obzirom da je u ovoj upravnoj stvari riječ o informacijama klasificiranim stupnjem tajnosti „DRŽAVNA TAJNA – STROGO POVJERLJIVO“, što se prevodi sukladno članku 32. Zakona o tajnosti podataka u stupanj tajnosti „VRLO TAJNO,“  tijelo javne vlasti je kao vlasnik informacije nakon traženja mišljenja Ureda Vijeća za nacionalnu  sigurnost i provedenog testa razmjernosti i javnog interesa procijenilo da i dalje postoje razlozi zbog kojih je zatražena informacija klasificirana stupnjem tajnosti, stoga je žalitelju odlučilo uskratiti pristup predmetnoj informaciji, budući da razlozi za ograničenjem od pristupa prevladavaju nad razlozima za omogućavanjem pristupa traženoj informaciji.

Člankom 116. stavkom 1. točkom 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09) propisano je  kako će drugostupanjsko tijelo odbiti žalbu ako utvrdi da je postupak koji je rješenju prethodio pravilno proveden i da je rješenje pravilno i na zakonu osnovano,

U žalbenom postupku je stoga utvrđeno da je prvostupanjski postupak pravilno proveden, a o zahtjevu stranke je prvostupanjsko tijelo odlučilo sukladno odredbama Zakona o pravu na pristup informacijama, stoga se prigovori i navodi iznijeti u žalbi ne mogu  prihvatiti niti utjecati na drugačije rješenje u ovoj upravnoj stvari, slijedom čega je na temelju članka 116. stavka 1. točke 1.  Zakona o općem upravnom postupku odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nije dopuštena žalba, ali se može pokrenuti upravni spor pred  Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske, u roku od 30 dana od dana dostave rješenja.

                                                           POVJERENIK ZA INFORMIRANJE

                                                           dr. sc. Zoran Pičuljan